Book of Common Prayer
Molitva bolesnika
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Blago onima koji brinu za jadne
jer BOG će ih čuvati u vrijeme nesreće.
2 BOG će ih štititi, živote im sačuvati,
sretno će živjeti na svojoj zemlji,
neće ih predati neprijateljima.
3 A kada padnu bolesni u krevet,
BOG će im obnoviti snagu i zdravlje.
4 Rekao sam: »Budi dobar prema meni.
Griješio sam protiv tebe, BOŽE,
ali ti mi oprosti i ozdravi me.«
5 Moji neprijatelji zlobno govore o meni:
»Kad će već umrijeti i biti zaboravljen?«
6 Ako me dođu vidjeti,
ne govore što zaista misle.
U sebi smišljaju klevete,
a zatim okolo šire glasine.
7 Mrze me i ogovaraju,
žele mi sve najgore.
8 Kažu: »Od krivnje se razbolio
i više neće ozdraviti.«
9 I čovjek s kojim sam bio blizak,
s kojim sam jeo, kojem sam vjerovao,
čak se i on protiv mene okrenuo.
10 Ali ti, BOŽE, budi dobar prema meni.
Ozdravi me da ustanem,
da im vratim istom mjerom.
11 Ne daj da likuju nada mnom;
tako ću znati da si mi naklonjen.
12 Daješ mi podršku jer znaš da sam nevin,
ustat ću, u tvojoj blizini uživati zauvijek.
13 Neka je hvaljen Izraelov BOG!
Oduvijek je bio i zauvijek će biti.
Amen! Amen!
Sud nad silnicima i varalicama
Voditelju zbora. Davidov »maskil«, napisan kad je Edomac Doeg otišao Šaulu i rekao mu: »David je kod Ahimeleka.«
1 Zašto se hvališ zlom, silniče,
što ga činiš protiv pobožnih![a]
2 Protiv drugih smišljaš planove,
jezik ti je oštar kao britva, varalice.
3 Više voliš zlo nego dobro,
draža ti je laž od istine. Selah
4 Voliš riječi klevetničke,
jezik ti je pun prijevare.
5 Ali Bog će te zauvijek skršiti,
zgrabit će te, iz tvog doma istrgnuti,
iz svijeta živih te iskorijeniti. Selah
6 Pravedni će to vidjeti i zgražati se.
Smijat će ti se i govoriti:
7 »Evo silnika koji nije tražio Boga,
nego se uzdao u veliko bogatstvo
i na štetu drugih se osilio.«
8 A ja sam u Božjem Hramu kao zelena maslina,
u Božju vjernu ljubav uzdam se uvijek i zauvijek.
9 Zbog onog što si učinio, Bože,
zauvijek ću ti zahvaljivati.
Pred tvojim vjernima,
tvoje ime i dobrotu ću objavljivati.
Narodna tužaljka i poziv upomoć
Voditelju zbora. »Maskil« Korahovih potomaka.
1 Bože, svojim smo ušima čuli,
naši su nam preci govorili
što si učinio u njihovo vrijeme,
u onim davnim danima.
2 Svojom snagom istjerao si druge narode,
a naselio naše pretke;
narode si skršio, a njih raširio.
3 Nisu svojim mačevima osvojili zemlju,
niti im je njihova jakost donijela pobjedu,
nego tvoja moć i snaga
jer ih je obasjavala tvoja svjetlost,
i pratila tvoja naklonost.
4 Ti si moj Kralj i moj Bog,
ti daješ pobjede Jakovljevom narodu.
5 S tobom neprijatelje potiskujemo,
tvojim imenom protivnike gazimo.
6 Ne pouzdajem se u svoj lûk,
ne spašava me moj mač.
7 Ti nas od neprijatelja spašavaš,
mrzitelje naše ruglu izvrgavaš.
8 Neprestano se Bogom hvalimo
i zauvijek tvoje ime slavimo.
9 Ali, ti si nas odbacio i izvrgnuo sramoti,
nisi išao u bitku s našim vojskama.
