Book of Common Prayer
Jutarnja molitva
Voditelju zbora, uz frule. Davidova pjesma.
1 Poslušaj me, BOŽE,
shvati moje uzdisaje.
2 Moj Bože i kralju,
slušaj moje vapaje,
jer tebi se molim.
3 Svakog jutra, BOŽE, čuješ mi glas.
Već sam u rano jutro spreman
i samo tvoju pomoć čekam.
4 Ti si Bog koji ne voli zlo,
zli ne mogu biti u tvojoj blizini.
5 Oholi[a] ti ne prilaze,
mrziš one koji čine zlo.
6 Ti, BOŽE, uništavaš lažljivce,
gade ti se nasilje i prijevara.
7 Zbog obilja tvoje ljubavi,
ući ću u dom tvoj.
U tvome svetom Hramu,
slavit ću te i štovati.
8 BOŽE, vodi me u svojoj pravdi.
Zbog mojih neprijatelja,
u svoju me volju uputi.
9 Nikad ne govore istinu
i drugima žele propast.
Grlo im je kao otvoreni grob,
jezike koriste za prijevaru.
10 Proglasi ih krivima, Bože!
Nek' se uhvate u svoje zamke.
Protjeraj ih, puno su zla činili,
i protiv tebe su se pobunili.
11 Nek' se raduju svi koji se k tebi sklanjaju,
neka zauvijek veselo pjevaju.
Zaštiti one koji te vole,
takvi su sretni zbog tebe.
12 Jer ti, BOŽE, blagoslivljaš one koji te slušaju,
čuvaš ih svojom dobrotom kao štitom.
Molitva tjeskobnog čovjeka
Voditelju zbora, uz žičana glazbala, na osminu[b]. Davidova pjesma.
1 BOŽE, ne grdi me u ljutnji,
ne kori me u svom bijesu.
2 Smiluj mi se, BOŽE, nemoćan sam.
Izliječi me, BOŽE, kosti mi dršću.
3 Duša mi je duboko potresena.
BOŽE, koliko ću te čekati?
4 Dođi, BOŽE, i snagu mi vrati,
spasi me radi svoje vjerne ljubavi.
5 Jer, mrtav neću pjevati o tebi,
ta tko će ti iz groba zahvaliti.
6 Onemoćao sam od jecanja.
Suzama noću jastuk natapam,
krevet svoj tugom zalijevam.
7 Oči mi propadaju od žalosti,
ostarile su od moje tjeskobe.
8 Dalje od mene svi koji činite zlo
jer BOG je čuo moj plač.
9 Čuo je BOG da molim za milost.
BOG je uvažio moju molbu.
10 Strahovat će svi moji neprijatelji,
uzmaknut će i bit će osramoćeni.
Molitva za izvršenje pravde
1 BOŽE, zašto si tako daleko?
Zašto zatvaraš oči u vrijeme nevolje?
2 Zli oholo progone siromašne.
Neka se zapletu u svoje zamke!
3 Razmeću se svojim žudnjama,
pohlepni su i BOGA proklinju.
4 Preponosni su da bi Boga slijedili,
misle: »Bog ne gleda što radimo«.
5 Uvijek uspiju u svemu što čine.
Tvoji su im zakoni neshvatljivi,
izruguju sve svoje neprijatelje.
6 Misle u sebi: »Ništa loše neće se dogoditi,
nesreća nas neće zadesiti.«
7 Govore pogrde, prijetnje i laži,
njihove riječi tlače i uništavaju.
8 Čekaju u zasjedi pored sela,
u tajnosti ubijaju nevine,
traže bespomoćne žrtve.
9 Vrebaju kao lavovi u zasjedi,
da zgrabe bespomoćan plijen.
Jadnika uhvate u zamku i odvuku.
10 Njihove žrtve ruše se i padaju,
svladane u surovom napadu.
11 Zli u sebi misle: »Zaboravio je Bog,
ne gleda me i ništa ne vidi.«
12 Ustani, BOŽE! Poduzmi nešto!
Sjeti se patnje nedužnih!
13 Zašto bi zlikovac prezirao Boga?
Zašto bi mislio da ga nećeš kazniti?
14 Ali ti vidiš svu muku i jad
jer gledaš slaboga i zaboravljenoga.
U tebe se on uzdaje
jer ti si onaj koji mu pomaže.
15 Slomi ruke svakom zlikovcu i zločincu.
Kazni ih za njihove zločine,
spriječi da i dalje tako rade.[a]
16 BOŽE, ti si kralj zauvijek!
Drugi narodi iz tvoje će zemlje nestati.
17 Ti, BOŽE, čuješ želje potlačenih,
ohrabruješ ih i pažljivo slušaš.
18 Braniš siročad i zlostavljane,
da ih nitko na zemlji više ne ugrozi.
Pouzdanje u BOGA
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Uzdam se u BOGA i sigurnost u njemu nalazim.
Zašto mi onda govorite
da odletim kao ptica u planine?
2 Gledajte, zlikovci pripremaju oružje,
biraju strijele i pritežu lukove,
iz tame gađaju poštene ljude.
3 Što da rade pravedni ljudi
kada se ruši sve oko njih?
4 BOG je u svome svetom Hramu,
BOG vlada na nebesima.
On vidi sve što se događa,
pažljivo provjerava ljude.
