²³ i zadržao se ondje neko vrijeme. Zatim je putovao po Galaciji i Frigiji te učvršćivao sve Isusove učenike.

Apolon u Efezu i Ahaji (Korintu)

²⁴ A u Efez je stigao Židov po imenu Apolon. On je bio učen čovjek iz Aleksandrije koji je dobro poznavao Sveta pisma. ²⁵ Bio je poučen o Gospodinovom putu, gorljivo je govorio i ispravno učio o Isusu iako je znao samo za Ivanovo krštenje. ²⁶ On je počeo hrabro govoriti u sinagogi. Kad su ga čuli Priscila i Akvila, pozvali su ga svojoj kući i izložili mu točnije Božji put. ²⁷ Kad je Apolon odlučio otići u Ahaju, braća su ga podržala i napisala vjernicima u Ahaji da ga lijepo prime. Kad je stigao onamo, puno je pomagao onima koji su po Božjoj milosti postali vjernici. ²⁸ U javnim je raspravama snažno pobijao Židove, dokazujući na temelju Svetih pisama da je Isus—Mesija.

Pavao u Efezu

19 Dok se Apolon nalazio u Korintu, Pavao je putovao po unutrašnjosti i stigao do Efeza. Ondje je naišao na neke vjernike pa ² ih upitao: »Jeste li primili Svetog Duha kad ste povjerovali?«

Oni su mu odgovorili: »Nismo ni čuli da postoji Sveti Duh.«

³ »Kakvim ste onda krštenjem kršteni?« upitao ih je.

Odgovorili su mu: »Ivanovim krštenjem.«

⁴ »Ivan je krstio ljude u znak njihovog obraćenja«, rekao im je Pavao, »Ivan je govorio narodu da vjeruju u onoga koji dolazi poslije njega, to jest u Isusa.«

⁵ Kad su to čuli, krstili su se u ime Gospodina Isusa. ⁶ Kad je Pavao položio svoje ruke na njih, na svakoga je sišao Sveti Duh. Oni su tada počeli govoriti drugim jezicima i proricati. ⁷ Sveukupno ih je bilo dvanaestorica muškaraca.

⁸ Pavao je zatim otišao u sinagogu. Ondje je tri mjeseca hrabro govorio i raspravljao sa Židovima. Uvjeravao ih je da prihvate Božje kraljevstvo. ⁹ No neki su od njih bili tvrdoglavi i odbili povjerovati. Govorili su loše o Božjem putu. Zato ih je Pavao napustio. Sa sobom je poveo Isusove učenike i svakoga je dana u školi nekog čovjeka, koji se zvao Tiran, držao rasprave. ¹⁰ To je trajalo dvije godine pa su tako svi stanovnici Azije, i Židovi i nežidovi, čuli Gospodinovu riječ.

Skevini sinovi

¹¹ Bog je preko Pavla činio izvanredna čuda. ¹² Ljudi su čak bolesnicima donosili rupčiće i marame, koje je Pavao bio upotrebljavao, a bolesni su tada ozdravljali i zli su duhovi izlazili iz njih.

¹³ Tamo su bili i neki Židovi koji su pokušavali istjerivati zle duhove izgovaranjem imena Gospodina Isusa. Govorili su: »Zapovijedam ti u ime Isusa o kojem Pavao propovijeda!« ¹⁴ To su radila sedmorica sinova nekoga židovskoga vodećeg svećenika koji se zvao Skeva.

¹⁵ A jednom im je zao duh odgovorio: »Ja znam tko je Isus i poznajem Pavla, a tko ste vi?«

¹⁶ Tada je čovjek u kojem se nalazio zao duh skočio na njih, svladao ih i pretukao. Tako su oni goli i ranjeni pobjegli iz kuće. ¹⁷ Za to su saznali svi Židovi i Grci, koji su živjeli u Efezu, i sve ih je obuzeo strah, a ime Gospodina Isusa još se više veličalo. ¹⁸ Mnogi koji su povjerovali došli su i otvoreno priznavali svoja zla djela, ¹⁹ a mnogi koji su se bavili vračanjem skupili su svoje knjige i pred svima ih spalili. Izračunato je da je vrijednost tih knjiga iznosila pedeset tisuća srebrnjaka^[a]. ²⁰ Tako se Gospodinova riječ silno širila na sve strane i sve je više ljudi vjerovalo u nju.

