Book of Common Prayer
Hvalospjev Božjoj dobroti
[a] Davidova pjesma, nastala nakon što je David prevario Abimeleka, praveći se da je lud.
1 Slavit ću BOGA u sva vremena,
stalno ću ga pjesmom hvaliti.
2 Slušajte ponizni i nek' vam je drago
kad BOGOM hvalim se ponosno.
3 Veličajte BOGA zajedno sa mnom,
iskažimo čast imenu njegovom.
4 Molio sam BOGA, a on je slušao,
oslobodio me svih mojih strahova.
5 Ako od njega tražiš pomoć,
lice će ti se ozariti
i nikad se nećeš razočarati.
6 Kad sam bio potlačen i BOGA molio,
on je čuo i od svih nevolja me spasio.
7 BOŽJI anđeo oko ljudi kruži,
izbavlja one koji štuju BOGA.
8 Kušajte i vidite da dobar je BOG,
sretni su kojima je on utočište.
9 Poštujte BOGA, vi njegovi sveti,
jer tko njega štuje, ima sve.
10 Čak i bogate može zateći glad,
ali oni koji vjeruju BOGU,
imaju sve što im treba.
11 Dođite, djeco, poslušajte,
učit ću vas da BOGA poštujete.
12 Želiš li zaista život uživati,
doživjeti mnogo sretnih dana?
13 Suzdrži tada svoj jezik od zla,
neka iz tvojih usta ne izađe laž.
14 Makni se od zla i čini dobro.
Nastoj graditi i čuvati mir.
15 Jer, BOG štiti one koji čine dobro
i čuje sve njihove molitve.
16 No BOG se okreće protiv zlih;
čim umru, svi zaborave na njih.
17 Pravedni zovu BOGA upomoć i on ih čuje,
spašava ih iz svake njihove nevolje.
18 BOG je blizu svima koji pate,
obnavlja one bez hrabrosti i nade.
19 Pravednici prolaze mnoge nevolje,
ali BOG ih izbavlja iz svake.
20 Pažljivo će ih čuvati,
ni jedna kost neće im se slomiti.
21 No nesreća će dokrajčiti zločinca,
kazna će stići one koji mrze pravedne.
22 BOG spašava živote svojih slugu.
Tko se k njemu sklanja, neće nastradati.
BOG zove posebnog slugu
49 Slušajte me, ljudi na otocima!
Poslušajte ovo, daleki narodi!
BOG me pozvao iz majčine utrobe,
dok sam još bio u njoj, dao mi je ime.
2 Usta mi je napravio kao oštar mač,
sakrio me u sjeni svoje ruke.
Učinio me šiljastom strijelom
i sakrio u svom tobolcu.
3 Rekao mi je: »Ti si moj sluga, Izraele.
Na tebi ću pokazati svoju slavu.«
4 Ali ja sam rekao: »Uzalud sam se trudio,
snagu sam uludo potrošio.
Ipak, kod BOGA je ono što mi pripada,
kod moga Boga moja je nagrada.«
5 A sada kaže BOG,
koji me oblikovao u majčinoj utrobi,
da mu budem sluga,
da mu vratim Jakova,
da mu okupim Izrael.
Stekao sam čast pred BOGOM
i moj Bog moja je snaga.
6 On kaže: »Premalo je za tebe
da mi budeš samo sluga.
Ti ćeš vratiti Jakovljeva plemena
i dovesti natrag preživjele iz Izraela.
Ali ja ću te učiniti i svjetlošću za pogane,
moje spasenje pronijet ćeš do krajeva zemlje.«
Kristovi apostoli
4 Ljudi nas trebaju smatrati Kristovim slugama i onima kojima je Bog povjerio svoje tajne istine. 2 Oni kojima je nešto povjereno moraju pokazati da su dostojni tog povjerenja. 3 No ja uopće ne marim što ćete mi suditi vi niti bilo koji ljudski sud. Čak ni ja sâm sebi ne sudim. 4 Moja je savjest čista, ali me to ne čini nevinim. Bog je moj sudac. 5 Zato nemojte suditi ni o čemu prije nego za to dođe vrijeme—kada dođe Gospodin. On će osvijetliti stvari skrivene u tami i obznaniti namjere ljudskih srca. Tada će svatko primiti pohvalu koju zaslužuje, i to od Boga.
6 Braćo i sestre, ove stvari o Apolonu i sebi ispričao sam da vam budu na korist, da biste iz našeg primjera mogli naučiti što znači: »Ne idite dalje od onoga što je pisano.« Tada se nećete ponositi jednim čovjekom, a biti protiv drugoga. 7 Tko kaže da ste bolji od drugih? Sve što imate, dobili ste. Pa budući da ste sve što imate dobili, zašto se time hvalite kao da ste stekli svojim naporima?
