Book of Common Prayer
Bog kraljuje veličanstveno
1 BOG je Kralj,
veličanstvom se odjenuo i silom opasao.
Čvrsto je svijet postavio, da se ne bi poljuljao.
2 BOŽE, ti kraljuješ od iskona,
ti postojiš prije početka.
3 Podigla su se mora, BOŽE,
podigla su svoj glas,
podigla su huku valova.
4 Silniji od huke mnogih voda,
silniji od morskih valova,
silan je BOG na nebesima.
5 BOŽE, pouzdani su tvoji propisi,
svetost tvoj dom vječno krasi.
Sva zemlja neka slavi Boga
(1 Ljet 16,23-33)
1 Pjevajte BOGU novu pjesmu!
Pjevaj BOGU, cijela zemljo!
2 Pjevajte BOGU, slavite njegovo ime!
Kako nas je spasio, iz dana u dan pričajte!
3 O njegovoj slavi govorite svim narodima,
o njegovim čudesnim djelima svim ljudima!
4 BOG je velik i dostojan slavljenja,
strašniji je od svih bogova.
5 Jer, bogovi drugih naroda tek su kipovi,
a BOG je taj koji nebesa stvori.
6 Pred njim su divota i veličanstvo,
snaga i ljepota u njegovom su Hramu.
7 Svi ljudi svih naroda,
priznajte BOŽJU slavu i silu.
8 Slavite BOGA kako doista zaslužuje.
S prinosima u dvorište njegovog Hrama uđite!
9 Poklonite se BOGU u njegovoj svetoj divoti.
Neka sva zemlja pred njim drhti!
10 Narodima govorite: »BOG kraljuje!«
Učvrstio je svijet, i neće se poljuljati.
Narodima će pravedno suditi.
11 Neka se raduju nebesa,
neka se veseli zemlja.
Neka huči more i sve u njemu.
12 Neka slave polja i sve na njima.
Tada će drveće po šumama klicati
13 pred BOGOM koji dolazi.
On dolazi vladati[a] zemljom.
U pravednosti vladat će svijetom
i narodima u svojoj vjernosti.
Hvalospjev Božjoj dobroti
[a] Davidova pjesma, nastala nakon što je David prevario Abimeleka, praveći se da je lud.
1 Slavit ću BOGA u sva vremena,
stalno ću ga pjesmom hvaliti.
2 Slušajte ponizni i nek' vam je drago
kad BOGOM hvalim se ponosno.
3 Veličajte BOGA zajedno sa mnom,
iskažimo čast imenu njegovom.
4 Molio sam BOGA, a on je slušao,
oslobodio me svih mojih strahova.
5 Ako od njega tražiš pomoć,
lice će ti se ozariti
i nikad se nećeš razočarati.
6 Kad sam bio potlačen i BOGA molio,
on je čuo i od svih nevolja me spasio.
7 BOŽJI anđeo oko ljudi kruži,
izbavlja one koji štuju BOGA.
8 Kušajte i vidite da dobar je BOG,
sretni su kojima je on utočište.
9 Poštujte BOGA, vi njegovi sveti,
jer tko njega štuje, ima sve.
10 Čak i bogate može zateći glad,
ali oni koji vjeruju BOGU,
imaju sve što im treba.
11 Dođite, djeco, poslušajte,
učit ću vas da BOGA poštujete.
12 Želiš li zaista život uživati,
doživjeti mnogo sretnih dana?
13 Suzdrži tada svoj jezik od zla,
neka iz tvojih usta ne izađe laž.
14 Makni se od zla i čini dobro.
Nastoj graditi i čuvati mir.
15 Jer, BOG štiti one koji čine dobro
i čuje sve njihove molitve.
16 No BOG se okreće protiv zlih;
čim umru, svi zaborave na njih.
17 Pravedni zovu BOGA upomoć i on ih čuje,
spašava ih iz svake njihove nevolje.
18 BOG je blizu svima koji pate,
obnavlja one bez hrabrosti i nade.
19 Pravednici prolaze mnoge nevolje,
ali BOG ih izbavlja iz svake.
20 Pažljivo će ih čuvati,
ni jedna kost neće im se slomiti.
21 No nesreća će dokrajčiti zločinca,
kazna će stići one koji mrze pravedne.
22 BOG spašava živote svojih slugu.
Tko se k njemu sklanja, neće nastradati.
Hamanov plan za uništenje Židova
3 Nakon nekog vremena, kralj je iskazao čast Agagovcu[a] Hamanu, Hamedatovom sinu. Postavio ga je na najviši položaj među kraljevskim velikodostojnicima. 2 Svi su kraljevi službenici na dvoru padali pred Hamanom na koljena i klanjali mu se jer je tako zapovjedio kralj. No Mordekaj nije pred njim padao na koljena niti mu se klanjao.
3 Kraljevi su službenici na vratima kraljevske palače pitali Mordekaja: »Zašto kršiš kraljevu zapovijed?«
4 On ih nije slušao iako su ga opominjali svaki dan. Ispričali su to Hamanu, samo da provjere koliko vrijedi Mordekajev izgovor da je Židov.[b] 5 Kad je uvidio da se Mordekaj pred njim ne klanja i ne iskazuje mu počast, Haman se razbjesnio. 6 Doznao je da on pripada židovskom narodu. Učinilo mu se premalo da ubije samo Mordekaja. Smišljao je kako da pobije sve Židove u Kserksovom kraljevstvu. 7 Dvanaeste godine vladavine kralja Kserksa, u prvome mjesecu, Nisanu[c], pred Hamanom su obavili ždrijeb zvan »purim« da bi odredili kad će se izvršiti uništenje Židova. Ždrijeb je pao na mjesec Adar[d].