Pavao se sprema na put

²¹ Nakon ovih događaja, Pavao se odlučio uputiti u Jeruzalem kroz Makedoniju i Ahaju. Rekao je: »Nakon Jeruzalema moram posjetiti i Rim.« ²² I poslao je dvojicu svojih pomoćnika, Timoteja i Erasta, u Makedoniju, a sâm je proveo neko vrijeme u Aziji.

Nemiri u Efezu

²³ Nekako u to vrijeme u Efezu je došlo do velikog nemira zbog Puta. ²⁴ Ondje je živio neki čovjek po imenu Demetrije koji je radio sa srebrom. Izrađivao je male srebrne modele hramova božice Artemide, što je takvim zanatlijama donosilo priličnu zaradu. ²⁵ Sve ih je sazvao, zajedno s radnicima srodnih zanata, i rekao im: »Ljudi, vi znate da dobro zarađujemo ovim poslom. ²⁶ I sami čujete i vidite da je taj Pavao pridobio i preobratio mnogo ljudi, ne samo u Efezu nego gotovo i u cijeloj azijskoj pokrajini. On tvrdi da bogovi napravljeni ljudskom rukom nisu pravi bogovi. ²⁷ Postoji opasnost da ovaj naš zanat dođe na loš glas i, ne samo to, već bi i hram velike božice Artemide mogao izgubiti svoj značaj. Artemida je božica koju štuje cijela Azija i svijet, a postoji opasnost da i ona izgubi svoje veličanstvo.«

²⁸ Kad su to čuli, obuzeo ih je bijes i počeli su vikati: »Velika je efeška Artemida!« ²⁹ Tada se cijeli grad uznemirio. Zgrabili su Gaja i Aristarha, dvojicu Makedonaca koji su pratili Pavla, i svi su se strčali u amfiteatar. ³⁰ Pavao je htio izaći pred okupljeni narod, ali mu to nisu dopustili Gospodinovi sljedbenici. ³¹ Neki ljudi na vlasti u pokrajini bili su Pavlovi prijatelji. Poslali su mu poruku i zamolili ga da ne ide u amfiteatar. ³² Ondje su jedni vikali jedno, drugi drugo, a cijeli je skup bio u neredu. Većina njih nije ni znala zašto su se okupili. ³³ Židovi su gurnuli Aleksandra da stane pred ljude, a oni su mu govorili što da radi. Aleksandar je rukom zamolio za pozornost i pokušao objasniti što se događa. ³⁴ Kad su shvatili da je on Židov, dva su sata vikali kao jedan: »Velika je efeška Artemida!«

³⁵ Gradski je službenik umirio gomilu i rekao: »Efežani! Postoji li itko na svijetu tko ne zna da je Efez čuvar hrama velike Artemide i njezinoga kipa koji je pao s neba? ³⁶ To nitko ne može poreći. Ono što trebamo učiniti jest da ostanemo mirni i ne činimo ništa nepromišljeno. ³⁷ Dovukli ste ovu dvojicu ovamo iako nisu ni opljačkali hram niti su govorili protiv naše božice. ³⁸ Ako Demetrije i njegovi obrtnici imaju kakvu tužbu protiv koga, vrata sudnice su otvorena i prokonzuli su ondje. Neka strane same podignu tužbu jedna protiv druge. ³⁹ A ako imate još što za raspravu, morat ćete pričekati s tim do redovnoga skupa. ⁴⁰ Kako sada stvari stoje, postoji opasnost da zbog ovog danas budemo optuženi za pobunu. Ni na koji način ne možemo opravdati ovaj metež jer nema razloga za ovaj sastanak.« ⁴¹ Kad je to rekao, gradski je službenik raspustio skup.

Pavao u Makedoniji i Grčkoj

20 Kad se metež stišao, Pavao je poslao po sljedbenike. Nakon što ih je ohrabrio, oprostio se s njima i krenuo u Makedoniju. ² Putovao je tim područjima i puno ohrabrivao učenike. Zatim je stigao u Grčku i ostao ondje tri mjeseca. ³ Baš kad je trebao isploviti prema Siriji, Židovi su skovali urotu protiv njega i on se odlučio vratiti preko Makedonije. ⁴ Pratili su ga Sopater, Pirov sin iz Bereje, Aristarh i Sekund iz Soluna, Gaj iz Derbe, Timotej te Tihik i Trofim iz Azije. ⁵ Oni su krenuli prije nas i dočekali nas u Troadi. ⁶ Mi smo pak isplovili iz Filipa nakon Blagdana beskvasnih kruhova. Pet dana kasnije pridružili smo im se u Troadi. Ondje smo ostali sedam dana.

