Book of Common Prayer
Vapaj za pomoć
Voditelju zbora. Po melodiji »Ljiljani«. Davidova pjesma.
1 Bože, spasi me,
voda mi do grla doseže!
2 Tonem u mulj duboki,
noge mi se nemaju gdje osloniti.
U vodu tonem beskrajnu,
valovi me preplavljuju.
3 Od dozivanja sam iznemogao,
grlo mi je promuklo.
Vid mi je oslabio
dok sam na Boga čekao.
4 Oni što me nizašto mrze brojniji su
nego vlasi na mojoj glavi.
Mnogo je onih koji me žele uništiti,
lažno me optužuju neprijatelji,
traže da vratim što nisam ukrao.
5 Bože, znane su ti moje greške,
moja krivnja nije ti skrivena.
6 Ne dopusti da se zbog mene osramote
oni koji se u tebe pouzdaju.
Gospodaru, BOŽE, Svevladaru,
ne dopusti da se zbog mene posrame
oni koji te traže,
Bože Izraela!
7 Jer, zbog tebe trpim uvrede,
od srama mi se crveni lice.
8 Svojim rođacima sam kao stranac,
svojoj braći kao tuđinac.
9 Revnost za tvoj Hram me obuze,
na mene padaju uvrede tebi upućene.
10 Kad plačem i postim,
vrijeđaju me.
11 Kad obučem tkaninu za žalovanje,
rugaju mi se.
12 Ljudi na javnim mjestima
protiv mene govore,
a pijanci o meni pjevaju rugalice.
13 Ali ja se tebi molim, BOŽE.
Kad je tebi, Bože, po volji,
u svojoj velikoj ljubavi
odgovori mi tako što ćeš me spasiti.
14 Iščupaj me iz blata,
ne daj da potonem!
Spasi me od mrzitelja,
i od dubokih voda!
15 Ne daj da me odnese poplava,
niti da me odvuče dubina,
ili grobna jama da me proguta.
16 Odgovori mi, BOŽE, iz svoje vjerne ljubavi.
Okreni se k meni u svojoj velikoj samilosti.
17 Ne skrivaj se od svoga sluge,
brzo mi odgovori jer sam u nevolji.
18 Dođi k meni i izbavi me,
od neprijatelja oslobodi me.
19 Ti znaš kako su me izvrijeđali,
kakvu sramotu su mi nanijeli
i tko su moji neprijatelji.
20 Uvrede su mi srce slomile,
u očaj me bacile.
Želio sam da se netko sažali,
ali nije bilo nikoga.
Čekao sam da me netko utješi,
ali nitko nije došao.
21 U jelo su mi stavili žuč,
za piće su mi dali ocat.
22 Neka im njihova gozba zamka postane
i klopka za njihove saveznike.
23 Neka im se pomrače oči da ne vide
i neka im se stalno tresu noge.
24 Daj oduška svojoj srdžbi,
tvoj vatreni gnjev nek' ih sprži.
25 Neka im opuste boravišta—
neka nitko ne stanuje u njima.
26 Jer, progone one koje si već srušio,
nanose bol onima koje si već ranio.
27 Krivnju im dodaj na krivnju,
ne daj da se pred tobom opravdaju.
28 Neka budu izbrisani iz knjige živih,
da ne budu upisani s pravednima.
29 A ja patim i bolujem.
Bože, zaštiti me svojim spasenjem.
30 Pjesmom ću hvaliti Božje ime
i veličati ga zahvalama.
31 Bit će to BOGU draže nego da mu žrtvujem vola
ili bika s rogovima i papcima.
32 Vidjet će to siromašni i radovati se.
Vi koji Boga tražite, ohrabrite se!
33 BOG čuje potrebite
i ne zaboravlja zatočene.
34 Neka ga hvale nebo i zemlja,
mora i sve što se u njima kreće!
35 Jer, Bog će spasiti Sion
i obnoviti Judine gradove.
Narod će se ondje naseliti i zemlju zaposjesti.
36 Potomci njegovih slugu će je naslijediti,
koji njegovo ime vole, u njoj će prebivati.
Treća knjiga Psalama
(Psalmi 73–89)
Molitva za oslobođenje od nasilnika
Asafov hvalospjev.
1 Zaista je dobar Bog prema Izraelu,
prema onima čistoga srca.
2 A ja sam se skoro poskliznuo
i samo što nisam posrnuo.
