Book of Common Prayer
Molitva pouzdanja u Boga
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 K tebi se, BOŽE, sklanjam,
ne daj da budem osramoćen.
Spasi me zbog svoje pravednosti!
2 Poslušaj me, požuri i pomozi!
Budi moja stijena, moje utočište,
budi moja utvrda, zaštiti me!
3 Da, ti si moja stijena i moja utvrda.
Zbog tvog imena, molim te, vodi me i usmjeri!
4 Molim te, ne daj da upadnem
u zamke neprijatelja.
Jer, ti si moj spas!
5 U tvoje ruke, vjerni BOŽE,
predajem život svoj.
Molim te, spasi me!
6 Ti mrziš ljude koji štuju bezvrijedne idole.
Samo u tebe se uzdam, BOŽE.
7 Raduje me tvoja vjerna ljubav.
Vidio si moju patnju,
ti znaš kakve me brige muče.
8 Nisi me neprijateljima predao,
već na sigurno mjesto postavio.
9 Smiluj mi se, BOŽE, u nevolji sam.
Oči sam već isplakao,
bole me i trbuh i grlo.
10 Život mi je pun tuge i nemira,
godine prolaze u uzdisajima,
snaga me izdaje od muke.
11 Moji neprijatelji izlažu me ruglu,
preziru me susjedi.
Poznanici bježe od mene,
izbjegavaju me na ulici.
12 Žele me zaboraviti,
kao da sam već mrtav,
odbacuju me kao stari lonac.
13 Čujem, mnogi me kleveću,
užasava me sve što govore.
Udružuju se protiv mene,
opasnost mi prijeti odasvud.
14 Ali ja tebi vjerujem, BOŽE,
i govorim: »Ti si moj Bog.«
15 Moj život je u tvojoj ruci.
Spasi me od neprijatelja,
od mojih progonitelja.
16 Molim te, prigrli svog slugu,[a]
izbavi me svojom ljubavlju.
17 Zovem te upomoć, BOŽE,
ne daj da me posrame.
Neka se zločinci srame
i neka tiho odu u smrt.
18 Neka zašute svi koji drsko lažu
i prezirno protiv pravednika govore.
19 O, kako je velika tvoja dobrota
prema tvojim vjernima.
Pred svima je iskazuješ,
onima koji se k tebi sklanjaju.
20 Sklanjaš ih od ljudskih spletki
u skrovište svoje prisutnosti.
U tvom su zaklonu sigurni
od svih ružnih optužbi.
21 Slavljen neka je BOG!
Bio sam kao grad pod opsadom,
a on mi je svoju ljubav čudesno pokazao.
22 U strahu sam rekao:
»Ne vidiš me i ne možeš mi pomoći.«
Ali molitvu sam ti uputio,
čuo si me kad sam upomoć zavapio.
23 Ljubite BOGA, svi njegovi sljedbenici!
BOG vjerne čuva,
a drznike kažnjava.
24 Snažni i hrabri budite,
svi koji na BOŽJU pomoć čekate.
Molitva za pomoć
Davidova pjesma.
1 BOŽE, usprotivi se mojim protivnicima,
napadni ih jer oni napadaju mene.
2 Stavi svoj oklop i uzmi štit,
dođi mi u pomoć!
3 Digni sjekiru i baci koplje
na moje progonitelje.
Reci mi glasno: »Spasit ću te.«
4 Ljudi, koji me žele ubiti,
neka propadnu sramotno.
Urotnici neka bježe bezglavo.
5 Nek' se rasprše kao pljeva na vjetru
dok ih rastjeruje BOŽJI anđeo.
6 Nek' bježe po mračnoj i kliskoj stazi
dok ih BOŽJI anđeo progoni.
7 Ništa im nisam skrivio,
a oni mi zamku postavljaju
i jamu za mene kopaju.
8 Ali neka iznenada propadnu,
neka se uhvate u svoju zamku
i upadnu u duboku jamu.
9 Tada ću se radovati, BOŽE,
i slaviti što si me spasio.
10 Cijelim ću bićem izreći:
»BOŽE, nitko nije kao ti.
Slabe od jačih braniš,
bespomoćne od nasilja čuvaš.«
11 Ustaju okrutni svjedoci,
o meni podmeću laži
o kojima ne znam ništa.
12 Na moje dobro uzvraćaju zlo,
žele mi oduzeti život.
13 A kad je prije njima loše bilo,
zbog njih sam tugovao i postio.
Sad bih volio da mogu
povući svoju molitvu.
14 Zbog njih sam duboko tugovao,
kao za prijateljem ili bratom,
kao da oplakujem vlastitu majku.
15 Ali sada sam ja u nevolji,
a oni se okupljaju i smiju mi se.
Napadaju me nepoznati ljudi
i vrijeđaju bez prestanka.
16 Ismijavaju me i izruguju,
bijesno zubima škrguću.
17 Gospodaru, dokad ćeš to gledati?
Spasi me od njihovih nasrtaja,
spasi moj život od tih lavova.
18 A ja ću ti javno pred svima zahvaliti,
pred mnoštvom ljudi tebe ću slaviti.
