Book of Common Prayer
Molitva za poniznost
Davidova pjesma pri usponu u Hram.
131 O BOŽE, ne gledam druge s visoka,
ne mislim da sam bolji od njih.
Ne bavim se velikim stvarima,
ne zadajem si nemoguće ciljeve.
2 Smirio sam i stišao svoju dušu,
kao dijete nakon dojenja na majčinim prsima,
kao zadovoljno dijete na mojim rukama.[a]
3 Izraele, svu nadu položi u BOGA,
od sada pa do vječnosti.
U slavu Hrama
Pjesma hodočasnika pri usponu u Hram.
132 O BOŽE, sjeti se
što je sve David izdržao.
2 Tebi, BOŽE, dao je zakletvu,
zavjetovao se silnom Bogu Jakovljevom:
3 »Neću ući u svoju kuću,
niti leći u svoju postelju.
4 San na oči neću pustiti,
ni očne kapke sklopiti
5 dok ne nađem mjesto za BOGA,
gdje će stanovati silni Bog Jakovljev.«
6 U Efrati[b] smo saznali za Kovčeg saveza,
pronašli smo ga u Kirjat Jearimu[c].
7 Hajdemo sad u Božji dom,
da se pred njegovim prijestoljem poklonimo.
8 Ustani, BOŽE![d] Idi u svoje prebivalište,
s Kovčegom što tvoju moć pokazuje.
9 Neka su tvoji svećenici pravdom odjeveni,
a tvoji vjernici neka kliču od radosti.
10 Zbog svoga sluge Davida,
ne odbij svog pomazanika[e].
11 BOG se zakleo Davidu
i od toga neće odstupiti:
»Tvoji će potomci
na prijestolju biti dovijeka.
12 Ako budu vjerni mom Savezu i zakonima,
i njihovi će sinovi zauvijek kraljevati.«
13 BOG je odabrao Sion
kao mjesto za svoj dom.
14 Rekao je: »Ovdje ću se naseliti,
ovdje želim zauvijek stanovati.
15 Grad ću blagosloviti obiljem
i nahraniti siromašne.
16 Svećenike ću odjenuti spasenjem,
a vjernici će klicati od radosti.
17 Ovdje će vladati Davidova obitelj[f]
i nikad se neće ugasiti loza[g]
moga odabranog kralja.
18 Posramit ću njegove neprijatelje,
a na glavi će mu sjajiti kruna.«
Živjeti zajedno u miru
Davidova pjesma pri usponu u Hram.
133 O, kako je dobro i ugodno
kada braća i sestre žive zajedno!
2 Kao mirisno ulje izliveno na Aronovu[h] glavu,
što klizi niz njegovu bradu,
niz rubove njegove odore.
3 Kao blaga kiša s Hermona
što rosi na brda Siona.
Tu BOG daje svoj blagoslov,
a to je vječni život.
Poziv na noćno slavljenje
Pjesma hodočasnika pri usponu u Hram.
134 Slavite BOGA, svi BOŽJI sluge,
što mu noću u Hramu služite!
2 Svoje ruke prema svetištu pružite
i BOGA blagoslivljajte!
3 Sa Siona vas BOG blagoslovio
koji je nebo i zemlju stvorio.
Himna slavljenja
135 Slavite BOGA!
Slava BOŽJEM imenu!
Slavite ga, BOŽJI sluge
2 što u BOŽJEM Hramu služite,
u dvorima Hrama našeg Boga.
3 Hvalite BOGA jer dobar je,
slavite mu ime jer ono uveseljuje.
4 Jer, BOG je izabrao Jakova,
sebi je uzeo narod Izraela.
5 Znam da velik je BOG,
naš Gospodar je veći od svih bogova.
6 BOG čini što želi na nebu i na zemlji,
na morskoj pučini i u dubinama.
7 Podiže oblake s krajeva zemlje,
stvara munje, šalje kišu,
iz spremišta izvodi vjetrove.
8 On je pobio prvorođence u Egiptu,
sve prvorođene ljude i stoku.