8 Haman je ispričao kralju Kserksu: »Postoji jedan narod, raspršen po svim pokrajinama tvog kraljevstva, čiji se običaji razlikuju od običaja svih ostalih naroda i koji se ne pokoravaju kraljevskim zakonima. Za kralja nije dobro da podnosi takav narod. 9 Ako je kralju po volji, neka se izda pisana zapovijed da se uništi taj narod. Obećavam ti da će izvršitelji od njih uzeti tristo četrdeset tona[e] srebra za kraljevu blagajnu.«
10 Kralj je skinuo svoj kraljevski prsten pečatnjak[f] i dao ga Agagovcu Hamanu, neprijatelju Židova. 11 Rekao mu je: »Učini što želiš s tim narodom. I možeš zadržati novac koji ćeš im uzeti.«
12 Trinaestog dana prvoga mjeseca[g] Haman je okupio kraljevske pisare. Sastavili su proglas i ispisali ga na pismima i jezicima svakog naroda. Poslali su ga svim vojnim zapovjednicima, upraviteljima pokrajina, poglavarima različitih naroda u Kserksovom kraljevstvu. Proglasi su bili napisani u ime kralja Kserksa i zapečaćeni kraljevskim pečatom. 13 Glasnici su odnijeli proglase u sve dijelove kraljevstva. Zapovjeđeno je da se trinaestoga dana mjeseca Adara pobiju, zatru i unište svi Židovi, od najmlađeg do najstarijeg, sva njihova djeca i žene te da se zaplijeni njihova imovina. 14 Prijepis proglasa trebao se poslati u svaku pokrajinu. Zapovijed se trebala objaviti i ispoštovati kod svih naroda u kraljevstvu, kako bi svatko bio spreman za taj dan. 15 Glasnici su, prema kraljevskoj zapovijedi, pohitali širom kraljevstva, a proglas je žurno objavljen i u prijestolnici. I dok su kralj i Haman sjeli da se pogoste vinom, u gradu je nastala pomutnja.
Mordekaj uvjerava Esteru da pomogne Židovima
4 Kad je Mordekaj sve doznao, razderao je odjeću na sebi, obukao tkaninu za žalovanje i posuo se pepelom.[h] Hodao je gradom i u očaju glasno zapomagao. 2 Došao je pred kraljevsku palaču, ali takav nije smio ulaziti. 3 U svakoj pokrajini kraljevstva, gdje je stigao kraljev proglas, među Židovima je nastala velika žalost. Postili su, plakali i tugovali, a mnogi su ležali na tlu u tkaninama za žalovanje i pepelu.
Slušati i činiti
19 Zapamtite, moja draga braćo i sestre: budite voljni slušati, ne govorite brzopleto i ne ljutite se olako. 20 Kad se čovjek ljuti, ne čini što je ispravno pred Bogom. 21 Stoga, izbacite iz svoga života svu prljavštinu i svako zlo. Ponizno prihvatite Božju riječ koja vam je usađena u srca, koja vas može spasiti.
22 Činite ono što vas uči Božja riječ jer, ako je samo slušate, sami sebe zavaravate. 23 Ako tko samo sluša Božju riječ, a ne čini što čuje, on je poput čovjeka koji gleda svoje lice u zrcalu. 24 Dobro se pogleda, a zatim ode i odmah zaboravi kakav je. 25 No tko pomno proučava savršeni zakon, koji donosi slobodu, tko ne zaboravlja ono što čuje, nego izvršava, bit će blagoslovljen u onome što radi.
Istinska pobožnost
26 Ako tko misli da je pobožan, a ne zauzdava svoj jezik, vara samoga sebe. Takva pobožnost ne vrijedi ništa. 27 Čista i neiskvarena pobožnost pred Bogom Ocem je ovo: brinuti se za siročad i udovice u njihovoj patnji i čuvati sebe nezagađenim od utjecaja ovoga svijeta.
Isus poučava o davanju
6 »Pazite da svoja dobra djela ne činite pred ljudima, samo zato da vas oni vide, jer nećete dobiti nagradu od svog Oca koji je na nebu.
2 Stoga, kada daješ siromašnima, nemoj to javno objaviti. Tako rade licemjeri u sinagogama i na ulicama da bi ih hvalili ljudi. Istinu vam kažem: oni su već dobili svoju nagradu. 3 Nego, kada daješ siromašnima, neka tvoja lijeva ruka ne zna što čini desna. 4 Neka tvoje davanje bude u tajnosti pa će te Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, nagraditi.«
Isus poučava o molitvi
(Lk 11,2-4)
5 »A kad molite, ne budite poput licemjera. Oni vole stajati i moliti u sinagogama i na križanjima ulica da ih vide ljudi. Istinu vam kažem: oni su već dobili svoju nagradu. 6 A ti, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata pa se pomoli svom Ocu, kojega ne možeš vidjeti. A tvoj će te Otac, koji vidi učinjeno u tajnosti, nagraditi.
Isus poučava o postu
16 »Kad postite, nemojte biti namrgođeni, poput licemjera, koji izobliče svoja lica da ljudi primijete kako poste. Istinu vam kažem: već su dobili svoju nagradu. 17 A ti, kad postiš, počešljaj se i umij lice, 18 da ljudi ne primijete da postiš, nego samo Otac tvoj koji je u tajnosti. Tada će te tvoj Otac, koji vidi učinjeno u tajnosti, nagraditi.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International