Book of Common Prayer
Prva knjiga Psalama
(Psalmi 1–41)
Sretna osoba
1 Sretna je osoba koja ne sluša savjete zlih,
ne povodi se za primjerom grešnika[a],
i ne druži se s izrugivačima.
2 Ona uživa u BOŽJIM poukama,
danju i noću o njima razmišlja.
3 Raste kao drvo uz vodu,
koje na vrijeme plod donosi
i ne gubi lišće nikada.
Sve što čini, njoj uspijeva.
4 No, loši ljudi nisu takvi.
Oni su kao pljeva, vjetrom raspršena.
5 Sud će ih proglasiti krivima,
grešnima među pravednima.
6 BOG svoje vodi dobrim putem,
a svi drugi idu putem propasti.
Kralj kao Božji sin
1 Čemu narodi smišljaju urote,
čemu ljudi planiraju uludo?
2 Udružuju se njihovi kraljevi i vođe
protiv BOGA i njegovog odabranoga kralja.
3 »Pobunimo se«, govore,
»oslobodimo ih se!«
4 No vladar neba se smije,
BOG im se izruguje.
5 Govori gnjevnim glasom
straši ih svojom ljutnjom:
6 »Postavio sam kralja,
na svetom brdu Sion[b].«
7 »Objavit ću vam«, kaže kralj,
»što mi je rekao BOG:
Od danas sam tvoj otac,
a ti si meni sin.
8 Traži, i dat ću ti sve narode,
sve na zemlji dat ću ti u vlast.
9 Pokorit ćeš ih velikom silom[c],
smrskati ih kao glineno posuđe.«
10 Stoga, urazumite se kraljevi,
vođe, poslušajte upozorenje!
11 Služite BOGU u strahopoštovanju.
12 Poklonite se njegovom sinu,[d]
da se ne razljuti i sve vas uništi.
To bi se moglo dogoditi brzo.
Sretni su oni koji se k njemu sklanjaju!
Molitva progonjenoga
Davidova pjesma. Napisana dok je bježao pred sinom Abšalomom.
1 BOŽE, mnogo je mojih neprijatelja!
Puno ih je protiv mene!
2 Mnogi o meni govore:
»Bog ga neće spasiti!« Selah
3 Ali ti me štitiš, BOŽE!
Daješ mi čast i nadu.
4 Glasno ću BOGU uputiti molitvu,
sa Svetog brda[e] on će mi pomoći. Selah
5 Sad mogu leći i zaspati,
u miru se probuditi,
jer BOG me štiti.
6 Ne bojim se mnoštva neprijatelja
dok stežu obruč sa svih strana.
7 Ustani, BOŽE![f] Spasi me, Bože moj!
Udari moje neprijatelje,
izbij im sve zube.
8 BOŽE, ti donosiš spasenje!
Ti činiš dobro svom narodu! Selah
Večernja molitva
Voditelju zbora, uz žičana glazbala. Davidova pjesma.
1 Odgovori mi kad te zovem,
Bože, koji me opravdavaš!
Olakšao si moje nevolje.
Smiluj se i čuj moje molitve.
2 Dokad ćete, ugledni ljudi,
moje dostojanstvo blatiti?
Zar ćete tratiti vrijeme
i protiv mene smišljati laži? Selah
3 Znajte da BOG čuva svoje vjerne.
BOG me čuje kad mu se molim.
4 Budite ljuti na mene,
ali ne činite grijeh.
Promislite dok ležite u krevetu,
ali ništa ne govorite. Selah
5 Prinesite BOGU prave žrtve,
u njega se pouzdajte.
6 Mnogo ih je koji govore:
»Želimo živjeti sretno,
budi nam dobar,[g] BOŽE.«
7 Ali, zbog tebe, ja imam više radosti
nego oni zbog svoga žita i vina.
8 Kada legnem, mirno spavam
jer ti mi pružaš sigurnost, BOŽE.
Pravedan sudac
Skladba[a] koju je David ispjevao BOGU, o Kušu iz Benjaminovog plemena.
1 O, moj BOŽE, k tebi se sklanjam!
Spasi me od svih koji me progone,
2 da me ne rastrgnu kao lav svoj plijen,
a nikoga nema da mi pomogne.
3 BOŽE moj, ako sam to učinio,
ako je zlo na mojim rukama,
4 ako sam povrijedio prijatelja,
ako sam bez razloga opljačkao neprijatelja,
5 neka me neprijatelj progoni i uhvati,
neka me ubije i u prah satre. Selah
6 Ustani, BOŽE, i pokaži svoj gnjev!
Digni se protiv srdžbe mojih neprijatelja.
Probudi se, Bože moj!
Donesi svoju presudu!
7 Okupi oko sebe narode,
zauzmi svoje mjesto nad njima.
8 BOG sudi ljudima.
BOŽE, presudi i meni!
Dokaži moje pravo i nevinost!
9 Spriječi one koji čine zlo,
a dobronamjerne podrži.
Pravedni Bože,
ti znaš što misle ljudi.
10 Bog štiti one koji čine dobro,
zato će i mene spasiti.
