Book of Common Prayer
Zahvala za spas od smrti
Davidova pjesma za posvećenje Hrama.
1 Slavim te, BOŽE, jer si me spasio,
nisi dao da se neprijatelji nada mnom raduju.
2 BOŽE moj, zvao sam te upomoć,
a ti si mi zdravlje donio.
3 Podigao si me, BOŽE, iz svijeta smrti[a],
život mi spasio od silaska u grob.
4 Slavite BOGA, njegovi sljedbenici,
hvalite ga i njegovo sveto ime zovite.
5 Njegova ljutnja traje samo za tren,
a naklonost za cijeli život.
Čak i da je noć puna suza,
jutro će biti puno radosti.
6 Kad je sve bilo dobro, mislio sam:
»Ništa loše ne može mi se dogoditi.«
7 Bio si dobar prema meni, BOŽE,
a ja sam bio čvrst kao brdo.
Ali, kad si se udaljio,
cijeloga me strah ispunio.
8 Zvao sam te, BOŽE,
i molio da se smiluješ:
9 »Kakva je korist ako umrem
i mrtvog me polože u grob?
Ako budem prah, kako ću ti zahvaljivati,
o tvojoj vjernosti drugima govoriti?
10 Slušaj me, BOŽE, i smiluj se!
Pomozi mi, BOŽE moj!«
11 Moju si tugu u ples pretvorio,
crninu si s mene svukao,
u radost me obukao.
12 Htio si da te glasno slavim
i da nikad ne ušutim.
BOŽE moj, uvijek ću te slaviti.
Priznanje i oprost
Davidov »maskil«[a].
1 Blago onome komu su prijestupi oprošteni
i čiji su grijesi pokriveni.
2 Blago onome koji BOGU nije kriv,
koji svoj grijeh ne mora skrivati.
3 Dok sam šutio o svojoj krivnji,
bivao sam sve jadniji i slabiji.
4 Danju i noću činio si mi život sve težim.
Kao za ljetne žege, snaga mi se iscrpila. Selah
5 Onda sam ti svoj grijeh priznao,
svoju krivicu nisam skrivao.
BOŽE, sve sam ti rekao,
a ti si mi oprostio. Selah
6 Zato neka ti se svi vjerni
mole u vrijeme potrebe.
Kad nevolje kao bujica navale,
neće ih odnijeti.
7 Ti si moje skrovište,
čuvaš me od nesreće.
Zato te slavim pjesmom. Selah
8 Bog kaže: »Uputit ću te dobro,
da znaš kako trebaš živjeti.
Davat ću ti savjete
i na oku te držati.
9 Ne budi glup kao konj ili mazga.
Moraš ih obuzdati žvalama i uzdama,
inače ti se neće približiti.«[b]
10 Nevjernike muče mnogi jadi,
a vjerni BOGU okruženi su ljubavlju.
11 Vi dobri i pravedni, BOGU se radujte.
Veselo kličite, svi koji ga štujete!
Druga knjiga Psalama
(Psalmi 42–72)
Čežnja za Bogom
Voditelju zbora. »Maskil« Korahovih potomaka.
1 Kao što srna žudi za potokom,
Bože, moja duša žudi za tobom.
2 Žedna mi je duša Boga živoga.
Kada ću vidjeti njegovo lice?
3 Danju i noću hranim se suzama
dok mi neprijatelji govore:
»Zašto ti tvoj Bog ne pomogne?«
4 Duša me boli kad se sjetim
kako sam u mnoštvu štovatelja hodao,
u povorci ih do Božjega Hrama vodio,
dok smo radosno hvale pjevali,
slaveći blagdan u velikoj skupini.
5 Zašto si žalosna, dušo moja?
Zašto si u meni nemirna?
U Boga se uzdaj jer i dalje ga slavim,
spasenje svoje 6 i Boga svog.
Duša mi je žalosna
pa se tebe prisjećam,
na planini Hermon, na brdu Misar,
u zemlji kojom teče rijeka Jordan.
7 Dubina ondje dubinu doziva
hukom tvojih vodopada.
Sve tvoje vode i valovi
preko mene su se prevalili.
8 Danju mi BOG vjerno iskazuje ljubav,
a noću mu pjevam pjesmu,
molitvu upućenu Bogu svog života[a].
9 Pitam Boga, svoju hrid:
»Zašto si me zaboravio?
Zašto moram žalostan lutati
dok me neprijatelj progoni?«
10 Do kosti me bodu uvredama,
neprestano mi govoreći:
»Zašto ti tvoj Bog ne pomogne?«
11 Zašto si žalosna, dušo moja?
Zašto si u meni nemirna?
U Boga se uzdaj jer i dalje ga slavim,
spasenje svoje i Boga svog.
