Book of Common Prayer
Molitva za zaštitu
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Spasi me, BOŽE, od zlih ljudi,
od nasilnika me zaštiti
2 koji u srcu zlo smišljaju
i stalno svađe zameću.
3 Jezik im je oštar kao zmijski,
na usnama im otrov smrtonosni. Selah
4 Čuvaj me, BOŽE, od pokvarenih,
štiti od okrutnih koji mi žele nauditi.
5 Bahati su mi smjestili zamku,
raširili mrežu od užadi,
klopke duž puta postavili. Selah
6 Rekao sam BOGU: »Ti si moj Bog.«
BOŽE, slušaj moj poziv upomoć!
7 Gospodaru BOŽE, moj silni spasitelju,
glavu mi štitiš usred bitke.
8 BOŽE, ne daj da se ispune želje zlikovaca,
nemoj da uspiju njihovi planovi. Selah
9 Neprijatelji su me opkolili,
snaći će ih zlo koje su meni namijenili.
10 Saspi na njih žeravicu, baci ih u vatru,
neka upadnu u jamu iz koje ne mogu izaći.
11 Ne daj klevetniku da ovdje mirno živi,
neka se na nasilnika nesreća obruši.
12 Znam da će BOG braniti potlačene
i pravdu izboriti za bespomoćne.
13 Pravedni će tvoje ime slaviti,
vjerni će s tobom živjeti.
Molitva za pomoć
Davidov »maskil«[a] ispjevan u spilji. Molitva.
1 Iz svega glasa BOGA zovem,
vapim BOGU upomoć.
2 Jadikujem pred njim,
nevolju s njim dijelim.
3 Kad klonem duhom,
ti znaš što mi je činiti.
Na putu kojim idem
čeka me zamka.
4 Gledam oko sebe,
nitko me ne primjećuje.
Nemam se kamo skloniti,
nitko za mene ne brine.
5 Tebe zovem upomoć, BOŽE.
Kažem: »Ti si moje sklonište,
sve što trebam u životu.«
6 Pažljivo me slušaj,
jer sam bespomoćan!
Spasi me od progonitelja,
prejaki su za mene.
7 Izvedi me iz zatočeništva
da mogu tvoje ime slaviti.
A pravedni će mi se pridružiti
jer si dobar prema meni.
Večernja molitva
Davidova pjesma.
1 Zovem te, BOŽE, brzo dođi k meni!
Čuj mi glas kad zovem upomoć.
2 Prihvati moju molbu kao miris tamjana,
dizanje mojih ruku kao večernju žrtvu.
3 Postavi mi stražu na usta, BOŽE,
ne daj da govorim uludo.
4 Ukloni u meni svaku želju za zlom,
za lošim djelima i krivim društvom.
Udalji me s njihovih gozbi.
5 Ako me pravednici kore u ljubavi,
njihove riječi rado ću prihvatiti[a].
Ali ne želim čast od loših ljudi,
moja je molitva uvijek protiv njih.
6 Kad njihove suce okrutno pobiju,[b]
svi će znati da sam bio u pravu.
7 Kao što orač zemlju ore i rasipa,
i naše će kosti biti rasute u grob[c].
8 Ali ja u tebe gledam, Gospodaru BOŽE,
k tebi se sklanjam, ne ostavljaj me.
9 Čuvaj me od zamki koje su mi postavili,
ne daj da upadnem u klopku zlih ljudi.
10 Neka zli upadnu u svoje mreže,
a ja ću neozlijeđen pobjeći.
Molitva za pomoć
Davidova pjesma.
1 Čuj moju molitvu, BOŽE,
slušaj moje preklinjanje.
Pokaži vjernost i pravdu!
2 Ne osuđuj svoga slugu
jer pred tobom nema pravednog.
3 Progone me neprijatelji,
na zemlju su me srušili.
Tjeraju me da živim u tami,
poput onih koji su davno umrli.
4 Klonuo sam duhom,
gubim svaku hrabrost.
5 Sjećam se dana iz prošlosti,
mislim o svemu što si radio,
razmišljam što si učinio.
6 Ruke k tebi pružam u molitvi.
Željan sam te, kao suha zemlja kiše. Selah
7 BOŽE, odgovori brzo,
jer duhom sam klonuo.
Ne skrivaj svoje lice od mene,
jer ću sići u grob k mrtvima.
8 Daj da svakog jutra iskusim
tvoju ljubav u koju se uzdam.
Želim znati, pouči me,
tebi sam srce otvorio.
9 K tebi se sklanjam, BOŽE,
spasi me od neprijatelja.
10 Ti si moj Bog, pokaži mi
što je tvoja želja i volja.
Neka me tvoj dobri Duh
vodi sigurnom stazom.
11 BOŽE, život mi čuvaj i slavno će ti biti ime!
U svojoj pravednosti, iz nevolje izvuci me.
12 U znak svoje ljubavi, pobij moje neprijatelje.
Tvoj sam sluga, uništi sve moje protivnike!
Napadač ponovo napada Joba
2 Jednog su dana nebeska bića ponovo došla pred BOGA, a s njima je došao i Napadač.
2 »Gdje si bio?« upitao je BOG Napadača.