11 Bog je pravedan sudac,
koji uvijek osuđuje zlo.
12 Ako se zla osoba ne promijeni,
nego naoštri svoj mač, napne svoj lûk,
i nacilja da odapne strijelu,
13 tada je i sebe naciljala oružjem smrtonosnim,
zapalila svoje strijele.
14 Oni koji začinju zlo,
trudni su s opasnima namjerama
i rađaju gomilu prijevara.
15 Tko pod drugim jamu kopa,
sam u nju upada.
16 Nevolja koju je izazvao,
njemu samom se vraća,
nasilje mu se obija o glavu.
17 Hvalit ću BOGA jer je pravedan,
pjevat ću imenu BOGA Svevišnjeg.
10 Čujte BOŽJU riječ,
vladari Sodome!
Poslušaj poruku svog Boga,
narode Gomore!
BOG odgovara Jeruzalemu
11 »Što meni znači gomila vaših žrtava?«
govori BOG.
»Dosta mi je ovnovskih paljenica
i loja utovljenih životinja.
Nije mi mila krv junaca, janjaca i jarića.
12 Kad dolazite pred mene,
tko to traži od vas?
Nemojte više da vaše životinje
gaze moja hramska dvorišta.
13 Ne donosite više bezvrijedne darove,
gadi mi se vaš tamjan.
Mladi mjeseci, šabati i okupljanja—
ne podnosim vaše skupove
jer činite nepravdu.
14 Mrzim vaše mlade mjesece i blagdane.
Postali su teret koji mi je dojadilo nositi.
15 Kad raširite ruke u molitvi,
sakrit ću od vas svoje oči.
I da me obaspete molitvama,
ne bih vas slušao.
Ruke su vam ogrezle u krvi.
16 Operite se i očistite!
Maknite mi svoja zlodjela s očiju.
Prestanite činiti zlo
17 i naučite činiti dobro.
Pravdu tražite, potlačene izbavljajte,
siročad branite, za udovicu se zauzimajte.«
18 »Idemo se raspraviti«, govori BOG.
»Premda su vam grijesi tamni kao grimiz,
mogu se očistiti.
Možete biti poput čiste vune,
bijeli kao snijeg.
19 Budete li poslušni,
jest ćete najbolje plodove zemlje.
20 A ako se oduprete i pobunite,
bit ćete uništeni mačem«,
BOŽJA su usta govorila.
1 Od Pavla, Silvana i Timoteja solunskoj Crkvi, koja je u Bogu Ocu i Gospodinu Isusu Kristu. Neka s vama bude Božja milost i mir!
Život i vjera Solunjana
2 Neprekidno zahvaljujemo Bogu za sve vas i spominjemo vas u svojim molitvama. 3 Stalno se sjećamo, pred svojim Bogom i Ocem, vašega rada u vjeri i vašega truda potaknutog vjerom i ljubavlju. Zahvaljujemo na vašoj strpljivosti nadahnutoj nadom u našega Gospodina Isusa Krista. 4 Znamo, braćo i sestre, da vas Bog voli i da vas je On izabrao 5 jer smo vam Radosnu vijest navijestili, ne samo riječima nego i u sili i u Svetom Duhu, i s dubokim uvjerenjem u njenu istinitost. I sami znate kako smo među vama živjeli, radi vašeg dobra. 6 Primili ste poruku usred mnogih patnji, ali ste s radošću, koju daje Sveti Duh, oponašali nas i Gospodina. 7 Zbog toga ste postali primjer svim vjernicima u Makedoniji i Ahaji. 8 Božja se poruka od vas nadaleko pročula, ne samo u Makedoniji i Ahaji već je vaša vjera u Boga posvuda postala poznata. Zbog toga ne moramo o njoj ništa govoriti. 9 Ljudi sami, naime, govore o nama—kako ste nas primili i kako ste napustili lažne bogove te prihvatili Boga, kako služite živom i istinitom Bogu 10 i čekate njegovog Sina, kojega je Bog podigao iz smrti, da dođe s Neba—Isusa koji nas spašava od nadolazećeg Božjega gnjeva.
Odakle Isusu vlast?
(Mt 21,23-27; Mk 11,27-33)
20 Jednom je Isus poučavao u Hramu i objavljivao ljudima Radosnu vijest. Vodeći svećenici i učitelji Zakona došli su k njemu zajedno s drugim židovskim vođama 2 pa su mu rekli: »Kaži nam, kojim pravom činiš sve to? Tko te ovlastio?«
3 Isus im je odgovorio: »I ja ću vama postaviti jedno pitanje. Kažite mi: 4 je li Ivanovo krštenje bilo od Boga ili od ljudi?« 5 Oni su počeli razmatrati pitanje među sobom: »Ako kažemo: ‘od Boga’, on će reći: ‘zašto mu onda niste vjerovali?’ 6 A ako kažemo: ‘od ljudi’, svi će nas kamenovati jer su uvjereni da je Ivan bio prorok.« 7 I tako su mu odgovorili da ne znaju odakle je Ivanovo krštenje.
8 Tada im je Isus rekao: »Ni ja vama neću reći kojim pravom ovo činim.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International