Book of Common Prayer
Molitva čovjeka u nevolji
Molitva izmučenog patnika koji se žali BOGU.
1 Poslušaj moju molitvu, BOŽE,
neka moj vapaj dođe do tebe.
2 Nemoj mi okrenuti leđa[a]
u dan moje nevolje.
Saslušaj me i brzo se odazovi
na dan kad te pozovem.
3 Jer, život mi nestaje kao dim,
tijelo mi gori kao žeravica.
4 Srce mi je kao trava, zgaženo i uvenulo,
pa zaboravljam na jelo.
5 Zbog glasnog jadikovanja,
postao sam kost i koža.
6 Usamljen sam kao lešinar u pustinji,
kao sova što živi u ruševinama.
7 Ležim budan jer ne mogu spavati.
Sličan sam samotnoj ptici na krovu.
8 Neprijatelji me neprestano vrijeđaju.
Izrugivači moje ime koriste za psovku.
9 Umjesto kruha, jedem pepeo
dok mi suze u čašu kapaju.
10 To je zbog tvog bijesa i srdžbe
jer si me dignuo pa odbacio.
11 Život mi prolazi kao večernja sjena
i sušim se kao trava koja vene.
12 Ali ti, BOŽE, kraljuješ na prijestolju dovijeka,
ljudi te se sjećaju kroz sva pokoljenja.
13 Ustat ćeš i na Sion se sažaliti,
došlo je vrijeme milosti,
došao je pravi čas.
14 Jer, tvoje sluge vole njegovo kamenje,
a žaloste ih njegove ruševine.
15 BOŽJEG imena bojat će se narodi
i tvoje slave svi zemaljski kraljevi.
16 Jer, BOG će ponovo sagraditi Sion
i pokazati se u svojoj slavi.
17 Saslušat će molitvu bespomoćnih,
neće njihovu molbu prezreti.
18 Neka se ovo zapiše za naraštaj budući
pa će hvaliti BOGA narod koji će se tek roditi:
19 »BOG je pogledao iz svog svetišta na visinama,
s nebesa je osmotrio zemlju,
20 da čuje zapomaganje zatočenih
i oslobodi na smrt osuđene,
21 da BOŽJE ime objavljuju na Sionu,
da ga hvale u Jeruzalemu
22 kad se narodi i kraljevstva okupe
da zajedno BOGU služe.«
23 Usred života snagu mi je skršio,
dane moga života je skratio.
24 Rekao sam: »Bože moj, nemoj me uzeti dok sam mlad!
A tvoje godine traju kroz sve naraštaje.
25 Davno si temelje zemlje postavio
i nebo svojim rukama načinio.
26 Ti ostaješ, a oni će nestati,
kao odjeća će se potrošiti.
Kao odijelo ćeš ih promijeniti
i tako će proći.
27 Ali ti si uvijek isti
i tvoj život ne završava.
28 Mi smo tvoji sluge
i naša djeca živjet će spokojno,
pod tvojom skrbi njihovo potomstvo bit će sigurno.«
Peta knjiga Psalama
(Psalmi 107–150)
U slavu Božje dobrote
1 Zahvaljujte BOGU jer je dobar,
vječna je ljubav njegova.
2 Oni koje je BOG otkupio,
od neprijatelja oslobodio,
neka mu uvijek iznova zahvaljuju.
3 Okupio ih je iz mnogih zemalja,
s istoka i zapada, sjevera i juga.
4 Lutali su bespućem pustinje,
ne nalazeći put do grada
u kojem bi se nastanili.
5 Bili su gladni i žedni,
potpuno klonuli.
6 Tada su BOGA pozvali upomoć,
a on ih je izvukao iz nevolje.
7 Poveo ih je pravim putem,
ravno u grad gdje će živjeti.
8 Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi,
na čudesnim djelima koja za vas čini.
9 Jer, on žednima gasi žeđ,
a gladne hrani dobrim jelima.
10 Neki su bili u tami zarobljeni,
zatvorenici željezom okovani.
11 Radili su protiv Božjih riječi
i prezirali upute Svevišnjeg.
12 Lomili su se pod teretom teškog života,
posrtali i padali, no pomoći nije bilo.
13 Tada su BOGA pozvali upomoć,
a on ih je izvukao iz nevolje.
14 Izveo ih je iz tamnice,
raskidao njihove okove.
15 Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi,
na čudesnim djelima koja za vas čini.
16 Jer, on probija metalna vrata
i lomi njihove šipke od željeza.
17 Neki su se glupo odlučili za grijeh
pa su trpjeli zbog svojih prijestupa.
18 Sva hrana im se zgadila,
bili su na rubu smrti.
19 Tada su BOGA pozvali upomoć,
a on ih je izvukao iz nevolje.
