Book of Common Prayer
Molitva pouzdanja u Boga
Voditelju zbora. Po melodiji »Golubica u daljini«. Davidov »miktam«. Napisan kad su ga u Gatu uhitili Filistejci.
1 Smiluj mi se, Bože,
jer ljudi me progone.
Ratnici me stalno napadaju,
2 protivnici neprestano gaze.
Mnogi su se na mene namjerili.
3 Svevišnji[a], kad se bojim,
u tebe se pouzdajem.
4 U Boga, čije obećanje slavim,
u njega se pouzdajem.
Zato se neću bojati;
što mi mogu učiniti ljudi?
5 Neprestano moje riječi iskrivljuju,
samo zlo protiv mene smišljaju.
6 Okupljaju se, skrivaju,
paze na moje korake,
vrebaju da me usmrte.
7 Nakon toliko zla, zar će se izvući?
U svom gnjevu, Bože, obori narode!
8 Ti znaš koliko puta sam bježao,
moje suze si pohranio,
u tvojoj knjizi to je zapisano.
9 Čim zavapim k tebi,
uzmaknut će moji neprijatelji.
Znam da je Bog na mojoj strani.
10 Slavim Boga za njegovo obećanje,
slavim BOGA za njegovu riječ.
11 U Boga se pouzdajem.
Zato se neću bojati;
što mi mogu učiniti ljudi?
12 Bože, održat ću svoje zavjete,
prinijet ću ti žrtve zahvalnice.
13 Spasio si me od smrti,
sačuvao me od pada,
da pred tobom hodam u svjetlosti života.
Molitva i slavljenje Boga u progonstvu
Voditelju zbora. Po melodiji »Ne uništi«. Davidov »miktam«. Napisan kad je pobjegao od Šaula i sakrio se u spilju.
1 Smiluj mi se, Bože, smiluj mi se,
jer ti si mojoj duši utočište.
Sklonit ću se pod tvojim krilima
dok ne prođe oluja uništenja.
2 Bogu Svevišnjem vapim,
Bogu, koji se uvijek pobrine za mene.
3 S nebesa šalje pomoć i spašava me,
sramoti izvrgava one koji me progone. Selah
Bog će pokazati svoju ljubav
i svoju vjernost prema meni.
4 Kao da ležim među lavovima,
među gladnim ljudožderima,
čiji su zubi kao koplja i strijele,
a jezici kao oštri mačevi.
5 Bože, nad nebo se uzdigni,
proslavi se po cijeloj zemlji.
6 Mrežu su mi postavili
da bi me uhvatili.
Jamu su preda mnom iskopali,
ali sami su u nju upali. Selah
7 Srce mi je usredotočeno na tebe, Bože,
usredotočeno je srce moje.
Tebi ću pjevati i svirati.
8 Probudi se, dušo moja!
Probudi se, harfo i liro!
Zoru ću probuditi.
9 Gospodaru, zahvaljivat ću ti među narodima,
pjesme ću ti pjevati među nacijama.
10 Tvoja je ljubav velika do neba
i tvoja vjernost do oblaka.
11 Bože, nad nebo se uzdigni,
proslavi se po cijeloj zemlji.
Molitva za osvetu
Voditelju zbora. Po melodiji »Ne uništi«. Davidov »miktam«.
1 Vladari[b], donosite li presude pravedno?
Sudite li ljudima pošteno?
2 Ne, jer u srcu zlo smišljate
i po zemlji činite nasilje.
3 Zlikovci zastranjuju još od majčine utrobe,
od rođenja griješe i laži govore.
4 Smrtonosni su kao zmije otrovnice,
kao kobra koja je gluha
5 pa ne čuje krotitelja zmija
iako joj vješto svira.
6 Bože, razbij im zube u ustima,
BOŽE, slomi im očnjake jer su poput lavova.
7 Neka nestanu kao voda koja otječe,
neka budu zgaženi kao trava na stazi.[c]
8 Neka budu kao puž koji se rastapa,
kao mrtvorođenče koje nije vidjelo sunca.
9 Kao trnje za potpalu što izgara u vatri,
neka Božjim gnjevom budu progutani.[d]
10 Radovat će se pravednici kad vide da su zlikovci kažnjeni,
i oprat će noge u njihovoj krvi.
11 Tada će ljudi reći:
»Zaista pravednici primaju nagradu.
Zaista postoji Bog koji sudi svijetu.[e]«
Molitva za zaštitu od neprijatelja
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Bože, poslušaj moju žalbu,
sačuvaj me od strašnog neprijatelja.