Pavlov zadnji posjet Troji

⁷ Prvog smo se dana u tjednu sastali da zajedno lomimo kruh,^[b] a Pavao je govorio okupljenima. Budući da je sutradan namjeravao otputovati, nastavio je govoriti do ponoći. ⁸ U sobi na katu, gdje smo se bili okupili, bilo je mnogo svjetiljaka. ⁹ Neki je mladić po imenu Eutih sjedio na prozoru. Budući da se Pavlov govor odužio, mladiću se silno prispavalo. San ga je potpuno svladao i pao je s trećega kata. Kad su ga podigli, bio je mrtav. ¹⁰ Pavao je sišao, kleknuo do mladića, zagrlio ga i rekao: »Ne uznemirujte se, živ je.« ¹¹ Zatim je otišao gore, prelomio kruh i jeo. Dugo im je govorio, sve do zore, a onda je otišao. ¹² Mladić je odnesen kući živ i svi su bili utješeni.

Putovanje do Mileta

¹³ Mi smo se pak ukrcali na brod i otplovili u Asos, gdje se trebao ukrcati i Pavao. Odlučio je tako jer je do Asosa htio ići pješice. ¹⁴ Kad smo se s njim našli u Asosu, uzeli smo ga na brod i isplovili za Mitilenu. ¹⁵ Sutradan smo isplovili iz Mitilene i stigli u blizinu otoka Hiosa. Drugi smo dan stigli do otoka Samosa, a dan nakon toga i u Milet. ¹⁶ Pavao je već odlučio da se ne zaustavljamo u Efezu, kako se ne bi zadržavao u Aziji. Žurio se da, ako je moguće, stignemo u Jeruzalem na dan Pedesetnice.

Pavlova poruka starješinama u Efezu

¹⁷ Iz Mileta je javio crkvenim starješinama u Efezu da dođu k njemu. ¹⁸ Kad su stigli, rekao im je: »Vi znate kako sam živio cijelo vrijeme dok sam bio s vama, od prvoga dana kad sam stigao u Aziju. ¹⁹ Sa svom poniznošću i u suzama služio sam Gospodinu. Prošao sam mnoge nevolje koje su me snašle zbog židovskih urota. ²⁰ Znate da se nisam ustručavao govoriti što god je bilo za vaše dobro. Poučavao sam vas javno i po vašim kućama. ²¹ I Židovima i Grcima govorio sam o vjeri u našega Gospodina Isusa. Opominjao sam ih da obrate svoja srca, vrate se Bogu i da polože vjeru u našega Gospodina Isusa. ²² No, sada, poslušan Svetom Duhu, na putu sam u Jeruzalem. Idem tamo i ne znam što će mi se dogoditi. ²³ Znam samo da mi u svakom gradu Sveti Duh jamči da me čeka zatočenje i nevolje. ²⁴ No meni nije ni najmanje stalo do života. Stalo mi je samo da dovršim svoj posao i zadatak koji mi je predao Gospodin Isus—da širim Radosnu vijest o Božjoj milosti.

²⁵ Sada znam da me nitko od vas više neće vidjeti. Bio sam s vama i govorio vam o Božjem kraljevstvu. ²⁶ Zato vam danas svečano izjavljujem: nevin sam ako tko od vas propadne ²⁷ jer sam vam prenio cjelokupnu Božju volju. ²⁸ Pazite na sebe i na sve koje vam je Sveti Duh povjerio na brigu. Vi ste pastiri, a oni su vaše stado—Božja Crkva, koju je Bog kupio vlastitom krvlju. ²⁹ Znam da će nakon moga odlaska među vas doći krvoločni vukovi. Oni neće poštedjeti stado. ³⁰ Čak će i među vama biti nekih koji će izvrtati istinu kako bi učenike odvukli za sobom. ³¹ Zato se čuvajte! Sjetite se da sam vas ja tri godine neprestano, danju i noću, opominjao u suzama.