20 Na njegovu riječ su ozdravili,
od smrti su bili spašeni.
21 Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi,
na čudesnim djelima koja za vas čini.
22 Prinosite žrtve zahvalnice
i o njegovim djelima
pjevajte pjesme radosnice.
23 Neki su brodovima zaplovili morima
da bi poslovali preko velikih voda.
24 Vidjeli su što može BOG,
na moru su gledali njegova čudesa.
25 Na njegovu riječ, vihor je zapuhao
i divlje morske valove podigao.
26 Dizali su se do neba i spuštali u dubinu.
U opasnosti, sva hrabrost im je nestala.
27 Teturali su i posrtali kao pijani,
mornarska vještina nije im pomogla.
28 Tada su BOGA pozvali upomoć,
a on ih je izvukao iz nevolje.
29 Oluju je utišao,
morske valove smirio.
30 Radovali su se mirnom moru,
a on ih je odveo u željenu luku.
31 Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi,
na čudesnim djelima koja za vas čini.
32 Neka ga slavi sav okupljeni narod,
neka ga hvali vijeće starješina.
Bog će kazniti Izrael
10 Izrael je bio kao plodna loza
koja je davala obilje plodova.[a]
No što su ljudi bili imućniji,
više su žrtvenika idolima dizali.
Što je zemlja bila bogatija,
više je bilo kamenih stupova
u čast idolima.
2 Ljudi samo glume da štuju Boga,
ali sada moraju ispaštati krivnju.
Bog će razoriti njihove žrtvenike
i srušiti kamene stupove.
3 A oni će reći: »Mi nemamo kralja
jer nemamo straha pred BOGOM.
A kako bi nam kralj i pomogao?«
4 Obećavaju ono što neće ispuniti,
zaklinju se praznim riječima.
Njihove nepravedne presude niču
kao otrovni korov u brazdama oranice.
5 Stanovnici Samarije strepe nad teladi,
idolima iz Bet Avena.
Ponosni su na njihovu ljepotu,
no uskoro će im biti oduzeta.
Ljudi će tugovati za idolima,
naricat će njihovi svećenici.
6 Bit će odneseni u Asiriju,
na dar velikom kralju.
Efrajim će biti osramoćen,
Izrael će se sramiti zbog idola.
7 Bit će uništen kralj Samarije,
nestat će kao grana u vodi.
8 Svetišta u Avenu bit će razorena
jer tu je griješio narod Izraela.
Preko njihovih žrtvenika
izrast će trnje i čičak.
Ljudi će zvati planine da ih sakriju,
željet će da brda na njih padnu.
Bog obećava kaznu
9 »Otkad ste zgriješili u Gibei,
niste se promijenili, Izraelci!
Rat je tada progutao zle ljude u Gibei,
a tako će se sada i vama dogoditi.
10 Doći ću, kaznu na vama izvršiti.
Okružit ću vas vojskama
i kazniti za dvostruki grijeh.
11 Efrajim je bio kao pitoma junica
koja voli raditi kad se obrađuje žito.
No odlučio sam ga jače upregnuti,
staviti jaram na njegov lijep vrat.
Želio sam da Juda ore zemlju,
a Jakov priprema tlo za sadnju.
12 Posijte sjeme pravednosti,
pa ćete požeti vjernu ljubav.
Svoja srca pripremite kao njivu,
pa čekajte dok ne dođe BOG
i izlije na vas pravdu kao kišu.
13 Ali vi ste orali i sijali zloću,
a sada žanjete nepravdu
i hranite se plodovima laži.
Pouzdali ste se u vlastitu snagu,
u silu mnoštva svojih ratnika.
14 Sad se metež rata širi među vama,
sve će vam utvrde biti razrušene.
Kao kad je Šalman razorio Bet Arbel,
majke su s djecom bile smrskane.
15 Tako će biti i s vama, stanovnici Betela,
jer ste učinili toliko zla.
Kad osvane dan bitke,
poginut će kralj Izraela.«
37 Baš kad su se spremali odvesti ga u vojarnu, Pavao je rekao zapovjedniku: »Smijem li vam se obratiti?«
Zapovjednik je rekao: »Zar ti znaš grčki? 38 Ti onda nisi onaj Egipćanin koji je prije nekog vremena započeo pobunu i poveo sa sobom u pustinju četiri tisuće razbojnika?«
39 Pavao je odgovorio: »Ja sam Židov iz Tarza, građanin znamenitoga grada u Ciliciji. Molim vas, dopustite mi da se obratim narodu!«
40 I zapovjednik mu je dopustio. Pavao je stao na stepenice i rukom dao znak da želi govoriti. Narod se stišao, a Pavao je počeo govoriti na aramejskom jeziku.
