Book of Common Prayer
Narodna pjesma pobjede
Voditelju zbora. Davidov hvalospjev.
1 Bože, ustani i rasprši svoje neprijatelje!
Bježe pred tobom oni koji te mrze.
2 Rastjeraj ih kao što se rastjeruje dim.
Kao što se vosak topi pred vatrom,
zlikovci propadaju pred Bogom.
3 A pravednici se raduju,
pred Bogom se vesele
i radosno kliču.
4 Pjevajte Bogu, pjevajte mu hvalospjeve.
Veličajte onoga koji jaše na oblacima,[a]
JAH[b] mu je ime,
kličite radosno pred njime.
5 On je otac siročadi, branitelj udovica.
On donosi pravdu iz svog svetoga Hrama[c].
6 Bog usamljenima dom nalazi,
zatvorenike oslobađa i usrećuje,
a buntovne ostavlja da žive
na pustoj i spaljenoj zemlji.
7 Kad si, Bože, pred svojim narodom išao,
kad si kroz pustinju koračao, Selah
8 zemlja se tresla, a nebo kišu lijevalo,
pred Bogom, Bogom Sinaja i Izraela.
9 Obilje kiše si izlio,
svoju iscrpljenu zemlju si okrijepio,
zemlju koju si nam dao u baštinu.
10 Tvoj narod[d] se ondje naselio,
u svojoj dobroti siromašne si opskrbio.
11 Gospodar je zapovijed izdao,
a veliko mnoštvo tu dobru vijest objavilo:
12 »Kraljevi i vojske bježe i bježe,
a domaćice dijele ratni plijen;
13 dobit će ga i oni koji su ostali sa stadima;
kipove golubica sa srebrnim krilima
i zlatnim perima.«
14 Tada je Bog Svemoćni rasijao kraljeve po zemlji,
kao što sipa snijeg na Salmonu.
15 Kako je moćna gora Bašan,
gora brdovita s puno vrhova.
16 Zašto sa zavišću gledaš, goro brdovita,
na goru koju je Bog odabrao za svoje prebivalište,
na kojoj će se BOG nastaniti zauvijek?
17 Sa stotinama tisuća kola,
sa tisućama tisuća,
Gospodar sa Sinaja dolazi u svoje svetište.
18 Bože, u visinu si otišao,
zarobljenike si u povorci odveo,
od ljudi si darove primio,[e]
čak i od onih koji su se bunili
protiv BOŽJEG prebivališta.
19 Neka je blagoslovljen Gospodar,
koji nosi naše terete iz dana u dan,
on je Bog koji nas spašava. Selah
20 Naš Bog je Bog koji spašava,
Gospodar BOG koji od smrti izbavlja.
21 Bog će smrskati glave svojih neprijatelja,
dlakavo tjeme onoga tko u krivnji hoda.
22 Gospodar je rekao: »Vratit ću tvoje neprijatelje iz Bašana,
dovest ću ih natrag s dubokih mora
23 da noge umočiš u krv njihovu,
a tvoji psi da je poližu.«
24 Bože, svi gledaju ulazak tvoje pobjedničke povorke,
ulazak povorke Boga, moga Kralja, u svetište.
25 Naprijed su pjevači, straga svirači,
a među njima djevojke udaraju tamburine.
26 Blagoslivljajte Boga na velikom skupu,
blagoslivljaj BOGA, Izraelov narode!
27 Predvodi ih Benjamin, najmlađi,
za njim ide mnoštvo glavara Jude
pa glavari Zebulunovi i Naftalijevi.
28 Pokaži svoju silu, Bože,
kao što si je pokazao prije.
29 U Hram tvoj u Jeruzalemu,
kraljevi ti donose darove.
30 Kazni ljude u Egiptu.
Oni su kao stoka u močvarama,
kao bikovi među telcima.
Zgazi one što žude za srebrom.
Rasprši narode koji vole rat.[f]
31 Iz Egipta će doći poslanici s darovima,
Etiopija[g] će ispružiti ruke k Bogu.