8 Mislite da ste već stekli sve? Mislite da ste sad bogati i da ste postali kraljevi bez nas? Kamo li sreće da ste to postali! Tada bismo i mi s vama mogli kraljevati. 9 Mislim da je Bog nas apostole stavio na posljednje mjesto. Mi smo kao ljudi osuđeni na smrt. Postali smo prizor cijelom svijetu—i anđelima i ljudima. 10 Mi smo ludi radi Krista, ali vi mislite da ste mudri u Kristu! Mi smo slabi, ali vi mislite da ste jaki! Vama se iskazuju počasti, a nas preziru. 11 Čak smo i do ovoga trenutka gladni i žedni, slabo odjeveni. Tuku nas i bez krova smo nad glavom. 12 Teško radimo vlastitim rukama. 13 Kad nas ponižavaju—mi blagoslivljamo. Kad nas progone—podnosimo. Kad nas vrijeđaju—odgovaramo ljubazno. I sada nas smatraju smećem ovoga svijeta. Za njih nismo ništa drugo nego prašina pod nogama.
14 Ne pišem to da bih vas posramio, nego vas upozoravam kao svoju voljenu djecu. 15 Jer, čak i da imate deset tisuća učitelja u Kristu, nemate mnogo očeva jer sam postao vašim ocem u Isusu Kristu po Radosnoj vijesti. 16 Stoga, molim vas, ugledajte se na mene!
Sva zemlja neka slavi Boga
(1 Ljet 16,23-33)
1 Pjevajte BOGU novu pjesmu!
Pjevaj BOGU, cijela zemljo!
2 Pjevajte BOGU, slavite njegovo ime!
Kako nas je spasio, iz dana u dan pričajte!
3 O njegovoj slavi govorite svim narodima,
o njegovim čudesnim djelima svim ljudima!
4 BOG je velik i dostojan slavljenja,
strašniji je od svih bogova.
5 Jer, bogovi drugih naroda tek su kipovi,
a BOG je taj koji nebesa stvori.
6 Pred njim su divota i veličanstvo,
snaga i ljepota u njegovom su Hramu.
7 Svi ljudi svih naroda,
priznajte BOŽJU slavu i silu.
8 Slavite BOGA kako doista zaslužuje.
S prinosima u dvorište njegovog Hrama uđite!
9 Poklonite se BOGU u njegovoj svetoj divoti.
Neka sva zemlja pred njim drhti!
10 Narodima govorite: »BOG kraljuje!«
Učvrstio je svijet, i neće se poljuljati.
Narodima će pravedno suditi.
11 Neka se raduju nebesa,
neka se veseli zemlja.
Neka huči more i sve u njemu.
12 Neka slave polja i sve na njima.
Tada će drveće po šumama klicati
13 pred BOGOM koji dolazi.
On dolazi vladati[a] zemljom.
U pravednosti vladat će svijetom
i narodima u svojoj vjernosti.
Svi su pozvani Boga slaviti
Pjesma zahvale.
1 Kliči BOGU radosno, sva zemljo!
2 Štujte BOGA s radošću,
dođite pred njega kličući mu!
3 Znajte da BOG jest Bog.
On nas je stvorio i mi smo njegovi,
njegov smo narod, stado za koje skrbi.
4 Sa zahvalnicama uđite kroz hramska vrata
i s hvalospjevima u hramska dvorišta.
Zahvaljujte mu, ime mu blagoslivljajte.
5 Jer, BOG je dobar!
Njegova ljubav zauvijek traje.
Vjeran je kroz sve naraštaje.
Prvi Isusovi učenici
35 Sutradan je Ivan ponovo bio ondje s dvojicom svojih učenika. 36 Kad je vidio Isusa da prolazi, rekao je: »Evo Janjeta Božjeg.«
37 Kad su dvojica učenika čula Ivana, pošla su za Isusom. 38 Isus se okrenuo, vidio da ga slijede i upitao ih: »Što hoćete?«
Oni su mu odgovorili: »Rabbi—što znači ‘Učitelju!’—gdje stanuješ?«
39 »Dođite i vidite«, odvratio im je. I oni su pošli za njim i vidjeli gdje stanuje te proveli s njim cijeli dan. Bilo je oko četiri sata popodne.
40 Jedan od te dvojice, koji su čuli Ivanove riječi i pošli za Isusom, bio je Andrija, brat Šimuna Petra. 41 Prvo je potražio svoga brata Šimuna i rekao mu: »Našli smo Mesiju!«—što znači Krista.
42 Andrija je doveo Šimuna Petra k Isusu, a Isus ga je pogledao i rekao mu: »Ti si Šimun, sin Ivanov. Zvat ćeš se Kefa, što odgovara imenu Petar[a]«.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International