³² A sada vas povjeravam Bogu i poruci o njegovoj milosti. Ona vas može ojačati i obdariti blagoslovima, kao i sve Božje svete ljude. ³³ Ja nisam žudio ni za čijim srebrom, zlatom niti skupom odjećom. ³⁴ Sami znate da sam se vlastitim rukama pobrinuo za svoje potrebe i potrebe onih koji su bili sa mnom. ³⁵ U svakoj sam vam prilici isticao da ustrajnim radom moramo pomagati onima koji su slabi. Učio sam vas da pamtite što je sâm Gospodin Isus rekao: ‘Blagoslovljenije je davati nego primati.’«

³⁶ Kada je ovo rekao, Pavao je kleknuo zajedno sa svima i pomolio se. ³⁷ Tada su svi briznuli u plač i počeli grliti i ljubiti Pavla, ³⁸ ožalošćeni jer im je rekao da ga više neće vidjeti. A zatim su ga otpratili na brod.

Pavao ide u Jeruzalem

21 Nakon što smo se rastali sa starješinama, isplovili smo ravno za otok Kos. Sutradan smo pristali na otok Rod, a odatle smo krenuli za Pataru. ² Našli smo brod koji je išao u Feniciju, ukrcali se i isplovili. ³ Kad smo stigli nadomak Cipru, ostavili smo ga sa svoje lijeve strane i nastavili ploviti prema Siriji. Pristali smo u Tiru jer je brod ondje trebao iskrcati teret. ⁴ U Tiru smo susreli Gospodinove sljedbenike i ostali s njima sedam dana. Oni su, upozoreni od Svetog Duha, rekli Pavlu da ne ide u Jeruzalem. ⁵ No, kad se naš boravak ondje približio kraju, nastavili smo put. Svi su nas sljedbenici, zajedno sa ženama i djecom, otpratili izvan grada. Na obali smo kleknuli i pomolili se. ⁶ Oprostili smo se s njima i ukrcali na brod, a oni su se vratili svojim kućama.

⁷ Iz Tira smo nastavili put i pristali u Ptolemaidi. Pozdravili smo tamošnju braću i sestre te ostali s njima jedan dan. ⁸ Sljedećeg smo dana isplovili i stigli u Cezareju. Otišli smo k Filipu i odsjeli kod njega. Filip je bio posvećen pronošenju Radosne vijesti. On je bio jedan od sedmorice^{[c] 9} i imao je četiri neudane kćeri koje su imale proročki dar. ¹⁰ Bili smo tamo nekoliko dana, a onda je iz Judeje došao neki prorok po imenu Agab. ¹¹ Došao je k nama, uzeo Pavlov remen, svezao njime svoje ruke i noge i rekao: »Evo što Sveti Duh kaže: ‘Ovako će Židovi u Jeruzalemu svezati čovjeka kojem pripada ovaj remen i predati ga nežidovima u ruke.’«

¹² Kad smo to čuli, i mi i tamošnji sljedbenici počeli smo preklinjati Pavla neka ne ide u Jeruzalem. ¹³ Pavao nam je odgovorio: »Što to radite? Zašto plačete i slamate mi srce? Spreman sam da me u Jeruzalemu, ne samo svežu nego i ubiju radi imena Gospodina Isusa.«

¹⁴ Budući da se nije dao uvjeriti, prestali smo ga moliti. »Neka bude kako Gospodin hoće«, rekli smo.

¹⁵ Nakon toga, spremili smo se i krenuli u Jeruzalem. ¹⁶ Neki od sljedbenika iz Cezareje pošli su s nama. Odveli su nas k čovjeku koji se zvao Mnason i kod kojeg smo trebali odsjesti. On je bio Cipranin i jedan od prvih Isusovih učenika.

Pavao posjećuje Jakova

¹⁷ Kad smo stigli u Jeruzalem, vjernici su nas spremno primili. ¹⁸ Sutradan je Pavao pošao s nama posjetiti Jakova. Kod njega su se okupili i svi starješine. ¹⁹ Pavao ih je pozdravio i potanko ih izvijestio o svemu što je Bog kroz njegovu službu učinio među nežidovskim narodima. ²⁰ Kad su saslušali Pavla, dali su hvalu Bogu, a Pavlu su rekli: »Brate, vidiš kako je na tisuće Židova povjerovalo, a svi oni revno slijede Mojsijev Zakon. ²¹ Oni su čuli da ti učiš sve Židove, koji žive među nežidovskim narodima, da ostave Mojsijev Zakon. Čuli su kako im govoriš da ne obrezuju svoju djecu niti da slijede naše običaje. ²² Što onda da radimo? Oni će sigurno saznati da si došao. ²³ Napravi onako kako ti kažemo. S nama su četiri čovjeka koja su se zavjetovala Bogu. ²⁴ Uzmi ih sa sobom, pristupi zajedno s njima obrednom pranju i plati njihove troškove obreda pa da mogu obrijati glave. Tada će svatko znati da ono što su čuli o tebi nije istina i da poštuješ Zakon. ²⁵ A što se tiče nežidovskih vjernika, poslali smo im pismo. U njemu smo im preporučili sljedeće:

