Book of Common Prayer
Slavni kralj
Davidova pjesma.
1 Zemlja i sve na njoj pripada BOGU,
njegovi su cijeli svijet i svi ljudi.
2 Jer, podigao ju je na morima,
izgradio na rijekama.
3 Tko će se popeti na BOŽJE brdo[a]?
Tko smije ući u njegov sveti Hram?
4 Onaj s čistim djelima i mislima,
onaj koji se ne koristi lažima,
i ne zaklinje lažnim obećanjima.
5 Takve će BOG blagosloviti,
spasiti i nevinima proglasiti.
6 Takav je naraštaj onih koji ga traže,
onih koji traže tebe, Bože Jakovljev. Selah
7 Rastvorite se, svi ulazi,
otvorite se, drevna vrata,
da slavni Kralj može ući.
8 A tko je taj slavni Kralj?
On je BOG silan i snažan,
BOG nepobjediv u bitci!
9 Rastvorite se, svi ulazi,
otvorite se, drevna vrata,
da slavni Kralj može ući.
10 A tko je taj slavni Kralj?
Taj slavni Kralj je BOG Svevladar! Selah
Glas BOGA u oluji
Davidova pjesma.
1 Priznajte BOŽJU slavu, vi nebeska bića[a],
veličajte BOŽJU slavu i moć.
2 Slavite BOŽJE slavno ime,
hvalite BOŽJU svetu ljepotu.
3 BOŽJI glas čuje se nad morem.
Nad vodenim prostranstvom
slavnog BOGA grmi glas.
4 Glas BOGA je silan,
veličanstven je BOŽJI glas.
5 Glas BOGA slama cedrova stabla,
libanonske cedrove lomi BOG.
6 Čini da planine Libanona kao tele poskakuju,
da Sirion[b] kao mladi bik podrhtava.
7 Glas BOGA udara kao munja.
8 Pustinju trese BOŽJI glas,
BOG potresa pustinju Kadeš[c].
9 Glas BOGA hrastove povija[d]
i šume na zemlju obrušava.
Dok u Hramu svi viču: »Slava mu!«
10 BOG vlada nad vodenim prostranstvom,
BOG na prijestolju zauvijek kraljuje.
11 Neka BOG osnaži svoj narod,
neka BOG svom narodu pruži mir[e].
Božja slava i vrijednost čovjeka
Voditelju zbora, prema »gititu«[a]. Davidova pjesma.
1 BOŽE, Gospodaru naš,
slavno je tvoje ime po cijeloj zemlji!
Tvoja slava doseže iznad nebesa!
2 Kad ti djeca i dojenčad pjevaju hvale,
stvara se tvrđava protiv tvojih neprijatelja,
da zaustavi svakog protivnika i osvetnika.
3 Doista, gledam nebesa, djelo ruku tvojih,
kako si mjesec i zvijezde postavio.
4 I pitam se zašto o čovjeku razmišljaš,
zašto ti je stalo do ljudi?
5 Učinio si ih malo manjim od nebeskih bića[b],
okrunio ih slavom i čašću.
6 Dao si im vlast nad svime što si stvorio,
sve si im podložio:
7 ovce i goveda, divlje zvijeri,
8 ptice na nebu i ribe u moru.
9 BOŽE, Gospodaru naš,
slavno je tvoje ime po cijeloj zemlji!
Radost slavljenja u Hramu
Voditelju zbora. Na gititu. Pjesma hvale Korahovih potomaka.
1 Kako je divno tvoje prebivalište,
Svevladaru BOŽE!
2 Duša mi čezne za BOŽJIM Hramom,
a srce i tijelo kliču Bogu živome.
3 I vrapci si dom nalaze,
i lastavice gnijezda grade
da izlegnu mlade kraj BOŽJIH žrtvenika.
O, BOŽE Svevladaru, kralju moj!
4 Blago onima što u tvom domu borave
i bez prestanka te hvale! Selah
5 Blago onima čija je snaga u tebi,
čije srce čezne putovati u tvoj Hram.
6 Dok prolaze dolinom Baka,
ona se ispunjava izvorima,
natapa je jesenja kiša.
7 Oni putuju od grada do grada,
do Siona gdje susreću Boga
koji je nad svim bogovima.
8 BOŽE Svevladaru, čuj moju molitvu;
saslušaj me, Jakovljev Bože! Selah
9 Bože, čuvaj nam kralja, našeg zaštitnika![a]
Naklono pogledaj lice svog izabranika.
10 Bolji je jedan dan u tvom Hramu
nego tisuću bilo gdje drugdje.
Radije stojim na pragu Doma svog Boga
nego da boravim u domovima zlih.
11 BOG je sunce i štit,
BOG daje milost i slavu.
Nijedno dobro ne uskraćuje
onima koji ispravno žive.
12 BOŽE Svevladaru,
blago čovjeku koji se u tebe pouzdaje.
