Book of Common Prayer
Molitva za poniznost
Davidova pjesma pri usponu u Hram.
1 O BOŽE, ne gledam druge s visoka,
ne mislim da sam bolji od njih.
Ne bavim se velikim stvarima,
ne zadajem si nemoguće ciljeve.
2 Smirio sam i stišao svoju dušu,
kao dijete nakon dojenja na majčinim prsima,
kao zadovoljno dijete na mojim rukama.[a]
3 Izraele, svu nadu položi u BOGA,
od sada pa do vječnosti.
U slavu Hrama
Pjesma hodočasnika pri usponu u Hram.
1 O BOŽE, sjeti se
što je sve David izdržao.
2 Tebi, BOŽE, dao je zakletvu,
zavjetovao se silnom Bogu Jakovljevom:
3 »Neću ući u svoju kuću,
niti leći u svoju postelju.
4 San na oči neću pustiti,
ni očne kapke sklopiti
5 dok ne nađem mjesto za BOGA,
gdje će stanovati silni Bog Jakovljev.«
6 U Efrati[b] smo saznali za Kovčeg saveza,
pronašli smo ga u Kirjat Jearimu[c].
7 Hajdemo sad u Božji dom,
da se pred njegovim prijestoljem poklonimo.
8 Ustani, BOŽE![d] Idi u svoje prebivalište,
s Kovčegom što tvoju moć pokazuje.
9 Neka su tvoji svećenici pravdom odjeveni,
a tvoji vjernici neka kliču od radosti.
10 Zbog svoga sluge Davida,
ne odbij svog pomazanika[e].
11 BOG se zakleo Davidu
i od toga neće odstupiti:
»Tvoji će potomci
na prijestolju biti dovijeka.
12 Ako budu vjerni mom Savezu i zakonima,
i njihovi će sinovi zauvijek kraljevati.«
13 BOG je odabrao Sion
kao mjesto za svoj dom.
14 Rekao je: »Ovdje ću se naseliti,
ovdje želim zauvijek stanovati.
15 Grad ću blagosloviti obiljem
i nahraniti siromašne.
16 Svećenike ću odjenuti spasenjem,
a vjernici će klicati od radosti.
17 Ovdje će vladati Davidova obitelj[f]
i nikad se neće ugasiti loza[g]
moga odabranog kralja.
18 Posramit ću njegove neprijatelje,
a na glavi će mu sjajiti kruna.«
Živjeti zajedno u miru
Davidova pjesma pri usponu u Hram.
1 O, kako je dobro i ugodno
kada braća i sestre žive zajedno!
2 Kao mirisno ulje izliveno na Aronovu[h] glavu,
što klizi niz njegovu bradu,
niz rubove njegove odore.
3 Kao blaga kiša s Hermona
što rosi na brda Siona.
Tu BOG daje svoj blagoslov,
a to je vječni život.
Poziv na noćno slavljenje
Pjesma hodočasnika pri usponu u Hram.
1 Slavite BOGA, svi BOŽJI sluge,
što mu noću u Hramu služite!
2 Svoje ruke prema svetištu pružite
i BOGA blagoslivljajte!
3 Sa Siona vas BOG blagoslovio
koji je nebo i zemlju stvorio.
Himna slavljenja
1 Slavite BOGA!
Slava BOŽJEM imenu!
Slavite ga, BOŽJI sluge
2 što u BOŽJEM Hramu služite,
u dvorima Hrama našeg Boga.
3 Hvalite BOGA jer dobar je,
slavite mu ime jer ono uveseljuje.
4 Jer, BOG je izabrao Jakova,
sebi je uzeo narod Izraela.
5 Znam da velik je BOG,
naš Gospodar je veći od svih bogova.
6 BOG čini što želi na nebu i na zemlji,
na morskoj pučini i u dubinama.
7 Podiže oblake s krajeva zemlje,
stvara munje, šalje kišu,
iz spremišta izvodi vjetrove.
8 On je pobio prvorođence u Egiptu,
sve prvorođene ljude i stoku.
9 On je u Egiptu činio čudesa
da kazni faraona i njegove sluge.
