Book of Common Prayer
Kraljevo obećanje
Davidova pjesma.
1 Pjevat ću o vjernosti i pravdi,
tebi ću, BOŽE, pjevati.
2 Trudit ću se živjeti besprijekorno.
Kad ćeš doći k meni?
Čestito ću živjeti u svojoj palači.
3 Ono što je loše, neću ni pogledati.
Mrzim ono što čine otpadnici,
ne želim u tome sudjelovati.
4 Odbacit ću pokvarenost,
nikakvo zlo ne želim činiti.
5 Zaustavit ću svakoga
tko tajno kleveće bližnjega.
Oholost i bahatost
neću dopuštati.
6 Potražit ću vjerne u zemlji,
takvi će sa mnom živjeti.
Tko živi besprijekorno,
takav će mi služiti.
7 Tko se bavi prijevarom,
u mom domu neće stanovati.
Tko govori laži,
pred mojim očima neće stajati.
8 Iz dana u dan ću zatirati
sve koji čine zlo u zemlji.
Tako ću sve zlikovce
iz BOŽJEG grada ukloniti.
Molitva protiv neprijatelja
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Slavim te, Bože!
Čuj me i ne šuti!
2 Zli ljudi lažu protiv mene,
govore što nije istina.
3 Obasipaju me riječima mržnje,
bez razloga me napadaju.
4 Volio sam ih, a oni me optužuju,
dok ja za njih govorim molitvu.
5 Za dobro, vraćaju mi zlo,
mržnju za prijateljstvo.
6 Kažu: »Odredi mu zlog suca
i neka ga njegov branitelj optuži.
7 Neka ga sud proglasi krivim,
čak i za njegove molitve.
8 Neka mu život bude kratak,
a drugi mu službu preuzme.
9 Neka mu djeca budu siročad,
a žena neka mu je udovica.
10 Neka mu djeca skitaju i prose,
iz ruševnog doma neka ih tjeraju.
11 Neka mu vjerovnici uzmu sve što ima,
a stranci preuzmu sve za što se trudio.
12 Neka mu se nitko ne smiluje,
neka njegovu siročad ne žale.
13 Neka mu obitelj propadne,
a ime nestane već u drugom pokoljenju.
14 Neka BOG pamti krivnju njegovog oca,
grijeh njegove majke neka se ne briše.
15 Neka stalno budu krivi pred BOGOM,
a sjećanje na njih neka nestane.«
16 O meni govore: »Nikad nije bio dobar.
Progonio je, ubijao siromašne i jadne.
17 Druge je proklinjao
pa neka je sâm proklet.
Blagoslov nije davao
pa neka se ne daje ni njemu.
18 Svakog dana izgovarao je kletve,
kao da vodu pije ili se uljem maže.
19 Neka ga kletve cijelog prekriju
i opašu ga poput pojasa.«
20 Tako su rekli moji neprijatelji,
ali neka ih BOG baš tako kazni.
21 A ti se, BOŽE i Gospodaru moj,
za mene zauzmi, u čast svog imena.
Spasi me zbog svoje vjerne ljubavi.
22 Jer, siromašan sam i jadan,
srce mi je slomljeno.
23 Nestajem kao večernja sjena,
otpuhan sam kao kukac.
24 Koljena mi klecaju od posta,
tijelo mi je sâma kost i koža.
25 Rugaju mi se oni koji me optužuju,
kad me vide, glavom odmahuju.
26 Pomozi mi, BOŽE, Gospodaru moj,
spasi me zbog svoje vjerne ljubavi.
27 I neka svi znaju da si to učinio,
da si ti, BOŽE, onaj koji me spasio.
28 Oni proklinju, a ti daješ blagoslov.
Kada napadnu, porazi ih!
Daj da se raduje tvoj sluga.
29 Ponizi moje protivnike,
neka budu javno osramoćeni.
30 Hvalospjeve pjevam BOGU,
pred svima ga slavim.
Ajin
121 Činio sam što je dobro i pravedno,
ne prepuštaj me tiranima.