Molitva za opravdanje
1 Opravdaj me, Bože!
Zastupaj me na sudu protiv naroda bezbožnog,
izbavi me od čovjeka lukavog i nepravednog.
2 Ti si, Bože, moj zaštitnik.
Zašto si me odbacio?
Zašto moram žalostan tumarati
dok me neprijatelj progoni?
3 Pošalji svoju svjetlost i istinu,
daj da me vode
i dovedu me do tvoje Svete gore,
u tvoje prebivalište.
4 Tada ću prići Božjem žrtveniku;
Bogu, svojoj najvećoj radosti,
i lirom[b] ću te, Bože moj, slaviti.
5 Zašto si žalosna, dušo moja?
Zašto si u meni nemirna?
U Boga imaj povjerenja
jer i dalje slavim njega,
spasenje svoje i Boga svog.
Anđeo i mali svitak
10 Tada sam vidio jednog drugoga moćnog anđela kako silazi s neba. Bio je ogrnut oblakom. Oko glave je imao dugu. Lice mu je bilo kao sunce, a noge kao vatreni stupovi. 2 U ruci je držao mali razmotani svitak. 3 Svoju je desnu nogu stavio u more, a lijevu na kopno. Povikao je jakim glasom, sličnim lavljoj rici, a kad je povikao, začuli su se glasovi sedam gromova. 4 Kad je sedam gromova progovorilo, htio sam to zapisati, ali sam čuo glas s neba koji je rekao: »Zadrži u tajnosti ono što je sedam gromova reklo! To nemoj zapisati!«
5 Tada je anđeo, kojeg sam vidio da stoji u moru i na kopnu, digao desnu ruku prema nebu. 6 Zakleo se po onome koji živi zauvijek, koji je stvorio nebo i sve što je u njemu, i Zemlju i sve što je na njoj, i more i sve što je u njemu: »Neće više biti odgode. 7 Ali kad dođe vrijeme da sedmi anđeo zatrubi u svoju trubu, tada će se dovršiti Božji tajni naum, kako je Bog najavio svojim slugama—prorocima.«
8 Tada sam ponovo začuo isti glas s neba kako mi govori: »Idi i uzmi otvoreni svitak iz ruku anđela što stoji u moru i na kopnu.«
9 Otišao sam do anđela i zatražio ga taj mali svitak, a anđeo mi je rekao: »Uzmi i pojedi ga! Od njega će ti biti gorko u trbuhu, ali će ti u ustima biti sladak kao med.« 10 Uzeo sam mali svitak iz anđelove ruke i pojeo ga. U ustima mi je bio sladak kao med, ali nakon što sam ga pojeo, u trbuhu mi je postalo gorko. 11 Tada mi je rečeno: »Moraš ponovo proricati o mnogim rasama, narodima, jezicima i kraljevima.«
Isus poučava o molitvi
(Mt 6,9-15)
11 Jednom je Isus molio na nekome mjestu. Kad je završio s molitvom, jedan od učenika mu je rekao: »Gospodine, nauči nas kako moliti! I Ivan je naučio svoje učenike.«
2 Stoga, Isus im je rekao: »Kad molite, ovako molite:
‘Oče, neka se sveti tvoje ime!
Neka dođe tvoje Kraljevstvo!
3 Kruh naš svagdašnji daj nam svaki dan!
4 I oprosti nam naše grijehe,
jer i mi opraštamo svim svojim dužnicima!
I ne daj da budemo kušani!’«
Snaga molitve
(Mt 7,7-11)
5 Zatim im je rekao: »Uzmimo da netko od vas ima prijatelja koji dođe k njemu usred noći i kaže: ‘Prijatelju, daj mi tri kruha! 6 Svratio mi je jedan prijatelj, a ja mu nemam što ponuditi.’ 7 A čovjek mu iznutra odgovori: ‘Nemoj me gnjaviti! Vrata su već zaključana. Djeca i ja smo u krevetu. Ne mogu ustati da ti išta dam.’ 8 Kažem vam, ako taj čovjek i ne ustane zbog prijateljstva i dâ vam što tražite, ustat će zbog vaše upornosti i dati vam koliko vam je potrebno. 9 I zato vam kažem: molite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! 10 Jer, svatko tko moli—prima, tko traži—nalazi, a tko kuca—otvara mu se. 11 Ima li tko od vas sina? Što bi otac učinio kad bi ga sin zamolio ribu? Bi li mu dao zmiju? 12 A ako bi ga sin zamolio jaje, bi li mu otac dao škorpiona? 13 Znači, ako vi, zli kakvi jeste, znate davati dobre darove svojoj djeci, to više nebeski Otac daje Svetog Duha onima koji ga mole.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International