Book of Common Prayer
Kraljevo obećanje
Davidova pjesma.
1 Pjevat ću o vjernosti i pravdi,
tebi ću, BOŽE, pjevati.
2 Trudit ću se živjeti besprijekorno.
Kad ćeš doći k meni?
Čestito ću živjeti u svojoj palači.
3 Ono što je loše, neću ni pogledati.
Mrzim ono što čine otpadnici,
ne želim u tome sudjelovati.
4 Odbacit ću pokvarenost,
nikakvo zlo ne želim činiti.
5 Zaustavit ću svakoga
tko tajno kleveće bližnjega.
Oholost i bahatost
neću dopuštati.
6 Potražit ću vjerne u zemlji,
takvi će sa mnom živjeti.
Tko živi besprijekorno,
takav će mi služiti.
7 Tko se bavi prijevarom,
u mom domu neće stanovati.
Tko govori laži,
pred mojim očima neće stajati.
8 Iz dana u dan ću zatirati
sve koji čine zlo u zemlji.
Tako ću sve zlikovce
iz BOŽJEG grada ukloniti.
Molitva protiv neprijatelja
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Slavim te, Bože!
Čuj me i ne šuti!
2 Zli ljudi lažu protiv mene,
govore što nije istina.
3 Obasipaju me riječima mržnje,
bez razloga me napadaju.
4 Volio sam ih, a oni me optužuju,
dok ja za njih govorim molitvu.
5 Za dobro, vraćaju mi zlo,
mržnju za prijateljstvo.
6 Kažu: »Odredi mu zlog suca
i neka ga njegov branitelj optuži.
7 Neka ga sud proglasi krivim,
čak i za njegove molitve.
8 Neka mu život bude kratak,
a drugi mu službu preuzme.
9 Neka mu djeca budu siročad,
a žena neka mu je udovica.
10 Neka mu djeca skitaju i prose,
iz ruševnog doma neka ih tjeraju.
11 Neka mu vjerovnici uzmu sve što ima,
a stranci preuzmu sve za što se trudio.
12 Neka mu se nitko ne smiluje,
neka njegovu siročad ne žale.
13 Neka mu obitelj propadne,
a ime nestane već u drugom pokoljenju.
14 Neka BOG pamti krivnju njegovog oca,
grijeh njegove majke neka se ne briše.
15 Neka stalno budu krivi pred BOGOM,
a sjećanje na njih neka nestane.«
16 O meni govore: »Nikad nije bio dobar.
Progonio je, ubijao siromašne i jadne.
17 Druge je proklinjao
pa neka je sâm proklet.
Blagoslov nije davao
pa neka se ne daje ni njemu.
18 Svakog dana izgovarao je kletve,
kao da vodu pije ili se uljem maže.
19 Neka ga kletve cijelog prekriju
i opašu ga poput pojasa.«
20 Tako su rekli moji neprijatelji,
ali neka ih BOG baš tako kazni.
21 A ti se, BOŽE i Gospodaru moj,
za mene zauzmi, u čast svog imena.
Spasi me zbog svoje vjerne ljubavi.
22 Jer, siromašan sam i jadan,
srce mi je slomljeno.
23 Nestajem kao večernja sjena,
otpuhan sam kao kukac.
24 Koljena mi klecaju od posta,
tijelo mi je sâma kost i koža.
25 Rugaju mi se oni koji me optužuju,
kad me vide, glavom odmahuju.
26 Pomozi mi, BOŽE, Gospodaru moj,
spasi me zbog svoje vjerne ljubavi.
27 I neka svi znaju da si to učinio,
da si ti, BOŽE, onaj koji me spasio.
28 Oni proklinju, a ti daješ blagoslov.
Kada napadnu, porazi ih!
Daj da se raduje tvoj sluga.
29 Ponizi moje protivnike,
neka budu javno osramoćeni.
30 Hvalospjeve pjevam BOGU,
pred svima ga slavim.
Ajin
121 Činio sam što je dobro i pravedno,
ne prepuštaj me tiranima.
122 Zauzmi se za svoga slugu,
da mi bahati ljudi ne naude.
123 Oči su mi već umorne
dok iščekujem tvoj spas,
pravednu pomoć si obećao.
124 Pokaži svom slugi svoju vjernu ljubav,
nauči me svoje odredbe.
125 Tvoj sam sluga, daj mi mudrosti,
da tvoja pravila mogu razumjeti.
126 Vrijeme je da nešto učiniš, BOŽE,
jer ljudi tvoj zakon krše.
127 Volim tvoje zapovijedi
više i od čistog zlata.
