Book of Common Prayer
Molitva za obnovu Izraela
Voditelju zbora. Po napjevu »Ljiljan svjedočanstva«. Asafova pjesma.
1 Izraelov pastiru, poslušaj nas!
Ti, što Josipov narod vodiš kao stado,
što sjediš na prijestolju iznad krilatih bića[a].
Neka se vidi tvoj sjaj
2 pred Efrajimom, Benjaminom i Manašeom.
Pokaži svoju snagu,
dođi i spasi nas!
3 Bože, obnovi nas!
Obasjaj nas svojim licem[b]
i spasi nas.
4 BOŽE Svevladaru, dokle ćeš se ljutiti
na molitve svojeg naroda?
5 Hraniš ga kruhom plača
i pojiš peharima suza.
6 Učinio si da se susjedi zbog nas prepiru
i da nam se neprijatelji rugaju.
7 Bože Svevladaru, obnovi nas!
Obasjaj nas svojim licem
i spasi nas.
8 Ti si nas iz Egipta donio kao lozu,
istjerao si druge narode i posadio je.
9 Za nju si iskrčio i priredio mjesto,
a ona se ukorijenila i ispunila zemlju.
10 Njena sjena planine je prekrila,
lišće je nadvisilo moćne cedrove.
11 Do Sredozemnog mora pružala je grane,
mladice je širila sve do Eufrata.
12 Zašto si srušio ograde koje su je čuvale,
da s nje beru svi koji prolaze?
13 Vepar iz šume je pustoši,
proždiru je poljske zvijeri.
14 Vrati nam se, Bože Svevladaru!
Pogledaj nas s neba i vidi!
Brini se o ovoj lozi,
15 o trsu koji si svojom rukom zasadio,
o sinu kojeg si za sebe odgojio.
16 Oni koji su je spalili i posjekli,
neka izginu od tvoje prijetnje!
17 Neka tvoja ruka bude
na čovjeku koji ti je zdesna,
na onome koga si za sebe odgojio.
18 Tada se nećemo od tebe okretati.
Oživi nas i tvoje ćemo ime prizivati!
19 BOŽE Svevladaru, obnovi nas!
Obasjaj nas svojim licem,
i spasi nas!
Sjećanje na veličanstvena Božja djela
Voditelju zbora i Jedutunu. Asafova pjesma.
1 Boga zazivam u pomoć,
vapim mu da me čuje.
2 Kad sam u nevolji, tražim Gospodara,
noću neumorno pružam ruke.
Moja se duša ne da utješiti.
3 Kad god se sjetim Boga, uzdišem;
kad o njemu mislim, duhom klonem. Selah
4 Ne daš da mi se sklope oči.
Uzrujan sam, ne mogu govoriti.
5 Razmišljam o davnim danima
i pradavnim vremenima.
6 Noću se sjećam kako sam pjevao.
Sa svojim srcem razgovaram,
u sebi tražim odgovor:
7 »Zar će nas Bog vječno odbacivati
i neće se više nikada smilovati?
8 Je li zauvijek nestala njegova ljubav,
je li za sve naraštaje propalo njegovo obećanje?
9 Zar je Bog zaboravio biti milostiv
pa je u gnjevu samilost zaključao?« Selah
10 Najveću mi patnju zadaje to što
snaga Svevišnjega više nije s nama.
11 Sjećat ću se BOŽJIH djela
i svih tvojih davnih čuda.
12 Mislit ću na sva tvoja djela
i razmišljati o onom što si učinio.
13 Svet je tvoj put, Bože.
Koji je bog velik kao naš?
14 Ti si Bog koji čini čuda,
svoju silu pokazuješ narodima.
15 Svojom si rukom otkupio svoj narod,
potomke Jakova i Josipa. Selah
16 Vode su te vidjele, Bože, i prepale se,
dubine su zadrhtale od straha.
17 Mračni oblaci izlili su vodu,
nebom se prolomio grom,
a tvoje su se munje razletjele.
18 Tvoja grmljavina ori se u vihoru,
bljeskanje obasjava svijet,
a zemlja drhti i trese se.