Pavlovo uhićenje

²⁶ Pavao je poveo tu četvoricu sa sobom i sutradan je zajedno s njima pristupio obrednom pranju. Nakon toga, otišao je u Hram objaviti kad će završiti dani obrednog pranja i kada se trebaju prinijeti žrtve za svakoga od njih.

²⁷ Kad se sedam dana obrednog pranja približavalo kraju, neki su Židovi iz Azije ugledali Pavla u Hramu. Uzbunili su cijelo mnoštvo i uhvatili Pavla ²⁸ te su vikali: »Izraelci, pomozite! To je onaj čovjek koji ljude širom svijeta uči stvarima koje su u suprotnosti s Mojsijevim Zakonom. On govori protiv našeg naroda i ovog mjesta. Sad je čak i nežidove doveo u Hram i oskvrnuo ovo sveto mjesto.« ²⁹ Rekli su to jer su vidjeli Efežanina Trofima s Pavlom u gradu pa su pretpostavili da ga je Pavao doveo u Hram.

³⁰ Cijeli je grad bio u metežu. Ljudi su se ustrčali, zgrabili Pavla i odvukli ga iz Hrama. Istoga su se trena za njima zatvorila hramska vrata. ³¹ Pokušali su ga ubiti, a tada je zapovjedniku rimske vojske u Jeruzalemu stigla vijest da se pobunio cijeli grad. ³² On je odmah poveo sa sobom neke vojnike i časnike te se brzo uputio k narodu. Kad su Židovi ugledali zapovjednika i vojnike, prestali su tući Pavla. ³³ Tada je zapovjednik pristupio Pavlu, uhitio ga i zapovjedio da ga vežu dvama lancima. Nakon toga, upitao je ljude tko je Pavao i što je učinio, na što su jedni počeli vikati jedno, a drugi drugo. ³⁴ U svoj toj zbrci zapovjednik nije mogao utvrditi što je istina pa je zapovjedio da Pavla odvedu u vojarnu. ³⁵ Kad se Pavao približio stepenicama, vojnici su ga morali ponijeti na rukama da ga zaštite od nasilne gomile ³⁶ koja ih je slijedila i vikala za njima: »Ubijte ga!«

³⁷ Baš kad su se spremali odvesti ga u vojarnu, Pavao je rekao zapovjedniku: »Smijem li vam se obratiti?«

Zapovjednik je rekao: »Zar ti znaš grčki? ³⁸ Ti onda nisi onaj Egipćanin koji je prije nekog vremena započeo pobunu i poveo sa sobom u pustinju četiri tisuće razbojnika?«

³⁹ Pavao je odgovorio: »Ja sam Židov iz Tarza, građanin znamenitoga grada u Ciliciji. Molim vas, dopustite mi da se obratim narodu!«

⁴⁰ I zapovjednik mu je dopustio. Pavao je stao na stepenice i rukom dao znak da želi govoriti. Narod se stišao, a Pavao je počeo govoriti na aramejskom jeziku.

Pavao se obraća narodu

22 »Braćo i očevi naroda, poslušajte što imam reći pred vama u svoju obranu!« ² Kad su čuli da im se obratio na aramejskom, još su se više stišali. Tada je Pavao rekao: ³ »Ja sam Židov. Rođen sam u Tarzu u Ciliciji, ali sam odrastao u ovom gradu. Bio sam Gamalielov učenik i on me potanko poučio Zakonu naših predaka. Revno sam služio Bogu, kao što to i vi danas činite. ⁴ Progonio sam i ubijao one koji su slijedili Put, uhićivao muškarce i žene te ih odvodio u zatvor. ⁵ O tome mogu posvjedočiti vrhovni svećenik i čitavo Vijeće starješina. Od njih sam primio pisma za našu židovsku braću u Damasku. Otišao sam onamo da uhitim Isusove sljedbenike i privedem ih u Jeruzalem da budu kažnjeni.«