2 Sakrij me od zavjere opakih,
od spletki zločinačkih.
3 Jezike oštre kao mačeve
i odapinju riječi kao otrovne strijele.
4 Iz zasjede gađaju nedužnoga,
napadaju iznenada, ne boje se nikoga.
5 Ustrajavaju u zlim namjerama,
dogovaraju se gdje će staviti zamke
i govore: »Tko će nas vidjeti?«
6 Zlodjela smišljaju i govore:
»Savršen zločin smo smislili.«
Da, lukave su misli i srce čovječje.
7 Ali Bog će ih gađati strijelama,
iznenada će ih raniti.
8 Zbog svojih riječi oni će nastradati.
Svi koji ih vide glavom će odmahivati.
9 Ljude će spopasti strah,
pričat će što je Bog učinio,
iz njegovih djela izvući će pouku.
10 Pravednici se raduju u BOGU
i u njemu nalaze utočište.
Slavit će ga svi koji su u srcu pravedni.
Zahvala za izobilje
Voditelju zbora. Davidov hvalospjev.
1 Zaslužio si, Bože, da te na Sionu slavimo,
da zavjete tebi izvršavamo.
2 Tebi koji čuješ molitve,
tebi će doći svako ljudsko biće.
3 Kad nas naši grijesi svladaju,
ti ih uklanjaš i brišeš.
4 Blago onima koje si izabrao i doveo
da borave u tvom Hramu!
Uživamo u dobrima tvog Doma,
tvog svetoga Hrama.
5 U svojoj nam pravednosti odgovaraš,
čudesnim nas djelima spašavaš.
Bože, ti si naše spasenje,
ti si nada svim ljudima
do krajeva zemlje i s dalekih mora.
6 Svojom silom planine postavljaš
jer toliko si moćan.
7 Ti stišavaš huku mora,
bijes njihovih valova
i bunu naroda.
8 Čak i oni što žive nakraj svijeta
boje se tvojih znamenja.
Od istoka do zapada,
ljudi ti kliču od radosti.
9 Za zemlju brineš, natapaš je vodom
i činiš je plodnom.
Rijekama daješ vode,
ljudima daješ usjeve.
10 Zemljine oranice natapaš,
brazde poravnavaš;
omekšavaš je pljuskom,
urod joj blagoslivljaš.
11 Godinu ovjenčavaš svojim dobrima,
tvoja kola prepuna su plodova.
12 Divlji pašnjaci puni su obilja,
veseljem se kite brda.
13 Livade su se stadima prekrile,
a doline žitom odjenule.
Svi kliču i pjevaju od radosti.
Izraelci će se vratiti u svoju zemlju
30 Snaći će te svi ovi blagoslovi i prokletstva koja sam stavio pred tebe. Prisjetit ćeš ih se dok budeš među narodima, kamo će te otjerati tvoj BOG. 2 Tada ćete se ti i tvoja djeca vratiti svome BOGU. Pokorit ćete mu se svim svojim srcem i svom svojom dušom u skladu sa svime što ti danas zapovijedam. 3 Tada će ti BOG promijeniti sudbinu i primiti te natrag jer te voli. Ponovo će te okupiti iz svih naroda u koje te je bio raspršio. 4 Pa da si otjeran i na kraj svijeta, i odande bi te tvoj BOG sabrao i doveo natrag. 5 Tvoj će te BOG dovesti u zemlju koja je pripadala tvojim precima i opet ćeš je zaposjesti. Učinit će te naprednijim i brojnijim od tvojih predaka.
6 Tvoj će BOG promijeniti[a] tvoje srce i srce tvojih potomaka da bi mogao voljeti svoga BOGA, svim svojim srcem i svom svojom dušom, i poživio. 7 Tvoj će BOG staviti sva ova prokletstva na tvoje neprijatelje, koji te mrze i progone. 8 Ponovo ćeš se pokoravati BOGU i izvršavati sve njegove zapovijedi koje ti danas dajem. 9 Tada će te tvoj BOG učiniti izuzetno uspješnim u svemu što budeš radio. Dat će ti obilje djece, mladunčadi stoke i usjeva. BOG će se ponovo radovati što te čini naprednim, baš kao što se radovao dajući napredak tvojim precima. 10 Tako će biti ako se pokoriš svome BOGU, ako vršiš njegove zapovijedi i uredbe zapisane u ovoj Knjizi zakona, te ako se okreneš svome BOGU svim svojim srcem i svom svojom dušom.
