Book of Common Prayer
Božja dobrota prema njegovom narodu
106 Slavite BOGA!
Zahvaljujte BOGU jer je dobar,
njegova ljubav traje zauvijek.
2 Tko može ispričati sva BOŽJA velika djela,
tko mu može dovoljno zahvaliti?
3 Sretni su oni koji vrše njegove zapovijedi,
koji uvijek čine što je ispravno.
4 Sjeti me se, BOŽE,
kad pokazuješ naklonost svom narodu,
u pomoć mi pritekni i spasi me.
5 Daj da vidim napredak tvojih izabranika,
da se radujem s tvojim narodom,
da se ponosim tvojim nasljednicima.
6 Griješili smo kao naši preci,
činili smo zlo i postupali opako.
7 Kad su nam preci bili u Egiptu,
nisu razumjeli tvoja čudesa.
Nisu pamtili tvoja brojna djela ljubavi
pa su se kraj Crvenog mora pobunili.
8 Ali on ih je spasio zbog svog imena,
da pokaže svoju veliku silu.
9 Zaprijetio je Crvenom moru
i ono je presušilo,
kroz dubine ih je proveo kao kroz pustinju.
10 Spasio ih je od mrzitelja,
izbavio ih od neprijatelja.
11 Vode su prekrile njihove neprijatelje,
nitko od njih nije ostao živ.
12 Tada su njegovim riječima povjerovali
i hvalospjev mu otpjevali.
13 Ali brzo su zaboravili njegova djela,
nisu čekali na njegovo vodstvo.
14 Žudjeli su za hranom u pustinji,
iskušavali su Boga u pustoši.
15 Što su tražili, to im je dao,
ali im je i opaku bolest poslao.
16 U taboru su počeli zavidjeti Mojsiju
i BOŽJEM svetom svećeniku Aronu.
17 Zemlja se otvorila i progutala Datana,
prekrila pristaše Abirama.
18 Vatra je planula na njihove sljedbenike,
plamen je spalio te zlikovce.
19 Kod Horeba su tele napravili
pa su metalni kip štovali.
20 Tako su zamijenili Božju slavu
kipom vola koji jede travu.
21 Zaboravili su Boga koji ih je spasio,
koji je velika djela u Egiptu činio:
22 čudesna djela u Hamovoj zemlji[a]
i strašna djela kraj Crvenog mora.
23 Zato je rekao da će ih istrijebiti,
ali je Mojsije, njegov izabranik,
stao između da mu gnjev odvrati,
da ne budu uništeni.
24 Zatim su prezreli dobru zemlju,
nisu vjerovali njegovom obećanju.
25 Gunđali su u svojim šatorima,
nisu slušali BOŽJI glas.
26 Zato im se svečano zakleo
da će popadati mrtvi po pustinji,
27 da će im raštrkati potomke među narode,
gdje će pomrijeti u stranim zemljama.
28 Dali su se bogu Baalu u Peoru
i jeli žrtve u čast mrtvima[b].
29 Svojim djelima razljutili su BOGA
pa je pomor izbio među njima.
30 Tada je Pinhas ustao i kaznio krivce,
pa je pomor prestao.[c]
31 To mu se uračunalo u pravednost,
zauvijek, za sve naraštaje.
32 Razbjesnili su BOGA kraj vodâ Meribe
pa je Mojsija zbog njih snašla nevolja:
33 toliko su ga ogorčili,
da je izgovorio nesmotrene riječi.
34 Nisu uništili kanaanske narode,
kao što im je BOG zapovjedio,
35 nego su se pomiješali s njima
i činili zlo baš kao oni.
36 Služili su njihovim idolima,
koji su im postali kao zamka.
37 Svoje sinove i kćeri
žrtvovali su demonima.
38 Nevinu krv su prolijevali,
krv svojih sinova i kćeri.
Kanaanskim idolima su ih žrtvovali,
i zemlja se onečistila zbog krvi.
39 Tako su se svojim postupcima zaprljali,
svojim djelima Bogu su postali nevjerni.
40 Stoga, BOG se na svoj narod razljutio,
njegovo mu se nasljedstvo zgadilo.
41 Predao ih je u ruke drugih naroda
pa su njima zavladali njihovi mrzitelji.
42 Neprijatelji su ih potlačili
i svojoj vlasti podvrgli.
43 Mnogo puta Bog ih je spašavao,
a oni su i dalje bili buntovni
i sve su dublje u grijeh tonuli.
44 Ipak, na njihovu je nevolju pogledao
kad im je vapaj začuo.
45 Radi njih sjetio se svog saveza
i sažalio se zbog svoje vjerne ljubavi.
46 Učinio je da im se smiluju
svi koji su ih porobili.
47 Spasi nas, BOŽE naš,
i saberi nas iz drugih naroda,
da tvome svetom imenu zahvaljujemo
i da te pobjedonosno slavimo.
48 Neka je slavljen Izraelov BOG,
oduvijek i zauvijek.