122 Zauzmi se za svoga slugu,
da mi bahati ljudi ne naude.
123 Oči su mi već umorne
dok iščekujem tvoj spas,
pravednu pomoć si obećao.
124 Pokaži svom slugi svoju vjernu ljubav,
nauči me svoje odredbe.
125 Tvoj sam sluga, daj mi mudrosti,
da tvoja pravila mogu razumjeti.
126 Vrijeme je da nešto učiniš, BOŽE,
jer ljudi tvoj zakon krše.
127 Volim tvoje zapovijedi
više i od čistog zlata.
128 Zato tvoja pravila poštujem
i mrzim svaki krivi put.
Pe
129 Divna su tvoja pravila,
zato ih pažljivo slijedim.
130 Objava tvojih riječi prosvjetljuje,
svatko s njima mudar postaje.
131 Otvorenih usta hvatam dah,
žudim čuti tvoje zapovijedi.
132 Pogledaj me i budi mi sklon,
kao onima koji tvoje ime vole.
133 Usmjeravaj me, kao što si obećao,
i ne daj da zlo nada mnom vlada.
134 Oslobodi me tiranije ljudske,
da se tvojih pravila mogu držati.
135 Molim te, budi blizu svoga sluge,[a]
svojim odredbama pouči me.
136 Isplakao sam potoke suza
jer ljudi tvoj zakon ne drže.
Cade
137 Pravedan si, BOŽE,
ispravne su tvoje prosudbe.
138 Sva pravila, koja si zadao,
pravedna su i pouzdana.
139 Bijes me izjeda kad pomislim
da neprijatelji tvoje riječi zanemaruju.
140 Tvoje obećanje je pouzdano,
zato ga tvoj sluga toliko voli.
141 Iako sam neznatan i prezren,
tvoje pouke ne zaboravljam.
142 Tvoja pravda vrijedi zauvijek,
učenje tvoje je potpuna istina.
143 Snašli su me nevolja i tjeskoba,
a ipak me tvoje zapovijedi raduju.
144 Tvoja su pravila uvijek ispravna,
daj da ih razumijem, da mogu živjeti.
1 BOŽJA poruka Izraelu preko Malahije:
Nepoštovanje Boga
6 »Sin iskazuje čast ocu, a sluga gospodaru. Ako sam ja otac, gdje je čast koja mi pripada? Ako sam gospodar, gdje je poštovanje koje mi pripada? Tako kaže BOG Svevladar. Vi, svećenici, mene[a] ne poštujete.
A vi pitate: ‘Kako te ne poštujemo?’
7 Prinosite nečiste žrtve na mom žrtveniku.
A vi pitate: ‘Čime smo ga[b] onečistili?’
Tako što ne poštujete Božji žrtvenik[c]. 8 Kad slijepu životinju dovodite kao žrtvu, ne postupate li krivo? I kad žrtvujete sakatu ili bolesnu životinju, ne postupate li krivo? Pokušajte je prinijeti svom upravitelju! Hoće li on biti zadovoljan i naklonjen vama?« kaže BOG Svevladar.
9 »Sad molite Boga da vam se smiluje. Budući da tako postupate, hoće li vam on biti naklonjen?« Tako kaže BOG Svevladar.
10 »O, kad bi netko od vas zatvorio vrata Hrama, da ne palite vatru uzalud na mom žrtveniku! Nisam zadovoljan s vama«, kaže BOG Svevladar, »i neću primati žrtve iz vaših ruku.
11 Po čitavom svijetu[d] narodi me smatraju velikim. Posvuda mi prinose kâd i žrtve koje su čiste jer narodi smatraju moje ime velikim«, kaže BOG Svevladar. 12 »Ali vi ga oskvrnjujete govoreći da je Božji žrtvenik nečist, a hrana na njemu vrijedna prijezira.
13 I još govorite: ‘Kakva gnjavaža!’ i s prijezirom frkćete«, kaže BOG Svevladar. »Donosite ukradenu, sakatu ili bolesnu životinju pa je prinosite kao žrtvu! Zar da to primim od vas?« kaže BOG.