32 Pjevajte Bogu, kraljevstva zemaljska,
hvalospjeve Gospodaru pjevajte.Selah
33 Pjevajte njemu koji jaše po drevnim nebesima.
Slušajte kako silnim glasom grmi.
34 Objavite Božju silu!
Njegovo veličanstvo je nad Izraelom,
njegova sila je u oblacima.
35 Strašan je Bog u svom svetištu.
Bog Izraelov daje moć i snagu svom narodu.
Neka je slavljen Bog!
Molitva blagoslova za kralja
Salomonova pjesma.
1 Bože, daj kralju svoj osjećaj za pravdu
i kraljevom sinu svoj osjećaj za pravednost,
2 da tvom narodu sudi pravično,
da siromašnima dijeli pravdu.
3 Zbog pravednosti će planine i brda
donijeti rod i blagostanje narodu.
4 Neka kralj brani siromašne u narodu,
neka pomogne djeci potrebitih,
neka skrši one koji ih tlače.
5 Neka dugo živi kralj,[a]
dokle god je sunca i mjeseca,
u svakom naraštaju.
6 Kralj je kao kiša što pada na pokošenu livadu,
kao pljuskovi što natapaju zemlju.
7 Za njegove vladavine pravedni će napredovati,
dok postoji mjesec, blagostanje će obilovati.
8 Kralj će vladati od mora do mora
i od rijeke Eufrat do zemaljskih krajeva.
9 Stanovnici pustinje pred njim će klečati,
neprijatelji njegovi prašinu će jesti.
10 Kraljevi Taršiša i otoka donosit će mu danak,
a kraljevi Šebe i Sebe darove.
11 Pred njim će se klanjati svi kraljevi,
služit će mu svi narodi.
12 Jer, on pomaže potrebitima kad zovu,
siromašnima kojima pomoći nema.
13 Na slabe i potrebite se sažalijeva
i živote im spašava.
14 Izbavit će ih od ugnjetavanja i nasilja
jer su mu njihovi životi dragocjeni.
15 Živio kralj!
Dajte mu zlato iz Šebe.
Neprestano molite za njega.
Blagoslivljajte ga svakog dana.
16 Zemlja će dati obilje žita,
prekrivat će čak vrhove gora,
kao Libanon bit će plodna.
Kao zemlja trave, tako će gradovi biti puni stanovnika.
17 Kraljevo ime bit će poznato dovijeka,
sjećat će ga se dok god je sunca.
Po njemu će svi narodi biti blagoslovljeni
i oni će njega blagoslivljati.
18 Neka je blagoslovljen Izraelov BOG
koji jedini čini djela čudesna.
19 Blagoslovljeno njegovo slavno ime dovijeka.
Neka mu slava svu zemlju ispunja.
Amen! Amen!
20 Ovdje se završavaju molitve Davida, Jišajevog sina.
Jakovljev san u Betelu
10 Jakov je otišao iz Beer Šebe i zaputio se u Haran. 11 Stigao je do jednog mjesta i odlučio prenoćiti jer je sunce već zašlo. Uzeo je jedan od kamenova koji su bili na tome mjestu, stavio ga pod glavu i legao na spavanje. 12 U snu je vidio stubište kako stoji na zemlji, a vrhom dopire do neba. Božji su se anđeli po stepenicama uspinjali i silazili. 13 Pokraj njega je stajao BOG i govorio: »Ja sam BOG tvog praoca Abrahama i tvog oca Izaka. Tebi i tvojim potomcima dat ću zemlju na kojoj ležiš. 14 Tvojih potomaka bit će kao praha na zemlji i proširit će se na zapad, istok, sjever i jug. Preko tebe i tvog potomstva bit će blagoslovljeni svi narodi na zemlji. 15 Znaj da sam s tobom i da te čuvam kamo god išao. Vratit ću te u ovu zemlju. Neću te ostaviti dok ne ispunim što sam ti obećao.«
16 Kad se Jakov probudio iz sna, rekao je: »Zaista je BOG na ovome mjestu, a ja to nisam znao!«
17 Uplašio se i rekao: »Kako je strašno ovo mjesto! Ovo je zaista Božja kuća! Ovo su vrata neba!«
18 Rano ujutro Jakov je ustao, uzeo kamen, koji je bio stavio pod glavu, pa ga uspravio kao znak i na njega izlio ulje. 19 To je mjesto nazvao Betel[a], a prije toga se obližnji grad zvao Luz.
