Book of Common Prayer
Molitva za kralja prije bitke
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Neka ti BOG pomogne u opasnosti,
neka te štiti ime Jakovljevog BOGA!
2 Neka ti pošalje pomoć iz svog svetišta,
neka te podrži sa Siona!
3 Neka se sjeti svih tvojih darova
i prihvati sve tvoje žrtve paljenice! Selah
4 Neka ti da sve što ti srce poželi
i provede sve tvoje zamisli!
5 Radosno ćemo klicati tvojoj pobjedi,
ime našeg Boga ćemo slaviti.
Neka BOG ostvari sve što ga zamoliš!
6 Sada znam da BOG pomaže svom odabranom kralju[a],
sa svetih nebesa šalje mu pomoć
i spašava ga svojom velikom snagom.
7 Neki se pouzdaju u konje i kola,
a mi se uzdamo u svog BOGA.[b]
8 Oni u borbi posrću i padaju,
a mi ustajemo i hodamo čvrsto.
9 O BOŽE, čuvaj kralja i daj mu pobjedu!
Odazovi se kad za pomoć molimo!
Zahvala za kraljevu pobjedu
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 BOŽE, u tvojoj snazi kralj se raduje,
veseli se jer si ga spasio.
2 Dao si mu što je želio,
njegove si molbe ispunio. Selah
3 Nagradio si ga obiljem darova,
stavio mu krunu od čistog zlata.
4 Tražio je od tebe život, i ti si mu ga dao.
Dao si da mu obitelj vlada zauvijek.[c]
5 Zbog tvoje pomoći, on je slavan,
prate ga veličanstvo i sjaj.
6 Blagoslovio si ga za vječnost,
raduješ ga svojom prisutnošću.
7 Kralj se u BOGA pouzdaje.
Zbog ljubavi Svevišnjeg,
u miru će kraljevati.
8 Razotkrivaš sve svoje neprijatelje,
nadjačavaš one koji te mrze.
9 Kad dođeš, bit će im kao u peći.
Proždrijet će ih BOG u bijesu,
vatra će ih progutati.
10 Istrijebit ćeš iz zemlje njihove potomke,
njihova djeca neće postojati među ljudima.
11 Iako smišljaju zle zavjere,
neće uspjeti protiv tebe.
12 Svi će bezglavo pobjeći,
kad svoj lûk uperiš u njih.
13 Ustani, BOŽE, i svoju silu pokaži!
Tebi ćemo pjevati i tvoju snagu slaviti.
Dobri pastir
Davidova pjesma.
1 BOG je moj pastir,
ništa mi ne manjka.
2 Pruža mi odmor na zelenim livadama,
vodi me do mirnih voda.
3 Snagu mi obnavlja,
dobar je prema meni,
pravim me putem vodi.
4 Pa i kada stazom smrti prolazim,
zla se ne bojim jer ti si sa mnom.
Čuvaju me tvoja palica i štap[a].
5 Pripremio si gozbu za mene
pred očima mojih neprijatelja.
Krijepiš me kao dragoga gosta,[b]
puniš moju čašu do vrha.
6 Svakog dana prate me tvoja dobrota i vjernost,
čitav moj život BOŽJA kuća bit će moj dom.
Molitva za Božju blizinu i sigurnost
Davidova pjesma.
1 BOG je moje svjetlo i moj spas,
neću se bojati.
BOG je bedem mog života,
neću strahovati.
2 Kad me okruže zlikovci,
kad napadnu krvoloci,
posrnut će i pasti
svi neprijatelji i protivnici.
3 Ako vojska na mene krene,
neću se bojati.
Ako rat povedu protiv mene,
u Boga ću se pouzdati.
4 Samo jedno BOGA molim
i uvijek ću to tražiti:
da stalno u BOŽJEM domu boravim,
da ljepotu BOŽJU gledam
i savjete od njega tražim.
5 On će me štititi u opasnosti,
sakriti u svom šatoru[a],
podići visoko na stijenu.
6 Porazit ću sve protivnike
i radosno BOGU prinijeti žrtve,
pjevat ću i svirati njemu u čast.
7 BOŽE, slušaj moj glas,
smiluj se i odgovori mi.
8 Rekao si mi: »Traži moje lice!«
K tebi, BOŽE, po pomoć dolazim.
9 Ne okreći se od mene,
slugu svog ne odbij u ljutnji.
Jer, jedini si koji može pomoći.
Ne ostavljaj me, moj Bože!
Moj spasitelju, spasi me!
10 Ako me i roditelji ostave,
ipak će me primiti BOG.
11 BOŽE, nauči me kako treba živjeti,
pokaži mi put daleko od neprijatelja.
12 Ne prepuštaj me njihovoj volji
jer će svjedočiti protiv mene
i htjet će mi nauditi.
13 Siguran sam da ću živjeti,
u BOŽJOJ dobroti uživati.
