Book of Common Prayer
Prva knjiga Psalama
(Psalmi 1–41)
Sretna osoba
1 Sretna je osoba koja ne sluša savjete zlih,
ne povodi se za primjerom grešnika[a],
i ne druži se s izrugivačima.
2 Ona uživa u BOŽJIM poukama,
danju i noću o njima razmišlja.
3 Raste kao drvo uz vodu,
koje na vrijeme plod donosi
i ne gubi lišće nikada.
Sve što čini, njoj uspijeva.
4 No, loši ljudi nisu takvi.
Oni su kao pljeva, vjetrom raspršena.
5 Sud će ih proglasiti krivima,
grešnima među pravednima.
6 BOG svoje vodi dobrim putem,
a svi drugi idu putem propasti.
Kralj kao Božji sin
1 Čemu narodi smišljaju urote,
čemu ljudi planiraju uludo?
2 Udružuju se njihovi kraljevi i vođe
protiv BOGA i njegovog odabranoga kralja.
3 »Pobunimo se«, govore,
»oslobodimo ih se!«
4 No vladar neba se smije,
BOG im se izruguje.
5 Govori gnjevnim glasom
straši ih svojom ljutnjom:
6 »Postavio sam kralja,
na svetom brdu Sion[b].«
7 »Objavit ću vam«, kaže kralj,
»što mi je rekao BOG:
Od danas sam tvoj otac,
a ti si meni sin.
8 Traži, i dat ću ti sve narode,
sve na zemlji dat ću ti u vlast.
9 Pokorit ćeš ih velikom silom[c],
smrskati ih kao glineno posuđe.«
10 Stoga, urazumite se kraljevi,
vođe, poslušajte upozorenje!
11 Služite BOGU u strahopoštovanju.
12 Poklonite se njegovom sinu,[d]
da se ne razljuti i sve vas uništi.
To bi se moglo dogoditi brzo.
Sretni su oni koji se k njemu sklanjaju!
Molitva progonjenoga
Davidova pjesma. Napisana dok je bježao pred sinom Abšalomom.
1 BOŽE, mnogo je mojih neprijatelja!
Puno ih je protiv mene!
2 Mnogi o meni govore:
»Bog ga neće spasiti!« Selah
3 Ali ti me štitiš, BOŽE!
Daješ mi čast i nadu.
4 Glasno ću BOGU uputiti molitvu,
sa Svetog brda[e] on će mi pomoći. Selah
5 Sad mogu leći i zaspati,
u miru se probuditi,
jer BOG me štiti.
6 Ne bojim se mnoštva neprijatelja
dok stežu obruč sa svih strana.
7 Ustani, BOŽE![f] Spasi me, Bože moj!
Udari moje neprijatelje,
izbij im sve zube.
8 BOŽE, ti donosiš spasenje!
Ti činiš dobro svom narodu! Selah
Večernja molitva
Voditelju zbora, uz žičana glazbala. Davidova pjesma.
1 Odgovori mi kad te zovem,
Bože, koji me opravdavaš!
Olakšao si moje nevolje.
Smiluj se i čuj moje molitve.
2 Dokad ćete, ugledni ljudi,
moje dostojanstvo blatiti?
Zar ćete tratiti vrijeme
i protiv mene smišljati laži? Selah
3 Znajte da BOG čuva svoje vjerne.
BOG me čuje kad mu se molim.
4 Budite ljuti na mene,
ali ne činite grijeh.
Promislite dok ležite u krevetu,
ali ništa ne govorite. Selah
5 Prinesite BOGU prave žrtve,
u njega se pouzdajte.
6 Mnogo ih je koji govore:
»Želimo živjeti sretno,
budi nam dobar,[g] BOŽE.«
7 Ali, zbog tebe, ja imam više radosti
nego oni zbog svoga žita i vina.
8 Kada legnem, mirno spavam
jer ti mi pružaš sigurnost, BOŽE.
Pravedan sudac
Skladba[a] koju je David ispjevao BOGU, o Kušu iz Benjaminovog plemena.
1 O, moj BOŽE, k tebi se sklanjam!
Spasi me od svih koji me progone,
2 da me ne rastrgnu kao lav svoj plijen,
a nikoga nema da mi pomogne.
3 BOŽE moj, ako sam to učinio,
ako je zlo na mojim rukama,
4 ako sam povrijedio prijatelja,
ako sam bez razloga opljačkao neprijatelja,
5 neka me neprijatelj progoni i uhvati,
neka me ubije i u prah satre. Selah
6 Ustani, BOŽE, i pokaži svoj gnjev!
Digni se protiv srdžbe mojih neprijatelja.
