Book of Common Prayer
Molitva za obnovu Izraela
Voditelju zbora. Po napjevu »Ljiljan svjedočanstva«. Asafova pjesma.
1 Izraelov pastiru, poslušaj nas!
Ti, što Josipov narod vodiš kao stado,
što sjediš na prijestolju iznad krilatih bića[a].
Neka se vidi tvoj sjaj
2 pred Efrajimom, Benjaminom i Manašeom.
Pokaži svoju snagu,
dođi i spasi nas!
3 Bože, obnovi nas!
Obasjaj nas svojim licem[b]
i spasi nas.
4 BOŽE Svevladaru, dokle ćeš se ljutiti
na molitve svojeg naroda?
5 Hraniš ga kruhom plača
i pojiš peharima suza.
6 Učinio si da se susjedi zbog nas prepiru
i da nam se neprijatelji rugaju.
7 Bože Svevladaru, obnovi nas!
Obasjaj nas svojim licem
i spasi nas.
8 Ti si nas iz Egipta donio kao lozu,
istjerao si druge narode i posadio je.
9 Za nju si iskrčio i priredio mjesto,
a ona se ukorijenila i ispunila zemlju.
10 Njena sjena planine je prekrila,
lišće je nadvisilo moćne cedrove.
11 Do Sredozemnog mora pružala je grane,
mladice je širila sve do Eufrata.
12 Zašto si srušio ograde koje su je čuvale,
da s nje beru svi koji prolaze?
13 Vepar iz šume je pustoši,
proždiru je poljske zvijeri.
14 Vrati nam se, Bože Svevladaru!
Pogledaj nas s neba i vidi!
Brini se o ovoj lozi,
15 o trsu koji si svojom rukom zasadio,
o sinu kojeg si za sebe odgojio.
16 Oni koji su je spalili i posjekli,
neka izginu od tvoje prijetnje!
17 Neka tvoja ruka bude
na čovjeku koji ti je zdesna,
na onome koga si za sebe odgojio.
18 Tada se nećemo od tebe okretati.
Oživi nas i tvoje ćemo ime prizivati!
19 BOŽE Svevladaru, obnovi nas!
Obasjaj nas svojim licem,
i spasi nas!
U slavu Boga Spasitelja
1 Slava BOGU!
Slavi BOGA, dušo moja!
2 Sve dok živim, BOGA ću slaviti,
dok trajem, njemu ću pjevati.
3 Ne oslanjajte se na vladare,
ljudi vas ne mogu spasiti.
4 Čovjek umre i u zemlju se vraća,
svi njegovi planovi nestaju.
5 Blago onom kome pomaže Jakovljev Bog,
koji je svu svoju nadu u BOGA položio.
6 Jer, on je stvorio nebo i zemlju,
mora i sve što u njima živi.
On ispunjava što je obećao.
7 Pravdu potlačenima pribavlja,
a gladnima hranu osigurava.
BOG zatvorenike oslobađa,
8 BOG slijepima oči otvara,
BOG podiže potlačene,
BOG voli pravednike.
9 BOG čuva strance i putnike,
brine za siročad i udovice,
a uništava zlonamjerne.
10 BOG će vladati zauvijek!
Tvoj Bog, Sione, vladat će
kroz sve naraštaje.
Slava BOGU!
U slavu svemoćnog Boga
1 Slavite BOGA!
Kako je dobro našem Bogu pjevati,
kako je ugodno njega slaviti.
2 BOG obnavlja Jeruzalem,
okuplja izraelske prognanike.
3 Liječi im slomljena srca
i njihove rane povija.
4 On zvijezde prebrojava
i svaku po imenu pozna.
5 Naš Gospodar je velik i silan,
mudrost mu nema granica.
6 BOG podiže ponizne,
na tlo ruši zle.
7 Pjesmom BOGU zahvaljujte,
na harfi našem Bogu svirajte.
8 On nebo prekriva oblacima
i kišom zemlju natapa.
Čini da trava raste po brdima
i usjevi za hranu ljudima.[a]
9 On svim životinjama osigurava hranu,
pa i mladim ptićima što ciče u gnijezdu.
10 Ne uživa on u snazi konja,
niti u trku hrabrih vojnika.
11 BOG uživa u ljudima koji ga poštuju,
koji se u njegovu ljubav pouzdaju.
12 Hvali BOGA, Jeruzaleme!
Slavi svoga Boga, Sione!
13 On zasune tvojih vrata ojačava
i tvoje stanovnike blagoslivlja.
14 Mir je donio u tvoju zemlju,
imaš obilje najboljeg žita.
15 On zemlji šalje svoju zapovijed,
što naredi, brzo se izvršava.
16 Snijegom sve pokriva kao vunom,
kao pepeo mraz rasipa zrakom.
17 Tuču baca s neba kao kamenje.
Tko može izdržati hladnoću koju šalje?
18 Kad izgovori drugu zapovijed, sve se otopi,
topli vjetar zapuše i vode poteku.
19 Svoju riječ objavio je Jakovu,
svoje uredbe i zakone Izraelu.
20 To nije učinio ni za jedan drugi narod,
druge nije poučio svojim zakonima.
Slavite BOGA!
13 Gospodar kaže:
»Ovaj narod me časti samo riječima,
ali srce mu je daleko od mene.
Štuju me napamet naučenim
ljudskim tradicijama.