3 Jer, zavidio sam bahatima
i gledao blagostanje opakih.
4 Nikakvu patnju ne trpe,
tijelo im je zdravo i snažno.
5 Nemaju briga kao drugi,
ljudske ih nevolje mimoilaze.
6 Oholost je njihova ogrlica,
nasilje odjeća koja ih pokriva.
7 Oči su im podbuhle od sala,
srca su im puna ludosti.
8 Izruguju se i pakosni su,
nadmeno prijete i ugnjetavaju.
9 Ustima govore protiv neba,
a jezikom protiv zemlje.
10 Čak im se i Božji narod okreće
i njihove riječi guta kao vodu.
11 A oni govore: »Odakle Bog zna što činimo?
Zar će Svevišnji za to saznati?«
12 Gle, takvi su zlikovci—
uvijek bezbrižni, bogatstvo gomilaju.
13 A ja uzalud čuvam čisto srce
i perem ruke u nedužnosti.
14 Čitav dan trpim nevolje
i svakoga jutra dobijem kaznu.
15 Da sam rekao: »Govorit ću o tome«,
izdao bih tvoj narod.
16 Probao sam sve to razumjeti,
ali bilo mi je preteško.
17 A onda sam ušao u Božje svetište
i shvatio kakav im je kraj.
18 Stavljaš ih na sklisko tlo,
u propast ih obaraš.
19 U trenu propadaju,
nestaju u užasu.
20 Kao što čovjekov san nestaje kad se probudi,
tako ćeš i ti, Gospodaru, učiniti da nestanu.
21 Kad mi je srce bilo tužno,
a misli ogorčene,
22 pred tobom sam bio neznalica,
bezuman poput nesvjesne zvijeri.
23 Ali ipak sam stalno s tobom,
ti me držiš za desnu ruku.
24 Vodiš me svojim savjetima,
a na kraju ćeš me uvesti u slavu.
25 Koga na nebu imam osim tebe?
Kad sam s tobom, ništa na zemlji ne želim.
26 Tijelo i srce mogu mi oslabjeti,
ali Bog je izvor moje snage:
Bog je zauvijek moj.
27 Propast će oni koji su daleko od tebe,
ti uništavaš sve koji su ti nevjerni.
28 A meni je dobro biti u Božjoj blizini,
pronaći utočište u Gospodaru BOGU
i pričati o svim tvojim djelima.
Ezra hvali Boga
27 »Neka je blagoslovljen BOG naših predaka, koji je kralju u srce stavio želju da iskaže čast BOŽJEM Hramu u Jeruzalemu. 28 Bog mi je pred kraljem, njegovim savjetnicima i svim njegovim uvaženim službenicima, pokazao svoju ljubav i vjernost. Moj je BOG bio sa mnom, i to me ohrabrilo pa sam okupio izraelske glavare da idu sa mnom.«
21 Ondje sam, pored rijeke Ahave, proglasio post, da bismo se ponizili pred svojim Bogom. Molili smo ga za sigurno putovanje, za sebe, svoju djecu i svu svoju imovinu. 22 Bilo me sram od kralja tražiti vojnike i konjanike da nas putem štite od neprijatelja jer smo mu bili rekli: »Naš je Bog dobar prema svima koji ga traže, ali njegova je srdžba velika prema svima koji se okreću od njega.« 23 Tako smo postili i molili Boga, a on je odgovorio na našu molbu.
24 Zatim sam izabrao dvanaestoricu glavnih svećenika: Šerebiju, Hašabiju i desetoricu njihovih rođaka. 25 Izvagao sam im srebro, zlato i predmete koje su kao prilog za Hram našeg Boga dali kralj, njegovi savjetnici, njegovi službenici i cijeli Izrael u Babilonu. 26 Izvagao sam i dao im dvadeset i dvije tone srebra, tri i pol tone srebrnih predmeta, tri i pol tone[a] zlata, 27 dvadeset zlatnih posuda vrijednih tisuću zlatnika[b] i dvije prekrasne posude od polirane bronce, dragocjene poput zlata.