Probudi se, Bože moj!
Donesi svoju presudu!
7 Okupi oko sebe narode,
zauzmi svoje mjesto nad njima.
8 BOG sudi ljudima.
BOŽE, presudi i meni!
Dokaži moje pravo i nevinost!
9 Spriječi one koji čine zlo,
a dobronamjerne podrži.
Pravedni Bože,
ti znaš što misle ljudi.
10 Bog štiti one koji čine dobro,
zato će i mene spasiti.
11 Bog je pravedan sudac,
koji uvijek osuđuje zlo.
12 Ako se zla osoba ne promijeni,
nego naoštri svoj mač, napne svoj lûk,
i nacilja da odapne strijelu,
13 tada je i sebe naciljala oružjem smrtonosnim,
zapalila svoje strijele.
14 Oni koji začinju zlo,
trudni su s opasnima namjerama
i rađaju gomilu prijevara.
15 Tko pod drugim jamu kopa,
sam u nju upada.
16 Nevolja koju je izazvao,
njemu samom se vraća,
nasilje mu se obija o glavu.
17 Hvalit ću BOGA jer je pravedan,
pjevat ću imenu BOGA Svevišnjeg.
Pokvarenost naroda
7 Teško meni!
Ja sam kao onaj koji traži ostatke
nakon ljetne berbe plodova i grožđa.
Ali nigdje grozda da ga pojedem,
ni rane smokve za kojom žudim.
2 Vjerni su nestali iz zemlje,
nema više nikog čestitog.
Svi vrebaju da krv proliju,
jedni drugima zamke postavljaju.
3 Ruke su im za zlo uvježbane.
Službenici traže darove,
suci primaju mito,
velikaši nameću svoje želje
—svi oni zajedno spletkare.
4 Najbolji među njima je kao trn,
najpošteniji kao bodljikavi grm.
Došao je dan koji su vidjeli tvoji proroci[a].
Dan kada ste došli izvršiti kaznu.
Sada će ljudi biti zbunjeni.
5 Ne vjeruj bližnjemu,
ne uzdaj se u prijatelja.
Pazi što pričaš pred ženom
koja ti leži u naručju.
6 Jer, sin prezire oca,
kći se okreće protiv majke
i snaha protiv svekrve.
Čovjeku su neprijatelji
njegovi vlastiti ukućani.
Nada u Boga
7 Jeruzalem kaže:
»Nadam se BOŽJEM dolasku.
Čekam Boga da me spasi.
Moj Bog će me čuti.
Pavao pred kraljem Agripom
26 Agripa se obratio Pavlu: »Dopušteno ti je da govoriš u svoju obranu.«
2 Pavao je podigao ruku i počeo: »Kralju Agripa, sretan sam što ću se upravo pred tobom danas braniti od svih židovskih optužbi. 3 Drago mi je posebno zato što poznaješ sve židovske običaje i nesuglasice. Stoga, molim te da me strpljivo saslušaš.
4 Svim je Židovima poznat moj život; oni dobro znaju kakav sam život vodio u mladosti u svojoj zemlji, a isto tako i u Jeruzalemu. 5 Oni me poznaju već dugo i, ako žele, mogu posvjedočiti da sam živio kao farizej. Bio sam član sljedbe koja s najvećom pažnjom poštuje pravila naše vjere. 6 A ovdje mi se sada sudi zbog nade u ispunjenje obećanja koje je Bog dao našim precima. 7 Naših dvanaest plemena nada se njegovom ispunjenju i iskreno služe Bogu danju i noću. Zbog te iste nade, kralju, Židovi me optužuju. 8 Zašto smatrate nemogućim da Bog podiže ljude iz mrtvih?
