Book of Common Prayer
Molitva pouzdanja u Boga
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 K tebi se, BOŽE, sklanjam,
ne daj da budem osramoćen.
Spasi me zbog svoje pravednosti!
2 Poslušaj me, požuri i pomozi!
Budi moja stijena, moje utočište,
budi moja utvrda, zaštiti me!
3 Da, ti si moja stijena i moja utvrda.
Zbog tvog imena, molim te, vodi me i usmjeri!
4 Molim te, ne daj da upadnem
u zamke neprijatelja.
Jer, ti si moj spas!
5 U tvoje ruke, vjerni BOŽE,
predajem život svoj.
Molim te, spasi me!
6 Ti mrziš ljude koji štuju bezvrijedne idole.
Samo u tebe se uzdam, BOŽE.
7 Raduje me tvoja vjerna ljubav.
Vidio si moju patnju,
ti znaš kakve me brige muče.
8 Nisi me neprijateljima predao,
već na sigurno mjesto postavio.
9 Smiluj mi se, BOŽE, u nevolji sam.
Oči sam već isplakao,
bole me i trbuh i grlo.
10 Život mi je pun tuge i nemira,
godine prolaze u uzdisajima,
snaga me izdaje od muke.
11 Moji neprijatelji izlažu me ruglu,
preziru me susjedi.
Poznanici bježe od mene,
izbjegavaju me na ulici.
12 Žele me zaboraviti,
kao da sam već mrtav,
odbacuju me kao stari lonac.
13 Čujem, mnogi me kleveću,
užasava me sve što govore.
Udružuju se protiv mene,
opasnost mi prijeti odasvud.
14 Ali ja tebi vjerujem, BOŽE,
i govorim: »Ti si moj Bog.«
15 Moj život je u tvojoj ruci.
Spasi me od neprijatelja,
od mojih progonitelja.
16 Molim te, prigrli svog slugu,[a]
izbavi me svojom ljubavlju.
17 Zovem te upomoć, BOŽE,
ne daj da me posrame.
Neka se zločinci srame
i neka tiho odu u smrt.
18 Neka zašute svi koji drsko lažu
i prezirno protiv pravednika govore.
19 O, kako je velika tvoja dobrota
prema tvojim vjernima.
Pred svima je iskazuješ,
onima koji se k tebi sklanjaju.
20 Sklanjaš ih od ljudskih spletki
u skrovište svoje prisutnosti.
U tvom su zaklonu sigurni
od svih ružnih optužbi.
21 Slavljen neka je BOG!
Bio sam kao grad pod opsadom,
a on mi je svoju ljubav čudesno pokazao.
22 U strahu sam rekao:
»Ne vidiš me i ne možeš mi pomoći.«
Ali molitvu sam ti uputio,
čuo si me kad sam upomoć zavapio.
23 Ljubite BOGA, svi njegovi sljedbenici!
BOG vjerne čuva,
a drznike kažnjava.
24 Snažni i hrabri budite,
svi koji na BOŽJU pomoć čekate.
Molitva za pomoć
Davidova pjesma.
1 BOŽE, usprotivi se mojim protivnicima,
napadni ih jer oni napadaju mene.
2 Stavi svoj oklop i uzmi štit,
dođi mi u pomoć!
3 Digni sjekiru i baci koplje
na moje progonitelje.
Reci mi glasno: »Spasit ću te.«
4 Ljudi, koji me žele ubiti,
neka propadnu sramotno.
Urotnici neka bježe bezglavo.
5 Nek' se rasprše kao pljeva na vjetru
dok ih rastjeruje BOŽJI anđeo.
6 Nek' bježe po mračnoj i kliskoj stazi
dok ih BOŽJI anđeo progoni.
7 Ništa im nisam skrivio,
a oni mi zamku postavljaju
i jamu za mene kopaju.
8 Ali neka iznenada propadnu,
neka se uhvate u svoju zamku
i upadnu u duboku jamu.
9 Tada ću se radovati, BOŽE,
i slaviti što si me spasio.
10 Cijelim ću bićem izreći:
»BOŽE, nitko nije kao ti.
Slabe od jačih braniš,
bespomoćne od nasilja čuvaš.«
11 Ustaju okrutni svjedoci,
o meni podmeću laži
o kojima ne znam ništa.
