Book of Common Prayer
Pjesma za kraljevsko vjenčanje
Voditelju zbora. Po melodiji pjesme »Ljiljani«. »Maskil« Korahovih potomaka. Ljubavna pjesma.
1 Iz srca mi naviru riječi divne,
pjevam kralju svoje stihove.
Jezik mi je poput pisaljke
pisara koji vješto piše.
2 Najljepši si među ljudima,
divno govoriš svojim usnama.
Očito te Bog blagoslovio dovijeka.
3 Mač pričvrsti uz bok, junačino,
tvoja je slava i veličanstvo.
4 Jaši slavno i pobjedonosno
da obraniš istinu i pravdu.
Tvoja moćna desnica
za strahovita je djela sposobna.
5 Tvoje oštre strijele se zabadaju
u srca kraljevih neprijatelja,
narodi pred tobom padaju.
6 Tvoje božansko prijestolje je uvijek i zauvijek,[a]
a kraljevska palica tvoja, palica je pravednosti.
7 Ti voliš pravednost, a mrziš opakost.
Zato te tvoj Bog pomazao uljem radosti
kao ni jednog od tvojih drugova.
8 Sva tvoja odjeća miriše
kao smirna, aloja i kasija.
U slonovačom ukrašenim palačama
uživaš u svirci žičanih glazbala.
9 Kraljevske kćeri su među tvojim dvorskim damama,
a zdesna ti je zaručnica, kraljica,
okićena zlatom iz Ofira.
10 Zaručnice[b], pomno me saslušaj i promisli:
Narod svoj i dom svoga oca zaboravi
11 jer kralj za tvojom ljepotom žudi.
Podloži mu se jer on ti je gospodar.
12 Narod iz Tira darovima će te obasipati,
zajedno s najbogatijima tvoju će naklonost tražiti.
13 Kraljica je sva veličanstvena,
vjenčanica joj zlatom protkana.
14 U prekrasnoj haljini kralju je vode,
a prate je njezine djeveruše.
15 U povorci, radosne i ushićene,
u kraljevu palaču ulaze.
16 Tvoji sinovi bit će kraljevi kao njihovi preci,
postavit ćeš ih za vladare po čitavoj zemlji.
17 Tvoje ime spominjat će se u sve naraštaje,
čak i drugi narodi slavit će te dovijeka.
Bog vlada nad narodima
Voditelju zbora. Pjesma hvale Korahovih potomaka.
1 Plješćite rukama, svi narodi,
vičite Bogu glasom radosnim.
2 BOG je strašan, on je Svevišnji,
nad svom zemljom Kralj veliki.
3 Narode nam je podložio,
plemena pod naše noge stavio.
4 Nasljedstvo nam je izabrao,
na ponos Jakovu, kojeg je volio.
5 Uz klicanje, na prijestolje Bog se uspinje,
BOG ide u pratnji zvučne trube.
6 Pjevajte pjesme Bogu, pjevajte!
Pjevajte pjesme našem Kralju, pjevajte!
7 Jer, Bog je Kralj čitavog svijeta,
zato mu hvalospjev pjevajte!
8 Bog vlada nad narodima,
na svetom prijestolju sjedi.
9 Okupljaju se vladari naroda
s narodom Boga Abrahamova
jer Božji su svi moćnici[a] svijeta,
uzvišen je visoko nad svima.
Slava i snaga Siona
Pjesma hvale Korahovih potomaka.
1 Velik je BOG, dostojan da ga slave,
u gradu Boga našega, na Svetoj gori njegovoj.
2 Lijepo je smještena, na radost je svim ljudima svijeta.
Gora Sion je poput visova Safona[b],
ona je grad Kralja velikoga.
3 Bog se u njenim kulama
pokazao kao sigurna obrana.
4 Kad su se kraljevi udružili,
kad su zajedno na nju krenuli,
5 zaprepastili su se čim su je vidjeli
pa su panično pobjegli.
6 Obuzeo ih je drhtaj,
kao muke kod porođaja,
7 kao kad istočni vjetar
lađe iz Taršiša razbija.
8 Čuli smo priče, a sada smo vidjeli,
grad BOGA Svevladara,
grad Boga našega:
Bog ga je učvrstio dovijeka.
9 Usred tvoga Hrama, Bože,
o tvojoj vjernoj ljubavi razmišljamo.
10 Bože, tvoji hvalospjevi i tvoje ime,
do krajeva zemlje se šire.
Tvoja desnica pravdu izvršava.
11 Raduje se brdo Sion,
kliču Judini gradovi
zbog tvojih pravednih presuda.
12 Prođite oko Siona, idite oko njega,
njegove kule prebrojite,
13 dobro pogledajte njegove bedeme,
osmotrite mu tvrđave,
da o njima sljedećem naraštaju pričate.
14 Takav je naš Bog, zauvijek.
Dok ne umremo, on će nas voditi.
Job završava svoju obranu
29 Potom je Job nastavio svoj govor:
2 »O, da bar moj život može opet biti
kao prije ovih mjeseci koji su protekli;
da se vrate dani kad me Bog čuvao.
3 Njegova svjetiljka sjala mi je nad glavom
u njegovoj sam svjetlosti hodao kroz tamu.
4 Da se bar vrate dani moje snage i uspjeha,
kad je Bog bio prijatelj domu mome.[a]
5 Svemoćni Bog još je bio sa mnom,
a moja su me djeca okruživala.
6 Tada sam noge prao u mlijeku,
a iz tijeska su tekli potoci ulja.
7 Tada sam dolazio na gradska vrata
i zauzimao svoje mjesto na trgu.
8 Mladići bi me vidjeli i uklanjali se,
a starci se dizali i ostajali na nogama.
