Book of Common Prayer
Božja dobrota i nezahvalnost Izraela
Asafov »maskil«.
1 Čuj što te učim, narode,
poslušaj riječi mojih usta!
2 Priče ću vam pričati,
drevne tajne objasniti.
3 Ono što smo čuli i saznali,
što su nam naši preci rekli,
4 unucima nećemo sakriti.
Pričat ćemo novom naraštaju
o BOŽJIM djelima, hvale dostojnima,
o njegovoj snazi i čudima koja radi.
5 On je dao propise Jakovljevom narodu
i postavio zakon Izraelu.
Zapovjedio je našim precima
da ih objave svojoj djeci,
6 da ih sazna sljedeći naraštaj,
djeca koja će se tek roditi,
koja će ih onda reći svojoj djeci,
7 tako da se uzdaju u Boga
i ne zaborave njegova djela—
i da čuvaju njegove zapovijedi,
8 da ne budu kao njihovi preci:
naraštaj buntovan i nepokoran,
koji se nisu u Boga pouzdali,
niti mu ostali vjerni.
9 Ljudi iz Efrajima imali su lukove,
ali su nam u bitci okrenuli leđa.
10 Odbijali su Božji savez
i nisu živjeli po zakonu.
11 Zaboravili su njegova djela
i čuda koja im je pokazao.
12 Čudesna djela on je učinio
pred očima njihovih predaka
u egipatskoj zemlji, kod grada Soana.
13 More je razdvojio i preko ih preveo,
učinio je da vode stoje kao zidine.
14 Danju ih je vodio oblakom,
a noću svjetlošću vatre.
15 U pustinji je raskolio stijene
i napojio ih obiljem vode.
16 Iz hridine je izveo potoke
i učinio da vode poteku kao rijeke.
17 A oni su i dalje griješili protiv njega,
bunili se u pustinji protiv Svevišnjega.
18 Zatim su Boga iskušavali,
tražeći hranu po svojoj volji.
19 Protiv Boga su govorili i pitali:
»Može li nam Bog dati hranu[a] u pustinji?
20 Da, on je udario stijenu
i potekli su nabujali potoci.
A može li nam dati i kruha?
Može li narodu nabaviti mesa?«
21 Kad ih je BOG čuo, razjario se.
Vatra je planula protiv Jakova,
gnjev se dignuo protiv Izraela
22 jer nisu vjerovali svojem Bogu
niti se uzdali u njegovo spasenje.
23 Zapovjedio je oblacima na nebu
i otvorio sva nebeska vrata,
24 prosuo im je manu kao kišu,
narodu je dao nebesko žito.
25 Čovjek je jeo kruh anđela,
Bog im je dao da se nasite.
26 S nebesa je istočni vjetar pustio
i svojom snagom južni vjetar podigao.
27 Meso je padalo kao kiša,
ptica je bilo kao morskog pijeska.
28 Učinio je da padnu usred tabora,
svud uokolo njihovih šatora.
29 Jeli su dok se nisu zasitili,
dao im je ono za čim su žudjeli.
30 A dok ih još nije prošla želja,
dok im je hrana još bila u ustima,
31 Božji gnjev digao se na njih.
Pobio je najjače među njima
i pokosio izraelske mladiće.
32 Ali oni su i dalje ustrajno griješili,
nisu vjerovali njegovim čudima.
33 Zato im je dane prekinuo u jednom dahu,
okončao im godine iznenadnim užasom.
34 Kad bi ih Bog ubijao, tražili bi ga,
i opet mu se svesrdno vraćali—
35 sjetili bi se da je Bog njihova Stijena,
Bog Svevišnji i njihov Otkupitelj.
36 A oni su ga varali
i laži mu govorili.
37 Nisu mu bili odani srcem,
niti vjerni njegovom savezu.
38 Ali on je bio samilostan,
opraštao bi im grijeh
i nije ih istrijebio.
Mnogo je puta susprezao gnjev
i nije budio svoju ljutnju.
39 Sjetio bi se da su samo smrtnici,
vjetar koji prođe i više se ne vrati.
40 Koliko su se bunili protiv njega
i žalostili ga u pustinji!
41 Stalno su iznova iskušavali Boga
i zadavali bol svecu Izraelovom.
42 Nisu se sjećali njegove moći—
onog dana kad ih je otkupio od neprijatelja,
43 ni znakova koje je učinio u Egiptu,
njegovih čuda u kraju oko Soana.
44 U krv je pretvorio rijeke i potoke
i nitko nije iz njih mogao piti.