14 Zato ću ih opet zapanjiti,
činit ću čudo za čudom.
Nestat će mudrost mudrih,
iščeznut će razum pametnih.«
15 Teško onima koji traže dubine
da od BOGA sakriju svoje planove.
Oni svoja djela čine u tami,
govore: »Tko nas vidi? Tko će saznati?«
16 Kako sve činite naopako!
Kao da su glina i lončar isto!
Zar će djelo reći onome tko ga je napravio:
»Nisi me ti napravio«?
Može li lonac reći lončaru:
»Ti ništa ne razumiješ«?
Dolazak boljih vremena
17 Libanon će ubrzo biti plodna njiva,
a plodna njiva izgledat će kao šuma.
18 Toga dana gluhi će čuti riječi knjige,
a oči slijepih progledat će iz tmine.
19 Ponizni će se opet radovati u BOGU,
siromašni će se radovati u Izraelovoj Svetinji.
20 Nestat će okrutni, iščeznuti podrugljivci
i biti istrijebljeni svi koji smišljaju zlo.
21 To su oni koji druge okrivljuju riječima,
koji na sudu postavljaju zamku sucu
i bez razloga uskraćuju pravdu nedužnome.
22 Zato BOG, koji je otkupio Abrahama, kaže Jakovljevom narodu:
»Jakov se više neće sramiti,
više neće problijediti u licu.
23 Kada vide svu svoju djecu,
sve što sam učinio za njih,
bit će im moje ime sveto.
Častit će Jakovljevu Svetinju,
bojat će se Izraelovog Boga.
24 Oni koji su zastranili,
urazumit će se.
Oni koji gunđaju,
prihvatit će pouku.«
22 U gradu nisam vidio nikakav hram. Gospodar Bog Svevladar i Janje bili su njegov hram. 23 Gradu nije potrebno ni Sunce, ni Mjesec da mu daju svjetlo. Božji ga sjaj rasvjetljuje, a Janje mu je svjetiljka. 24 Narodi će hodati po njegovom svjetlu, a zemaljski kraljevi donijet će svoju slavu u grad. 25 Njegova vrata neće se nikada danju zatvarati, a noći neće biti. 26 U grad će biti doneseno sve blago i slava i čast svih naroda. 27 U njega neće ući ništa nečisto niti itko tko čini gadosti ili govori laži. Ući će samo oni čija su imena zapisana u Janjetovoj Knjizi života.
22 Tada mi je anđeo pokazao rijeku vode koja daje život. Rijeka je bila kristalno čista i tekla je od Božjeg i Janjetovog prijestolja, 2 posred gradskih ulica. Na svakoj se strani rijeke nalazilo stablo života koje je rađalo dvanaest puta na godinu. Svakoga mjeseca donosilo je plod, a listovi stabla služili su za liječenje naroda. 3 Više neće biti nikakvog prokletstva. Božje i Janjetovo prijestolje bit će u gradu i Boga će štovati njegovi sluge. 4 Oni će vidjeti njegovo lice, a njegovo će ime biti na njihovim čelima. 5 Više neće biti noći niti će biti potrebna svjetlost svjetiljke ili sunca. Gospodin će ih Bog obasjavati svjetlošću i oni će kraljevati uvijek i zauvijek.
Marijin posjet Zahariji i Elizabeti
39 Odmah nakon toga Marija se spremila i žurno krenula u mjesto u brdovitom kraju Judeje. 40 Ušla je u Zaharijinu kuću i pozdravila Elizabetu. 41 Kad je Elizabeta začula Marijin pozdrav, dijete je u njoj poskočilo, a Elizabeta se ispunila Svetim Duhom. 42 Na sav je glas uskliknula: »Ti si najblagoslovljenija od svih žena! I dijete koje ćeš roditi je blagoslovljeno! 43 Čime sam zaslužila tu čast da majka mojega Gospodina dolazi k meni? 44 Jer, čim sam začula tvoj pozdrav, dijete u mojoj utrobi poskočilo je od radosti. 45 Blagoslovljena si jer si vjerovala da će se obistiniti ono što je rekao Bog.«
Marija slavi Boga
46 Na to je Marija rekla:
»Moja duša slavi Gospodina
47 i moj duh se raduje u Bogu, mome Spasitelju,
48 jer je pokazao brigu za svoju poniznu sluškinju.
Da, od sada će me svi naraštaji zvati blagoslovljenom
48 jer je pokazao brigu za svoju poniznu sluškinju.
Da, od sada će me svi naraštaji zvati blagoslovljenom
49 jer je Svemoćni učinio za mene velike stvari.
Sveto je ime njegovo.
50 Iz pokoljenja u pokoljenje
iskazuje milost onima koji ga se boje.
51 Svojom je rukom učinio silna djela:
raspršio je one koji su u svom srcu oholi i umišljeni.
52 Vladare je svrgnuo s njihovih prijestolja,
a ponizne je uzvisio.
53 Gladne je obasuo svakovrsnim dobrima,
a bogataše poslao od sebe praznih ruku.
54 Pomogao je svom slugi, Izraelu,
sjetio se svoga milosrđa,
55 kao što je zauvijek obećao našim precima,
Abrahamu i njegovim potomcima.«
56 Marija je ostala kod Elizabete oko tri mjeseca, a zatim se vratila kući.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International