19 Tvoj put vodio je kroz more,
tvoja staza kroz silne vode,
ali nitko ti nije vidio stope.
20 Vodio si svoj narod kao stado,
pomoću Mojsija i Arona.
Molitva za milosrđe prema Jeruzalemu
Asafova pjesma.
1 Bože, narodi su upali u tvoj posjed
i okaljali tvoj sveti Hram,
a Jeruzalem pretvorili u ruševinu.
2 Leševe tvojih slugu
dali su pticama za hranu,
a meso tvojih vjernih zvijerima.
3 Krv su im izlili oko Jeruzalema kao vodu,
a nikoga nije bilo da ih sahrani.
4 Ruglo smo postali svojim susjedima,
smiju nam se i rugaju svi oko nas.
5 Dokle još, BOŽE?
Zar ćeš se dovijeka ljutiti?
Zar će tvoja ljubomora gorjeti kao oganj?
6 Izlij svoju srdžbu na narode koji te ne poznaju,
na kraljevstva koja ne prizivaju tvoje ime.
7 Jer, oni su proždrli Jakova
i opustošili njegovo boravište.
8 Ne kažnjavaj nas zbog grijeha naših predaka.
Iskaži nam milost i požuri,
jer smo posve bespomoćni.
9 Pomozi nam, Bože, naš Spasitelju,
radi slave svoga imena.
Izbavi nas i oprosti nam grijehe
radi časti svoga imena.
10 Zašto da narodi govore:
»Gdje im je Bog?«
Daj da vidimo i mi i drugi narodi
da se osvećuješ za prolivenu krv svojih slugu.
11 Neka hropci zatočenih dopru do tebe.
Svojom snagom oslobodi na smrt osuđene.
12 Sedmerostruko vrati okolnim narodima
za uvredu koju su ti nanijeli, Gospodaru.
13 Tada ćemo ti mi, tvoj narod,
ovce s tvog pašnjaka, zauvijek zahvaljivati.
O tvojoj ćemo slavi kroz sve naraštaje pričati.
1 Joel, Petuelov sin, primio je poruku od BOGA.
Propast usjeva
2 Čujte ovo, starješine!
Slušajte, svi stanovnici zemlje!
Je li se ikada nešto ovakvo
dogodilo u vaše vrijeme
ili u vrijeme vaših predaka?
3 Pričajte to svojoj djeci,
a vaša djeca njihovoj djeci,
a njihova sljedećem naraštaju.
4 Rojevi skakavaca uništili su usjeve.
Što je ostavio jedan roj,
pojeo je drugi.
Što je ostavio drugi,
pojeo je treći.
Što je ostavio treći,
pojeo je četvrti.[a]
5 Pijanci, probudite se i zaplačite!
Svi vi, koji vino pijete,
plačite za mladim vinom
što vam je iz usta oteto.
6 Vojska skakavaca našu je zemlju napala;
strašna i bezbrojna vojska.
Zubi su im oštri kao lavlji,
kao lavičini očnjaci.
7 Uništili su nam vinovu lozu,
grane su joj opustošene.
Uništili su nam smokvino drveće,
kora mu je oguljena i odbačena.
8 Naričite poput zaručnice u crnini,
što plače zbog smrti svog zaručnika.
9 Iz BOŽJEGA Hrama nestale su
sve žrtve od žita i pića.
U žalosti su svećenici,
BOŽJI službenici.
10 Polja su opustošena,
zemlja je ožalošćena.
Žito je propalo,
vino presušilo,
maslinovo ulje podbacilo.
11 Očajavajte, zemljoradnici,
naričite, vinogradari,
za pšenicom i ječmom,
jer usjevi su uništeni.
12 Loza se osušila,
a smokva uvenula.
Osušila se svaka poljska voćka:
šipak, palma i jabuka.
Nestalo je radosti među ljudima.
Poziv na obraćenje
13 Svećenici, obucite tkanine za žalovanje,
vi, što služite oko žrtvenika, jadikujte.
Svi vi Božji službenici,
provedite noć u Hramu,
u tkaninama za žalovanje.
Jer, nema žrtava od žita i pića
u Hramu vašeg Boga.