28 Rekao sam svećenicima: »I vi i ovi predmeti sveti ste BOGU. Ovo srebro i zlato su dar BOGU naših predaka. 29 Pazite ih i čuvajte dok ih ne predate glavnim svećenicima, Levitima i glavarima Izraelovih obitelji. Izvažite ih u prostorijama BOŽJEGA Hrama u Jeruzalemu.«
30 Tada su svećenici i Leviti primili izvagano srebro, zlato i predmete da ih odnesu u Hram našeg Boga u Jeruzalemu.
31 Dvanaestoga dana prvog mjeseca[c] krenuli smo s rijeke Ahave i uputili se u Jeruzalem. Bog je bio s nama i na putu nas štitio od neprijatelja i pljačkaša. 32 Kad smo stigli u Jeruzalem, odmorili smo se tri dana. 33 Četvrtog smo dana u Hramu svoga Boga izvagali srebro, zlato i predmete u nazočnosti svećenika Meremota, Urijinog sina, i predali mu ih. S njim su bili Eleazar, Pinhasov sin, i Leviti—Jozabad, Ješuin sin te Noadija, Binujev sin. 34 Sve je prebrojano i izvagano, a zatim je upisana sveukupna težina.
35 Tada su prognanici, koji su se vratili iz zatočeništva, prinijeli žrtve paljenice izraelskom Bogu: dvanaest junaca za cijeli Izrael, devedeset i šest ovnova, sedamdeset i sedam janjaca i dvanaest jaraca za žrtvu za grijeh. Sve to bila je žrtva paljenica BOGU. 36 Židovi su kraljeva pisma predali kraljevim namjesnicima[d] i upraviteljima pokrajine s druge strane rijeke Eufrat. I oni su dali podršku židovskom narodu i Božjem Hramu.
Anđeli sa zadnjim pošastima
15 Tada sam vidio drugi veliki i zadivljujući znak na nebu: bila su to sedmorica anđela koji su imali sedam zadnjih pošasti. One su zadnje zato što s njima završava Božja srdžba.
2 Tada sam vidio nešto poput staklenoga mora pomiješanoga s vatrom. Vidio sam one koji su pobijedili Zvijer, njezin kip i broj njezinog imena. Stajali su pokraj staklenoga mora i držali harfe koje im je dao Bog. 3 Pjevali su pjesmu Božjeg sluge Mojsija i Janjetovu pjesmu:
»Velika i čudesna su tvoja djela,
Gospodaru Bože Svevladaru!
Pravedni su i istiniti tvoji putovi,
Kralju naroda!
4 Tko te se neće bojati, Gospodine?
Tko neće slaviti tvoje ime?
Jer, samo si ti svet.
Svi će narodi doći i pokloniti se pred tobom
jer su objavljene tvoje pravedne presude.«
5 Nakon toga vidio sam hram, Šator svjedočanstva na Nebu. Hram je bio otvoren. 6 Sedmorica anđela, koja su nosila sedam posljednjih pošasti, izašli su iz hrama. Bili su odjeveni u čisti, sjajni lan i nosili su zlatne poveze oko prsa. 7 Tada je jedno od četiriju bića dalo sedmorici anđela sedam zlatnih posuda napunjenih gnjevom Boga koji živi uvijek i zauvijek. 8 Hram se napunio dimom Božje slave i sile. Nitko nije mogao ući u hram dok se ne dovrši sedam pošasti koje su donijela sedmorica anđela.
Isus hrani više od pet tisuća ljudi
(Mk 6,30-44; Lk 9,10-17; Iv 6,1-14)
13 Kad je Isus to čuo, otišao je odande lađom na pusto mjesto da bude sâm. Ali kad je mnoštvo to saznalo, krenulo je za njim pješice iz svojih gradova. 14 Kad je Isus došao na obalu i vidio veliko mnoštvo, sažalio se nad njima i izliječio one koji su bili bolesni.
15 Predvečer su mu prišli učenici i rekli: »Ovo je pusto mjesto i već je kasno. Pošalji narod u sela da si kupe hranu!«
16 No Isus im je rekao: »Ne trebaju ići. Vi im dajte jesti!«
17 Odgovorili su mu: »Ovdje nemamo ništa osim pet kruhova i dvije ribe.«
18 Rekao im je: »Donesite ih ovamo!« 19 Naredio je narodu da sjedne na travu. Zatim je uzeo pet kruhova i dvije ribe, pogledao u nebo i zahvalio Bogu za hranu. Razlomio je kruh i dao ga svojim učenicima, a oni su ga dali ljudima. 20 Svi su jeli i nasitili se. Nakon toga, učenici su ostacima hrane napunili dvanaest košara. 21 A onih koji su jeli bilo je oko pet tisuća, ne ubrajajući žene i djecu.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International