128 Zato tvoja pravila poštujem
i mrzim svaki krivi put.
Pe
129 Divna su tvoja pravila,
zato ih pažljivo slijedim.
130 Objava tvojih riječi prosvjetljuje,
svatko s njima mudar postaje.
131 Otvorenih usta hvatam dah,
žudim čuti tvoje zapovijedi.
132 Pogledaj me i budi mi sklon,
kao onima koji tvoje ime vole.
133 Usmjeravaj me, kao što si obećao,
i ne daj da zlo nada mnom vlada.
134 Oslobodi me tiranije ljudske,
da se tvojih pravila mogu držati.
135 Molim te, budi blizu svoga sluge,[a]
svojim odredbama pouči me.
136 Isplakao sam potoke suza
jer ljudi tvoj zakon ne drže.
Cade
137 Pravedan si, BOŽE,
ispravne su tvoje prosudbe.
138 Sva pravila, koja si zadao,
pravedna su i pouzdana.
139 Bijes me izjeda kad pomislim
da neprijatelji tvoje riječi zanemaruju.
140 Tvoje obećanje je pouzdano,
zato ga tvoj sluga toliko voli.
141 Iako sam neznatan i prezren,
tvoje pouke ne zaboravljam.
142 Tvoja pravda vrijedi zauvijek,
učenje tvoje je potpuna istina.
143 Snašli su me nevolja i tjeskoba,
a ipak me tvoje zapovijedi raduju.
144 Tvoja su pravila uvijek ispravna,
daj da ih razumijem, da mogu živjeti.
15 Tada je Manoah rekao BOŽJEM anđelu: »Dopusti nam da te malo zadržimo i da ti pripremimo kozlića za jelo.«
16 »Ako i ostanem«, odgovorio je BOŽJI anđeo Menoahu, »neću jesti vašu hranu. Ali, ako želite, možete pripremiti žrtvu paljenicu i prinijeti je BOGU.«
Manoah, naime, još nije znao da je to zaista BOŽJI anđeo.
17 Tada je Manoah upitao BOŽJEG anđela: »Kako ti je ime? Želimo znati, da bismo ti mogli odati počast kad se tvoje riječi ispune?«
18 »Zašto me pitaš za ime«, rekao je BOŽJI anđeo, »kad ga ne možeš razumjeti.«
19 I tako je Manoah uzeo kozlića i žitnu žrtvu. Na jednoj je stijeni prinio žrtvu BOGU, žrtvu Onome koji čini čuda. Manoah i njegova žena gledali su što se događa. 20 Plamen se počeo dizati sa žrtvenika prema nebu, a BOŽJI se anđeo uzdigao u plamenu na nebo. Kad su Manoah i njegova žena to vidjeli, poklonili su se licem do zemlje. 21 BOŽJI se anđeo nije više ukazao Manoahu i njegovoj ženi, ali je Manoah tada shvatio da je to bio anđeo kojega je poslao BOG.
22 Rekao je svojoj ženi: »Sigurno ćemo umrijeti jer smo vidjeli Boga.«
23 No žena ga je umirivala: »Da nas je BOG želio ubiti, ne bi prihvatio našu žrtvu paljenicu ni žitnu žrtvu, niti bi nam sve to pokazao i rekao.«
24 Žena je rodila dječaka i dala mu ime Samson. Dječak je rastao i BOG ga je blagoslovio.
Izbor sedmorice za posebnu službu
6 Broj je učenika rastao. U to su se vrijeme učenici, porijeklom grčki Židovi, počeli tužiti na ostale Židove, govoreći da se njihove udovice zanemaruju pri svakodnevnoj raspodjeli hrane. 2 Apostoli su sazvali sve učenike i rekli im: »Nije u redu da mi zanemarujemo službu Božje riječi da bismo se bavili raspodjelom hrane. 3 Braćo i sestre, odaberite između sebe sedmoricu muškaraca na dobrom glasu—pune Duha i mudrosti. Njih ćemo postaviti za tu službu. 4 Tako ćemo se mi moći posvetiti molitvi i poučavanju Božje riječi.«
5 Ovaj se prijedlog svima svidio pa su izabrali Stjepana—čovjeka punog vjere i Svetog Duha—Filipa[a], Prohora, Nikanora, Timona, Parmena i nekadašnjeg obraćenika na židovstvo—Nikolu iz Antiohije, te ih 6 doveli apostolima, a oni su se pomolili i položili ruke na njih.