45 Rojeve muha poslao je da ih grizu
i žabe da im zagorčaju život.
46 Usjeve im je predao nametnicima,
plod njihove muke skakavcima.
47 Lozu im je zatukao tučom,
njihove divlje smokve mrazom.
48 Njihova goveda izložio je tuči,
a stoku munjama.
49 Poslao je na njih svoj žestoki gnjev,
srdžbu, bijes i nevolju.
Anđela zatirača poslao je na njih,
50 dao je oduška svome gnjevu.
Život im nije poštedio smrti,
nego ih je predao pomoru.
51 Pobio je sve prvorođeno u Egiptu,
najstarije sinove u Hamovim šatorima.
52 Ali svoj narod izveo je kao ovce
i kroz pustinju ih poveo kao stado.
53 Vodio ih je pouzdano pa se nisu plašili,
a more je prekrilo njihove neprijatelje.
54 Doveo ih je u svoju Svetu zemlju,
na ovu goru koju je svojom snagom osvojio.
55 Pred njima je istjerao narode.
Užetom je izmjerio i razdijelio
nasljedstvo plemenima Izraelovim
i dao da se nastane u svojim šatorima.
56 Ali oni su iskušavali Svevišnjeg Boga
i stalno se bunili protiv njega.
Nisu se držali njegovih propisa.
57 Iznevjerili su ga kao i njihovi preci,
nepouzdani kao iskrivljen lûk.
58 Ljutili su ga jer su se klanjali idolima
i nevjerom ga činili ljubomornim.
59 Kada ih je Bog čuo, razjario se
i sasvim odbacio Izrael.
60 Napustio je svetište u Šilu,
šator u kojem se nastanio među ljudima.
61 Dao je da neprijatelj zarobi Kovčeg saveza,
predao im je znak svoje slave.
62 Svoj narod je predao maču,
razjaren na svoj posjed.
63 Vatra je proždrla njihove mladiće,
a djevojke nisu čule svadbenu pjesmu.
64 Svećenici su im pali od mača,
a udovice nisu stigle ni zaplakati.
65 Tada se Gospodar prenuo, kao od sna,
kao ratnik koji se trijezni od vina.
66 Potisnuo je svoje neprijatelje,
predao ih vječnoj sramoti.
67 Potom je odbacio Josipov šator
i nije izabrao Efrajimovo pleme,
68 nego je izabrao pleme Judino,
goru Sion, koju je zavolio.
69 Svoje svetište sagradio je kao nebo visoko,
kao zemlju, da traje dovijeka.
70 Izabrao je Davida, svog slugu;
našao ga je kod ovaca i odatle uzeo.
71 Doveo ga je od ovaca dojilica
da na ispašu vodi Jakova, njegov narod,
Izraela, njegov posjed.
72 I napasao ih je čistog srca,
vodio ih je vještim rukama.
26 Unatoč svemu, bili su neposlušni
i bunili se protiv tebe.
Odbacili su tvoj zakon
i ubijali tvoje proroke
jer su ih upozoravali da se vrate tebi.
Počinili su veliko svetogrđe.
27 Stoga si ih predao neprijateljima
i oni su ih tlačili.
A kad su patili, vapili su tebi
i ti si ih čuo s neba.
U svome velikom suosjećanju
slao si im ljude da ih spase,
i oni su ih oslobađali od neprijatelja.
28 No kad bi živjeli u miru,
opet bi činili zlo pred tobom,
pa si ih prepuštao neprijateljima,
da vladaju njima.
No kad bi ti ponovo zavapili,
ti bi ih čuo s neba
i mnogo ih puta izbavljao,
zbog svog suosjećanja.
29 Opominjao si ih da se vrate tvom zakonu,
ali oni su postali bahati
i nisu slušali tvoje zapovijedi.
Kršili su tvoje propise,
od kojih čovjek živi ako ih vrši.
I dalje su ti okretali leđa,
bili tvrdoglavi i odbijali slušati.
30 Mnogo si godina bio strpljiv s njima,
opominjao ih svojim Duhom
preko svojih proroka,
ali nisu obraćali pažnju.
Zato si ih predao
drugim narodima.
31 Unatoč svemu, zbog svoga velikog suosjećanja,
nisi ih uništio niti napustio,
jer si dobar i suosjećajan Bog.
32 A sad, Bože naš,
Bože veliki, silni i strašni,
koji se držiš svog saveza i ljubavi,
nemoj smatrati neznatnom ovu nevolju
koja je snašla nas, naše kraljeve i poglavare,
naše svećenike i proroke,
naše očeve i sav tvoj narod
od vremena asirskih kraljeva do danas.