12 Na moje dobro uzvraćaju zlo,
žele mi oduzeti život.
13 A kad je prije njima loše bilo,
zbog njih sam tugovao i postio.
Sad bih volio da mogu
povući svoju molitvu.
14 Zbog njih sam duboko tugovao,
kao za prijateljem ili bratom,
kao da oplakujem vlastitu majku.
15 Ali sada sam ja u nevolji,
a oni se okupljaju i smiju mi se.
Napadaju me nepoznati ljudi
i vrijeđaju bez prestanka.
16 Ismijavaju me i izruguju,
bijesno zubima škrguću.
17 Gospodaru, dokad ćeš to gledati?
Spasi me od njihovih nasrtaja,
spasi moj život od tih lavova.
18 A ja ću ti javno pred svima zahvaliti,
pred mnoštvom ljudi tebe ću slaviti.
19 Ne daj da lašci likuju nada mnom,
da se smijulje nad mojom tugom.
Jer, nemaju razloga za mržnju.
20 Oni o drugima ne govore lijepo,
nego smišljaju lažne optužbe
protiv onih koji mirno žive.
21 Lažno me optužuju i govore:
»Aha! Vidjeli smo što je učinio!«
22 Ali ti si, BOŽE, sve vidio.
Molim te, nemoj šutjeti!
Gospodaru, nemoj od mene otići.
23 Ustani, Bože, u moju obranu,
za mene, Gospodaru, izbori pravdu.
24 BOŽE, dokaži da sam u pravu
jer ti si pravedan.
Ne daj im, Bože, da mi se smiju.
25 Ne daj da pomisle:
»Dobili smo što smo htjeli«,
ne daj da govore da su me uništili.
26 Neka se zbune i posrame
svi koji se vesele mojoj nesreći.
Neka javnu sramotu dožive
svi koji misle da su od mene bolji.
27 Neka radosno kliču oni koji mi žele dobro.
Neka uvijek govore: »Velik je BOG
koji brine za dobrobit sluge svog.«
28 A ja ću samo pričati o tvojoj pravednosti
i tebe slaviti po cijeli dan.
Poziv na obnovu Hrama
1 Bio je prvi dan, šestog mjeseca, druge godine vladavine kralja Darija kad je prorok Hagaj primio poruku od BOGA. Poruka je bila za Zerubabela, Šealtielovog sina, koji je bio upravitelj Jude, i za Jošuu, Josadakovog sina, koji je bio vrhovni svećenik.
2 BOG Svevladar je rekao: »Ovaj narod govori da još nije došlo vrijeme da se ponovo sagradi BOŽJI Hram.«
3 BOG je dalje rekao preko proroka Hagaja: 4 »Zar je vama vrijeme da živite u završenim kućama dok je Hram razrušen?«
5 Stoga, BOG Svevladar poručuje: »Dobro razmislite što činite. 6 Puno ste posijali, a malo pobrali. Jedete, a nikako da se najedete. Pijete, a nikako da se napijete. Oblačite se, a nikako da se ugrijete. Vi koji zarađujete, kao da novac stavljate u rasparanu torbu.«
7 BOG Svevladar dalje kaže: »Dobro razmislite što činite. 8 Idite u brda, donesite drvo za građu i ponovo mi izgradite Hram. Tako ćete mi ugoditi i iskazati mi čast.«
9 »Očekivali ste mnogo, a dočekali malo. Ono što ste donijeli kući, ja sam otpuhao. Zašto?« pita BOG Svevladar. »Zato što je moja kuća razrušena dok se svaki od vas užurbano brine za svoju kuću. 10 Zato vam nebo ne daje rosu, ni zemlja svoj urod. 11 Ja sam dozvao sušu na zemlju i brda, na žito, mlado vino i maslinovo ulje, na sve plodove zemlje, na ljude i životinje, i na sav vaš trud.«
Početak radova na novom Hramu
12 Tada su Zerubabel—Šealtielov sin, vrhovni svećenik Jošua—Josadakov sin, i sav ostali narod poslušali glas svog BOGA. Poslušali su riječi proroka Hagaja, poslanog od BOGA, a narod je pokazao strahopoštovanje prema BOGU.