10 Pobijedio je mnoge narode
i pobio moćne kraljeve:
11 Sihona, kralja Amorejaca,
i Oga, kralja Bašana.
Pokorio je sva kraljevstva Kanaana.
12 Osvojenu zemlju dao je Izraelu,
u nasljedstvo izraelskom narodu.
13 BOŽE, tvoje ime traje zauvijek,
sjećanje na tebe seže kroz vjekove.
14 Jer, BOG brani svoj narod,
naklonjen je svojim slugama.
15 Bogovi drugih naroda
samo su srebro i zlato,
obično djelo ljudskih ruku.
16 Usta imaju, ali ne govore,
oči imaju, ali ne vide,
17 uši imaju, ali ne čuju,
usta imaju, ali ne dišu.
18 Nalik njima postat će
svi koji ih izrađuju i štuju.
19 Slavi BOGA, narode izraelski!
Slavite ga, vi BOŽJI svećenici!
20 Slavite BOGA, svi Leviti[i]!
Slavite BOGA, svi koji ga štujete!
21 Neka se BOG slavi i hvali
na Sionu, usred Jeruzalema.
Slavite BOGA!
Pokvareni vođe naroda
3 Tada sam rekao:
»Slušajte, vođe naroda Jakovljevog,
glavari naroda Izraelovog.
Trebali ste znati što je ispravno.
2 A vi mrzite dobro i volite zlo.
Mom narodu derete kožu
i trgate mu meso s kostiju.
3 Jedete meso mojih ljudi,
gulite im kožu i drobite kosti.
Siječete ih kao meso,
koje se stavlja u kotao.«
4 Zato, kad zavape Bogu,
on im neće odgovoriti.
Sakrit će svoje lice od njih
zbog zlih djela koja su učinili.
Lažni proroci
5 BOG govori o prorocima koji moj narod vode krivim putem. Oni obećavaju mir onima koji ih hrane, a onima koji ih ne hrane, objavljuju rat.
6 »Zato noću nećete imati viđenja.
Obavit će vas tama
i nećete moći proricati.
Zaći će sunce tim prorocima
i dan će im se smračiti.
7 Osramotit će se vidioci
i obrukati gataoci.
Svi će šuteći pokriti usta
jer im Bog neće odgovoriti.«
8 A mene je BOŽJI Duh ispunio
silom, pravdom i moći,
da Jakovu kažem za njegove zločine
i Izraelu za njegove grijehe.
Židovi optužuju Pavla
24 Pet dana nakon toga, vrhovni svećenik Ananija uputio se u Cezareju s nekim starješinama i odvjetnikom koji se zvao Tertul. Oni su iznijeli upravitelju svoje optužbe protiv Pavla.
2 Pavao je pozvan unutra, a Tertul je pred Feliksom počeo iznositi optužbe: »Preuzvišeni Felikse, zahvaljujući tebi, uživamo mir, a zahvaljujući tvojoj mudrosti, u našoj su zemlji provedene nužne promjene. 3 Uvijek i na svaki način mi to primamo s velikom zahvalnošću. 4 Ne želimo ti oduzimati vrijeme, ali bismo te zamolili da nas kratko saslušaš. 5 Ovaj nam čovjek stvara nevolje. Diže pobune među Židovima širom svijeta i vođa je nazarejske sljedbe. 6 Pokušao je oskvrnuti i naš Hram, ali smo ga u tome spriječili. 7 [a] 8 Ako ga ispitaš, i sam ćeš se uvjeriti što je istina u vezi s tim za što ga optužujemo.« 9 A ostali su se Židovi složili s njegovim riječima. Tvrdili su da je istina sve što je rekao Tertul.