9 Poglavari bi prekidali razgovor
i usta pokrivali rukom,
10 glasovi najuglednijih bi utihnuli,
jezik bi im se zalijepio za nepce.
11 Tko bi me god čuo, hvalio me,
a tko bi me vidio, lijepo je govorio o meni
12 jer sam izbavljao siromaha kad bi zavapio
i siroče kojem nije imao tko pomoći.
13 Samrtnici su me blagoslivljali,
a ja sam učinio da srce udovice kliče od radosti.
14 Pravednost sam odjenuo kao odjeću,
pravda mi je pokrivala tijelo i glavu.
15 Bio sam oči slijepome i noge hromome,
16 onima u potrebi—bio sam otac,
a neznanca sam zastupao u parnici.
17 Razbijao sam zube pokvarenjaku
i plijen mu otimao iz usta.
18 Uvijek sam mislio da ću umrijeti okružen obitelji,
da će mi dani biti brojni kao zrnca pijeska.
19 Korijenje će mi dopirati do vode,
a rosa će mi svu noć prekrivati grane.
20 Moja slava će se stalno obnavljati,
a u ruci ću uvijek imati novi lûk.
Pavao i Barnaba u Ikoniju
14 Kao i u drugim mjestima, i u Ikoniju su Pavao i Barnaba otišli u židovsku sinagogu. Tako su snažno govorili narodu da je povjerovao velik broj Židova, ali i nežidova. 2 No neki Židovi nisu povjerovali. Nahuškali su nežidove protiv braće i zatrovali njihove umove. 3 Pavao i Barnaba ostali su u Ikoniju dosta dugo i odvažno govorili o Gospodinu koji je preko njih činio silna i čudesna djela i znakove te tako potvrdio svoju poruku milosti. 4 Stanovništvo je grada bilo podijeljeno: neki su stali na stranu Židova, a neki uz apostole.
5 Neki nežidovi i Židovi, zajedno sa svojim vođama, udružili su se protiv Pavla i Barnabe. Htjeli su im nanijeti zlo i kamenovati ih. 6 Kad su saznali za to, pobjegli su u Likaoniju, u gradove Listru i Derbu i njihovu okolicu. 7 Tamo su nastavili propovijedati Radosnu vijest.
Pavao u Listri i Derbi
8 U Listri je živio čovjek paraliziranih nogu. On je bio nepokretan od rođenja i nikada nije hodao. 9 Sjedeći ondje, čuo je Pavlov govor. Pavao je pogledao ravno u njega i vidio da čovjek vjeruje kako ga Bog može ozdraviti 10 te mu glasno rekao: »Uspravi se na noge!« I paralizirani je skočio na noge i počeo hodati. 11 Kada su ljudi vidjeli što je učinio Pavao, iz svega su glasa povikali na likaonskom jeziku: »Bogovi su uzeli lik ljudi i sišli k nama!« 12 I nazvali su Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom, jer je uglavnom on govorio. 13 Svećenik boga Zeusa, čiji se hram nalazio odmah izvan grada, donio je bikove i vijence pred gradska vrata. Zajedno s mnoštvom htio je prinijeti žrtve u čast Pavla i Barnabe.
14 Kad su Barnaba i Pavao to čuli, ogorčeno su razderali svoju odjeću i jurnuli među gomilu vičući: 15 »Ljudi, zašto to radite? I mi smo samo ljudi od krvi i mesa, kao i vi. Ovdje smo da vam kažemo Radosnu vijest, da se okrenete od ovih bezvrijednih stvari živome Bogu. On je stvorio nebo i zemlju, more i sve što je u njima. 16 U prošlim je vremenima dopustio svim narodima da idu svojim putovima. 17 Ali, ipak, nikad nije prestao dokazivati da je stvaran, čineći vam dobro, dajući vam kišu s neba i žetvu kad je za to vrijeme, dajući vam obilje hrane i ispunjavajući vaša srca radošću.« 18 Iako su ovako govorili, Pavao i Barnaba jedva su uspjeli odvratiti mnoštvo da ne prinese žrtve njima u čast.
31 Opet su Židovi dograbili kamenje, želeći ga ubiti. 32 A Isus im je rekao: »Pokazao sam vam mnoga dobra djela koja dolaze od Oca. Za koje me od njih želite kamenovati?«
33 »Ne želimo te kamenovati zbog dobrih djela«, odvratili su mu Židovi, »već zato što huliš na Boga. Pokušavaš se izjednačiti s Bogom premda si samo čovjek.«
34 Isus je odgovorio: »U vašem Zakonu piše da je Bog rekao: ‘Vi ste bogovi.’[a] 35 Bog naziva one koji su primili Božju riječ bogovima, a Sveto je pismo uvijek istinito. 36 Mene je Otac posvetio i poslao na ovaj svijet. Kako mi možete reći: ‘Huliš na Boga’ kada kažem: ‘Ja sam Božji Sin?’ 37 Ako ovo što činim nisu djela moga Oca, nemojte mi vjerovati. 38 Ako pak jesu, vjerujte tim djelima kad već ne želite vjerovati meni. Tako ćete konačno uvidjeti da Otac živi u meni i ja u Ocu.«
39 Na to su ga opet pokušali uhititi, ali im je izmakao iz ruku.
40 Ponovo je prešao Jordan i otišao na mjesto gdje je prije krstio Ivan. Ondje se zadržao, 41 a mnoštvo je počelo dolaziti. »Ivan nije učinio nikakav čudesni znak«, govorili su, »ali sve što je rekao o ovom čovjeku je istina.« 42 Mnogi su ondje povjerovali u Isusa.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International