Book of Common Prayer
Molitva pobjedničke zahvalnosti
1 Zahvaljujte BOGU jer je dobar,
jer nas voli zauvijek!
2 Neka Izrael kaže:
»Njegova ljubav traje zauvijek.«
3 Neka Aronova obitelj kaže:
»Njegova ljubav traje zauvijek.«
4 Neka svi BOŽJI vjernici kažu:
»Njegova ljubav traje zauvijek.«
5 U nevolji sam BOGA pozvao,
odgovorio mi je i pomogao.
6 BOG je sa mnom, neću se bojati.
Nitko mi ne može nauditi.
7 BOG je sa mnom i pomaže mi,
moji neprijatelji bit će poraženi.
8 Bolje se uzdati u BOGA
nego se oslanjati na čovjeka.
9 Bolje je skloniti se k BOGU
nego vjerovati vođama.
10 Okružili su me mnogi neprijatelji,
no porazio sam ih silom BOŽJEG imena.
11 Okružili su me sa svih strana,
no porazio sam ih silom BOŽJEG imena.
12 Okružili su me kao roj pčela,
ali nestali su kao drač u vatri.
Porazio sam ih silom BOŽJEG imena.
13 Gurali su me ne bih li pao,
ali BOG mi je pomogao.
14 BOG je moja snaga i zaštita,
on je taj koji me spasio.
15 Radost pobjede čuje se među pravednima:
»Silna je BOŽJA snaga!
16 Uzdignuta je BOŽJA ruka,
moćna je BOŽJA desnica!«
17 Neću umrijeti, nego živjeti,
o BOŽJIM ću djelima pričati.
18 BOG me teško kaznio,
ali nije me smrti predao.
19 Otvorite mi vrata pravde[a]
da na njih uđem i BOGU zahvalim.
20 To su BOŽJA vrata
na koja ulaze pravedni.
21 Zahvaljivat ću ti
jer si mi odgovorio.
I moj si spasitelj postao.
22 Kamen koji su graditelji odbacili
postao je nosivi kamen.
23 To je BOG učinio,
sve nas zadivio.
24 Ovo je dan BOŽJE pobjede,
budimo sretni i radujmo se!
25 Molimo te, BOŽE, spasi nas!
Molimo te, BOŽE, daj da uspijemo!
26 Neka je blagoslovljen onaj
koji dolazi u BOŽJE ime!
»Dobro došao u BOŽJI dom!
27 BOG nas je obasjao.
Grančice u ruke dohvatite i
svečanu povorku do žrtvenika slijedite.«[b]
28 Ti si moj Bog, tebi ću zahvaljivati.
Ti si moj Bog, tebe ću veličati.
29 Zahvaljujte BOGU jer je dobar,
jer nas voli zauvijek.
Himna slavljenja
Davidov hvalospjev.
[a]1 Veličat ću te, moj Bože i Kralju,
tvoje ime slaviti, uvijek i zauvijek.
2 Svakoga dana tebe ću slaviti,
ime ti hvaliti, uvijek i zauvijek.
3 Velik je BOG, svake slave dostojan,
nedokučivo je njegovo veličanstvo.
4 Svaki naraštaj tebe će proslaviti,
tvoja silna djela nasljednicima objaviti.
5 Divni su tvoje veličanstvo i slava,
svima ću o tvojim čudesima pričati.
6 Oni će govoriti o tvojim čudesima,
a ja ću im objaviti tvoju veličinu.
7 Pričat će o tvojoj velikoj dobroti,
glasno pjevati o tvojoj pravednosti.
8 BOG je milostiv i suosjećajan,
uvijek strpljiv i pun ljubavi.
9 BOG je dobar prema svima,
milostiv svemu što je stvorio.
10 Hvalit će te, BOŽE, sve što si stvorio,
svi tvoji vjernici će te slaviti.
11 Govorit će o slavi tvoga kraljevstva,
pričati o tvojoj snazi i moći.
12 Ljudima će obznaniti tvoja silna djela
i veličanstveni sjaj tvoga kraljevstva.
13 Tvoje kraljevstvo trajat će zauvijek,
vladat ćeš generacijama što dolaze.
BOG je vjeran svojim obećanjima,
dosljedan u svemu što čini.[b]
14 BOG podiže sve koji padnu,
uspravlja nevoljom pognute.
15 Sva živa bića u tebe gledaju,
ti ih hraniš kad hranu trebaju.
16 Velikodušno otvaraš svoje ruke,
svakom biću daješ sve što treba.
17 BOG je pravedan u svemu što čini,
u svim svojim djelima je vjeran.
18 BOG je blizu svima koji ga zovu,
svima koji ga uistinu trebaju.
19 Želje ispunjava svojim vjernicima,
vapaj njihov čuje pa ih spašava.
20 BOG čuva sve one koji ga vole,
a uništava ljude koji čine zlo.
21 Pjevat ću hvalospjev BOGU.
Neka svi slave njegovo sveto ime,
hvale ga uvijek i zauvijek.