»Lutao sam Zemljom«, odgovorio mu je Napadač. »Obišao sam je uzduž i poprijeko.«
3 »Jesi li primijetio mog slugu Joba?« upitao ga je BOG. »Nitko na Zemlji nije mu ravan. Besprijekoran je i pošten. Poštuje Boga i kloni se zla. Iako si tražio da ga upropastiš bez razloga, on je i dalje vjeran.«
4 »Koža za kožu!« odgovorio je Napadač. »Za svoj će život čovjek dati sve što ima. 5 Ako napadneš njegove kosti i meso, proklet će te u lice.«
6 »Pa, dobro«, rekao je BOG Napadaču. »Job je u tvojim rukama. Samo mu poštedi život.«
7 Napadač je otišao od BOGA i nanio Jobu bolne čireve od glave do pete. 8 Job je nato uzeo dio slomljenog crijepa pa se njime češao dok je sjedio u pepelu.
9 »Zar i dalje nastojiš ostati vjeran?« upitala ga je njegova žena. »Prokuni Boga i umri.«
10 »Govoriš kao jedna od onih sramotnih žena koje nemaju poštovanja prema Bogu«, odgovorio joj je Job. »Zar da od Boga prihvaćamo samo dobro, ali ne i nevolje?« I, usprkos svemu, Job nije rekao ništa čime bi sagriješio.
Jobovi prijatelji
11 Tada su trojica Jobovih prijatelja—Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naama—čuli za nevolje koje su ga snašle. Krenuli su od svojih kuća, sastali se i dogovorili da će otići utješiti Joba i iskazati mu suosjećanje. 12 Ugledali su ga izdaleka, ali jedva su ga prepoznali. Briznuli su u glasan plač, razderali odjeću i bacili prašinu uvis i po svojim glavama.[a] 13 Potom su sedam dana i sedam noći s njim sjedili na zemlji. I nitko mu nije rekao ni riječ jer su vidjeli kolika je njegova bol.
Savlovo obraćenje
9 U međuvremenu, Savao je još uvijek nastojao zaplašiti i ubiti Gospodinove učenike. Otišao je do vrhovnoga svećenika 2 i zamolio ga da pošalje pisma sinagogama u Damasku. Tražio je ovlasti da smije uhititi i dovesti u Jeruzalem sve sljedbenike Puta[a] koje nađe, bilo muškarce ili žene.
3 Kad je već bio nadomak Damasku, odjednom je neka nebeska svjetlost zasjala oko njega. 4 Pao je na zemlju i začuo glas kako mu govori: »Savle, Savle, zašto me progoniš?«
5 Savao je upitao: »Tko si ti, Gospodine?«
Glas je rekao: »Ja sam Isus kojeg progoniš. 6 No ustani, uđi u grad i tamo će ti biti rečeno što trebaš činiti.«
7 Njegovi su suputnici stajali bez riječi. Čuli su glas, ali nikoga nisu vidjeli. 8 Savao se podigao sa zemlje. Otvorio je oči, ali ništa nije mogao vidjeti. Zato su ga uzeli za ruku i odveli u Damask. 9 Tri dana nije vidio i nije ništa niti jeo niti pio.
27 Ne trudite se oko hrane koja se kvari, već oko hrane koja se nikad ne kvari i koja daje vječni život. Takvu će vam hranu dati Sin Čovječji jer ga je za to ovlastio Bog Otac.«
28 »Što moramo raditi«, upitali su ga tada, »da činimo djela koja želi Bog?«
29 Isus im je na to odgovorio: »Vjerujte u onoga koga je on poslao. To je Božja volja.«
30 »Čime nam možeš dokazati da si ti taj?« pitalo je mnoštvo ljudi. »Daj da vidimo neki znak pa ćemo ti vjerovati. 31 Naši su preci jeli manu u pustinji, baš kao što piše u Svetom pismu: ‘Dao im je kruh s Neba da jedu’[a].«
32 Isus im je rekao: »Govorim vam istinu. Nije vam Mojsije dao kruh s Neba. Moj vam Otac daje pravi kruh s Neba. 33 Jer, kruh koji daje Bog jest kruh koji dolazi s Neba i daje život svijetu.«
34 »Gospodine«, rekli su mu, »daj nam uvijek toga kruha!«
35 »Ja sam kruh života«, odgovorio im je Isus. »Tko dođe k meni, nikada više neće ogladnjeti. Tko vjeruje u mene, nikada više neće ožednjeti. 36 Ali već sam vam rekao da ste me vidjeli pa ipak ne vjerujete. 37 Sve koje mi Otac dâ, uzet ću k sebi. Neću izbaciti nikoga tko dođe k meni. 38 Nisam sišao s Neba da činim svoju volju, nego volju onoga koji me je poslao. 39 A volja onoga koji me je poslao jest da ne izgubim ni jednoga od onih koje mi je dao, već da ih sve uskrisim u posljednji dan. 40 Moj Otac želi da svatko tko vidi Sina i povjeruje u njega, ima vječni život. Toga ću ja uskrisiti u posljednji dan.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International