Book of Common Prayer
Neprijatelji progone, a prijatelj izdaje
Voditelju zbora. Uz žičana glazbala. Davidov »maskil«.
1 Poslušaj moju molitvu, Bože,
ne skrivaj se od moje molbe.
2 Obrati pažnju i odgovori mi,
tjeskoban sam u svojoj nevolji.
3 Neprijatelji viču na mene,
zločinci me ugnjetavaju.
Donose mi nevolje,
u svom gnjevu me mrze.
4 Srce u meni lupa,
smrtni užas me spopada,
5 strah i drhtaj me obuzeo,
jeza me preplavila.
6 Rekao sam: »Da su mi golubova krila,
odletio bih da nađem mir!
7 Daleko bih odlepršao,
u pustinji bih boravio. Selah
8 Pobjegao bih u sklonište
od bijesnog vjetra i oluje.«
9 Pobrkaj im govor, Gospodaru, odreži im jezike
jer u gradu vidim svađu i nasilje.
10 Danju i noću kruže po zidinama,
zlo i opačina je usred grada.
11 Propast se u njemu smjestila,
nasilje i prijevara stalno su na ulicama.
12 Da me uvrijedio neprijatelj,
to bih podnio.
Da se digao na mene mrzitelj,
od njega bih se sakrio.
13 Ali to si učinio ti, moj bližnji,
moj prijatelj, kojeg dobro poznajem.
14 Nekad smo prisno razgovarali,
zajedno u Božjem Hramu hodali.
15 Neka neprijatelje zaskoči smrt,
neka živi siđu u svijet mrtvih
jer zlo je u njihovim domovima i srcima.
16 A ja ću Boga pozvati
i BOG će me spasiti.
17 Uvečer, ujutro i u podne, žalim se i jecam,
i on će čuti moj glas.
18 Zdravog i živog će me izbaviti
iz bitke koju vodim s mnogima.
19 Bog će čuti i njih poraziti,
jer oduvijek on kraljuje,
a oni se ne mijenjaju i Boga ne poštuju.
20 Moj drug digao je ruku
na one s kojima je bio u savezu.
21 Govor mu je gladak kao maslac,
a u srcu mu je rat.
Riječi su mu blaže od ulja,
a zapravo su isukani mačevi.
22 Predaj BOGU svoje brige
i on će se pobrinuti za tebe;
nikad neće dopustiti da pravednik padne.
23 A zlikovce ti ćeš, Bože, u grob oboriti.
Ubojice i varalice ni pola svojih dana neće doživjeti.
Ali ja, ja ću se u tebe pouzdati.
Molitva zahvale
Davidova pjesma.
1 BOŽE, zahvaljujem ti cijelim srcem svojim,
pred drugim bogovima pjesmom te slavim.
2 Klanjam se pred tvojim svetim Hramom,
tvoje ime slavim za ljubav i vjernost.
Jer, tvoje ime i obećanje od svega su vredniji.
3 Odgovorio si kad sam upomoć zvao,
ohrabrio si me i dušu mi osnažio.
4 Slavit će te svi kraljevi na zemlji
kad čuju, BOŽE, tvoja obećanja.
5 Pjevat će o BOŽJIM djelima
jer velika je BOŽJA slava.
6 Iako je BOG visoko uzvišen,
na ponizne on svraća pažnju,
ohole već izdaleka prepoznaje.
7 Usred nevolje život moj čuvaš,
od bijesa neprijatelja me braniš.
8 Znam, BOŽE, dovršit ćeš što si obećao.
Tvoja vjerna ljubav zauvijek traje.
Ne ostavljaj, BOŽE, one koje si stvorio.
Sveznajući i sveprisutni Bog
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 BOŽE, cijelog si me upoznao
i znaš sve o meni!
2 Znaš kad sjedim i kad ustanem,
već izdaleka misli mi poznaješ.
3 Vidiš kamo idem i gdje liježem,
poznato ti je sve što činim.
4 I prije nego što riječ izustim,
ti, BOŽE, znaš što reći želim.
5 Okružuješ me sa svih strana[a],
na mene si ruku položio.
6 Tvoje je znanje tako čudesno,
preveliko je da bih ga razumio.
7 Mogu li od tvog Duha otići,
iz tvoje prisutnosti pobjeći?
8 Popnem li se u nebo, ondje si.
Siđem li u svijet mrtvih[b], tamo si.
9 Dignem li se na krilima jutra,
s druge strane mora nastanim,
10 i ondje bi me tvoja ruka vodila,
desnica tvoja štitila.
11 Da se sakrijem, mogao bih reći:
»Neka me prekrije tama
i svjetlo neka potamni!«
12 No za tebe tama nije mrak,
noć tebi svijetli kao dan,
tama i svjetlost tebi su isti.
13 Ti si nutrinu mog bića[c] stvorio,
u majčinoj me utrobi oblikovao.
14 Slavim te jer sam stvoren čudesno,
jer sam tvoje djelo predivno!
15 Gledao si me u skrovitosti[d]
dok su mi se razvijale kosti.