5 BOG prosuđuje tko čini dobro, a tko ne,
mrzi svakoga tko voli nasilje.
6 Na zle će sasipati užareni žar
i kišu gorućega sumpora.
Spalit će ih vrući vjetar.
7 Jer, BOG je pravedan i voli pravdu.
Pravedni će živjeti u njegovoj blizini.[b]
Nevjerni Jeruzalem
21 Kako se vjerni grad
pretvorio u prostitutku!
U njemu je prebivala pravda,
a sada žive ubojice.
22 Srebro ti se pretvorilo u otpad[a],
najbolje vino se razvodnilo.
23 Vladari su ti buntovnici
i prijatelji lopova.
Svi odreda vole mito
i jure za darovima.
Ne brane siročad,
ne prihvaćaju parnicu udovice.
24 Zbog svega toga, Gospodar BOG Svevladar,
silni Izraelov Bog, kaže:
»Oslobodit ću se svojih neprijatelja
i izlit ću na njih svoju ljutnju.
25 Protiv tebe ću okrenuti svoju ruku,
sasvim te očistiti od otpada
i ukloniti svu tvoju nečistoću.
26 Vratit ću ti suce, kao nekad,
i savjetnike da bude kao u početku.
Poslije toga ćeš se zvati
Grad Pravednosti, grad vjerni.«
27 Sion će se otkupiti pravdom,
a njegovi pokajnici pravednošću.
28 Buntovnici i grešnici bit će skršeni
i bit će zatrti svi koji su BOGA ostavili.
29 Stidjet ćete se zbog hrastova
koje ste obožavali.
Bit će vas sram zbog vrtova
koje ste izabrali.[b]
30 Postat ćete kao hrast
kojem se suši lišće
i kao vrt bez vode.
31 Jaki će postati kao suhe stabljike[c],
a njihova djela poput iskre.
Zajedno će gorjeti,
a nikoga neće biti da ih ugasi.
Pavlov rad u Solunu
2 Braćo i sestre, vi sami znate da naš boravak kod vas nije bio uzaludan. 2 Kao što znate, u Filipima smo trpjeli i bili vrijeđani, ali uz Božju pomoć hrabro smo vam propovijedali Božju Radosnu vijest, bez obzira na jak otpor. 3 Zaista, ono što propovijedamo ne proizlazi iz zablude ili krivih motiva. Ne pokušavamo nikoga prevariti. 4 Naprotiv, govorimo kao ljudi koje je Bog smatrao dostojnima propovijedanja Radosne vijesti. Ne pokušavamo udovoljiti ljudima, nego Bogu koji preispituje naša srca. 5 Zaista, kao što znate, nismo došli s laskavim riječima niti nam je propovijedanje služilo kao izlika da sakrijemo svoju pohlepu. Bog nam je svjedok u tome! 6 I nismo tražili da nas slave ljudi—niti vi niti itko drugi.
7 A mogli smo to zahtijevati kao Kristovi apostoli. No bili smo blagi među vama,[a] kao majka koja se s ljubavlju brine o svojoj djeci. 8 Prema vama smo osjećali toliku naklonost da smo bili spremni podijeliti s vama, ne samo Božju Radosnu vijest nego i vlastite živote, jer smo vas zavoljeli. 9 Braćo i sestre, prisjetite se našega napora i truda! Radili smo danonoćno da nikome od vas ne budemo na teret dok vam propovijedamo Božju Radosnu vijest.
10 Vi ste nam svjedoci, a i Bog nam je svjedok, da smo prema vama vjernicima nastupili čistih motiva, pravedno i besprijekorno. 11 Prema svakome od vas ponašali smo se poput oca. 12 Hrabrili smo vas, tješili i poticali da živite na način dostojan pripadnosti Bogu koji vas zove u svoje Kraljevstvo i slavu.
Bog šalje svoga Sina
(Mt 21,33-46; Mk 12,1-12)
9 Isus je zatim ispričao narodu sljedeću usporedbu: »Neki je čovjek posadio vinograd, iznajmio ga vinogradarima i otputovao na dulje vrijeme. 10 Kad je došlo vrijeme berbe, poslao je slugu k vinogradarima da mu predaju njegov dio uroda. No vinogradari su pretukli slugu i poslali ga natrag praznih ruku. 11 Čovjek je zatim poslao drugog slugu, ali i njega su pretukli, izrugali ga i poslali natrag praznih ruku. 12 Poslao im je i trećeg slugu, ali i njega su ranili i izbacili. 13 Na to je vlasnik vinograda rekao: ‘Što da učinim? Poslat ću svoga voljenog sina. Možda će njemu iskazati poštovanje.’ 14 No kad su ga vinogradari ugledali, posavjetovali su se i rekli: ‘Ovo je nasljednik. Ubijmo ga, pa će nasljedstvo pripasti nama!’ 15 I tako su ga vinogradari izbacili iz vinograda i ubili.
Što će, dakle, vlasnik vinograda učiniti s njima? 16 Doći će i pogubiti ih, a vinograd dodijeliti drugima.«
Kad su ljudi to čuli, rekli su: »To se nikada ne smije dogoditi!« 17 A Isus ih je pogledao i rekao: »Što onda znači ono što je pisano:
‘Kamen, koji su odbacili graditelji,
postao je temeljni kamen.’[a]
18 Svatko tko padne na njega, razbit će se, a onaj na koga on padne, bit će smrvljen.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International