Book of Common Prayer
Mem
97 O, kako volim tvoje učenje!
Stalno o njemu promišljam.
98 Tvoje zapovijedi uvijek su uz mene,
zbog njih sam mudriji od neprijatelja.
99 Znam više od svojih učitelja
jer o tvojim propisima razmišljam.
100 Razumijem više od starih ljudi
jer slijedim tvoja pravila.
101 Izbjegavam svaku krivu odluku
da bih se tvojoj riječi pokorio.
102 Ne odstupam od tvojih prosudbi,
postupam kao što si me poučio.
103 Kako su nepcu slatke tvoje riječi,
u mojim ustima imaju okus meda!
104 Razum stječem tvojim poukama,
mrzim sve što vodi zlu.
Nun
105 Tvoja riječ je svjetiljka
pred mojim nogama,
svjetlo na mom putu.
106 Zakleo sam se i pritom ostajem,
slijedit ću tvoje pravedne prosudbe.
107 BOŽE, toliko sam propatio,
daj da živim, kao što si obećao.
108 Primi moje žrtve i molitve, BOŽE,
nauči me svojim prosudbama.
109 Život mi je stalno u opasnosti,
no tvoje učenje nisam zaboravio.
110 Zli ljudi zamku su mi postavili,
no od tvojih pravila nisam odstupio.
111 Vesele me tvoji zakoni,
zauvijek sam ih naslijedio.
112 Odlučio sam, do kraja života
vršit ću tvoje odredbe.
Samek
113 Mrzim dvolične ljude,
ali tvoj nauk volim.
114 Ti si mi skrovište i štit,
samo tvoju riječ čekam.
115 Maknite se od mene, svi vi zlikovci,
da naredbe svog Boga mogu slijediti.
116 Kao što si obećao, pomozi da mogu živjeti,
ne daj da se moja nada izjalovi.
117 Podrži me i bit ću spašen,
stalno ću na tvoje uredbe paziti.
118 Ti odbacuješ sve one
koji tvoje odredbe zanemare,
uzalud im je svako pretvaranje.
119 Volim tvoje zakone
jer sve zlikovce na svijetu
odbacuješ kao smeće.
120 Drhtim od straha pred tobom,
tvojih se prosudbi bojim.
Bog opominje tvrdoglavi Izrael
Voditelju zbora. Na gititu. Asafova pjesma.
1 Kličite Bogu, našoj snazi!
Radosno vičite Bogu Jakovljevom!
2 Psalam zapjevajte, u tamburin udarite,
u milozvučnu harfu i liru zasvirajte.
3 U ovnov rog trubite za mladog mjeseca[a],
i za punog mjeseca[b], na dan našeg blagdana.
4 To je uredba za Izrael,
zakon Boga Jakovljevog.
5 Bog je to Josipu dao kao propis
kada ga je izveo iz Egipta.
Na jeziku, koji nisam nikad čuo,
Bog mi je rekao:
6 »Skinuo sam teret s tvojih ramena,
ruke su ti slobodne od teških košara.
7 Zavapio si mi u nevolji,
a ja sam te izbavio.
Iz skrovišta gromova odgovorio sam ti,
provjerio sam te kod vodâ Meribe.« Selah
8 »Moj narode, opominjem te!
Kad bi me barem poslušao, Izraele!
9 Nemoj štovati tuđe bogove
i nemoj im se nikad klanjati.
10 Ja sam BOG koji te izveo iz Egipta.
Otvori usta i ja ću te hraniti.«
11 »Ali moj me narod nije poslušao,
Izrael mi se nije htio pokoriti.
12 Zato sam ih predao njihovom tvrdu srcu,
pustio da rade što god požele.
13 E, kad bi me moj narod poslušao,
kad bi Izrael radio što ja želim!
14 Brzo bih im pokorio neprijatelje
i digao ruku na njihove protivnike.
15 Drhtali bi pred BOGOM oni koji ga mrze,
bili bi zauvijek kažnjeni.
16 A Izrael bih hranio najboljom pšenicom
i sitio ga čistim medom.«
Vapaj za pravdu
Asafova pjesma.
1 Bog ustaje na vijeću bogova,
usred bogova sud održava:
2 »Dokle ćete suditi nepravedno
i biti pristrani prema opakima? Selah
3 Branite slabe i siročad;
štitite prava siromašnih i potlačenih.
4 Izbavljajte jadne i nemoćne,
oslobodite ih iz ruku zlih!
5 Ništa ne razumiju
i ništa ne znaju.
Samo tumaraju u mraku
dok se temelji zemlje tresu.
6 Ja, Bog, kažem: ‘Vi ste bogovi;
svi ste sinovi Svevišnjega.’
7 Ali umrijet ćete, kao i svi,
i pasti kao svaki vladar.«
8 Ustani, Bože, i sudi zemlji,
jer tebi pripadaju svi narodi.