4 »Ja sam vaš BOG, koji vas je izveo iz Egipta.
Jedini Bog kojeg ste ikad upoznali
i nitko vas drugi ne može spasiti.
5 U pustinji sam se za vas brinuo,
u zemlji gdje je vrućina i suša.
6 Davao sam vam hranu,
imali ste sve što ste htjeli.
No kad ste se nasitili, postali ste oholi,
na mene ste tada zaboravljali.
7 Zato ću vas napadati kao lav,
vrebati vas kao leopard.
8 Napast ću vas kao medvjedica,
kojoj su oteli mladunce,
i utrobu vam razderati.
Proždrijet ću vas kao lav,
rastrgati kao divlja zvijer.«
Izrael ne može izbjeći kaznu
9 »Uništit ću te, Izraele!
Osim mene, nitko ti ne može pomoći.
10 Gdje je sada tvoj kralj?
Može li tvoje gradove spasiti?
Gdje su tvoji vođe za koje si rekao:
‘Daj nam kralja i poglavare’?[a]
11 Dao sam ti kralja, iako iz ljutnje,
a poslije sam postao još ljući
pa sam ti ga oduzeo.
12 Efrajimova zlodjela se pamte,[b]
čuva se sjećanje na njegov grijeh.
13 Ljude će snaći velika bol,
jača od porođajnih trudova.
Oni su kao dijete koje ne zna
kada treba izaći iz utrobe.
14 Trebam li ih spasiti od groba?
Otkupiti iz zagrljaja smrti?
Ne, više im se neću smilovati.
Smrti, dođi sa svojim strahotama!
O grobe, otpusti silu uništenja!
Božja mudrost
6 Onima koji su duhovno zreli, mi govorimo mudrost, ali ne mudrost ovoga svijeta niti mudrost vladara ovoga svijeta, koji će potpuno nestati. 7 Mi navješćujemo Božju mudrost—dosad tajnu i skrivenu—koju je Bog odredio za našu slavu prije početka vremena. 8 Tu mudrost nije spoznao ni jedan vladar ovoga svijeta. Jer, da su znali, ne bi bili razapeli Gospodina slave. 9 No kao što piše u Svetom pismu:
»Nijedno oko nije vidjelo,
nijedno uho nije čulo,
nijedan um nije pomislio,
ono što je Bog pripremio
onima koji ga vole.«[a]
10 A nama je Bog to objavio po Duhu koji preispituje sve, čak i najveće Božje tajne.
11 Ni jedan čovjek ne zna misli drugog čovjeka. Samo duh koji je u tom čovjeku zna njegove misli. Isto tako, nitko ne zna Božje misli osim Božjega Duha. 12 No mi nismo primili duha koji pripada svijetu, nego Duha koji dolazi od Boga, da upoznamo sve što nam je dao Bog. 13 O tome i govorimo, ali ne riječima kojima nas uči ljudska mudrost, nego objašnjavamo duhovne stvari koristeći se duhovnim riječima koje uči Duh. 14 Čovjek koji u sebi nema Duha, ne prihvaća istine koje nam obznanjuje Božji Duh jer su te istine za njega ludost. On ih ne može razumjeti jer se one moraju promišljati uz pomoć Duha. 15 Duhovan čovjek može prosuđivati ove istine, ali njega nitko ne može prosuđivati. Jer, kao što piše u Svetom pismu:
16 »Tko zna kako razmišlja Gospodin?
Tko ga može poučiti?«[b]
No mi razmišljamo poput Krista.
Herodova zbunjenost
(Mk 6,14-29; Lk 9,7-9)
14 U to je vrijeme Herod, vladar Galileje, čuo glasine o Isusu. 2 Tada je rekao svojim slugama: »Taj je čovjek Ivan Krstitelj. Mora da je ustao od mrtvih pa zbog toga čudesne sile djeluju u njemu.«
Umorstvo Ivana Krstitelja
3 Naime, Herod je bio uhvatio Ivana, stavio ga u lance i bacio u zatvor. Učinio je to zbog Herodijade, žene svoga brata Filipa, 4 jer je Ivan govorio Herodu: »Nije dopušteno da ti ona bude žena.« 5 Herod je Ivana htio ubiti, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom.
6 Za Herodov rođendan, Herodijadina je kći plesala pred Herodom i njegovim gostima. Herod je bio toliko oduševljen 7 da joj je obećao ispuniti sve što bude tražila. 8 Po nagovoru svoje majke, ona je rekla: »Daj mi glavu Ivana Krstitelja na ovom pladnju!« 9 Kralj Herod se ražalostio, ali zbog svog obećanja i gostiju, naredio je da joj se ispuni želja. 10 Poslao je ljude da Ivanu u tamnici odrube glavu. 11 Zatim su Ivanovu glavu donijeli na pladnju i predali djevojci, a ona ju je odnijela svojoj majci. 12 Tada su došli Ivanovi učenici, uzeli njegovo tijelo i pokopali ga. Nakon toga, otišli su i ispričali Isusu što se dogodilo.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International