Book of Common Prayer
Zahvala za Božja čudesna djela
Voditelju zbora. Po napjevu »Nemoj uništiti«. Asafova pjesma hvale.
1 Za tebe je, Bože, sva naša hvala.
Tebi smo zahvalni jer si nam blizu.
Objavit ćemo svima
tvoja čudesna djela.
2 Bog kaže da je izabrao čas
za svoj pravedni sud.
3 Kad se strese zemlja i svi njeni stanovnici,
on umiruje njene stupove. Selah
4 Bahatima kaže da se ne hvale,
a zlima da ne podižu glave:
5 »Ne dižite se oholo k nebu,
ne govorite uzdignuta čela.«
6 Uzvišenost ne dolazi
ni s istoka ni sa zapada.
7 Samo je Bog taj koji sudi;
jedne ponižava, druge podiže.
8 BOG u ruci drži čašu,
punu vina svoga gnjeva.
Kad je izlije, svi opaki
ispit će je do zadnje kapi.
9 A ja ću uvijek Boga slaviti;
Bogu Jakovljevom ću pjevati.
10 Bog kaže: »Oduzet ću moć zlima,
i dati je pravednima.«
Izraelov Bog—sudac cijelog svijeta
Voditelju zbora. Uz žičana glazbala. Asafova pjesma hvale.
1 Boga se slavi u Judi,
ime mu se štuje u Izraelu.
2 U Jeruzalemu mu je šator,
on boravi na brdu Sion.
3 Tamo je slomio strijele,
štitove, mačeve i bojno oružje. Selah
4 Bog se vraća u slavi i blještavom svjetlu,
s gore gdje je svladao neprijatelje.
5 Hrabri leže orobljeni,
u posljednji san utonuli;
ratnici ni ruku ne mogu podići.
6 Od tvoje prijetnje, Jakovljev Bože,
i jahač i konj leže obamrli.
7 Tebe se jedinog treba bojati.
Tko smije pred tebe kada si ljut?
8 Kad s neba izrekneš presudu,
zemlja se uplaši i umiri—
9 jer, Bog je ustao da donese odluku,
i spasi sve potlačene na zemlji. Selah
10 Čak i ljudski gnjev uvećava tvoju slavu
kada njime kažnjavaš neprijatelja.
11 Zavjetujte se BOGU
i zavjete izvršite!
Neka svi narodi donose darove
Bogu koga se treba bojati.
12 Bog čini da vladari budu ponizni,
da ga se boje zemaljski kraljevi.
Dobri pastir
Davidova pjesma.
1 BOG je moj pastir,
ništa mi ne manjka.
2 Pruža mi odmor na zelenim livadama,
vodi me do mirnih voda.
3 Snagu mi obnavlja,
dobar je prema meni,
pravim me putem vodi.
4 Pa i kada stazom smrti prolazim,
zla se ne bojim jer ti si sa mnom.
Čuvaju me tvoja palica i štap[a].
5 Pripremio si gozbu za mene
pred očima mojih neprijatelja.
Krijepiš me kao dragoga gosta,[b]
puniš moju čašu do vrha.
6 Svakog dana prate me tvoja dobrota i vjernost,
čitav moj život BOŽJA kuća bit će moj dom.
Molitva za Božju blizinu i sigurnost
Davidova pjesma.
1 BOG je moje svjetlo i moj spas,
neću se bojati.
BOG je bedem mog života,
neću strahovati.
2 Kad me okruže zlikovci,
kad napadnu krvoloci,
posrnut će i pasti
svi neprijatelji i protivnici.
3 Ako vojska na mene krene,
neću se bojati.
Ako rat povedu protiv mene,
u Boga ću se pouzdati.
4 Samo jedno BOGA molim
i uvijek ću to tražiti:
da stalno u BOŽJEM domu boravim,
da ljepotu BOŽJU gledam
i savjete od njega tražim.
5 On će me štititi u opasnosti,
sakriti u svom šatoru[a],
podići visoko na stijenu.
6 Porazit ću sve protivnike
i radosno BOGU prinijeti žrtve,
pjevat ću i svirati njemu u čast.
7 BOŽE, slušaj moj glas,
smiluj se i odgovori mi.
8 Rekao si mi: »Traži moje lice!«
K tebi, BOŽE, po pomoć dolazim.
9 Ne okreći se od mene,
slugu svog ne odbij u ljutnji.
