Book of Common Prayer
Slavni kralj
Davidova pjesma.
1 Zemlja i sve na njoj pripada BOGU,
njegovi su cijeli svijet i svi ljudi.
2 Jer, podigao ju je na morima,
izgradio na rijekama.
3 Tko će se popeti na BOŽJE brdo[a]?
Tko smije ući u njegov sveti Hram?
4 Onaj s čistim djelima i mislima,
onaj koji se ne koristi lažima,
i ne zaklinje lažnim obećanjima.
5 Takve će BOG blagosloviti,
spasiti i nevinima proglasiti.
6 Takav je naraštaj onih koji ga traže,
onih koji traže tebe, Bože Jakovljev. Selah
7 Rastvorite se, svi ulazi,
otvorite se, drevna vrata,
da slavni Kralj može ući.
8 A tko je taj slavni Kralj?
On je BOG silan i snažan,
BOG nepobjediv u bitci!
9 Rastvorite se, svi ulazi,
otvorite se, drevna vrata,
da slavni Kralj može ući.
10 A tko je taj slavni Kralj?
Taj slavni Kralj je BOG Svevladar! Selah
Glas BOGA u oluji
Davidova pjesma.
1 Priznajte BOŽJU slavu, vi nebeska bića[a],
veličajte BOŽJU slavu i moć.
2 Slavite BOŽJE slavno ime,
hvalite BOŽJU svetu ljepotu.
3 BOŽJI glas čuje se nad morem.
Nad vodenim prostranstvom
slavnog BOGA grmi glas.
4 Glas BOGA je silan,
veličanstven je BOŽJI glas.
5 Glas BOGA slama cedrova stabla,
libanonske cedrove lomi BOG.
6 Čini da planine Libanona kao tele poskakuju,
da Sirion[b] kao mladi bik podrhtava.
7 Glas BOGA udara kao munja.
8 Pustinju trese BOŽJI glas,
BOG potresa pustinju Kadeš[c].
9 Glas BOGA hrastove povija[d]
i šume na zemlju obrušava.
Dok u Hramu svi viču: »Slava mu!«
10 BOG vlada nad vodenim prostranstvom,
BOG na prijestolju zauvijek kraljuje.
11 Neka BOG osnaži svoj narod,
neka BOG svom narodu pruži mir[e].
Božja slava i vrijednost čovjeka
Voditelju zbora, prema »gititu«[a]. Davidova pjesma.
1 BOŽE, Gospodaru naš,
slavno je tvoje ime po cijeloj zemlji!
Tvoja slava doseže iznad nebesa!
2 Kad ti djeca i dojenčad pjevaju hvale,
stvara se tvrđava protiv tvojih neprijatelja,
da zaustavi svakog protivnika i osvetnika.
3 Doista, gledam nebesa, djelo ruku tvojih,
kako si mjesec i zvijezde postavio.
4 I pitam se zašto o čovjeku razmišljaš,
zašto ti je stalo do ljudi?
5 Učinio si ih malo manjim od nebeskih bića[b],
okrunio ih slavom i čašću.
6 Dao si im vlast nad svime što si stvorio,
sve si im podložio:
7 ovce i goveda, divlje zvijeri,
8 ptice na nebu i ribe u moru.
9 BOŽE, Gospodaru naš,
slavno je tvoje ime po cijeloj zemlji!
Radost slavljenja u Hramu
Voditelju zbora. Na gititu. Pjesma hvale Korahovih potomaka.
1 Kako je divno tvoje prebivalište,
Svevladaru BOŽE!
2 Duša mi čezne za BOŽJIM Hramom,
a srce i tijelo kliču Bogu živome.
3 I vrapci si dom nalaze,
i lastavice gnijezda grade
da izlegnu mlade kraj BOŽJIH žrtvenika.
O, BOŽE Svevladaru, kralju moj!
4 Blago onima što u tvom domu borave
i bez prestanka te hvale! Selah
5 Blago onima čija je snaga u tebi,
čije srce čezne putovati u tvoj Hram.
6 Dok prolaze dolinom Baka,
ona se ispunjava izvorima,
natapa je jesenja kiša.
7 Oni putuju od grada do grada,
do Siona gdje susreću Boga
koji je nad svim bogovima.
8 BOŽE Svevladaru, čuj moju molitvu;
saslušaj me, Jakovljev Bože! Selah
9 Bože, čuvaj nam kralja, našeg zaštitnika![a]
Naklono pogledaj lice svog izabranika.
10 Bolji je jedan dan u tvom Hramu
nego tisuću bilo gdje drugdje.
Radije stojim na pragu Doma svog Boga
nego da boravim u domovima zlih.
11 BOG je sunce i štit,
BOG daje milost i slavu.
Nijedno dobro ne uskraćuje
onima koji ispravno žive.
12 BOŽE Svevladaru,
blago čovjeku koji se u tebe pouzdaje.
