Book of Common Prayer
Pravi način štovanja
Asafova pjesma.
1 Najuzvišeniji BOG govori.
On zemlju poziva
od istoka do zapada.
2 Bog sja sa Siona,
čija je ljepota savršena.
3 Bog naš dolazi i ne šuti.
Pred njim proždire vatra,
oko njega bjesni silna oluja.
4 Za svjedoke poziva nebo i zemlju
dok sudi svom narodu:
5 Neka se okupe oko mene moji vjerni,
koji su kroz žrtvu sa mnom savez sklopili.
6 Nebesa objavljuju pravednost njegovu
jer sâm Bog sudi narodu.
7 Slušaj, narode moj, ja ću govoriti,
Izraele, protiv tebe ću svjedočiti:
Ja sam Bog, tvoj Bog.
8 Ne korim te zbog tvojih žrtava
jer neprestano mi prinosiš paljenice.
9 Ne trebam junce iz tvoje štale,
ni jarce iz tvojih torova,
10 jer moja je svaka šumska životinja
i stoka na tisuću planina.
11 Znam svaku gorsku pticu,
moje je sve što se kreće u polju.
12 Da ogladnim, ne bih te tražio hranu,
jer moj je svijet i sve što je u njemu.
13 Jedem li ja meso bikova
ili pijem krv jaraca?
14 Prinesi Bogu zahvalnost kao žrtvu,
izvrši zavjete koje si dao Svevišnjemu.
15 Zatim me prizovi u dan nevolje,
izbavit ću te, a ti ćeš me slaviti.
16 A zlom čovjeku Bog kaže:
S kojim pravom moje zakone citiraš
i o mom Savezu ustima pričaš,
17 ti, koji mrziš da te odgajam
i moje riječi odbijaš?
18 Kad vidiš lopova, staješ uz njega
i voliš društvo preljubnika.
19 Ustima zlo blebećeš,
jezikom prijevare klepećeš.
20 Sjediš i bližnjega ogovaraš,
brata svoga klevećeš.
21 To si činio, a ja sam šutio
pa si mislio da sam kao ti.
Ali sada te korim
i optužbu pred tebe iznosim.
22 Vi, koji zaboravljate Boga,
shvatite što govorim
inače ću vas raskomadati,
neće biti nikog da vas izbavi.
23 Tko mi prinosi zahvalnost kao žrtvu, taj me časti.
Onima koji žive ispravno,
Božje spasenje ću pokazati.
Molitva za zaštitu od neprijatelja
Voditelju zbora. Po melodiji »Ne uništi«. Davidov »miktam«. Napisan kad je Šaul zapovjedio da nadziru Davidovu kuću kako bi ga ubio.
1 Bože, spasi me od mojih neprijatelja,
zaštiti me od tih nasrtljivaca.
2 Izbavi me od zlonamjernih
i spasi me od krvoločnih
3 jer u zasjedi čekaju da me ubiju!
Silnici su se udružili protiv mene,
a ni prijestup ni grijeh nisam počinio, BOŽE.
4 Ništa nisam skrivio,
a oni trče i zauzimaju položaje.
Probudi se!
Priskoči mi u pomoć i sam se uvjeri!
5 Ti si BOG Svevladar, Bog Izraelov,
ustani i kazni sve pogane.
Nemoj se smilovati zlim izdajicama. Selah
6 Svaku večer se vraćaju,
kao psi reže i gradom kruže.
7 Gle, na usta im idu bljuvotine,
režu riječima kao mačevima,
nije ih briga tko ih čuje.
8 A ti im se, BOŽE, smiješ,
svim poganima se izruguješ.
9 Tebe iščekujem, snago moja,
jer ti si mi, Bože, kao tvrđava.
10 Moj Bog me voli i dolazi k meni,
moj Bog će dati da likujem nad neprijateljima.
11 Nemoj ih samo pobiti
jer moj narod će to zaboraviti.
Nego ih svojom silom rasprši
pa ih obori, Gospodaru, naš zaštitniče.
12 Zbog grijeha njihovih usta,
zbog riječi njihovih usana,
neka se uhvate u zamku svoje oholosti.
Zato što govore kletve i laži,
13 u srdžbi ih dokrajči.
Dokrajči ih, da ih više ne bude!
Tako će se znati po cijelom svijetu
da Bog vlada u Jakovljevom narodu.
14 Svaku večer se vraćaju,
kao psi reže i gradom kruže.
15 Lutaju uokolo, jelo traže,
ako se ne nažderu, opet zavijaju.
