Book of Common Prayer

Molitva za sud nad Izraelovim neprijateljima

Asafova pjesma zahvale.

Druga knjiga Psalama

(Psalmi 42–72)

Čežnja za Bogom

Voditelju zbora. »Maskil« Korahovih potomaka.

Molitva za opravdanje

Molba za povratak Božje naklonosti

Voditelju zbora. Pjesma hvale Korahovih potomaka.

Molba za pomoć protiv neprijatelja

Davidova molitva.

Jakov s obitelji odlazi u Egipat

46 Tako je Izrael krenuo na put sa svime što je imao. Kad je stigao do Beer Šebe, prinio je žrtvu Bogu svog oca Izaka. ² Bog je noću progovorio Izraelu u viđenjima i pozvao ga: »Jakove! Jakove!«

»Evo me, slušam!« odgovori Jakov.

³ »Ja sam Bog—Bog tvog oca«, rekao je. »Ne boj se otići u Egipat jer ću ondje od tebe načiniti velik narod. ⁴ Ja ću ići s tobom u Egipat i ponovo ću te iz njega vratiti. Umrijet ćeš u Egiptu, a Josip će ti svojom rukom sklopiti oči.«

⁵ Zatim je Jakov otišao iz Beer Šebe. Njegovi^[a] su ga sinovi, zajedno sa ženama mu i djecom, vozili na kolima koja im je faraon poslao za prijevoz. ⁶ Sa sobom su poveli stoku i ponijeli imovinu koju su stekli u Kanaanu. Tako su Jakov i čitavo njegovo potomstvo krenuli u Egipat. ⁷ Jakov je poveo sve svoje sinove i unuke, kćeri i unučice—sve je svoje potomstvo doveo sa sobom u Egipat.

Jakov i obitelj stižu u Egipat

²⁸ Jakov je poslao Judu naprijed k Josipu da ga obavijesti da stižu u Gošen. Kad su stigli u kraj Gošen, ²⁹ Josip je zapovjedio da mu upregnu kola pa otišao u Gošen susresti svog oca Izraela. Čim se pojavio pred ocem, bacio mu se u zagrljaj i dugo plakao u njegovom zagrljaju. ³⁰ Izrael je rekao Josipu: »Sad mogu umrijeti jer sam te vidio i uvjerio se da si još živ.«

³¹ Tada je Josip rekao braći i očevoj obitelji: »Idem razgovarati s faraonom. Reći ću mu: ‘Došla su mi braća i svi ukućani mog oca koji su živjeli u Kanaanu. ³² Oni su pastiri i uzgajaju stoku. Doveli su sa sobom stada sitne i krupne stoke i sve što imaju.’ ³³ Kad vas faraon pozove i upita čime se bavite, ³⁴ vi recite: ‘Tvoje sluge uzgajaju stoku od svoje mladosti, kao što su to činili i naši preci.’ Tako ćete se moći nastaniti u kraju Gošen jer su Egipćanima pastiri odvratni.«^[a]

Pavlov primjer

9 Nisam li slobodan? Nisam li apostol? Nisam li vidio Isusa, našega Gospodina? Niste li vi plodovi moga truda u Gospodinu? ² Čak i ako me drugi ne prihvaćaju kao apostola, za vas sam apostol. Jer, vi ste pečat koji potvrđuje moje apostolsko poslanje u Gospodinu.

³ Ovo je moj odgovor onima koji me žele osuditi: ⁴ Nemamo li pravo jesti i piti? ⁵ Nemamo li pravo povesti sa sobom ženu vjernicu, kao drugi apostoli i Gospodinova braća, i Kefa? ⁶ Zar jedino Barnaba i ja moramo raditi da bismo se uzdržavali? ⁷ Tko služi kao vojnik na svoj trošak? Tko sadi vinovu lozu, a ne jede grožđe? Tko uzgaja stado ovaca, a ne pije mlijeko što ga dobiva od ovaca?