10 Kad je upravitelj kretnjom dao znak Pavlu da može govoriti, Pavao je počeo: »Znam da si već mnogo godina sudac ovom narodu i zato mi je drago što se mogu braniti pred tobom. 11 Kao što se možeš uvjeriti, nije prošlo više od dvanaest dana otkako sam krenuo u Jeruzalem pokloniti se Bogu. 12 Ovi me ljudi nisu zatekli da se i sa kim prepirem u Hramu, da dižem ljude na pobunu, bilo u sinagogama ili igdje drugdje u gradu. 13 Oni ne mogu pred tobom dokazati ove optužbe protiv mene. 14 No priznat ću ti: ja štujem Boga naših predaka i slijedim Put, koji oni nazivaju sektom. Vjerujem u sve što piše u Zakonu i Prorocima. 15 Isto tako, s ovim ljudima dijelim istu nadu da će Bog podići iz mrtvih i pravedne i nepravedne. 16 Stoga, dajem sve od sebe da uvijek imam čistu savjest i pred Bogom i pred ljudima.
17 Nisam već godinama bio u Jeruzalemu, a sad sam došao da svom narodu donesem darove za siromašne i da prinesem žrtve. 18 Upravo sam završio obred pranja u Hramu kad su me pronašli. Nije bilo nikakve gužve oko mene niti ikakvog nemira. 19 Neki su Židovi iz Azije bili tamo, pa bi i oni trebali doći ovdje da svjedoče pred tobom i optužuju me, ako imaju što protiv mene. 20 Stao sam i pred Vijeće u Jeruzalemu. Neka ovi što su ovdje kažu je li mi ono dokazalo ikakvu krivnju. 21 Osim ako se ne radi o jednoj stvari koju sam viknuo dok sam stajao među njima: ‘Vi mi danas sudite zbog toga što vjerujem u uskrsnuće mrtvih!’«
22 Tada je Feliks, koji je bio dobro upoznat s Putom, prekinuo saslušanje i rekao: »Kada dođe zapovjednik Lizija, donijet ću odluku o vašem slučaju.« 23 I naredio je časniku da Pavla stavi pod stražu, ali da uživa određene olakšice. Naredio mu je i da ne zabranjuje Pavlovim prijateljima da ga posjećuju i brinu se o njemu.
Šimun farizej
36 Neki je farizej pozvao Isusa k sebi na objed. Isus je otišao u farizejevu kuću i smjestio se za stol. 37 U tom je gradu živjela neka žena koja je bila javna grešnica. Kad je doznala da Isus jede u farizejevoj kući, došla je i donijela alabastrenu posudu s mirisnim uljem. 38 Stajala je iza Isusa, do njegovih nogu, i jecajući mu počela prati noge svojim suzama, brisati ih kosom, ljubiti i mazati ih mirisnim uljem. 39 Kad je to vidio farizej, koji ga je pozvao k sebi, rekao je u sebi: »Da je ovaj čovjek prorok, znao bi tko je i kakva je ovo žena koja ga dodiruje. Znao bi da je grešnica.«
40 Isus mu je rekao: »Šimune, moram ti nešto reći.« Šimun je odgovorio: »Samo reci, učitelju!«
41 »Nekom su vjerovniku dugovala dvojica; jedan mu je dugovao petsto srebrnjaka, a drugi pedeset. 42 Budući da mu nisu mogli vratiti, on im je obojici velikodušno oprostio dug. Koji će ga od njih sada više voljeti?«
43 Šimun je odgovorio: »Pretpostavljam onaj kojemu je oprošten veći dug.«
»Dobro si prosudio«, odgovorio mu je Isus. 44 Na to se okrenuo prema ženi i rekao Šimunu: »Vidiš li ovu ženu? Ja sam došao u tvoju kuću i ti mi nisi dao vode da operem noge. A ona mi ih je oprala svojim suzama i obrisala svojom kosom. 45 Ti me nisi dočekao poljupcem, a ona mi, otkako sam ušao, nije prestala ljubiti noge. 46 Ti mi nisi pomazao glavu uljem, a ona mi je mirisnim uljem namazala noge. 47 I zato ti kažem da su joj oprošteni mnogi grijesi jer je pokazala puno ljubavi. A onaj komu se malo prašta, malo i ljubi.«
48 Onda je rekao ženi: »Grijesi su ti oprošteni.«
49 Na to su oni koji su jeli s njim počeli govoriti jedan drugome: »Tko je ovaj da čak i grijehe oprašta?«
50 A on joj je rekao: »Tvoja te vjera spasila. Idi u miru!«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International