16 A ja ću svakoga jutra pjevati o tvojoj snazi,
o tvojoj vjernoj ljubavi.
Jer, ti si mi kao tvrđava,
utočište u vrijeme nevolje.
17 Snago moja, tebi pjevam hvalospjev.
Ti si mi, Bože, kao tvrđava,
ti si Bog koji mi ljubav pruža.
Molitva naroda nakon poraza
Voditelju zbora. Po melodiji »Ljiljan saveza«. Davidov »miktam«, za pouku. Napisan kad se borio protiv Aramejaca iz Naharaima i Sobe, i kad se Joab vratio i pobio dvanaest tisuća Edomaca u Dolini soli.
1 Odbacio si nas, Bože, rasuo si nas,
bio si ljut, a sada, obnovi nas.
2 Potresao si zemlju i rascijepila se.
Zatvori joj pukotine jer još se trese.
3 Pokazao si svom narodu što su nevolje,
napio nas vinom, posrćemo kao pijanice.
4 Ali postavio si zastavu onima koji su ti vjerni,
da se ondje okupe i van dometa strijelaca sklone. Selah
5 Daj nam pobjedu, molbu nam ispuni,
da se mogu spasiti tvoji voljeni.
6 Bog je rekao u svom svetištu:
»Uživat ću u pobjedi
i zemlju svom narodu[a] podijeliti.
Dat ću im grad Šekem i dolinu Sukot.
7 Gilead je moj, Manaše je moj,
Efrajim mi je kao kaciga,
Juda moja vladarska palica.
8 Moab mi je posuda za pranje,
na Edom bacam sandalu[b],
nad Filistejom slavim pobjedu.«
9 No, tko će me dovesti do utvrđenoga grada?
Tko će me dovesti do Edoma?
10 Zar nećeš ti, Bože,
ti koji si nas odbacio,
ti, Bože, koji ne ideš u bitku
s našim vojskama?
11 Pomozi nam protiv neprijatelja
jer ljudska je pomoć ništavna.
12 S Bogom ćemo uspjeti,
on će naše neprijatelje zgaziti.
Pjesma slavljenja
1 Radosno BOGU pjevajte,
vi koji dobro činite!
Pravo je da ga pravedni slave!
2 Slavite BOGA glazbom na liri,
svirajte mu na harfi s deset žica.
3 Pjevajte mu novu pjesmu[a],
lijepo svirajte i glasno kličite!
4 Jer, pouzdana je BOŽJA riječ
u svemu što čini.
5 BOG voli pravednost i pravdu,
zemlju ispunjava svojom vjernom ljubavlju.
6 Na BOŽJU riječ nebesa su stvorena.
Dahom iz njegovih usta
nastala su nebeska tijela.
7 Sve je vode skupio
i pohranio ih iznad neba.[b]
8 Neka cijela zemlja slavi BOGA
i svi ljudi nek' strahuju pred njim.
9 Jer, na njegovu riječ stvoren je svijet,
sve je nastalo na njegovu zapovijed.
10 Planove naroda BOG može pomutiti,
sve ljudske zamisli osujetiti.
11 A BOŽJE odluke dobre su zauvijek,
njegovi planovi dobri su za svaki naraštaj.
12 Blago narodu kojem je on BOG,
blago ljudima koje je sebi odabrao.
13 BOG s neba sve prati
i vidi čitavo čovječanstvo.
14 Gleda sa svog prijestolja,
motri sve ljude na zemlji.
15 Za svakoga zna što misli
i što svaki od njih radi.
16 Kralja ne spašava moć njegove vojske,
kao ni ratnika njegova velika snaga.
17 Uzalud je zbog konja nadati se pobjedi,
njihova snaga ne može spasiti.
18 Već BOG čuva sve koji ga štuju,
sve koji se na njegovu ljubav oslanjaju.
19 On ih spašava od smrti
i čuva ih na životu u vrijeme gladi.
20 Zato mi čekamo BOGA,
jer on nas štiti i spašava.
21 On nas čini sretnima.
Uzdamo se jedino u njegovo sveto ime.
22 BOŽE, pošto se uvijek u tebe uzdamo,
neka tvoja vjerna ljubav bude uz nas.
18 Zloća plamti kao vatra,
proždire trnje i drač.
Pali šumsko šipražje,
diže se uvis kao stup dima.
19 Gnjev BOGA Svevladara
spalit će cijelu zemlju.