⁸ Nije ovo samo ljudski način razmišljanja, zar ne? Ne kaže li to i Božji zakon? ⁹ U Mojsijevom zakonu piše: »Ne zavezuj usta volu dok obrađuje žito.^[a]«^[b] Zar se Bog brine samo za volove? ¹⁰ Ili, zar on to stvarno ne govori nama? Da, to je napisano za naše dobro jer onaj tko ore—neka ore s nadom. I onaj tko radi—neka radi s očekivanjem da će imati udjela u žetvi. ¹¹ Budući da smo posijali duhovno sjeme za vaše dobro, je li previše tražiti da od vas ubiremo materijalne plodove? ¹² Ako drugi imaju pravo dijeliti s vama vaša materijalna dobra, nemamo li mi čak i više razloga za to? No mi nismo iskoristili to pravo. Umjesto toga, sve podnosimo kako ne bismo zapriječili put Kristovoj Radosnoj vijesti. ¹³ Znate da oni koji obavljaju službu u Hramu, dobivaju hranu od Hrama, a oni koji služe kod žrtvenika, dobivaju dio od onoga što je žrtvovano na njemu. ¹⁴ Na isti je način Gospodin odredio da oni koji propovijedaju Radosnu vijest, dobivaju za život od tog rada.

¹⁵ No ja nisam iskoristio ni jedno od ovih prava. I nisam vam ovo napisao da bih od vas što dobio jer bih radije umro nego da mi tko oduzme razlog za ponos.

Isus hrani više od pet tisuća ljudi

(Mt 14,13-21; Lk 9,10-17; Iv 6,1-14)

³⁰ Apostoli su se okupili oko Isusa i rekli mu sve što su činili i poučavali. ³¹ Tada im je Isus rekao: »Pođite sa mnom na neko mirno mjesto i malo se odmorite!« To im je rekao zato što, zbog silnog mnoštva koje se ondje okupilo, Isus i njegovi učenici nisu stigli niti jesti.

³² Zato su sami otišli lađicom na neko mirno mjesto, daleko od ljudi. ³³ No mnogi su ih vidjeli kako odlaze i odmah ih prepoznali. Iz svih su gradova požurili onamo po obali i stigli prije Isusa i učenika. ³⁴ Kad je Isus izašao iz lađice, ugledao je mnoštvo. Sažalio se nad njima jer su bili poput ovaca bez pastira i počeo ih poučavati.

³⁵ Već je bilo kasno pa su učenici došli i rekli Isusu: »Ovo je samotno mjesto i već je kasno. ³⁶ Pošalji ljude na okolna imanja i u sela da kupe nešto za jelo.«

³⁷ On im je na to odgovorio: »Vi im dajte jesti.« »Što? Kako ćemo kupiti toliko kruha? Trebalo bi nam dvjesto srebrnjaka da nahranimo sve te ljude«, odvratili su oni.

³⁸ Isus im je rekao: »Koliko kruhova imate? Idite i provjerite!«

Kad su izbrojili kruhove, rekli su: »Imamo pet kruhova i dvije ribe.«

³⁹ Isus im je rekao da posjednu ljude na travu po skupinama. ⁴⁰ Ljudi su sjeli u skupinama po stotinu i po pedeset. ⁴¹ Isus je uzeo pet kruhova i dvije ribe te zahvalio, gledajući u nebo, a zatim je razlomio kruh i dao ga učenicima da posluže ljude. Isto je tako podijelio dvije ribe i dao svima da jedu. ⁴² Svi su jeli i nasitili se. ⁴³ Kad su se ljudi najeli, Isusovi su učenici sakupili dvanaest košara punih preostaloga kruha i ribe. ⁴⁴ A bilo je ondje oko pet tisuća muškaraca i svi su se najeli.

Isus hoda po vodi

(Mt 14,22-33; Iv 6,16-21)

⁴⁵ Isus je odmah nakon toga rekao svojim učenicima da uđu u lađicu i da krenu u Betsaidu, na drugu stranu jezera. Rekao im je da će doći za njima. Ostao je ondje da otpusti ljude kućama. ⁴⁶ Kad se oprostio od mnoštva, uputio se na brdo kako bi molio.