20 Zatim se Jakov zavjetovao ovim riječima: »Ako Bog bude sa mnom, ako me bude čuvao na mome putu, ako mi bude davao kruha za jelo i odjeće za nositi 21 te se živ i zdrav vratim kući svoga oca, onda će BOG biti moj Bog. 22 A ovaj kamen, koji sam uspravio, bit će znak da je ovo mjesto za štovanje Boga.[b] Od svega što mi budeš davao, Bože, tebi ću davati desetinu.«
13 Svi su ti ljudi do svoje smrti živjeli u vjeri. Nisu primili ono što je Bog obećao svom narodu, ali su to vidjeli izdaleka i radovali se. I priznavali su sasvim otvoreno da su ovdje, na Zemlji, samo putnici i prolaznici. 14 Oni koji takvo što govore daju do znanja da traže vlastitu domovinu. 15 Da su mislili na zemlju što su je bili napustili, imali bi se prilike i vratiti. 16 No, umjesto toga, čeznuli su za boljom domovinom—onom nebeskom. Bog se, stoga, ne srami zvati se njihovim Bogom. On je pripremio grad za njih.
17 Kad je Bog iskušavao Abrahama, ovaj je imao vjere te je prinio Izaka kao žrtvu. Taj, koji je primio obećanja, prinio je svoga jedinca. 18 Bog mu je rekao: »Tvoji će potomci poteći od Izaka.«[a] 19 Abraham je smatrao da Bog može uskrisiti ljude od mrtvih. Zato je, slikovito rečeno, doista i primio Izaka natrag iz mrtvih.
20 Budući da je vjerovao, Izak je blagoslovio budućnost Jakova i Ezava. 21 Budući da je imao vjere, Jakov je pred smrt blagoslovio svakog Josipovoga sina i duboko se poklonio Bogu oslanjajući se o svoj štap.
22 Budući da je imao vjere, pretkraj života Josip se prisjećao i govorio Izraelovoj djeci o njihovu odlasku iz Egipta te dao upute o svojim posmrtnim ostacima.
7 Zato im je Isus ponovio: »Govorim vam istinu. Ja sam vrata ovcama. 8 Svi koji su došli prije mene bili su kradljivci i razbojnici. No ovce ih nisu ni slušale. 9 Ja sam ta vrata. Tko uđe kroz mene, spasit će se. Ulazit će i izlaziti i nalaziti sve što mu je potrebno. 10 Kradljivac dolazi samo da ukrade, ubije i uništi. Ja sam pak došao da im dam život, i to život u izobilju.
11 Ja sam dobar pastir, a dobar pastir daje svoj život za ovce. 12 Najamnik nije pastir; ovce nisu njegove. Zato ih, kad ugleda vuka, ostavlja i bježi. Vuk tada napada ovce i razgoni ih. 13 A najamnik pobjegne jer čuva ovce samo radi plaće, a ne brine se što će biti s njima.
14 Ja sam dobar pastir. Poznajem svoje ovce i one poznaju mene. 15 Isto tako, moj Otac poznaje mene i ja poznajem svog Oca. Ja dajem svoj život za ovce. 16 Imam ja i drugih ovaca. One nisu iz ovoga stada. Moram i njih dovesti, pa će se i one javljati na moj glas. Postat će jedno stado s jednim pastirom.[a] 17 Otac me voli zato što polažem svoj život da ga opet uzmem. Nitko mi ne oduzima život.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International