13 Potom je Hagaj, BOŽJI glasnik, prenio narodu BOŽJU poruku: »Ja sam s vama«, kaže BOG.
14 BOG je potaknuo Zerubabela, Šealtielovog sina, koji je bio upravitelj Jude, i Jošuu, Josadakovog sina, koji je bio vrhovni svećenik, i sav ostali narod. Tako su oni počeli raditi na Hramu BOGA Svevladara, svog Boga. 15 Bilo je to dvadeset i četvrtog dana, šestog mjeseca, druge godine vladavine kralja Darija.
Isusovo pismo Crkvi u Tijatiri
18 »Napiši anđelu Crkve u Tijatiri:
‘Ovo je poruka Božjeg Sina, čije su oči kao plamteća vatra, a stopala kao sjajna bronca: 19 znam tvoja djela. Poznata mi je tvoja ljubav, tvoja vjera, tvoje služenje i tvoja ustrajnost. I znam da sada činiš više nego što si činio u početku. 20 Ali ovo imam protiv tebe: dopuštaš toj ženi, Jezabeli, da radi što hoće. Ona sebe naziva proročicom. Svojim učenjem zavodi moje sluge da čine seksualne grijehe i da jedu hranu prinesenu idolima. 21 Dao sam joj vremena da se obrati, ali ona se ne želi pokajati za svoj grijeh. 22 Zato ću je baciti u bolesnički krevet, a one koji su s njom činili preljub, podvrgnut ću velikoj patnji ako se ne pokaju zbog onoga što su s njom činili. 23 Također, usmrtit ću njezine sljedbenike[a] i sve će crkve znati da ja istražujem ljudske misli i srca. I svakome od vas uzvratit ću za ono što ste činili.
24 A sada kažem vama ostalima iz Tijatire, koji ne slijedite ovo učenje i koji niste upoznali sotonine takozvane duboke tajne: neću vam nametnuti nikakav drugi teret. 25 No čvrsto se držite onoga što imate dok ne dođem!
26 Onome koji pobjeđuje i vrši moja djela do kraja, dat ću vlast nad narodima. 27 On će vladati nad njima željeznim žezlom. Slomit će ih u komade kao glinene posude.[b] 28 Imat će istu vlast kakvu sam ja primio od svoga Oca. I dat ću mu i jutarnju zvijezdu. 29 Onaj tko sluša, neka čuje što Duh govori crkvama!’«
27 Jao vama, učitelji Zakona i farizeji! Licemjeri jedni! Vi ste poput okrečenih grobova koji izgledaju lijepo izvana, ali iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakakve nečistoće. 28 Tako i vi izvana ljudima izgledate pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja.
29 Jao vama, učitelji Zakona i farizeji! Gradite grobnice prorocima i ukrašavate grobove pravednika, 30 govoreći: ‘Da smo živjeli u vrijeme svojih predaka, ne bismo s njima sudjelovali u ubijanju proroka.’ 31 Tako potvrđujete da ste potomci onih koji su ubijali proroke. 32 Dovršite, dakle, ono što su vaši preci započeli!
33 Zmije i zmijski porodi! Kako ćete izbjeći da ne budete osuđeni na pakao? 34 Zato vam, evo, šaljem proroke, mudrace i učitelje. Neke ćete od njih ubiti i razapeti. A neke ćete bičevati u svojim sinagogama i progoniti ih iz grada u grad. 35 Zato ćete biti krivi za ubojstva svih nedužnih ljudi na Zemlji—od ubojstva nevinog Abela do ubojstva Zaharije[a], Barahijinog sina, kojeg ste ubili između svetišta i žrtvenika. 36 Istinu vam kažem: krivnja za sve to past će na vas koji sada živite.«
Isus kori Jeruzalem
(Lk 13,34-35)
37 »Jeruzaleme, Jeruzaleme, ti koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji ti šalje Bog! Koliko li sam puta želio sakupiti tvoju djecu, kao što kvočka skuplja piliće pod svoja krila, ali ti to nisi htio. 38 Sada će tvoja kuća biti prepuštena tebi—pusta! 39 Zaista, kažem vam: nećete me više vidjeti dok ne kažete: ‘Blagoslovljen je onaj koji dolazi u Gospodinovo ime!’[b]«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International