16 Kad je do faraonovog dvora došla vijest da su stigla Josipova braća, faraon i njegovi službenici su se obradovali. 17 Faraon je rekao Josipu: »Reci svojoj braći sljedeće: ‘Natovarite svoje životinje hranom pa se vratite u zemlju Kanaan. 18 Zatim dovedite svog oca i svoje obitelji k meni, a ja ću vam dati najbolju zemlju u Egiptu te ćete se nauživati obilne plodnosti te zemlje.’ 19 Nadalje im prenesi zapovijed: ‘Uzmite sebi nekoliko kola iz Egipta za svoju djecu, žene i oca pa ih dovezite ovdje. 20 Ne žalite ako ne možete ponijeti sve svoje stvari jer će najbolje u cijelom Egiptu biti vaše.’«
21 I Izraelovi su sinovi učinili tako. Josip im je dao kola, kao što je faraon zapovjedio, i namirnice za put. 22 Svakom od njih dao je novu odjeću, a Benjaminu tristo srebrnjaka i pet kompleta odjeće. 23 Svome je ocu poslao deset magaraca natovarenih egipatskim dobrima i deset magarica natovarenih žitom, kruhom i namirnicama za put u Egipat. 24 Zatim je otpremio svoju braću i na odlasku im rekao: »Ne uznemiravajte se ni zbog čega na putu!«
25 Tako su otišli iz Egipta i stigli svome ocu Jakovu u zemlju Kanaan. 26 Kad su mu rekli: »Josip je živ! I vlada nad cijelim Egiptom!« Jakov se zaprepastio i nije mogao vjerovati što čuje. 27 No kad su mu prepričali sve što im je Josip rekao i kad je vidio kola koja je Josip poslao za prijevoz, njihov je otac Jakov živnuo duhom. 28 Tada je rekao: »Dovoljno je što je moj sin Josip još živ. Moram ga vidjeti prije nego što umrem.«
O hrani prinesenoj lažnim bogovima
8 Što se tiče mesa žrtvovanog lažnim bogovima, znamo da »svi mi imamo znanje«, kao što vi kažete. Međutim, znanje napuhuje, a ljubav izgrađuje. 2 Ako tko misli da nešto zna, još ne zna koliko bi trebao znati. 3 Ali ako tko voli Boga, Bog ga poznaje.
4 Što se tiče jedenja mesa žrtvovanog lažnim bogovima, znamo da oni nisu ništa na ovom svijetu i znamo da nema drugoga Boga osim jednog. 5 Premda postoje takozvani bogovi—bilo na Nebu ili na Zemlji—a ima mnogo »bogova« i mnogo »gospodara«— 6 za nas postoji samo jedan Bog, Otac, od kojeg sve dolazi i za kojeg živimo. I postoji samo jedan Gospodin, Isus Krist, po kojem je sve stvoreno i po kojem živimo.
7 No ne znaju to svi. Neki su dosad bili navikli na štovanje lažnih bogova, tako sada kad jedu meso, još uvijek misle da ono pripada njima. Nisu sigurni trebaju li ga jesti pa, zbog slabe savjesti, osjećaju krivnju. 8 No hrana nas neće približiti Bogu. Ne ugađamo Bogu ako ne jedemo, niti što dobivamo ako jedemo.
9 Samo pazite da ta vaša sloboda ne navede one slabije na grijeh. 10 Jer, ako tko vidi vas, koji sve znate o tim stvarima, kako jedete u hramu posvećenom lažnom bogu, neće li to njegovu slabu savjest dovesti do toga da jede hranu u čast lažnom bogu? 11 Taj koji je slab bit će uništen zbog vašega znanja. A Krist je umro za vašeg brata ili sestru! 12 Kad griješite protiv braće i sestara na taj način da ih ranjavate, navodeći ih da čine ono što smatraju neispravnim, griješite protiv Krista. 13 Tako, ako hrana koju jedem navodi drugog vjernika na grijeh, nikad više neću jesti meso da ne bih potaknuo svoga brata ili sestru na grijeh.
13 Istjerali su mnoge zle duhove, a mnoge su bolesne mazali uljem i ozdravljali ih.
Herodova zbunjenost
(Mt 14,1-12; Lk 9,7-9)
14 Do kralja Heroda doprla je vijest o Isusu jer su ljudi posvuda pričali o njemu. Jedni su govorili: »Ivan Krstitelj je ustao od mrtvih i zbog toga posjeduje čudesne moći.« 15 Drugi su govorili: »Isus je Ilija.« A neki su opet govorili: »Isus je prorok, poput proroka iz davnih vremena.«
16 Kad je Herod to čuo, rekao je: »Dao sam Ivanu odsjeći glavu, a on je sad ustao od mrtvih.«
Ubojstvo Ivana Krstitelja
17 Herod je osobno zapovjedio da uhite Ivana i da ga bace u tamnicu. Učinio je to zbog Herodijade, supruge svoga brata Filipa. 18 Herod se oženio njome, a Ivan mu je stalno govorio: »Nije ti dopušteno imati ženu svoga brata.« 19 Zbog toga je Herodijada mrzila Ivana i htjela ga ubiti, no nije mogla 20 jer ga se Herod bojao. Znao je da je Ivan pravedan i svet čovjek pa ga je štitio. Uživao ga je slušati iako su ga Ivanove riječi uznemiravale.
21 Ali onda se ukazala prilika. Na svoj je rođendan Herod priredio večeru za visoke službenike, vojne zapovjednike i najvažnije ljude u Galileji. 22 Kada je ušla Herodijadina kći plesati, toliko se svidjela Herodu i njegovim gostima da je kralj rekao djevojci: »Traži od mene što god hoćeš, i dat ću ti.« 23 Čak joj se zakleo: »Dat ću ti sve što tražiš, čak i pola svoga kraljevstva!«
24 Ona je izašla i rekla svojoj majci: »Što da tražim?«
A majka je odgovorila: »Traži glavu Ivana Krstitelja.«
25 Djevojka je odmah požurila kralju i zatražila: »Želim da mi odmah izručiš glavu Ivana Krstitelja na pladnju.«
26 Kralju je bilo jako žao, ali nije mogao pred gostima pogaziti svoju riječ. 27 Odmah je naredio krvniku da mu donese Ivanovu glavu. Ovaj je otišao u zatvor i Ivanu odsjekao glavu. 28 Donio ju je na pladnju i dao djevojci, a djevojka svojoj majci. 29 Kad su Ivanovi učenici to doznali, došli su, uzeli njegovo tijelo i položili ga u grob.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International