9 On je u Egiptu činio čudesa
da kazni faraona i njegove sluge.
10 Pobijedio je mnoge narode
i pobio moćne kraljeve:
11 Sihona, kralja Amorejaca,
i Oga, kralja Bašana.
Pokorio je sva kraljevstva Kanaana.
12 Osvojenu zemlju dao je Izraelu,
u nasljedstvo izraelskom narodu.
13 BOŽE, tvoje ime traje zauvijek,
sjećanje na tebe seže kroz vjekove.
14 Jer, BOG brani svoj narod,
naklonjen je svojim slugama.
15 Bogovi drugih naroda
samo su srebro i zlato,
obično djelo ljudskih ruku.
16 Usta imaju, ali ne govore,
oči imaju, ali ne vide,
17 uši imaju, ali ne čuju,
usta imaju, ali ne dišu.
18 Nalik njima postat će
svi koji ih izrađuju i štuju.
19 Slavi BOGA, narode izraelski!
Slavite ga, vi BOŽJI svećenici!
20 Slavite BOGA, svi Leviti[i]!
Slavite BOGA, svi koji ga štujete!
21 Neka se BOG slavi i hvali
na Sionu, usred Jeruzalema.
Slavite BOGA!
Budućnost Jeruzalema
3 Teško buntovnom, oskvrnutom
i nasilničkom gradu!
2 Ne sluša nikoga
i ne prihvaća stegu.
U BOGA se ne pouzdaje,
svom Bogu ne prilazi.
3 Gradski službenici su kao ričući lavovi
i njegovi suci kao gladni vukovi
koji uvečer kreću u lov
i do jutra sve pojedu.
4 Proroci su mu bahati i podli,
svećenici oskvrnjuju što je sveto,
zakon krše i izvrću.
5 Ali u gradu je pravedni BOG,
on nikad ne postupa krivo.
Iz jutra u jutro dijeli pravdu,
svakog svitanja bez propusta.
Ali nepravedni i dalje griješe,
nimalo se ne srame.
6 Bog kaže: »Uklonio sam narode,
kule i zidine su im razorene.
Opustošio sam im ulice,
više nema prolaznika.
Uništio sam im gradove,
sada su bez stanovnika.
7 Mislio sam da ćete me poštovati
i da ćete prihvatiti odgoj.
Tada ne bih uništio vaš dom
niti vas toliko kažnjavao.
Ali vi ste se i dalje trudili
u svemu postupati pokvareno.«
8 »Zato me čekajte«, govori BOG,
»do dana kad ću doći kao sudac.
Odlučio sam okupiti narode
i sabrati kraljevstva,
da na njima iskalim svoj bijes
i svu žestinu svoje srdžbe.
Vatra moje ljubomore
progutat će cijeli svijet.«
9 »Zatim ću narodima dati čiste usne,
da svi mogu zazvati BOŽJE ime
i složno mu služiti.
10 S druge strane kušanskih rijeka,
štovatelji iz moga raspršenog naroda,
donosit će mi žrtvene darove.
11 Tada se, Jeruzaleme, više nećeš sramiti
zbog svega što si učinio protiv mene.
Uklonit ću tvoje bahate hvalisavce
pa se više nećeš uzoholiti
na mojoj svetoj gori.
12 U tebi ću ostaviti ponizne i skromne
koji se za pomoć uzdaju u BOŽJE ime.
13 Preostali Izraelov narod
neće činiti zlo niti govoriti laži,
niti se prevarama baviti.
Bit će poput ovaca koje spokojno pasu i odmaraju,
a da ih neprijatelji ne zastrašuju.«
Živite za Boga
11 Dragi prijatelji, vi ste kao stranci i došljaci na ovome svijetu. Zato vas molim, klonite se požuda svoga tijela, koje se bore protiv vaše duše. 12 Oni koji ne vjeruju, optužuju vas da ste zločinci, zato se ponašajte tako među njima da oni vide vaša dobra djela i da mogu proslaviti Boga na dan njegovog dolaska.