10 Natjerao si nas da uzmaknemo pred neprijateljem
pa su nam naši mrzitelji uzeli plijen.
11 Predao si nas kao ovce za klanje
i raštrkao nas među druge narode.
12 Svoj narod si u bescjenje prodao,
ništa za njih nisi tražio.
13 Izvrgnuo si nas ruglu,
susjedi nam se smiju i rugaju.
14 Učinio si nas šalom među narodima
pa prezirno odmahuju glavama.
15 Sramota je moja neprestano preda mnom,
lice mi je prekriveno sramom,
16 zbog vike onoga koji me vrijeđa i pogrđuje,
zbog neprijatelja koji mi se osvećuje.
17 Sve nas je to snašlo,
ali nismo te zaboravili,
ni tvoj savez prekršili.
18 Nisu nam se srca od tebe okrenula,
niti smo s tvoga puta skrenuli,
19 a ti si nas u zemlji šakala slomio,
i smrtnom tamom nas prekrio.
20 Da smo ime svog Boga zaboravili
ili se tuđem bogu molili,
21 Bog bi to otkrio
jer zna naše najdublje tajne.
22 Zbog tebe nas neprestano ubijaju,
smatraju nas ovcama za klanje.
23 Probudi se! Zašto spavaš, Gospodaru?
Ustani! Nemoj nas zauvijek odbaciti.
24 Zašto se skrivaš od nas?
Zašto zaboravljaš našu patnju i jad?
25 Duše nam tonu u prašinu,
ležimo potrbuške na zemlji.
26 Ustani, u pomoć nam dođi!
Izbavi nas zbog svoje vjerne ljubavi.
Jakovljev sin Josip
37 Jakov je živio u zemlji Kanaan, gdje je kao stranac živio i njegov otac.
2 Ovo je priča o Jakovljevoj obitelji:
Kad je Josip bio mladić od sedamnaest godina, čuvao je stada ovaca i koza sa svojom braćom, sinovima Bilhe i Zilpe, žene njegovog oca. Josip je ispričao ocu da su braća činila neke loše stvari. 3 A Jakov je, još zvan Izrael[a], od svih svojih sinova najviše volio Josipa jer mu se rodio u starosti. Stoga mu je napravio poseban, bogato ukrašen ogrtač. 4 Kad su Josipova braća vidjela da ga njihov otac voli više od njih, toliko su ga zamrzili da ga nisu mogli niti pozdraviti u miru.
5 Jednom je Josip sanjao san i ispričao ga svojoj braći, a oni su ga još više zamrzili.
6 Josip im je rekao: »Slušajte kakav sam sanjao san: 7 Vezali smo snopove žita nasred polja i odjednom se moj snop podigao i uspravio, a vaši su se snopovi okupili oko njega i poklonili mu se.«
8 Braća su mu nato rekla: »Zar misliš da ćeš vladati nama i biti nam gospodar?« I još su ga više zamrzili zbog njegovog sna i onoga što je rekao.
9 Josip je sanjao i drugi san te ga ispričao svojoj braći: »Slušajte! Ponovo sam sanjao san: poklonili su mi se sunce, mjesec i jedanaest zvijezda.«
10 Kad je to ispričao svom ocu i braći, otac ga je prekorio i rekao mu: »Kakav si to sanjao san? Pa nećemo se valjda ja i tvoja majka i tvoja braća klanjati pred tobom do zemlje?« 11 I dok su njegova braća bila na njega ljubomorna, njegov je otac razmišljao o svemu što se dogodilo.
1 Od Pavla, pozvanog po Božjoj volji da bude apostol Isusa Krista.
I od Sostena, našega brata.
2 Božjoj Crkvi u Korintu, svetima u Isusu Kristu. Vi ste pozvani da budete Božji sveti ljudi, zajedno sa svima koji zazivaju ime našega Gospodina Isusa Krista, njihovoga i našega Gospodina, na bilo kojemu mjestu.