Neka sav narod kaže: »Amen!«
Slavite BOGA!
Ezekiel—stražar Izraela
(Ez 3,16-21)
33 Čuo sam BOGA kako mi govori: 2 »Čovječe, reci svom narodu: ‘Kad na neku zemlju dovedem neprijateljsku vojsku, ljudi postave nekoga od svojih za stražara. 3 Kad ugleda neprijateljske vojnike kako dolaze, tada zatrubi u rog i upozori narod. 4 Ako ljudi čuju zvuk uzbune, ali se ne obaziru a neprijatelj napadne, sami su odgovorni za svoju smrt. 5 Čuli su zvuk uzbune, ali se nisu na njega obazirali. Odgovornost je na njima. Da su obratili pažnju na upozorenje, spasili bi svoje živote. 6 No, ako se dogodi da stražar vidi neprijatelje da dolaze, a ipak ne upozori narod na opasnost, tada narod neće biti upozoren pa neprijatelj može napasti i ubiti neke ljude. Životi tih ljudi bit će uzeti zbog njihovih grijeha, ali stražara ću smatrati odgovornim za njihovu smrt.’
7 Tako i ja tebe, čovječe, postavljam za stražara nad izraelskim narodom. Kad god čuješ da govorim, moraš im prenijeti moje upozorenje. 8 Ako nekim zlim ljudima poručim da će umrijeti, a ti ih ne upozoriš da se trebaju okrenuti od svog zloga načina života, oni će umrijeti zbog svoga grijeha, ali tebe ću smatrati odgovornim za njihovu smrt. 9 Ako ih upozoriš, a oni ne poslušaju, oni će umrijeti zbog svojih grijeha, ali ti ćeš spasiti svoj život.
Osobna odgovornost
(Ez 18,21-30)
10 Čovječe, govori izraelskom narodu. Ponovi im ono što govore: ‘Griješili smo i prekršili zakon. Trpimo zbog svoje krivnje i sve više propadamo. Kako da preživimo?’ 11 Ti im reci da Gospodar BOG kaže: ‘Zaklinjem vam se samim sobom, ne volim da ljudi umiru, čak ni oni loši. Draže mi je kad se loši ljudi promijene, prestanu činiti zlo i počnu zaista živjeti. Zato se promijenite i vratite na pravi put! Izraelci, zašto biste umirali!’
1 Pišemo vam o Riječi života, o onome koji je postojao od početka. Čuli smo ga i vidjeli svojim očima. Promatrali smo ga i dotaknuli svojim rukama. 2 Život se pokazao i mi smo ga vidjeli. Svjedočimo vam i govorimo o njemu. To je vječni život koji je bio s Bogom Ocem i koji nam ga je pokazao. 3 Sada vam govorimo o onome što smo vidjeli i čuli, da i vi imate zajedništvo s nama, kao što i mi imamo zajedništvo s Ocem i njegovim Sinom, Isusom Kristom. 4 Pišemo vam ovo da naša radost[a] bude potpuna.
Bog nam oprašta grijehe
5 Ovo je poruka koju smo čuli od njega i koju sada prenosimo vama: Bog je svjetlo i u njemu nema nikakve tame. 6 Ako tvrdimo da smo u zajedništvu s njim, a nastavljamo živjeti u tami, lažemo i ne postupamo prema istini. 7 Ali ako živimo u svjetlu, kao što je i On u svjetlu, u zajedništvu smo jedan s drugim, a krv njegovog Sina Isusa čisti nas od svakoga grijeha.
8 Ako tvrdimo da nemamo grijeha, sami sebe zavaravamo i ne prihvaćamo istinu. 9 Ako priznajemo svoje grijehe, Bog, koji je vjeran i pravedan, oprostit će nam grijehe i očistiti nas od sve nepravednosti koju smo učinili. 10 Ako tvrdimo da nismo sagriješili, činimo Boga lažljivcem i ne prihvaćamo njegovu poruku.
27 Kad je odlazio odande, dva su slijepca pošla za njim vičući: »Smiluj nam se, Davidov Sine!« 28 Kad je ušao u kuću, slijepci su mu prišli, a Isus ih je upitao: »Vjerujete li da vam ja mogu vratiti vid?« Oni su odgovorili: »Da, Gospodine!«
29 Tada je dotaknuo njihove oči i rekao: »Neka vam bude onako kako vjerujete!« 30 I progledali su, a Isus ih je strogo opomenuo: »Pazite da nitko ne sazna za ovo!« 31 No oni su otišli i proširili vijest o njemu po cijelom onome kraju.
32 Dok su izlazili, doveli su Isusu nijemog čovjeka koji je bio opsjednut zlim duhom. 33 Kad je Isus istjerao zlog duha, nijemi je progovorio. Narod se divio i govorio: »Nikad nešto slično nije viđeno u Izraelu!«
34 A farizeji su govorili: »On izgoni zle duhove uz pomoć vladara zlih duhova.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International