14 Čekaj na BOGA!
Vjeruj! Ne gubi nadu!
Očekuj pomoć BOŽJU.
17 Nakon nekog vremena razbolio se sin gospodarice kuće. Njegovo se stanje pogoršavalo, a na kraju je prestao disati.
18 Žena je rekla Iliji: »Što imaš protiv mene, Božji čovječe? Zar si me došao podsjetiti na moj grijeh i donijeti smrt mojem sinu?«
19 »Daj mi svoga sina«, odgovorio je Ilija. Uzeo ga je iz njezinog naručja, odnio u gornju sobu, u kojoj je sâm stanovao, i položio ga na svoj krevet.
20 Zavapio je BOGU: »BOŽE moj, zašto si pustio nesreću na ovu udovicu kod koje živim? Zašto si usmrtio njezinog sina?«
21 Zatim se ispružio preko dječakovog tijela tri puta i zavapio BOGU: »O BOŽE moj, neka se u ovo dijete ponovo vrati život!«
22 BOG je odgovorio na Ilijin vapaj. Dječak je ponovo počeo disati i život se vratio u njega.
23 Ilija je uzeo dijete, donio ga iz gornje sobe, predao ga majci i rekao: »Gledaj, sin ti je živ!«
24 A žena mu odgovori: »Sad znam da si Božji čovjek i da BOG zaista govori kroz tebe.«
1 Mojem dragom prijatelju Gaju, kojeg volim u istini—pozdrav od starješine[a].
2 Dragi moj prijatelju, molim se da ti ide dobro u svemu i da si dobrog zdravlja, baš kao što je dobro tvoja duša.
3 Neobično me je obradovalo kad su došla neka braća[b] i govorila o tvojoj privrženosti istini i o tome kako nastavljaš ići njezinim putem. 4 Za mene nema veće radosti nego kada čujem da moja djeca slijede put istine.
5 Dragi moj prijatelju, dobro je što nastavljaš pomagati našoj braći koju i ne poznaješ. 6 Oni su pred Crkvom govorili o ljubavi koju ti iskazuješ. Molim te, opskrbi ih kako je dostojno Boga, da mogu nastaviti svoj put! 7 Oni su krenuli na put da bi služili Kristu i nisu primali nikakvu pomoć od onih koji nisu vjernici. 8 Mi smo, dakle, dužni pomoći takvima, da postanemo suradnici u radu za istinu.
9 Napisao sam pismo Crkvi, no Diotref, koji uvijek želi biti vođa, ne prihvaća ono što govorimo. 10 Zato ću, ako dođem, razotkriti sve što radi; kleveće nas govoreći zlo o nama. No, ni to mu nije dovoljno, pa odbija pružiti gostoprimstvo našoj braći, a onima koji bi ih htjeli primiti to zabranjuje i izbacuje ih iz Crkve.
11 Dragi moj prijatelju, slijedi uvijek dobro, a ne zlo! Tko čini dobro, pripada Bogu. Tko čini zlo, nikada nije upoznao Boga.
12 O Demetriju svi govore samo najbolje. I sama se istina s tim slaže, pa tako i mi. A ti znaš da je ono što govorimo istina.
13 Imao bih ti još mnogo toga reći, ali ne želim to činiti perom i tintom. 14 Nadam se da ću te uskoro vidjeti, da možemo razgovarati licem u lice. 15 Mir tebi! Pozdravljaju te prijatelji. Pozdravi poimence sve naše prijatelje!
46 Isus je ponovo otišao u Kanu Galilejsku, gdje je bio pretvorio vodu u vino. U Kafarnaumu se nalazio kraljev dužnosnik čiji je sin bio bolestan. 47 Čim je čuo da je Isus iz Judeje stigao u Galileju, došao je k njemu. Preklinjao ga je da ode u Kafarnaum i ozdravi mu sina koji je bio na samrti. 48 A Isus mu je rekao: »Takvi ste vi ljudi! Dok ne vidite znakove i čuda, ne vjerujete.«
49 »Gospodine, preklinjem te!« zavapio je kraljev dužnosnik. »Dođi prije nego što mi dijete umre!«
50 »Idi kući«, rekao mu je Isus. »Tvoj će sin živjeti.«
Čovjek je povjerovao Isusovim riječima i krenuo kući. 51 Dok je još bio na putu, izašle su mu ususret sluge i rekle: »Tvoje je dijete živo!«
52 Upitao ih je kada se djetetu poboljšalo stanje. Odgovorili su mu: »Groznica je prestala jučer popodne, oko jedan sat.«
53 Dječakov je otac znao da mu je baš u to vrijeme Isus rekao: »Tvoj će sin živjeti.« I tada je povjerovao u Isusa—i on i svi njegovi ukućani.
54 To je bio drugi Isusov čudesni znak nakon dolaska iz Judeje u Galileju.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International