Book of Common Prayer
U slavu Boga Spasitelja
1 Slava BOGU!
Slavi BOGA, dušo moja!
2 Sve dok živim, BOGA ću slaviti,
dok trajem, njemu ću pjevati.
3 Ne oslanjajte se na vladare,
ljudi vas ne mogu spasiti.
4 Čovjek umre i u zemlju se vraća,
svi njegovi planovi nestaju.
5 Blago onom kome pomaže Jakovljev Bog,
koji je svu svoju nadu u BOGA položio.
6 Jer, on je stvorio nebo i zemlju,
mora i sve što u njima živi.
On ispunjava što je obećao.
7 Pravdu potlačenima pribavlja,
a gladnima hranu osigurava.
BOG zatvorenike oslobađa,
8 BOG slijepima oči otvara,
BOG podiže potlačene,
BOG voli pravednike.
9 BOG čuva strance i putnike,
brine za siročad i udovice,
a uništava zlonamjerne.
10 BOG će vladati zauvijek!
Tvoj Bog, Sione, vladat će
kroz sve naraštaje.
Slava BOGU!
U slavu svemoćnog Boga
1 Slavite BOGA!
Kako je dobro našem Bogu pjevati,
kako je ugodno njega slaviti.
2 BOG obnavlja Jeruzalem,
okuplja izraelske prognanike.
3 Liječi im slomljena srca
i njihove rane povija.
4 On zvijezde prebrojava
i svaku po imenu pozna.
5 Naš Gospodar je velik i silan,
mudrost mu nema granica.
6 BOG podiže ponizne,
na tlo ruši zle.
7 Pjesmom BOGU zahvaljujte,
na harfi našem Bogu svirajte.
8 On nebo prekriva oblacima
i kišom zemlju natapa.
Čini da trava raste po brdima
i usjevi za hranu ljudima.[a]
9 On svim životinjama osigurava hranu,
pa i mladim ptićima što ciče u gnijezdu.
10 Ne uživa on u snazi konja,
niti u trku hrabrih vojnika.
11 BOG uživa u ljudima koji ga poštuju,
koji se u njegovu ljubav pouzdaju.
12 Hvali BOGA, Jeruzaleme!
Slavi svoga Boga, Sione!
13 On zasune tvojih vrata ojačava
i tvoje stanovnike blagoslivlja.
14 Mir je donio u tvoju zemlju,
imaš obilje najboljeg žita.
15 On zemlji šalje svoju zapovijed,
što naredi, brzo se izvršava.
16 Snijegom sve pokriva kao vunom,
kao pepeo mraz rasipa zrakom.
17 Tuču baca s neba kao kamenje.
Tko može izdržati hladnoću koju šalje?
18 Kad izgovori drugu zapovijed, sve se otopi,
topli vjetar zapuše i vode poteku.
19 Svoju riječ objavio je Jakovu,
svoje uredbe i zakone Izraelu.
20 To nije učinio ni za jedan drugi narod,
druge nije poučio svojim zakonima.
Slavite BOGA!
U slavu BOGA
[a]1 Slava BOGU!
Cijelim srcem BOGU zahvaljujem
na skupu pravednika,
među svojom braćom.
2 Čudesno je sve što BOG čini,
lijepo je o tome razmišljati.
3 Veličanstveno je sve što učini,
nema kraja njegovoj pravednosti.
4 Pamtit će se njegova divna djela
jer BOG je milostiv i suosjećajan.
5 Hranu daje svojim vjernicima,
svog saveza uvijek se sjeća.
6 Svom narodu pokazao je svoju moć
i dao im u posjed zemlje nevjernika.
7 Djela su mu vjerna i pravedna,
a pravila sasvim pouzdana.
8 Postavljena su da traju zauvijek,
da se provode u istini i pravdi.
9 On je spasio svoj narod
i svoj Savez drži vječno.
Sveto i moćno je njegovo ime.
10 Poštovanjem BOGA počinje mudrost,
to dobro znaju svi koji ga časte.
Neka ga zauvijek slave!
Sreća pravednika
[b]1 Slava BOGU!