Nehemija pomaže potlačenima
5 Ljudi i njihove žene podigli su veliku viku na svoju židovsku braću. 2 Jedni su govorili: »Nas i naših sinova i kćeri ima mnogo. Treba nam žita da bismo jeli i preživjeli.«
3 Drugi su govorili: »Zalažemo svoje njive, vinograde i kuće da dobijemo žita za vrijeme gladi.«
4 A neki su govorili: »Morali smo posuditi novac da kralju platimo porez na njive i vinograde. 5 Od iste smo krvi i mesa kao naša braća, a naša djeca kao njihova djeca, ali mi prisiljavamo svoje sinove i kćeri na ropstvo. Neke od naših kćeri već su u ropstvu, a mi smo bespomoćni jer naše njive i vinogradi pripadaju drugima.«[a]
6 Kad sam čuo njihove vapaje i pritužbe, jako sam se naljutio. 7 Zatim sam razmislio o tome. Okrivio sam vođe i službenike: »Vi uzimate kamatu od vlastitog naroda!« Potom sam sazvao velik skup protiv njih 8 i rekao: »Koliko god je bilo moguće, otkupili smo svoju židovsku braću koja su bila prodana drugim narodima. A sad vi sami prodajete vlastitu braću, i to svom narodu!«
Oni su šutjeli jer nisu imali što reći.
9 »Nije dobro to što radite«, rekao sam dalje. »Zar ne trebate živjeti poštujući svoga Boga, da nas neprijateljski narodi više ne ismijavaju? 10 I ja i moja braća i moji ljudi posuđujemo narodu novac i žito. Neka se više ne uzima kamata. 11 Vratite im danas njihove njive, vinograde, maslinike, kuće i kamatu od novca, žita, vina i ulja.«
12 »Vratit ćemo im to«, rekli su, »i više nećemo ništa tražiti od njih. Učinit ćemo kao što kažeš.«
Tada sam pozvao svećenike i zatražio od vođa i službenika da se zakunu da će učiniti kao što su rekli.
13 A istresao sam i svoju lentu[b] te rekao: »Neka ovako Bog istrese iz svoje kuće i od svoje zarade svakog čovjeka koji ne održi ovo obećanje. Neka ga tako istrese i isprazni!«
Nato je cijeli skup rekao: »Amen«, i hvalio BOGA. I narod je učinio kao što je obećao.
14 Osim toga, otkad sam postavljen za njihovog upravitelja u Judi, od dvadesete do trideset i druge godine vladavine kralja Artakserksa—ukupno dvanaest godina—ni ja ni moja braća nismo jeli hranu koja se dodjeljuje upravitelju. 15 Prijašnji upravitelji, moji prethodnici, otežavali su život ljudima, uzimajući im hranu i vino te četrdeset srebrnjaka[c]. Čak su i njihovi pomoćnici tlačili narod. No ja, iz poštovanja prema Bogu, nisam tako postupao, 16 nego sam se držao radova na ovim zidinama. Nikom nismo uzimali zemlju i svi moji ljudi bili su zaokupljeni poslom. 17 Štoviše, za mojim je stolom bilo stotinu pedeset ljudi, Židova i njihovih vođa, kao i onih koji su nam došli iz okolnih naroda. 18 Svakog sam dana dao pripremiti jednog vola, šest najboljih ovaca i razne peradi, a svakih deset dana sve vrste vina u izobilju. Ali, bez obzira na sve to, nisam zahtijevao hranu koja se dodjeljuje upravitelju jer je ovaj narod već bio teško opterećen.
19 Bože moj, zapamti, za moje dobro, sve što sam učinio za ovaj narod.
Pavlov zadnji posjet Troji
7 Prvog smo se dana u tjednu sastali da zajedno lomimo kruh,[a] a Pavao je govorio okupljenima. Budući da je sutradan namjeravao otputovati, nastavio je govoriti do ponoći. 8 U sobi na katu, gdje smo se bili okupili, bilo je mnogo svjetiljaka. 9 Neki je mladić po imenu Eutih sjedio na prozoru. Budući da se Pavlov govor odužio, mladiću se silno prispavalo. San ga je potpuno svladao i pao je s trećega kata. Kad su ga podigli, bio je mrtav. 10 Pavao je sišao, kleknuo do mladića, zagrlio ga i rekao: »Ne uznemirujte se, živ je.« 11 Zatim je otišao gore, prelomio kruh i jeo. Dugo im je govorio, sve do zore, a onda je otišao. 12 Mladić je odnesen kući živ i svi su bili utješeni.
Prvenstvo Božjeg kraljevstva
(Mt 6,25-34)
22 Zatim je rekao svojim učenicima: »Zato vam kažem, nemojte se brinuti za svoj život—što ćete jesti, ili za svoje tijelo—što ćete obući! 23 Jer, život je važniji od hrane i tijelo od odjeće. 24 Promotrite vrane: niti siju, niti žanju. Nemaju ni smočnice ni žitnice pa ipak ih Bog hrani. A vi vrijedite mnogo više od ptica. 25 Tko od vas može brigama produžiti svoj život makar za jedan sat? 26 Budući da ne možete učiniti ni to malo, zašto se brinete za ostalo? 27 Promotrite ljiljane kako rastu! Niti se trude, niti izrađuju odjeću. A opet, kažem vam, čak ni Salomon u svoj svojoj slavi nije bio odjeven kao jedan od njih. 28 Ako Bog tako odijeva travu u polju, koja je danas ovdje, a sutra se baca u peć, koliko će više odjenuti vas, malovjerni! 29 Ne brinite se što ćete jesti ili što ćete piti! Ne uzrujavajte se zbog toga! 30 Ljudi ovoga svijeta opterećuju se time, ali vaš Otac zna da vam je sve to potrebno. 31 Nego, prvo se brinite za njegovo Kraljevstvo pa će vam se i to nadodati!«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International