3 Neka s vama budu milost i mir od Boga, našega Oca, i od Gospodina Isusa Krista.
Zahvala Bogu
4 Neprestano zahvaljujem Bogu za vas zbog milosti koju vam je dao u Isusu Kristu. 5 U njemu ste postali bogati u svemu: i u govoru i u znanju. 6 Istina, koju smo vam prenijeli o Kristu, potvrdila se u vama 7 pa vam ne manjka ni jedan dar od Boga dok čekate dolazak našega Gospodina Isusa Krista. 8 On će vas učiniti čvrstima do kraja, tako da budete posve čisti na dan kada ponovo dođe Gospodin Isus Krist. 9 Vjeran je Bog koji vas je pozvao da dijelite život s njegovim Sinom Isusom Kristom, našim Gospodinom.
Problemi u korintskoj Crkvi
10 No, molim vas, braćo i sestre, u ime našega Gospodina Isusa Krista, da se međusobno slažete tako da među vama ne bude podjela. Molim vas da u mišljenju i u namjerama budete jedno. 11 Saznao sam, naime, braćo moja i sestre, od Klojinih ukućana, da se prepirete jedni s drugima. 12 Kad to kažem, mislim na to da jedan tvrdi kako pripada Pavlu, drugi Apolonu, jedan Kefi, a drugi opet Kristu. 13 Zar je Krist podijeljen? Nije Pavao taj koji je za vas bio razapet na križu niti ste bili kršteni u Pavlovo ime. 14 Hvala Bogu da nisam krstio nikoga od vas, osim Krispa i Gaja, 15 jer sada nitko ne može reći da ste bili kršteni u moje ime. 16 Da, krstio sam i Stefaninu obitelj, ali ne sjećam se da sam ikoga drugog krstio. 17 Krist me nije poslao da krstim, nego da propovijedam Radosnu vijest, i to ne govorničkom mudrošću, da Kristov križ ne bi izgubio svoju snagu. 18 Jer, vijest o križu zvuči kao besmislica izgubljenima, a nama, koji smo spašeni, ona je Božja sila 19 jer u Svetom pismu piše:
»Uništit ću mudrost mudrih
i odbacit ću razum pametnih.«[a]
Ivan Krstitelj
(Mt 3,1-12; Lk 3,1-9.15-17; Iv 1,19-28)
1 Ovako počinje Radosna vijest o Isusu Kristu, Božjem Sinu[a]. 2 U knjizi proroka Izaije piše:
»Evo, šaljem svoga glasnika pred tobom.
On će ti pripremiti put.«[b]
3 »Glas jednoga viče u pustinji:
‘Pripremite put Gospodinu,
poravnajte mu staze.’«[c]
4 Tada se pojavio Ivan koji je krstio ljude u pustinji. Govorio je da se trebaju krstiti u znak obraćenja za oproštenje grijeha. 5 Svi iz Judeje i Jeruzalema dolazili su k njemu, ispovijedali svoje grijehe, a potom ih je Ivan krstio u rijeci Jordan. 6 Ivan je nosio odjeću od devine dlake i kožni pojas oko bokova. Hranio se skakavcima i divljim medom. 7 Propovijedao je: »Postoji netko tko dolazi poslije mene, a veći je od mene. Ja nisam dostojan ni da se sagnem pred njim te mu razvežem sandale. 8 Ja sam vas krstio vodom, a on će vas krstiti Svetim Duhom.«
Isusovo krštenje
(Mt 3,13-17; Lk 3,21-22)
9 Tih je dana Isus došao iz Nazareta u Galileji, a Ivan ga je krstio u rijeci Jordan. 10 Čim je Isus izašao iz vode, vidio je kako se nebo otvorilo i kako se Sveti Duh spušta na njega u liku goluba. 11 S neba se začuo glas koji je rekao: »Ti si moj Sin, onaj kojeg volim. S tobom sam potpuno zadovoljan.«
Isusova kušnja
(Mt 4,1-11; Lk 4,1-13)
12 Odmah potom Duh je poslao Isusa u pustinju. 13 Isus je bio u pustinji četrdeset dana, a za to ga je vrijeme iskušavao Sotona. Isus je bio okružen divljim životinjama, a anđeli su mu služili.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International