19 Ne daj da lašci likuju nada mnom,
da se smijulje nad mojom tugom.
Jer, nemaju razloga za mržnju.
20 Oni o drugima ne govore lijepo,
nego smišljaju lažne optužbe
protiv onih koji mirno žive.
21 Lažno me optužuju i govore:
»Aha! Vidjeli smo što je učinio!«
22 Ali ti si, BOŽE, sve vidio.
Molim te, nemoj šutjeti!
Gospodaru, nemoj od mene otići.
23 Ustani, Bože, u moju obranu,
za mene, Gospodaru, izbori pravdu.
24 BOŽE, dokaži da sam u pravu
jer ti si pravedan.
Ne daj im, Bože, da mi se smiju.
25 Ne daj da pomisle:
»Dobili smo što smo htjeli«,
ne daj da govore da su me uništili.
26 Neka se zbune i posrame
svi koji se vesele mojoj nesreći.
Neka javnu sramotu dožive
svi koji misle da su od mene bolji.
27 Neka radosno kliču oni koji mi žele dobro.
Neka uvijek govore: »Velik je BOG
koji brine za dobrobit sluge svog.«
28 A ja ću samo pričati o tvojoj pravednosti
i tebe slaviti po cijeli dan.
18 BOG je stvorio nebesa,
on je Bog koji je oblikovao zemlju,
načinio ju je i učvrstio.
Nije ju stvorio da bude pusta,
nego ju je sazdao da bude naseljena.
Ovako kaže BOG:
»Ja sam BOG, i nema drugoga.
19 Nisam govorio u tajnosti,
iz nekog mračnoga zakutka zemlje.
Nisam Jakovljevom potomstvu rekao:
‘Potražite me u bespuću.’
Ja, BOG, govorim istinu
i objavljujem ono što je pravo.
20 Okupite se i dođite zajedno,
vi koji ste pobjegli od drugih naroda.
Neznalice nose idole načinjene od drva
i mole se bogu koji ih ne može spasiti.
21 Objavite što će biti, obrazložite
—neka se među sobom posavjetuju.
Tko je ovo još davno prorekao?
Tko je to u dalekoj prošlosti objavio?
Zar nisam ja, BOG?
Osim mene nema Boga,
Boga pravednog i Spasitelja;
osim mene nema nijednoga.
22 Okrenite se meni i spasite se,
svi krajevi zemlje,
jer ja sam Bog i nema drugoga.
23 Samim sobom sam prisegnuo,
moja su usta izrekla pravednu riječ
i neće je opozvati.
Svi će kleknuti preda mnom
i svi mi narodi prisegnuti.
24 Reći će: ‘Samo u BOGU su
pravednost i snaga.’«
Svi koji su bili bijesni na njega,
doći će k njemu i bit će postiđeni.
25 BOG će iskazati naklonost
svim Izraelovim potomcima
i oni će ga slaviti.
Djeca i roditelji
6 Djeco, budite poslušni svojim roditeljima jer Gospodin tako želi i jer je to ispravno. 2 »Poštuj svoga oca i majku«,[a] to je prva zapovijed koju prati obećanje: 3 »da ti bude dobro i da dugo živiš na Zemlji.«[b]
4 Roditelji, ne ljutite svoju djecu, nego ih odgajajte i poučavajte po Gospodinovim uputama.
Robovi i gospodari
5 Sluge, slušajte svoje zemaljske gospodare sa strahopoštovanjem, iskrenog srca, kao što biste slušali Krista. 6 Nemojte raditi samo onda kada vas nadgledaju, kao da tražite odobravanje ljudi. Radite kao Kristovi sluge, koji svim srcem ispunjavaju Božju volju. 7 Služite drage volje, kao da služite Gospodinu, a ne ljudima. 8 Zapamtite da će svatko od vas, ako radi dobro, dobiti nagradu od Gospodina, bez obzira na to je li rob ili slobodan čovjek.
9 Gospodari, postupajte na isti način sa svojim slugama i nemojte im prijetiti. Zapamtite da je i vaš i njihov Gospodar na Nebu i da sudi nepristrano.
Isus stišava oluju
(Mt 8,23-27; Lk 8,22-25)
35 Te je večeri Isus rekao učenicima: »Idemo prijeko, na drugu stranu jezera!« 36 Ostavili su narod i ušli u lađicu u kojoj je već sjedio Isus. S njima su krenule i neke druge lađice. 37 Podigla se snažna oluja i valovi su zapljuskivali lađicu, tako da se gotovo ispunila vodom. 38 A Isus je bio na stražnjem dijelu čamca i spavao na jastuku. Probudili su ga i rekli mu: »Učitelju, zar se ne brineš što tonemo?«
39 Isus je ustao, prekorio vjetar i rekao vodi: »Tišina! Umiri se!« Vjetar je stao i nastala je potpuna tišina.
40 Tada im je rekao: »Zašto se bojite? Kako to da nemate vjere?«
41 Ali oni su bili jako uplašeni i govorili su jedan drugome: »Tko je ovaj čovjek? Čak mu se i vjetar i voda pokoravaju.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International