Poslušnost vlastima
13 Pokoravajte se svim ljudskim vlastima radi Gospodina! 14 Pokoravajte se kralju kao vrhovnoj vlasti i upraviteljima koje on postavlja da kažnjavaju one koji čine zlo i nagrađuju one koji čine dobro! 15 Božja je volja da svojim dobrim djelima ušutkavate brbljanje neznalica. 16 Živite kao slobodni ljudi, ali ne dopustite da vam ta sloboda postane izgovor za zlo! Umjesto toga, budite Božji sluge! 17 Poštujte sve ljude! Volite svoju braću i sestre iz Božje obitelji! Poštujte Boga! Častite kralja!
Kristov primjer
18 Robovi, pokoravajte se svojim gospodarima sa svim dužnim poštovanjem, i to ne samo onima koji su dobri i brižni nego i onima koji su okrutni! 19 Netko možda mora trpjeti i kad nije kriv. Pohvalno je ako podnosi nepravedno nanesenu bol jer je svjestan Boga. 20 Ali ako vas kažnjavaju zbog zla koje ste učinili, nema razloga da vas hvale što zbog toga trpite. No, ako trpite zbog dobra što ga činite i u tome ustrajete, to je pohvalno pred Bogom. 21 Na to vas je Bog i pozvao jer je i Krist trpio za nas, ostavljajući nam primjer da idemo njegovim stopama.
22 »On koji nije sagriješio
niti ikada slagao.«[a]
23 Kad su ga vrijeđali, nije vraćao uvredama. Kad je trpio, nije prijetio, nego je to prepustio Bogu koji pravedno sudi. 24 Krist je sâm u svom tijelu »ponio naše grijehe«[b] na križ, da umremo grijehu i da živimo za pravednost. »Njegovim ranama vi ste ozdravljeni!«[c] 25 »Lutali ste kao izgubljene ovce«[d], ali sada ste se vratili Pastiru i Čuvaru svojih duša.
Radnici u vinogradu
20 »Kraljevstvo je nebesko poput vlasnika imanja koji je rano ujutro otišao unajmiti radnike za svoj vinograd. 2 Nagodio se s njima da im plati jedan srebrnjak na dan i poslao ih u vinograd.
3 Oko devet je sati opet izašao i opazio neke ljude kako stoje na trgu i ništa ne rade. 4 Rekao im je: ‘Idite i vi u moj vinograd, a ja ću vam dati pravednu plaću.’ 5 Tako su i oni otišli raditi u vinograd.
Oko podneva i oko tri sata popodne ponovo je izašao i učinio isto. 6 Oko pet je sati opet izašao i našao neke druge ljude gdje stoje na trgu. Upitao ih je: ‘Zašto stojite ovdje cijeli dan i ništa ne radite?’
7 Oni su mu odgovorili: ‘Zato što nas nitko nije unajmio.’ A on im je rekao: ‘Idite i vi u moj vinograd.’
8 Uvečer je gospodar vinograda rekao svome upravitelju: ‘Pozovi radnike i isplati ih redom—od zadnjih, koje sam unajmio, pa do onih prvih.’
9 I tako su oni, koji su bili unajmljeni oko pet sati, došli i svaki je primio po jedan srebrnjak. 10 Kad su došli oni koji su bili prvi unajmljeni mislili su da će dobiti više. No i oni su dobili po jedan srebrnjak. 11 Uzeli su novac i počeli prigovarati gospodaru vinograda. 12 Rekli su: ‘Ovi su posljednji radili samo jedan sat, a platio si im jednako kao i nama koji smo radili cijeli dan i podnosili žegu.’
13 Gospodar vinograda okrenuo se jednom od njih i rekao: ‘Prijatelju, ja nisam prema tebi nepravedan. Zar se nismo dogovorili da ću ti platiti jedan srebrnjak? 14 Uzmi što je tvoje i idi! Ja želim dati ovom posljednjemu isto kao i tebi. 15 Zar nemam pravo činiti sa svojim što hoću? Ili si zavidan što sam dobar?’
16 Tako će posljednji biti prvi, a prvi će biti posljednji.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International