33 No ti si radio pravedno
u svemu što nam se dogodilo.
Postupao si vjerno,
a mi smo činili zlo.
34 Naši kraljevi, glavari, svećenici i očevi
nisu vršili tvoj zakon.
Nisu obraćali pažnju na zapovijedi
i upozorenja koja si im davao.
35 Čak i dok su bili u svom kraljevstvu,
dok su uživali tvoju veliku dobrotu,
dok su bili u prostranoj i bogatoj zemlji
koju si im ti dao,
nisu ti služili i nisu se odvratili
od svojih zlih djela.
36 A, evo, mi smo danas robovi,
u zemlji koju si dao našim precima,
da uživaju u njenim plodovima i dobrima.
37 Zbog naših grijeha,
njena obilna žetva odlazi kraljevima
koje si postavio nad nama.
Oni gospodare nama i našom stokom
kako god im se prohtije.
U velikoj smo nevolji.«
38 »Zbog svega toga sklapamo neopozivi pisani sporazum, a naši glavari, Leviti i svećenici stavljaju na njega svoj pečat.«
9 Zemaljski kraljevi, koji su s njom bludno griješili i raskošno živjeli, plakat će i jadikovati nad njom kad vide dim s njezine lomače. 10 Stajat će daleko od nje, bojeći se njezinih muka, i govoriti:
‘Strašno! Strašno! O, veliki grade!
O, moćni grade Babilone!
U samo jedan sat stigla te kazna!’
11 Trgovci će također plakati i tugovati nad njom jer nitko više neće kupovati njihovu robu. 12 A njihova je roba zlato, srebro, drago kamenje i biseri, fini lan, purpurne tkanine, svila i grimizne tkanine; sve vrste mirisnog drva i predmeti od bjelokosti; predmeti od skupocjenog drveta, bronce, željeza i mramora; 13 cimet, pomasti, tamjan, mirisne i aromatične smole; vino i maslinovo ulje, najbolje brašno i pšenica, goveda i ovce, konji, kola, robovi i ljudski životi!
14 ‘Sve voće za kojim si žudjela, nestalo je.
Sva tvoja raskoš i sjaj, izgubili su se.
Nikada se više neće vratiti.’
15 Trgovci, koji su trgovali svim time, i koji su se zbog nje obogatili, stajat će na velikoj udaljenosti jer će se bojati njezinih muka. Plakat će i tugovati, 16 i govorit će:
‘Strašno! Jao velikom gradu!
Bila je odjevena u fini lan, purpurnu i grimiznu tkaninu.
Bila je ukrašena zlatom, dragim kamenjem i biserima!
17 A sve to bogatstvo uništeno je za jedan sat!’
Tada su svi brodski kapetani i putnici, mornari i svi oni koji žive od mora stali daleko od grada. 18 A kad su vidjeli dim od vatre u kojoj je gorjela, povikali su: ‘Koji je grad bio ovako velik?’ 19 Onda su se posuli pepelom po glavi i počeli plakati i tugovati. Vikali su:
‘Strašno! Jao velikom gradu!
Svi koji imaju brodove na moru
obogatili su se zahvaljujući njegovom bogatstvu!
A uništen je za samo jedan sat!
20 Veseli se nad njim, Nebo!
Veselite se, Božji ljudi, apostoli i proroci!
Jer, Bog mu je presudio onako kako je on sudio vama.’«
Isus pomaže nežidovki
(Mk 7,24-30)
21 Isus je napustio to mjesto te otišao na područje Tira i Sidona. 22 Približila im se neka žena, Kananejka iz toga kraja, i počela glasno zapomagati: »Smiluj mi se, Gospodine, Davidov Sine! Moja je kći opsjednuta zlim duhom i strašno pati.«
23 Isus joj nije rekao ni riječi pa su mu prišli učenici i počeli ga moliti: »Otjeraj je, jer nas slijedi i viče za nama!«
24 Isus im je odgovorio: »Ja sam poslan samo k izgubljenim ovcama izraelskog naroda.«
25 Tada je žena prišla Isusu, poklonila mu se i rekla: »Gospodine, pomozi mi!«
26 Isus joj je odgovorio: »Nije u redu djeci oduzeti kruh i baciti ga psima.«
27 Ona je rekla: »Da, Gospodine, ali i psi jedu mrvice koje padnu sa stola njihovih gospodara.«
28 Isus joj je tada odgovorio: »O, ženo, velika je tvoja vjera! Neka ti bude kako želiš!« I istoga je trena ozdravila njezina kći.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International