Blago čovjeku koji poštuje BOGA,
koji voli živjeti po njegovim pravilima.
2 Potomstvo će mu biti moćno,
naraštaj pravednika na zemlji.
3 U kući mu je bogatstvo i blagostanje,
njegova pravednost zauvijek traje.
4 Vjernom čovjeku i u tami je svjetlo
ako je blag, suosjećajan i pravedan.
5 Dobro je čovjeku koji je darežljiv,
koji rado daje i pošten je u poslu.
6 Jer, pravednik neće nikad posrnuti,
njega će se uvijek netko sjećati.
7 Ne mora se bojati loših vijesti
i postojano vjeruje u BOGA.
8 Nije zabrinut i ne strahuje,
porazit će sve neprijatelje.
9 Nesebično daje siromašnima,
o njegovim djelima dugo se priča.
On zaslužuje veliku čast.
10 A loši ljudi se ljute i zavide mu,
mrze ga, ali poslije nestanu.
Ono što žele nikad ne dobiju.
U slavu BOŽJE dobrote
1 Slava BOGU!
Slavite ga, vi BOŽJE sluge,
hvalite BOŽJE ime!
2 Neka se BOŽJE ime slavi
od sada pa do vječnosti.
3 Neka se BOŽJE ime hvali
od zore do zalaska sunca.
4 BOG je iznad svih naroda,
slava mu je i nad nebesima.
5 Tko je kao naš BOG?
Visoko na nebu njegov je tron.
6 Nisko se on mora sagnuti,
da bi nebesa i zemlju vidio.
7 Slaboga podiže iz prašine,
jadnika izvlači sa smetlišta.
8 Daje im mjesto pored važnih ljudi,
uz same vođe svoga naroda.
9 Ženi nerotkinji daje dom,
da radosno djecu podiže.
Slava BOGU!
Kralj Jojakim spaljuje Jeremijin svitak
36 U četvrtoj godini vladavine judejskoga kralja Jojakima,[a] Jošijinog sina, Jeremija je čuo BOGA kako mu govori: 2 »Uzmi svitak i na njemu napiši sve što sam ti rekao o Izraelu[b], Judi i svim drugim narodima, od trenutka kad sam ti počeo govoriti, u vrijeme Jošijine vladavine, pa sve do danas. 3 Možda će Judejci odustati od svoga zlog načina života kad čuju kakve im sve nesreće spremam. Ako tako učine, oprostit ću im sve njihove grijehe i krivnju.«
4 Jeremija je pozvao Baruha, Nerijinog sina, kao pisara. Jeremija je govorio redom sve što mu je BOG rekao, a Baruh je to zapisivao na svitak. 5 Zatim je Jeremija rekao Baruhu: »Nije mi dopušteno ići u BOŽJI Hram. 6 Stoga, idi ti i pročitaj BOŽJE poruke sa svitka pred svim ljudima koji će se okupiti u BOŽJEM Hramu na dan posta. Pročitaj pred Judejcima iz svih judejskih gradova sve što si zapisao onako kako sam ti rekao. 7 Možda će BOG čuti njihove molitve pa će oni odustati od svojih zlih djela. Jer, BOG je objavio da je silno ljut na svoj narod.« 8 I tako je Baruh, Nerijin sin, učinio sve što mu je zapovjedio prorok Jeremija. U BOŽJEM je Hramu javno pročitao sa svitka sve što je poručio BOG.
9 U petoj godini vladavine judejskoga kralja Jojakima, Jošijinog sina, u devetome mjesecu, narod je bio pozvan na post pred BOGOM. Vrijedilo je to za sve stanovnike Jeruzalema, kao i za sve ljude koji su mogli doći u Jeruzalem iz drugih judejskih gradova. 10 Baruh je čitao Jeremijine riječi iz svitka pred svim ljudima koji su se okupili u Hramu. Stajao je u Gemarijinoj sobi u gornjem dvorištu, ispred Novih vrata Hrama. Gemarija je bio sin visokog službenika Šafana.
