Book of Common Prayer
Zahvalnost i molitva
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Strpljivo sam čekao BOGA,
a on se k meni okrenuo,
osluhnuo je i čuo moj plač.
2 Izvukao me iz propasti,
podigao iz jame živog blata,
postavio na čvrstu stijenu,
da stojim na sigurnom tlu.
3 Dao mi je novu pjesmu,
hvalospjev našem Bogu.
Mnogi će vidjeti što je učinio,
zadrhtat će i povjerovati BOGU.
4 Blago čovjeku koji BOGU vjeruje,
koji ne slijedi ohole ljude ni lažljivce.
5 BOŽE moj, toliko si za nas učinio.
S tobom se ne može usporediti nitko!
Čudesni su tvoji planovi za nas.
Mogao bih o njima dugo pričati,
toliko ih je, ne mogu ih sve nabrojati.
6 Ne želiš žitne prinose i žrtve,
ne tražiš paljenice i pomirnice,
nego da poslušam što govoriš.[a]
7 Rekao sam: »Evo me, dolazim.
U svitku je zapisano što sam učinio.
8 Bože moj, tvoju volju želim vršiti,
po tvojim uputama živjeti.«
9 Okupljenim ljudima sam objavio
dobre vijesti o pravdi koju donosiš.
Ti znaš, BOŽE, da usta nisam zatvarao.
10 Govorio sam o tvojoj vjernosti i zaštiti,
nisam šutio pred njima o tvojoj ljubavi,
nisam za sebe zadržao istinu o tebi.
11 BOŽE, nemoj mi svoju milost uskratiti,
neka me tvoja vjerna ljubav uvijek štiti.
12 Zaredale su nevolje, jedna za drugom.
Vraćaju mi se moji grijesi,
ne mogu kaznu za njih izbjeći.
Više ih je no vlasi na mojoj glavi,
svu sam hrabrost izgubio.
13 Molim te, BOŽE, spasi me!
BOŽE, požuri i pomozi mi!
14 Ljudi me žele ubiti.
Zbuni ih i ponizi!
Neka posramljeni bježe,
svi koji mi žele zlo.
15 Neka oni koji mi se rugaju,
budu užasno osramoćeni.
16 A oni koji tebe prate,
neka se raduju i vesele.
Svi, koji žele tvoje spasenje,
neka uvijek govore: »Velik je BOG!«
17 Gospodaru, siromašan sam i jadan,
molim te, misli na mene.
Ti mi pomažeš i spašavaš me.
Bože moj, nemoj zakasniti!
Molitva za opravdanje
Voditelju zbora. Uz žičana glazbala. Davidov »maskil«. Kad su Zifijci došli i rekli Šaulu: »David se skriva kod nas.«
1 Spasi me, Bože, svojim imenom,
opravdaj me svojom silom.
2 Bože, čuj molitvu koju molim,
poslušaj riječi koje govorim.
3 Na mene su se podigli oholi,
moj život traže silnici
koje za Boga nije briga. Selah
4 Ali, evo, Bog mi pomaže,
moj Gospodar je s onima
koji su mi podrška.
5 On će se osvetiti mojim neprijateljima.
Bože, budi mi vjeran i uništi ih.
6 Prinijet ću ti žrtvu dragovoljnu,
zahvaljivat ću, BOŽE,
za dobrotu tvome imenu.
7 Jer, ti si me izbavio iz svih nevolja
i svojim sam očima vidio poraz neprijatelja.
Molitva za oproštenje i obnovu
Voditelju zbora. Psalam koji je ispjevao David kad mu je došao prorok Natan, poslije Davidova grijeha s Bat Šebom.
1 Smiluj mi se, Bože,
zbog svoje vjerne ljubavi.
Zbog svoje velike milosti,
izbriši moje prijestupe.
2 Svu moju krivnju operi
i od grijeha me očisti.
3 Jer, znam svoje prekršaje
i stalno sam svjestan grijeha.
4 Protiv tebe sam sagriješio
i učinio što je pred tobom zlo.
U pravu si kad donosiš odluku,
besprijekoran kad izričeš presudu.
5 Već kad sam se rodio, bio sam kriv,
još kad me majka začela, bio sam grešnik.
6 Ti želiš vjernost u nutrini mog bića,
mudrosti me učiš u dubini srca.
7 Ukloni moje grijehe[a] da budem čist,
operi me da budem bjelji od snijega.
8 Daj da osjetim radost i veselje,
da se raduju kosti od tebe smrvljene.
9 Ne gledaj više moje grijehe
i izbriši sve moje prekršaje.
10 Bože, čisto srce mi stvori,
duh vjeran u meni obnovi.
11 Nemoj me odbaciti iz svoje prisutnosti,
svog Svetog Duha nemoj mi uzeti.
12 Vrati mi radost tvojeg spasenja,
daj mi duh koji te želi slušati.
13 Tada ću prijestupnike tvojim zapovijedima poučavati
i grešnici će ti se vraćati.
14 Oslobodi me krivnje za prolivenu krv,
jer ti si Bog koji me može spasiti,
pa ću o tvojoj dobroti pjevati.
15 Gospodaru, moje usne rastvori,
iz mojih će ti usta hvalospjev poteći.
16 Jer, ti se ne raduješ žrtvama:
kad bih ti paljenicu prinio,
ti je ne bi prihvatio.
17 Žrtva Bogu je duh ponizni:
srce meko i slomljeno, Bože,
ti nećeš prezreti.
18 U svojoj naklonosti budi dobar Sionu,
ponovo izgradi zidine Jeruzalemu.