9 I ja sam smatrao da trebam učiniti sve što je u mojoj moći protiv imena Isusa iz Nazareta. 10 To sam u Jeruzalemu i činio: otkako sam dobio ovlasti od velikih svećenika, mnoge sam Božje svete strpao u zatvor. A kad su ih ubijali, ja sam to odobravao. 11 Progonio sam ih po svim sinagogama i nastojao ih prisiliti da govore protiv Boga. Toliko sam bio bijesan na njih da sam ih čak progonio i po stranim gradovima.«
Pavao govori o susretu s Isusom
12 »Prilikom jednoga od tih progona išao sam prema Damasku s ovlaštenjem i nalogom vodećih svećenika. 13 Na putu, negdje oko podne, ugledao sam, kralju, nebesko svjetlo jače od sunca. Zasjalo je oko mene i mojih suputnika. 14 Svi smo popadali na zemlju, a ja sam začuo glas koji mi se obratio na aramejskom jeziku: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš? Samo sebi nanosiš štetu boreći se protiv mene.’ 15 Ja sam rekao: ‘Tko si ti, Gospodine?’ A Gospodin je odgovorio: ‘Ja sam Isus kojeg progoniš. 16 Ali, ustani, podigni se! Ukazao sam ti se da te imenujem svojim slugom i svjedokom. Govorit ćeš o onome što si vidio i o onome što ću ti ja pokazati. 17 Ja ću te izbaviti i od Židova i od nežidova kojima ću te poslati. 18 Ti ćeš im otvoriti oči i okrenuti ih od tame k svjetlu, od sotonine vlasti k Bogu. Tako da im vjerom u mene grijesi budu oprošteni i da budu primljeni među one koji su sveti zbog vjere u moje ime.’«
Pavao govori o svojoj službi
19 »Znači, kralju Agripa, nisam bio neposlušan nebeskom viđenju. 20 Počeo sam govoriti ljudima da se obrate i okrenu Bogu te počnu činiti djela koja pokazuju da su im se životi zaista promijenili. Propovijedao sam najprije u Damasku, a zatim u Jeruzalemu i širom Judeje. Propovijedao sam i nežidovima. 21 Zbog toga su me Židovi uhvatili dok sam bio u Hramu i pokušali me ubiti. 22 No Bog mi je pomogao i pomaže mi do dana današnjega. Tako, evo, sada stojim ovdje i svjedočim svima o onome što sam vidio. Ne govorim ništa novo, već ono što su proroci i Mojsije nagovijestili da će se dogoditi. 23 Nagovijestili su da će Krist umrijeti i biti prvi koji će ustati iz mrtvih. Nagovijestili su da će donijeti svjetlo i židovskom narodu i ostalim narodima.«
Isus oslobađa opsjednutoga
(Mt 8,28-34; Mk 5,1-20)
26 Otplovili su tada u geraski kraj, koji se nalazi nasuprot Galileji, na drugoj strani jezera. 27 Čim je Isus zakoračio na obalu, pristupio mu je čovjek iz grada, opsjednut zlim duhovima. Već dugo nije nosio odjeće niti je živio u kući, nego po grobnicama. 28 Kad je ugledao Isusa, kriknuo je, pao pred njega i jakim glasom povikao: »Što želiš od mene, Isuse, sine Svevišnjega Boga? Molim te, nemoj me mučiti!« 29 Jer, Isus je bio zapovjedio nečistom duhu da izađe iz njega. Već je mnogo puta zli duh zaposjeo čovjeka i premda su ga čuvali pod stražom i vezali mu ruke i noge lancima, uvijek bi ih potrgao, a zao bi ga duh odvukao u puste krajeve.
30 Isus ga je upitao: »Kako se zoveš?«
Čovjek je odgovorio: »Legija«[a] jer su u njega ušli mnogi zli duhovi. 31 Oni su preklinjali Isusa da ih ne pošalje u bezdan. 32 Na obronku je paslo veliko krdo svinja i zli su duhovi tražili Isusa da im dopusti da uđu u njih. On im je dopustio. 33 Zli su duhovi izašli iz čovjeka i ušli u svinje, a krdo se strmoglavilo s litice ravno u jezero i utopilo se.
34 Kad su čuvari krda vidjeli što se dogodilo, otrčali su i ispričali to cijelom gradu i okolici. 35 Ljudi su izašli da vide što se dogodilo. Došli su k Isusu i našli čovjeka iz kojega su izašli zli duhovi kako sjedi do Isusovih nogu, odjeven i zdravog razuma. Sve je obuzeo strah. 36 Oni, koji su vidjeli što se dogodilo, ispričali su im kako je Isus iscijelio čovjeka opsjednutog zlim duhovima. 37 Sve stanovnike geraskoga kraja obuzeo je silan strah pa su molili Isusa da ode od njih. Isus je ušao u lađicu i krenuo natrag. 38 A čovjek iz kojega su izašli zli duhovi molio je Isusa da ga uzme sa sobom.
No Isus ga je poslao od sebe riječima: »Vrati se kući i ispričaj sve što ti je učinio Bog!« 39 Čovjek je otišao i po cijelom gradu razglasio što je Isus učinio za njega.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International