Narod će hraniti vatru,
nitko se neće nikome smilovati.
20 Proždirat će zdesna,
ali ostat će gladni.
Jest će slijeva,
ali neće se najesti.
Svatko će se hraniti mesom svoga poroda.
21 Manaše će jesti Efrajima,
Efrajim Manašea,
a obojica zajedno Judu.
No njegov gnjev ne prestaje,
ruka mu je još uvijek podignuta.
10 Teško nepravednim zakonodavcima,
koji ljude tlače zakonima.
2 Siromašne lišavaju prava,
uskraćuju pravdu potlačenima moga naroda,
udovice pretvaraju u plijen
i pljačkaju siročad.
3 [a] Što ćete učiniti na dan kazne,
kada nesreća dođe izdaleka?
Kome ćete otrčati po pomoć?
Gdje ćete ostaviti svoje bogatstvo?
4 Moći ćete se stisnuti među zatvorenicima,
ili pasti među pobijene.
No njegov gnjev ne prestaje,
ruka mu je još uvijek podignuta.
Bog je poslao Asirce na svoj narod
Bog kaže:
10 posebno one koji se povode za pokvarenim strastima svoje grešne naravi i one koji preziru Gospodinovu vlast.
Lažni su učitelji drski i tvrdoglavi i ne boje se vrijeđati nebeska bića. 11 Čak ni anđeli, koji su snažniji i moćniji od njih, ne dolaze Gospodinu takvim uvredljivim optužbama protiv nebeskih bića. 12 Ti su ljudi kao životinje koje nemaju sposobnost rasuđivanja i koje se vladaju po nagonu, koje su stvorene da budu ulovljene i ubijene. Oni vrijeđaju ono o čemu ništa ne znaju i bit će uništeni poput životinja. 13 Trpjet će zlo kao kaznu za zlo što su ga učinili. Uživaju otvoreno činiti prljavštine. Oni su nečista mrlja među vama dok se naslađuju na svoj prljavi način kada vam se pridružuju na gozbama. 14 Oči su im pune požude za ženama. Nikako da se zasite grijeha i navode na grijeh nepostojane ljude. Srca su im ogrezla u pohlepi. Nalaze se pod prokletstvom. 15 Zalutali su i sišli s pravoga puta. Krenuli su putem Balaama, Bosorovog[a] sina, koji je prihvatio plaću za svoja zlodjela. 16 Balaam je bio ukoren za svoju zloću: magarica, koja inače ne može govoriti, progovorila je ljudskim glasom i spriječila prorokovo ludilo.
Ivan Krstitelj
(Mk 1,1-8; Lk 3,1-9.15-17; Iv 1,19-28)
3 U ono vrijeme pojavio se Ivan Krstitelj i počeo propovijedati u judejskoj pustinji. 2 Govorio je: »Pokajte se jer je Kraljevstvo nebesko blizu!« 3 Upravo je o Ivanu govorio prorok Izaija:
»Glas jednoga viče u pustinji:
‘Pripremite put Gospodinu,
poravnajte mu staze.’«[a]
4 Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožni pojas oko bokova. Hranio se skakavcima i divljim medom. 5 U to su ga vrijeme dolazili slušati ljudi iz Jeruzalema, iz cijele Judeje i s cijeloga područja oko rijeke Jordan. 6 Priznavali su svoje grijehe, a Ivan ih je krstio uranjajući ih u rijeku Jordan.
7 Kad je Ivan vidio mnoge farizeje[b] i saduceje[c] kako dolaze k njemu da ih krsti, rekao im je: »Zmijski porodi! Tko li vas je upozorio da bježite od Božje srdžbe koja dolazi? 8 Pokažite svojim životom da ste se zaista obratili. Činite ono što dokazuje da ste se promijenili i nemojte se pouzdavati u to što je Abraham vaš otac. 9 Jer, kažem vam, Bog može od ovoga kamenja stvoriti Abrahamovu djecu. 10 Sjekira je već položena na korijen stabla, a svako stablo, koje ne daje dobar plod, bit će posječeno i bačeno u vatru.[d] 11 Ja vas krstim vodom u znak obraćenja, ali onaj koji dolazi nakon mene veći je od mene. Ja mu nisam dostojan ni obuću skinuti. On će vas krstiti Svetim Duhom i vatrom. 12 Doći će spreman pročistiti zrnje od pljeve[e]. Pšenicu će sakupiti i spremiti u svoju žitnicu, a pljevu će spaliti u vatri koja se ne može ugasiti.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International