15 Trgovci, koji su trgovali svim time, i koji su se zbog nje obogatili, stajat će na velikoj udaljenosti jer će se bojati njezinih muka. Plakat će i tugovati, 16 i govorit će:
‘Strašno! Jao velikom gradu!
Bila je odjevena u fini lan, purpurnu i grimiznu tkaninu.
Bila je ukrašena zlatom, dragim kamenjem i biserima!
17 A sve to bogatstvo uništeno je za jedan sat!’
Tada su svi brodski kapetani i putnici, mornari i svi oni koji žive od mora stali daleko od grada. 18 A kad su vidjeli dim od vatre u kojoj je gorjela, povikali su: ‘Koji je grad bio ovako velik?’ 19 Onda su se posuli pepelom po glavi i počeli plakati i tugovati. Vikali su:
‘Strašno! Jao velikom gradu!
Svi koji imaju brodove na moru
obogatili su se zahvaljujući njegovom bogatstvu!
A uništen je za samo jedan sat!
20 Veseli se nad njim, Nebo!
Veselite se, Božji ljudi, apostoli i proroci!
Jer, Bog mu je presudio onako kako je on sudio vama.’«
21 Tada je silni anđeo uzeo kamen, velik kao mlinski, bacio ga u more i rekao:
»Ovom će silinom veliki grad Babilon biti zbačen
i zauvijek će nestati.
22 Nikad više u tebi neće biti glazbenika,
neće se čuti zvuci harfe, frule ni trube.
Nikad više u tebi neće biti obrtnika.
Nikad se više u tebi neće čuti zvuk mlina.
23 Nikad više u tebi neće zasjati svjetiljka.
Nikad se više u tebi neće čuti glas mladoženje i mlade.
Tvoji su trgovci gospodarili Zemljom.
Sve narode zavele su tvoje čarolije.
24 Ovaj je grad kriv za prolivenu krv proroka,
Božjih ljudi i svih onih koji su ubijeni na Zemlji.«
12 Zatim je rekao onome koji ga je pozvao: »Kad priređuješ ručak ili večeru, nemoj pozvati svoje prijatelje, braću, rođake ili bogate susjede, da ti ne bi uzvratili pozivom i na taj te način nagradili. 13 Kad priređuješ gozbu, radije pozovi siromašne, invalide, hrome i slijepe. 14 Tako ćeš biti blagoslovljen. Oni ti ni sa čim neće moći uzvratiti, ali primit ćeš nagradu u vrijeme uskrsnuća pravednih.«
Gozba u Kraljevstvu
(Mt 22,1-10)
15 Kad je ovo čuo jedan od onih što su sjedili s njim za stolom, rekao je Isusu: »Blago onome tko bude jeo na gozbi u Božjem kraljevstvu!«
16 A Isus mu je rekao: »Neki je čovjek pripremao veliku večeru pa je pozvao mnogo ljudi. 17 Kad je došlo vrijeme da večera počne, poslao je svoga slugu da poruči uzvanicima: ‘Dođite, sve je spremno!’ 18 A oni su, svi odreda, počeli nalaziti isprike. Prvi mu je rekao: ‘Kupio sam njivu pa je moram otići vidjeti. Molim te, ispričaj me!’ 19 Drugi je rekao: ‘Kupio sam pet pari volova pa ih idem iskušati. Molim te, ispričaj me!’ 20 Jedan je pak rekao: ‘Oženio sam se pa ne mogu doći.’ 21 Kad se sluga vratio, prenio je sve svome gospodaru. On se na to razljutio i rekao slugi: ‘Izađi brzo na gradske ulice i u uličice te dovedi ovamo siromašne, invalide, slijepe i hrome!’ 22 Sluga je rekao: ‘Gospodaru, učinio sam što si zapovjedio, ali još uvijek ima mjesta.’ 23 A gospodar je rekao slugi: ‘Izađi na putove i duž ograda pa natjeraj ljude da dođu, da se moja kuća napuni! 24 Jer, kažem ti, ni jedan od onih koji su bili pozvani neće okusiti ništa od moje večere.’«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International