BOG odgovara Jobu
38 Tada je BOG odgovorio Jobu iz oluje:
18 Jesi li sagledao prostranstva zemlje?
Kaži, ako sve to znaš!
19 Koji je put do boravišta svjetlosti?
Gdje stanuje tama?
20 Možeš li ih odvesti do njihovog mjesta?
Znaš li staze do njihovih staništa?
21 Naravno da znaš, pa tada si se rodio!
Velik je broj tvojih dana!
22 Jesi li ikad ušao u spremišta
gdje čuvam snijeg i tuču?
23 Pohranio sam ih za vrijeme nevolje,
za dane ratova i bitaka.
24 Gdje je mjesto stvaranja vrućine
koju istočni vjetar raznosi po zemlji?
25 Tko prosijeca jarak bujici
i stazu grmljavini,
26 da bi kiša pala na nenastanjenu zemlju,
na pustinju gdje nema čovjeka
27 da napoji golu pustoš,
da bi u njoj izniknula trava?
28 Ima li kiša oca?
Tko začinje kapi rose?
29 Iz čije utrobe izlazi led?
Tko rađa mraz s nebesa,
30 kad se vode stvrdnu kao kamen
i led se hvata na površini mora?
31 Možeš li svezati raskošne Plejade
ili razvezati konopce Oriona?
32 Možeš li u pravo vrijeme izvesti zviježđa
ili voditi Medvjeda s njegovim mladima?[a]
33 Poznaješ li nebeske zakone?
Možeš li ih postaviti na zemlji?
34 Možeš li doviknuti do oblaka
da te prekriju poplavom vode?
35 Možeš li poslati munje?
Zar tebi govore: ‘Tu smo, pošalji nas’?
36 Tko je rodi dao mudrost,
tko je pijetlu dao pamet?
37 Tko mudrošću prebrojava oblake?
Tko izlijeva nebeske mješine
38 da se prašina zgruda
i grude zemlje slijepe?
39 Možeš li ti uloviti plijen za lavove?
Zar ti hraniš njihovu gladnu mladunčad?
40 Ne, oni se skrivaju u svojim jazbinama,
ili čekaju u visokoj travi, vrebajući plijen.
41 Tko hrani gavrane
kad njihovi ptići zazivaju Boga
i lutaju uokolo bez hrane?
Uništenje Babilona
18 Nakon toga, vidio sam jednog drugoga anđela kako silazi s Neba. Taj je anđeo imao veliku moć i njegov je sjaj rasvijetlio Zemlju. 2 Zavikao je snažnim glasom:
»Pao je! Pao je veliki Babilon!
Postao je boravište demona,
prebivalište svakovrsnih nečistih duhova
i skrovište svakovrsnih nečistih i odvratnih ptica.
3 Svi narodi su pili žestoko vino bijesa i bluda.
Zemaljski su kraljevi s njom bludno griješili,
a trgovci su se obogatili njezinom pretjeranom raskoši.«
4 Tada sam začuo neki drugi glas s neba. Rekao je:
»Izađi, moj narode! Ne sudjelujte u njezinom grijehu!
Tako vas neće snaći zla koja će se njoj dogoditi.
5 Jer, njezini grijesi nagomilali su se do Neba.
Bog se sjetio njezinih prekršaja.
6 Vratite joj prema njezinim djelima!
Uzvratite joj dvostruko za ono što je učinila!
U čašu, koju je drugima spremala, ulijte joj dvostruko jačega vina!
7 Priuštila si je slavu i raskoš.
Dajte joj isto toliko muka i tuge!
Jer, ona i dalje govori:
‘Sjedim na svojem prijestolju kao kraljica.
Nisam udovica i nikada neću tugovati.’
8 Zato će je u jednom jedinom danu snaći zla
koja su joj namijenjena: smrt, žalost i glad.
Izgorjet će u vatri jer je jak Gospodin Bog
koji joj je presudio.
21 Čuli ste da je našim precima rečeno: ‘Ne ubij![a] Tko ubije, odgovarat će sudu.’ 22 A ja vam kažem da će svatko, tko se ljuti na drugog čovjeka, odgovarati. Tko drugoga uvrijedi, odgovarat će za to pred Velikim vijećem. A tko ga nazove luđakom, odgovarat će za to u paklenom plamenu.
23 Ako, dakle, prinosiš dar Bogu pa se sjetiš da netko ima nešto protiv tebe, 24 ostavi svoj dar kod žrtvenika, idi i najprije se pomiri s tom osobom[b]. Potom se vrati i prinesi svoj dar.
25 Sa svojim se neprijateljem brzo nagodi, još dok ste na putu prema sudu, da te ne bi predao sucu, a sudac stražaru, pa da ne budeš bačen u zatvor. 26 Istinu ti kažem: nećeš odande izaći dok ne platiš i posljednji novčić.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International