Pavao govori o svom obraćenju

⁶ »Kad sam već bio blizu Damaska, negdje oko podne, odjednom je oko mene zasjalo jako svjetlo s neba. ⁷ Pao sam na zemlju i začuo glas koji mi je rekao: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš?’ ⁸ Ja sam upitao: ‘Gospodine, tko si ti?’, a glas mi je odgovorio: ‘Ja sam Isus iz Nazareta kojega ti progoniš.’ ⁹ Oni koji su bili sa mnom vidjeli su svjetlo, ali nisu čuli glas koji mi je govorio. ¹⁰ Ja sam upitao: ‘Što da radim, Gospodine?’ A Gospodin mi je rekao: ‘Ustani i idi u Damask! Tamo će ti biti rečeno sve što ti je određeno da učiniš.’ ¹¹ Budući da je svjetlost bila toliko jaka da sam oslijepio, moji su me suputnici, vodeći me za ruku, odveli u Damask.

¹² Ondje se nalazio čovjek po imenu Ananija^[d], vjeran vršilac Zakona. Njega su cijenili svi tamošnji Židovi. ¹³ On mi je pristupio, stao pokraj mene i rekao: ‘Brate Savle, progledaj!’ Istoga sam trena progledao i ugledao Ananiju. ¹⁴ On mi je rekao: ‘Bog naših predaka izabrao te je da upoznaš njegovu volju. Izabrao te je da vidiš njegovog Pravednika i čuješ glas iz njegovih usta. ¹⁵ Ti ćeš svim ljudima govoriti o njemu i o tome što si vidio i čuo. ¹⁶ A sada, ne čekaj ni trena! Ustani i krsti se! Operi se od svojih grijeha, zazivajući njegovo ime.’

¹⁷ Kad sam se vratio u Jeruzalem, otišao sam u Hram. Dok sam ondje molio, imao sam viđenje. ¹⁸ Ugledao sam Isusa kako mi govori: ‘Smjesta otiđi iz Jeruzalema, jer njegovi stanovnici neće prihvatiti ono što im namjeravaš govoriti o meni.’ ¹⁹ Ja sam odgovorio: ‘Gospodine, ovdašnji ljudi znaju da sam išao od sinagoge do sinagoge, hvatao i tukao one koji vjeruju u tebe. ²⁰ Znaju i da sam bio prisutan kad su ubili Stjepana, tvog svjedoka. Ja sam stajao ondje i to odobravao. Čak sam čuvao odjeću onima koji su ga ubijali.’ ²¹ Isus mi je na to rekao: ‘Idi! Poslat ću te daleko, k nežidovskim narodima.’«

²² Židovi su slušali Pavla sve dok nije izgovorio te riječi, a tada su počeli vikati: »Uklonite ovoga čovjeka s lica zemlje! On ne zaslužuje da živi.« ²³ Dok su tako vikali, trgali su sa sebe odjeću i bacali prašinu u zrak. ²⁴ A zapovjednik je naredio da Pavla odvedu u vojarnu. Zapovjedio je da ga bičuju kako bi saznali zašto su Židovi tako vikali protiv njega. ²⁵ Kad su ga počeli vezivati za bičevanje, Pavao se obratio časniku koji je ondje stajao: »Je li dopušteno bičevati rimskoga građanina kojemu nije dokazana nikakva krivnja?«

²⁶ Kad je to čuo, časnik je otišao zapovjedniku i rekao mu: »Što to radite? Pa ovaj čovjek je rimski građanin!«

²⁷ Zapovjednik je prišao Pavlu i upitao ga: »Reci mi, jesi li ti stvarno rimski građanin?«

Pavao je rekao: »Jesam.«

²⁸ Zapovjednik je odgovorio: »Ja sam morao puno platiti da steknem rimsko građanstvo.«

Pavao je rekao: »A ja sam se s njime rodio.«

²⁹ Vojnici, koji su se spremali ispitivati Pavla, odmah su odstupili. I zapovjednik se uplašio kad je uvidio da je Pavao rimski građanin, a da ga je on stavio u lance.

Pavao govori židovskim vođama

³⁰ Sutradan je zapovjednik htio doznati za što Židovi optužuju Pavla pa mu je skinuo lance. A vodećim svećenicima i cijelom židovskom Velikom vijeću naredio je da se sastanu. Tada je izveo Pavla i doveo ga pred njih.