Pavao se obraća narodu
22 »Braćo i očevi naroda, poslušajte što imam reći pred vama u svoju obranu!« 2 Kad su čuli da im se obratio na aramejskom, još su se više stišali. Tada je Pavao rekao: 3 »Ja sam Židov. Rođen sam u Tarzu u Ciliciji, ali sam odrastao u ovom gradu. Bio sam Gamalielov učenik i on me potanko poučio Zakonu naših predaka. Revno sam služio Bogu, kao što to i vi danas činite. 4 Progonio sam i ubijao one koji su slijedili Put, uhićivao muškarce i žene te ih odvodio u zatvor. 5 O tome mogu posvjedočiti vrhovni svećenik i čitavo Vijeće starješina. Od njih sam primio pisma za našu židovsku braću u Damasku. Otišao sam onamo da uhitim Isusove sljedbenike i privedem ih u Jeruzalem da budu kažnjeni.«
Pavao govori o svom obraćenju
6 »Kad sam već bio blizu Damaska, negdje oko podne, odjednom je oko mene zasjalo jako svjetlo s neba. 7 Pao sam na zemlju i začuo glas koji mi je rekao: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš?’ 8 Ja sam upitao: ‘Gospodine, tko si ti?’, a glas mi je odgovorio: ‘Ja sam Isus iz Nazareta kojega ti progoniš.’ 9 Oni koji su bili sa mnom vidjeli su svjetlo, ali nisu čuli glas koji mi je govorio. 10 Ja sam upitao: ‘Što da radim, Gospodine?’ A Gospodin mi je rekao: ‘Ustani i idi u Damask! Tamo će ti biti rečeno sve što ti je određeno da učiniš.’ 11 Budući da je svjetlost bila toliko jaka da sam oslijepio, moji su me suputnici, vodeći me za ruku, odveli u Damask.
12 Ondje se nalazio čovjek po imenu Ananija[a], vjeran vršilac Zakona. Njega su cijenili svi tamošnji Židovi. 13 On mi je pristupio, stao pokraj mene i rekao: ‘Brate Savle, progledaj!’ Istoga sam trena progledao i ugledao Ananiju. 14 On mi je rekao: ‘Bog naših predaka izabrao te je da upoznaš njegovu volju. Izabrao te je da vidiš njegovog Pravednika i čuješ glas iz njegovih usta. 15 Ti ćeš svim ljudima govoriti o njemu i o tome što si vidio i čuo. 16 A sada, ne čekaj ni trena! Ustani i krsti se! Operi se od svojih grijeha, zazivajući njegovo ime.’
Isus izabire apostole
(Mt 10,1-4; Mk 3,13-19)
12 Tih je dana Isus otišao u planinu da se moli te je proveo čitavu noć moleći se Bogu. 13 Kad je svanulo, pozvao je k sebi svoje učenike i od njih izabrao dvanaestoricu koje je prozvao apostolima: 14 Šimuna—kojeg je nazvao Petar, Andriju—njegovog brata, Jakova i Ivana, Filipa, Bartolomeja, 15 Mateja, Tomu, Jakova—Alfejevog sina, Šimuna—zvanog Zelot, 16 Judu—Jakovljevog sina—i Judu Iskariotskog, koji je postao izdajnik.
Isus poučava i iscjeljuje
(Mt 4,23-25; 5,1-12)
17 Isus je zajedno s njima sišao s planine i zaustavio se na visoravni gdje se nalazilo veliko mnoštvo njegovih učenika. Bilo je tu i mnogo naroda iz cijele Judeje, Jeruzalema, tirskog i sidonskog primorja. 18 Došli su da ga čuju i da ih ozdravi od bolesti, a iscijelio je i one koje su mučili zli duhovi. 19 Svatko iz mnoštva pokušavao ga je dotaknuti jer je iz njega izlazila sila koja je ozdravljala sve.
20 Gledajući u svoje učenike, Isus je progovorio:
»Blago vama siromašnima
jer vam pripada Božje kraljevstvo.
21 Blago vama koji ste sada gladni
jer ćete se nasititi.
Blago vama koji sada jecate
jer ćete se smijati.
22 Blago vama kad vas ljudi mrze, izopćuju i vrijeđaju, kad vas smatraju zlima i odbacuju zbog Sina Čovječjega. 23 Veselite se tada i skačite od radosti, jer je velika vaša nagrada na Nebu. Pa i njihovi su preci to isto činili prorocima.
24 Teško vama, bogataši,
jer ste već primili svoju utjehu.
25 Teško vama koji ste sada siti,
jer ćete biti gladni.
Teško vama koji se sada smijete,
jer ćete tugovati i jecati.
26 Teško vama kad svi o vama budu lijepo govorili jer tako su se i njihovi preci ponašali prema lažnim prorocima.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International