14 »Neka je proklet varalica koji ima zdravog mužjaka u stadu. Njega mi zavjetuje, a žrtvuje mi manjkavoga! Ja sam velik kralj«, kaže BOG Svevladar, »narodi imaju strahopoštovanja prema meni.«
Istinska mudrost
13 Tko je među vama mudar i razuman? Neka to pokaže svojim dobrim životom, čineći dobra djela u poniznosti i mudrosti. 14 Ako vam je pak u srcu gorka zavist i sebičnost, ne hvalite se i ne lažite protiv istine. 15 Ta mudrost ne dolazi odozgo od Boga. Ta je »mudrost« svjetovna, neduhovna i đavolska. 16 Gdje ima zavisti i sebičnosti, ima i nereda i svakovrsnog zla. 17 No mudrost, koja dolazi odozgo, od Boga, čista je i miroljubiva, blaga i popustljiva. Ona je puna milosti, a njezini su plodovi dobra djela. Ona je pravedna i iskrena. 18 Mirotvorci siju sjeme mira i žanju plod ispravnog života.
Predajte se Bogu!
4 Odakle sukobi i svađe među vama? Oni dolaze iznutra, iz vaših sebičnih želja koje ratuju u vašim tijelima. 2 Vi želite, ali ne dobivate, pa zato ubijate i zavidite. Ne dobivate ono što želite pa se svađate i ratujete. Ne dobivate jer ne molite. 3 A kad molite, ne dobivate jer molite iz krivih razloga: da to potrošite na svoje užitke.
4 Vi nevjerni ljudi[a]! Znajte da je ljubav prema svijetu isto što i neprijateljstvo prema Bogu. Tko želi biti prijatelj svijetu, postat će neprijatelj Bogu. 5 Zar mislite da Sveto pismo uzalud kaže kako Bog »ljubomorno čezne za duhom što ga je nastanio u nama«[b]? 6 A Bog nam daje i veću milost. Stoga, Sveto pismo kaže: »Bog se protivi oholima, a poniznima iskazuje naklonost.«[c]
7 Podložite se, dakle, Bogu! Suprotstavite se đavlu i on će pobjeći od vas. 8 Približite se Bogu i Bog će se približiti vama. Vi grešnici, očistite svoj život od grijeha[d]! Vi podvojenog uma[e], očistite svoja srca! 9 Tugujte, žalite i plačite! Pretvorite svoj smijeh u plač, a veselje u žalost. 10 Ponizite se pred Gospodinom i on će vas uzvisiti!
Ne sudite!
11 Braćo i sestre, nemojte govoriti jedni protiv drugih! Tko govori protiv svoga brata ili sestre, ili sudi svojemu bratu ili sestri, govori protiv Zakona. A ako osuđuješ Zakon, ne pokoravaš mu se, nego si postao sudac. 12 Samo je Bog zakonodavac i samo je Bog sudac. Samo Bog može spasiti i uništiti. Dakle, što misliš, tko si ti da možeš suditi drugom čovjeku?
Zahvalnost
11 Dok je Isus išao prema Jeruzalemu, prolazio je uz granicu Samarije i Galileje. 12 Na ulazu u jedno selo sreo je desetoricu gubavaca. 13 Stojeći na udaljenosti, povikali su iz svega glasa: »Isuse, Gospodaru, smiluj nam se!«
14 Kad ih je Isus ugledao, rekao im je: »Pokažite se svećenicima!«[a]
Dok su išli prema svećenicima, bili su iscijeljeni. 15 Kad je jedan od njih vidio da je ozdravio, vratio se k Isusu i iz svega glasa slavio Boga. 16 Pao je pred Isusove noge i zahvalio mu. Taj je čovjek bio Samarijanac. 17 Isus mu je rekao: »Zar se nisu sva desetorica očistila od gube? Gdje su ostala devetorica? 18 Zar se ni jedan od njih, osim ovoga stranca, nije vratio da iskaže zahvalnost Bogu?« 19 Zatim mu je rekao: »Ustani i idi! Tvoja te vjera ozdravila.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International