Pavao brani svoju službu
10 Ja, Pavao, osobno vas molim Kristovom blagošću i dobrotom; ja koji sam, po nekima, ponizan kad sam s vama, ali oštar prema vama kad sam odsutan. 2 Molim vas, ne tjerajte me da, dok sam s vama, budem tako oštar i izravan kao što očekujem da ću biti prema nekima među vama koji misle da živimo po ljudskim tjelesnim željama. 3 Iako kao ljudi živimo u tijelu, ne borimo se na takav način. 4 Jer, naše oružje nije kao ljudsko. Naše oružje ima Božju snagu da obara neprijateljske utvrde. Njime obaramo ljudska dokazivanja 5 i svaku oholost koja priječi spoznaju Boga. Zarobljavamo svaku misao da bi se pokorila Kristu. 6 Spremni smo kazniti svaku vrstu neposlušnosti kad vaša poslušnost bude savršena.
7 Gledajte ono što je očito! Ako je tko uvjeren da pripada Kristu, neka ponovo razmisli i shvatit će da i mi pripadamo Kristu jednako kao i on. 8 Ako se još budem hvalio ovlaštenjima—koja nam je Gospodin dao da bismo vas ojačali, a ne porazili— 9 neću se zbog toga posramiti. Ne želim da izgleda kao da vas pokušavam zastrašiti svojim pismima. 10 »Njegova pisma«, kažu neki, »snažna su i moćna, ali kada je prisutan, slab je i to što govori ništa ne vrijedi.« 11 No onaj koji to govori neka ima na umu da nema razlike između riječi u mojim pismima, kad smo udaljeni, i naših postupaka kad smo s vama.
12 Jer, mi se ne usuđujemo uspoređivati s pojedinim ljudima koji se smatraju vrlo važnima niti se svrstavamo među njih. Oni međusobnim uspoređivanjem i mjerenjem pokazuju svoju ludost. 13 Bilo kako bilo, nećemo se prekomjerno hvaliti, nego ćemo ograničiti svoje hvale na područje djelovanja koje nam je odredio Bog, da i vas uključimo. 14 Ne hvalimo se previše, kao što bi bilo da nismo došli k vama, jer mi smo prvi došli k vama s Radosnom vijesti o Kristu. 15 Ne hvalimo se prekomjerno ni tuđim radom. No nadamo se da će vaša vjera rasti i da će se naš rad širiti među vama u okviru našeg područja djelovanja. 16 Na taj način želimo propovijedati Radosnu vijest i dalje od vašega kraja. Ne želimo se hvaliti već obavljenim poslom na tuđem području. 17 »Tko se hvali, neka se hvali Gospodinom.«[a] 18 Ako netko sâm sebe preporučuje, to ne znači ništa. Ono što ima vrijednost jest kada nekoga preporuči Bog.
Isus treći put govori o svojoj smrti i uskrsnuću
(Mt 20,17-19; Mk 10,32-34)
31 Isus je pozvao u stranu Dvanaestoricu i rekao im: »Pazite, idemo u Jeruzalem i sve što su proroci napisali o Sinu Čovječjem, ispunit će se. 32 Da, predat će ga nežidovima u ruke, izrugivat će mu se, zlostavljati ga i pljuvati po njemu. 33 Bičevat će ga i ubiti. A treći dan on će ustati od mrtvih.« 34 Oni nisu razumjeli što im govori. Smisao njegovih riječi ostao im je nejasan.
Isus iscjeljuje slijepca
(Mt 20,29-34; Mk 10,46-52)
35 Dok se Isus približavao Jerihonu, neki je slijepac sjedio pokraj puta i prosio. 36 Kad je čuo mnoštvo, koje je prolazilo pokraj njega, upitao je što se događa.
37 Rekli su mu da upravo prolazi Isus iz Nazareta.
38 Slijepac je povikao: »Isuse, Davidov Sine, smiluj mi se!«
39 Oni sprijeda su ga ušutkivali, ali on je sve glasnije vikao: »Davidov Sine, smiluj mi se!«
40 Isus se zaustavio i zapovjedio da mu dovedu slijepca. Kad se čovjek približio, Isus ga je upitao: 41 »Što želiš da učinim za tebe?«
»Gospodine, želim progledati.«
42 Isus mu je rekao: »Progledaj, tvoja te vjera ozdravila!«
43 Istoga je trena čovjek progledao. Krenuo je za Isusom slaveći Boga. Sav je narod to vidio i slavio Boga.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International