Jer, jedini si koji može pomoći.
Ne ostavljaj me, moj Bože!
Moj spasitelju, spasi me!
10 Ako me i roditelji ostave,
ipak će me primiti BOG.
11 BOŽE, nauči me kako treba živjeti,
pokaži mi put daleko od neprijatelja.
12 Ne prepuštaj me njihovoj volji
jer će svjedočiti protiv mene
i htjet će mi nauditi.
13 Siguran sam da ću živjeti,
u BOŽJOJ dobroti uživati.
14 Čekaj na BOGA!
Vjeruj! Ne gubi nadu!
Očekuj pomoć BOŽJU.
16 Kad je Josip vidio Benjamina s njima, rekao je upravitelju svog doma: »Odvedi ove ljude u moju kuću, zakolji jednu životinju i spremi je jer će oni jesti sa mnom u podne.« 17 On učini kako mu je Josip rekao i odvede braću u Josipovu kuću. 18 Oni su se uplašili kad su ih odveli u Josipovu kuću. Mislili su: »Doveli su nas ovamo zbog novca koji nam je onaj prvi put bio vraćen u vreće. Optužit će nas i napasti da bi nas učinili robovima i uzeli naše magarce.«
19 Zato su prišli upravitelju Josipove kuće i obratili mu se na ulazu u kuću. 20 »Gospodaru«, rekli su, »već smo jednom bili kupiti hranu. 21 Kad smo stali da prenoćimo i otvorili svoje vreće, svaki je od nas našao svoj novac u vreći, u punom iznosu. Sad smo taj novac donijeli sa sobom. 22 A donijeli smo i još novca da ponovo kupimo hrane. Ne znamo tko nam je vratio novac u vreće.«
23 »Budite u miru«, rekao je on. »Ne bojte se. Sigurno je vaš Bog, Bog vašeg oca, stavio blago u vaše vreće. Sjećam se da ste mi dali novac.« Zatim je doveo Šimuna k njima.
24 Kad ih je upravitelj uveo u Josipovu kuću, dao im je vode da operu noge i nahranio je njihove magarce. 25 Oni su pripremili darove za Josipa kad dođe u podne jer su čuli da će ondje jesti. 26 Kad je Josip došao kući, dali su mu darove koje su unijeli u kuću i poklonili mu se do zemlje. 27 Upitao ih je kako su, pa nastavio: »Je li dobro vaš stari otac o kojem ste mi govorili? Je li još živ?«
28 »Tvoj sluga, naš otac, još je živ i zdrav«, odgovorili su, pa mu se poklonili i iskazali poštovanje. 29 Josip je tada među njima ugledao Benjamina, sina svoje majke, pa upitao: »Je li ovo vaš najmlađi brat o kojem ste mi govorili?«
Zatim je rekao Benjaminu: »Neka te Bog blagoslovi, sine moj.«
30 Dirnut ljubavlju prema bratu, samo što nije zaplakao. Brzo je otišao u privatnu prostoriju pa se ondje isplakao. 31 Zatim se umio i izašao te, svladavajući osjećaje, rekao slugama: »Poslužite jelo.«
32 Josipa su poslužili za posebnim stolom, njegovu braću za odvojenim stolom i Egipćane za odvojenim stolom. Egipćani nisu mogli jesti s Hebrejima jer bi im to bilo odvratno.[a] 33 Braću su posjeli za stol nasuprot Josipu, ali točno prema starosti, od prvorođenog do najmlađeg. I zbog toga su se čudili i pogledavali. 34 Kad su im donosili jela s Josipovog stola, Benjaminov je obrok bio pet puta veći od njihovih. Tako su s Josipom jeli i pili u izobilju.
10 Oženjenima dajem ovu zapovijed—odnosno ne dajem ja, nego Gospodin: žena se ne smije rastaviti od svoga muža! 11 Ali ako se ipak rastavi, neka se više ne udaje ili neka se pomiri sa svojim mužem. Ni muž se ne smije rastati od svoje žene.
12 A za ostale kažem—a to vam govorim ja, a ne Gospodin:[a] ako netko od braće ima ženu nevjernicu i ona želi ostati živjeti s njim, neka se ne rastaje od nje. 13 Ako pak žena ima muža nevjernika i on želi ostati živjeti s njom, neka se ne rastaje od njega. 14 Jer, muž nevjernik posvećen je po svojoj ženi, a žena nevjernica posvećena je po svome mužu. Inače, vaša bi djeca bila nečista, a ovako su sveta.