7 Božja se riječ širila, a broj je učenika u Jeruzalemu osjetno porastao. I mnogi su židovski svećenici prigrlili vjeru.
Urota protiv Stjepana
8 Stjepan je bio čovjek pun milosti i sile. Činio je silne i čudesne znakove u narodu. 9 No neki su iz takozvane Sinagoge[b] slobodnjaka[c] ustali protiv njega. Bili su to Židovi iz Cirene i Aleksandrije, kao i iz Cilicije i Azije. Počeli su raspravljati sa Stjepanom, 10 ali se nisu mogli suprotstaviti mudrosti i Duhu kojim je govorio. 11 Onda su neke nagovorili da kažu: »Čuli smo ga da huli protiv Mojsija i protiv Boga.« 12 Na taj su način razbjesnili narod, starješine i učitelje Zakona, a oni su uhvatili Stjepana i izveli ga pred Veliko vijeće.
13 Doveli su i lažne svjedoke, koji su govorili: »Ovaj čovjek neprestano govori protiv ovoga svetog mjesta i protiv Zakona. 14 Mi smo ga čuli kad je rekao da će taj Isus iz Nazareta razoriti ovo mjesto i promijeniti običaje koje nam je dao Mojsije.« 15 Svi, koji su sjedili u Velikom vijeću, uprli su pogled u njega. Vidjeli su da je njegovo lice poput anđeoskog.
Isus i Samarijanka
4 Kad se pročulo među farizejima da Isus pridobiva i krsti mnogo više učenika nego Ivan— 2 premda on osobno nije krstio, već njegovi učenici— 3 Isus je napustio Judeju i ponovo se zaputio u Galileju. 4 Na putu prema Galileji morao je proći kroz Samariju.
5 Tako je došao u samarijski grad Sikar, blizu imanja koje je Jakov dao svojem sinu Josipu. 6 Ondje se nalazio i Jakovljev bunar. Isus je bio umoran od puta pa je sjeo pokraj bunara. Bilo je oko podneva. 7 Neka je Samarijanka došla zahvatiti vode, a Isus joj je rekao: »Daj mi gutljaj vode!« 8 Učenici su bili otišli u grad kupiti hranu. 9 Žena mu je odvratila: »Zar ti, Židov, tražiš vode od mene, Samarijanke?« Židovi se, naime, ne druže sa Samarijancima.
10 Na to joj je Isus odgovorio: »Kad bi samo znala Božji dar! Ti ne znaš tko ti govori: ‘Daj mi da pijem!’ Da znaš, ti bi mene zamolila i ja bih ti dao vode koja daje život.«
11 »Gospodine«, opet će žena, »ti nemaš čak ni posudu za vodu, a bunar je dubok. Odakle ćeš uzeti vodu koja daje život? 12 Zar si veći od našega praoca Jakova, koji nam je dao ovaj izvor? On je sâm pio iz njega, kao i njegovi sinovi i stoka.«
13 A Isus joj odgovori: »Tko god pije ovu vodu, ponovo će ožednjeti. 14 A tko se napije vode koju ću mu ja dati, nikada više neće ožednjeti. Štoviše, ta će voda u njemu postati izvor koji će mu donijeti vječni život.«
15 »Gospodine«, na to će žena, »daj mi te vode pa da ni ja više ne budem žedna i da ne moram dolaziti ovamo po vodu!«
16 »Pođi po svoga muža«, odgovorio joj je Isus, »i vrati se ovamo!«
17 »Ja nemam muža«, odvratila mu je žena.
»Imaš pravo kad kažeš da nemaš muža«, rekao je Isus. 18 »Imala si ih pet, a onaj s kojim si sada, nije ti muž. Rekla si istinu.«
19 »Gospodine, vidim da si prorok«, odvratila mu je žena. 20 »Naši, samarijski preci štovali su Boga na ovoj uzvisini. Vi, Židovi, kažete da je Jeruzalem mjesto gdje treba štovati Boga.«
21 Isus joj je rekao: »Vjeruj mi, ženo! Dolazi vrijeme kad nećete štovati Oca ni na ovoj uzvisini ni u Jeruzalemu. 22 Vi ne znate što štujete. Mi, Židovi, znamo jer spasenje dolazi od nas. 23 No dolazi vrijeme kada će istinski štovatelji štovati Oca u duhu i istini. Otac želi takve štovatelje. A to je vrijeme već došlo. 24 Bog je duh. Tko njega štuje, mora to činiti u duhu i istini.«
25 »Ja znam da dolazi Mesija, koji je Krist[a]«, odgovorila mu je žena. »Kad on dođe, sve će nam objasniti.«
26 A Isus joj je odgovorio: »On sada razgovara s tobom. Ja sam Mesija.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International