19 Tada ćeš se radovati pravim žrtvama[b].
Bit će to čitave žrtve paljenice,
na tvom žrtveniku prinosit će junce.
Job završava svoju obranu
29 Potom je Job nastavio svoj govor:
24 Nisam se nikad pouzdao u imovinu,
nisam ni čistom zlatu rekao: ‘Sigurnosti moja.’
25 Nisam se radovao ni svome velikom bogatstvu
iako sam ga stekao svojim rukama.
26 Nisam štovao sunce u njegovoj blistavosti,
ni mjesec koji putuje u svome sjaju.
27 Nije mi srce bilo potajno zavedeno,
da im iskazujem štovanje.
28 Bio bi to zločin koji zaslužuje kaznu
jer bih iznevjerio Svemoćnog Boga.
29 Nisam se radovao zbog nesreće svog neprijatelja
niti slavio zbog nevolje koja ga je snašla.
30 Nisam svojim ustima dao da zgriješe,
prizivajući prokletstvo na njegov život.
31 Ljudi iz mog doma dobro su znali
da sam svakome dao mesa da se najede.
32 Nijedan došljak nije morao vani prenoćiti
jer sam putniku uvijek otvarao vrata.
33 Nisam tajio svoj grijeh, kao što to čine ljudi,
u srcu skrivajući svoju krivnju.
34 Jer, nisam se plašio mišljenja mnoštva
niti se bojao da bi me rodbina prezrela.
Zato nikada nisam šutio
niti se u kući skrivao.
35 O, kad bi bilo nekog da me sasluša!
Evo, potpisujem svoju obranu.
Neka mi Svemoćni odgovori,
neka moj tužitelj napiše optužnicu.
36 Na svom ramenu bih je nosio
i stavio je na sebe kao krunu.
37 Položio bih mu račun o svim svojim postupcima,
pristupio bih mu kao princ, bez straha.
38 Ako moja zemlja zaviče protiv mene
i ako sve njene brazde zaplaču zajedno,
39 ako sam pojeo usjeve ne plativši radnicima,
ako sam ih izgladnio do smrti—
40 umjesto pšenice neka iznikne trnje
i umjesto ječma korov.«
Ovime završavaju Jobovi govori.
12 Svi su na to zašutjeli i počeli slušati Barnabu i Pavla. Oni su im opisivali sve čudesne znakove i djela koja je Bog preko njih učinio među ostalim narodima. 13 Kad su Barnaba i Pavao završili, Jakov je ustao i rekao: »Slušajte me, braćo! 14 Šimun nam je ispričao kako je Bog prvi put pokazao svoju ljubav pripadnicima ostalih naroda i od njih izabrao narod za sebe. 15 Riječi proroka u skladu su s tim, kao što piše:
16 ‘Nakon toga ja ću se vratiti
i obnoviti Davidov srušeni dom.
Obnovit ću mu ruševine i ponovo ga podići.
17 Tada će ostatak čovječanstva tražiti Gospodina,
oni koje sam pozvao sebi iz raznih naroda.
Tako kaže Gospodin koji to čini.[a]
18 A to je oduvijek poznato.’[b]
19 Stoga, smatram da ne smijemo otežavati onim nežidovima koji se okreću Bogu. 20 Umjesto toga, napišimo im samo da ne jedu hranu prinesenu idolima, jer je nečista, da se ne upuštaju u seksualni nemoral, da ne jedu meso zadavljene životinje ni meso u kojem još ima krvi.
21 Jer, u svakom gradu ima onih koji još od davnih vremena proučavaju Mojsijev zakon, a koji se svakog šabata čita u sinagogama.«
30 Isus još nije bio ušao u selo, nego se nalazio na mjestu gdje ga je susrela Marta. 31 Židovi, koji su bili s Marijom u kući i tješili je, vidjeli su kako hitro ustaje i izlazi. Pomislili su kako ide na grob da ondje plače i pošli su za njom. 32 Marija je otišla na mjesto gdje se nalazio Isus. Kad ga je spazila, bacila mu se pred noge i rekla: »Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro!«
33 Kad je Isus vidio i nju i Židove, koji su došli s njom, kako plaču, duboko se potresao u duhu 34 i upitao: »Kamo ste ga položili?« »Dođi i vidi, Gospodine«, odvratili su mu.
35 A Isus je zaplakao.
36 »Gledajte kako ga je volio«, govorili su Židovi.
37 »Otvorio je oči slijepcu«, govorili su neki. »Zar nije mogao učiniti nešto da spriječi Lazarovu smrt?«
38 Isus se ponovo duboko potresao.
Lazar ustaje
Isus je došao do groba u kojem je bio Lazar. To je zapravo bila spilja, a na ulazu u nju bio je navaljen veliki kamen. 39 »Uklonite kamen!« zapovjedio je Isus.
»Gospodine, sigurno već zaudara«, rekla je Marta, pokojnikova sestra. »Pokopan je prije četiri dana!«
40 »Nisam li ti rekao«, odvratio joj je Isus, »da ćeš vidjeti Božje veličanstvo[a] ako budeš vjerovala?«
41 Tada su odmaknuli kamen. Isus je pogledao prema nebu i rekao: »Hvala ti, Oče, što si me čuo. 42 Znam da me ti uvijek uslišavaš. Rekao sam to zbog ovih koji me okružuju. Ja želim da oni povjeruju da si me ti poslao.« 43 Kada je to izgovorio, glasno je povikao: »Lazare, izađi!« 44 I mrtvac je izašao. Ruke i noge bile su mu omotane lanenim zavojima, a lice prekriveno lanenim platnom.
Isus im je rekao: »Razvežite ga i pustite da ide!«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International