15 No ako se supružnik, koji nije vjernik, želi razdvojiti, neka se rastanu. Brat ili sestra, koji su vjernici, u tom su slučaju slobodni. Bog nas je pozvao da živimo u miru. 16 Tko zna, možda ćeš ti, ženo, spasiti svoga muža, a možda ćeš ti, mužu, spasiti svoju ženu.
Živite kako vas je pozvao Bog
17 Svatko treba živjeti onako kako mu je Gospodin namijenio i kako ga je pozvao Bog. I to zapovijedam u svim crkvama. 18 Ako je tko već bio obrezan kad ga je Bog pozvao, neka to ne pokušava promijeniti. Ako je koga Bog pozvao dok je bio neobrezan, neka se ne obrezuje. 19 Nije važno je li tko obrezan ili neobrezan. Važno je vršiti Božje zapovijedi. 20 Svatko neka ostane u stanju u kojem je bio kad je pozvan. 21 Jesi li bio pozvan kao rob? Neka te to ne uznemiruje. No ako možeš postati slobodan, iskoristi tu priliku. 22 Jer, onaj koga je Gospodin pozvao dok je bio rob—slobodan je čovjek u Gospodinu. Isto tako, onaj koji je bio pozvan kao slobodan čovjek, sad je Kristov rob. 23 Za vas je plaćena cijena. Nemojte robovati ljudima! 24 Braćo i sestre, svatko od vas neka ostane pred Bogom u stanju u kojem je bio kad je pozvan.
Isus oslobađa opsjednutoga
(Mt 8,28-34; Lk 8,26-39)
5 Isus i njegovi učenici došli su na suprotnu stranu jezera, na gerasko područje. 2 Čim je Isus izašao iz čamca, ususret mu je, iz pećine koja je služila kao grobnica, izašao čovjek u kojem je bio zao duh. 3 Čovjek je živio po grobnicama i nitko ga nije mogao svezati, čak ni lancima. 4 Često su ga vezali i na noge mu stavljali željezne okove, no on bi uvijek rastrgao lance i polomio okove. Nitko ga nije mogao obuzdati. 5 Stalno, danju i noću, lutao je po grobnicama i brdima. Urlao je i ranjavao se kamenjem.
6 Kad je izdaleka ugledao Isusa, potrčao je prema njemu i pao na koljena. 7 Povikao je iz svega glasa: »Što hoćeš od mene, Isuse, Sine Svevišnjega Boga? Zaklinjem te pred Bogom da me ne mučiš.« 8 Jer, Isus mu je bio rekao: »Izađi iz čovjeka, ti nečisti duše!«
9 A Isus ga je upitao: »Kako se zoveš?«
Odgovorio mu je: »Zovem se Legija[a] jer nas ima mnogo.« 10 Duhovi su nastavili preklinjati Isusa da ih ne protjera s toga područja.
11 Na obronku obližnjeg brežuljka paslo je veliko krdo svinja. 12 Zli su duhovi molili Isusa: »Pošalji nas u svinje, da uđemo u njih.« 13 I on im je dopustio. Tako su nečisti duhovi izašli iz čovjeka i ušli u svinje. Krdo se sjurilo niz strminu u jezero. U krdu je bilo oko dvije tisuće svinja i sve su se utopile.
14 Čuvari svinja pobjegli su i razglasili o tome u gradu i po selima pa su ljudi otišli da vide što se dogodilo. 15 Došli su k Isusu i spazili čovjeka koji je u sebi imao mnoštvo zlih duhova kako sjedi odjeven i bistrog uma. I svi su se uplašili. 16 Oni koji su vidjeli što se dogodilo, objasnili su što se zbilo s opsjednutim i svinjama. 17 Ljudi su tada počeli moliti Isusa da ode iz njihova kraja.
18 Dok je Isus ulazio u lađicu, čovjek, koji je bio opsjednut zlim duhovima, zamolio ga je da mu dopusti da pođe s njim.
19 No Isus mu nije dopustio, nego mu je rekao: »Idi kući svojima i ispričaj im što je Gospodin učinio za tebe. Reci im kako je bio milostiv prema tebi.«
20 Tako je čovjek otišao i počeo govoriti ljudima u području Dekapolisa što je Isus učinio za njega. Svi su bili zadivljeni.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International