Pavao u Listri i Derbi
8 U Listri je živio čovjek paraliziranih nogu. On je bio nepokretan od rođenja i nikada nije hodao. 9 Sjedeći ondje, čuo je Pavlov govor. Pavao je pogledao ravno u njega i vidio da čovjek vjeruje kako ga Bog može ozdraviti 10 te mu glasno rekao: »Uspravi se na noge!« I paralizirani je skočio na noge i počeo hodati. 11 Kada su ljudi vidjeli što je učinio Pavao, iz svega su glasa povikali na likaonskom jeziku: »Bogovi su uzeli lik ljudi i sišli k nama!« 12 I nazvali su Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom, jer je uglavnom on govorio. 13 Svećenik boga Zeusa, čiji se hram nalazio odmah izvan grada, donio je bikove i vijence pred gradska vrata. Zajedno s mnoštvom htio je prinijeti žrtve u čast Pavla i Barnabe.
14 Kad su Barnaba i Pavao to čuli, ogorčeno su razderali svoju odjeću i jurnuli među gomilu vičući: 15 »Ljudi, zašto to radite? I mi smo samo ljudi od krvi i mesa, kao i vi. Ovdje smo da vam kažemo Radosnu vijest, da se okrenete od ovih bezvrijednih stvari živome Bogu. On je stvorio nebo i zemlju, more i sve što je u njima. 16 U prošlim je vremenima dopustio svim narodima da idu svojim putovima. 17 Ali, ipak, nikad nije prestao dokazivati da je stvaran, čineći vam dobro, dajući vam kišu s neba i žetvu kad je za to vrijeme, dajući vam obilje hrane i ispunjavajući vaša srca radošću.« 18 Iako su ovako govorili, Pavao i Barnaba jedva su uspjeli odvratiti mnoštvo da ne prinese žrtve njima u čast.
Šimun farizej
36 Neki je farizej pozvao Isusa k sebi na objed. Isus je otišao u farizejevu kuću i smjestio se za stol. 37 U tom je gradu živjela neka žena koja je bila javna grešnica. Kad je doznala da Isus jede u farizejevoj kući, došla je i donijela alabastrenu posudu s mirisnim uljem. 38 Stajala je iza Isusa, do njegovih nogu, i jecajući mu počela prati noge svojim suzama, brisati ih kosom, ljubiti i mazati ih mirisnim uljem. 39 Kad je to vidio farizej, koji ga je pozvao k sebi, rekao je u sebi: »Da je ovaj čovjek prorok, znao bi tko je i kakva je ovo žena koja ga dodiruje. Znao bi da je grešnica.«
40 Isus mu je rekao: »Šimune, moram ti nešto reći.« Šimun je odgovorio: »Samo reci, učitelju!«
41 »Nekom su vjerovniku dugovala dvojica; jedan mu je dugovao petsto srebrnjaka, a drugi pedeset. 42 Budući da mu nisu mogli vratiti, on im je obojici velikodušno oprostio dug. Koji će ga od njih sada više voljeti?«
43 Šimun je odgovorio: »Pretpostavljam onaj kojemu je oprošten veći dug.«
»Dobro si prosudio«, odgovorio mu je Isus. 44 Na to se okrenuo prema ženi i rekao Šimunu: »Vidiš li ovu ženu? Ja sam došao u tvoju kuću i ti mi nisi dao vode da operem noge. A ona mi ih je oprala svojim suzama i obrisala svojom kosom. 45 Ti me nisi dočekao poljupcem, a ona mi, otkako sam ušao, nije prestala ljubiti noge. 46 Ti mi nisi pomazao glavu uljem, a ona mi je mirisnim uljem namazala noge. 47 I zato ti kažem da su joj oprošteni mnogi grijesi jer je pokazala puno ljubavi. A onaj komu se malo prašta, malo i ljubi.«
48 Onda je rekao ženi: »Grijesi su ti oprošteni.«
49 Na to su oni koji su jeli s njim počeli govoriti jedan drugome: »Tko je ovaj da čak i grijehe oprašta?«
50 A on joj je rekao: »Tvoja te vjera spasila. Idi u miru!«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International