16 Tvoje oči pratile su kako nastajem.
U tvojoj knjizi bili su upisani moji dani
i prije nego što su započeli.
17 Tvoje su misli nedokučive, Bože!
I golem je njihov zbroj!
18 Više ih je no zrnaca pijeska,
kad ih prebrojim—preostaješ ti.[e]
19 Ubojice, bježite od mene!
Bože, pobij te ljude zle!
20 Zlonamjerno o tebi govore,
uludo izgovaraju tvoje ime.[f]
21 BOŽE, mrzim one koji tebe mrze,
prezirem tvoje protivnike.
22 Mržnja je moja potpuna,
sve su to moji neprijatelji.
23 Pronikni me, Bože, i misli upoznaj,
ispitaj me i saznaj moje brige.
Ostatak Izraela
20 Od toga se dana ostatak Izraela, preživjeli iz Jakovljevog roda, više neće pouzdati u onoga koji ih je pokosio. Umjesto toga, pouzdat će se u BOGA, Izraelovu Svetinju. 21 Ostatak Jakovljevog roda vratit će se moćnom Bogu.
22 Izraele, tvojeg naroda ima koliko i morskog pijeska, ali ipak će se Bogu vratiti samo malo preostalih. Do tada će se dogoditi uništenje, sveopće i pravedno. 23 Gospodar, BOG Svevladar, uništit će cijelu zemlju, kao što je i odredio.
24 Gospodar, BOG Svevladar, pozvao je svoj narod koji živi na Sionu: »Ne boj se Asirije koja te šiba i udara batinom poput Egipćana. 25 Moj će gnjev uskoro prestati, a tada će ih moja srdžba uništiti.«
26 BOG Svevladar udarit će Asiriju bičem,
kao kad je udario Midjan kod stijene Oreb.
Podići će štap nad vodama,
kao što je to učinio u Egiptu.
27 Skinut će s tvojih ramena teret
koji je donijela Asirija.
Maknut će jaram s tvog vrata
i slomiti ga.
Upozorenja i upute
17 Dragi prijatelji, sjetite se riječi koje su u prošlosti rekli apostoli našega Gospodina Isusa Krista! 18 Govorili su vam: »Na kraju vremena doći će izrugivači koji će udovoljavati vlastitim bezbožnim željama.« 19 To su oni koji stvaraju razdore.
20 Njima upravljaju ovozemaljske želje. Oni nemaju Duha. A vi se, dragi prijatelji, duhovno snažite među sobom u svojoj najsvetijoj vjeri! Molite uz pomoć Svetog Duha! 21 Očuvajte se u Božjoj ljubavi dok čekate da naš Gospodin Isus Krist dođe i u svojoj vam milosti dâ vječni život!
22 Imajte samilosti prema onima koji sumnjaju! 23 Spašavajte druge, izvlačeći ih iz vatre! Pokazujte samilost prema njima, ali u isto vrijeme budite oprezni! Mrzite i samu odjeću uprljanu njihovim grijehom!
Slava Bogu!
24 On vas može sačuvati od pada i dovesti bez ikakve krivnje i s velikom radošću u svoju slavu. 25 Njemu, koji je jedini Bog, našem spasitelju, neka je slava, veličanstvo, moć i vlast—po Isusu Kristu našem Gospodinu—od prijašnjih vremena i sada i za sva vremena! Amen.
Ivan Krstitelj
(Mt 3,1-12; Mk 1,1-8; Iv 1,19-28)
3 Bilo je to petnaeste godine vladavine cara Tiberija, kad je Poncije Pilat upravljao Judejom. Herod je upravljao Galilejom, njegov brat Filip pokrajinama Iturejom i Trahonitidom, a Lizanije Abilenom.
2 Ana i Kaifa bili su vrhovni svećenici. U to je vrijeme Ivan, Zaharijin sin koji je živio u pustinji, dobio zapovijed od Boga 3 da obiđe čitav kraj oko Jordana i govori ljudima Božju poruku da se krste u znak obraćenja kako bi im bili oprošteni grijesi. 4 Jer, tako piše u Knjizi proroka Izaije:
»Glas jednoga viče u pustinji:
‘Pripremite put Gospodinu,
poravnajte mu staze!
5 Napunit će se svaka dolina,
spustiti svaka planina.
Sve će se krivudave staze ispraviti,
neravni putovi postat će ravni.
6 I svi će vidjeti Božje spasenje!’«[a]
7 Mnoštvo je naroda dolazilo k Ivanu da ih on krsti, a on im je govorio: »Vi, zmije otrovnice! Tko vas je upozorio da bježite pred nadolazećim Božjim gnjevom? 8 Pokažite svojim životom da ste se obratili. Činite ono što dokazuje da ste se promijenili i nemojte se pouzdavati u to što je Abraham vaš otac. Jer, ja vam kažem, Bog od ovoga kamenja može stvoriti Abrahamovu djecu. 9 Sjekira je već položena na korijenje drveća. Svako drvo, koje ne donosi dobre plodove, bit će posječeno i bačeno u vatru.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International