Add parallel Print Page Options

11 Oh Líbano, abre tus puertas, y queme fuego tus cedros.

Aúlla, oh haya, porque el cedro cayó, porque los magníficos son talados. Aullad, alcornoques de Basán, porque el fuerte monte es derribado.

Voz de aullido de pastores se oyó, porque su magnificencia es asolada; estruendo de bramidos de cachorros de leones, porque la soberbia del Jordán es destruida.

Así dijo el SEÑOR mi Dios: Apacienta las ovejas de la matanza;

a las cuales mataban sus compradores, y no se tenían por culpables; y el que las vendía, decía: Bendito sea el SEÑOR, porque he enriquecido; ni sus pastores tenían piedad de ellas.

Por tanto, no tendré piedad más de los moradores de la tierra, dice el SEÑOR; porque he aquí, yo entregaré los hombres, cada cual en mano de su compañero, y en mano de su rey; y quebrantarán la tierra, y yo no los libraré de sus manos.

Y apacentaré, pues, las ovejas de la matanza, es a saber, a los pobres del rebaño. Porque yo me tomé dos cayados; al uno puse por nombre Suavidad, y al otro Ligaduras; y apacenté las ovejas.

E hice matar tres pastores en un mes, y mi alma se angustió por ellos, y también el alma de ellos me aborreció a mí.

Y dije: No os apacentaré más; la que muriere, muera; y la que se perdiere, se pierda; y las que quedaren, que cada una coma la carne de su compañera.

10 Y tomé mi cayado Suavidad, y lo quebré, para deshacer mi pacto que concerté con todos los pueblos.

11 Y fue deshecho en ese día, y así conocieron los pobres del rebaño que miran a mí, que era palabra del SEÑOR.

12 Y les dije: Si os parece bien, dadme mi salario; y si no, dejadlo. Y apreciaron mi salario en treinta piezas de plata.

13 Y me dijo el SEÑOR: Echalo al tesorero, hermoso precio con que me han apreciado. Y tomé las treinta piezas de plata, y las eché en la Casa del SEÑOR al tesorero.

14 Y quebré el otro mi cayado, Ligaduras, para romper la hermandad entre Judá e Israel.

15 Y me dijo el SEÑOR: Toma aún los aperos de un pastor loco;

16 porque he aquí, que yo levanto pastor en la tierra, que no visitará las perdidas, no buscará la pequeña, no curará la perniquebrada, ni llevará la cansada a cuestas; sino que se comerá la carne de la gruesa, y romperá sus uñas.

17 ¡Ay del pastor inútil, que abandona el ganado! Espada sobre su brazo, y sobre su ojo derecho; del todo se secará su brazo, y enteramente será su ojo derecho oscurecido.

Kazna za narode

11 Otvori svoja vrata, Libanone,
    da vatra spali tvoje cedrove[a].
Plači, čemprese, jer pao je Cedar,
    jer su popadala moćna stabla.
Plačite, hrastovi Bašana,
    jer posječena je gusta šuma.
Čuje se plač pastira naroda,
    nestala su njihova divna stada.
Čuje se žalosna rika lavova,
    uništene su njihove guštare pokraj rijeke Jordan.

Pastir i ovce

Moj je BOG rekao: »Budi pastir ovcama određenim za klanje. Oni koji ih kupuju, nekažnjeno ih kolju. Oni koji ih prodaju, govore: ‘Neka je blagoslovljen BOG! Obogatio sam se!’ A ni njihovi pastiri ih ne žale. Ni ja više neću žaliti stanovnike ove zemlje«, govori BOG. »Svakog od njih ću predati u ruke njegovom bližnjem i njegovom kralju. Oni će uništavati zemlju, a ja ni jednog neću izbaviti iz njihovih ruku.«

I tako sam postao pastir ovcama trgovaca, koje su bile određene za klanje. Uzeo sam dva štapa—jedan sam nazvao Naklonost, a drugi Jedinstvo—pa sam napasao ovce.

U mjesec dana otpustio sam tri pastira. Izgubio sam strpljenje s njima, a oni su me zamrzili. Zatim sam rekao: »Neću više biti pastir s vama. Ovce, koje su na umoru, neka uginu. Ovce, koje trebaju biti uništene, neka budu uništene. A ovce koje preostanu, neka se međusobno pojedu.«

10 Zatim sam uzeo štap, koji sam nazvao Naklonost, i slomio ga napola. Tako sam raskinuo savez koji sam sklopio sa svim ljudima. 11 Toga je dana savez raskinut, a trgovci ovcama, koji su me gledali, znali su da je to poruka od BOGA.

12 Rekao sam im: »Ako ste voljni, dajte mi plaću, a ako ne, zadržite je.«

I oni su mi odmjerili plaću: trideset srebrnjaka.

13 BOG mi je potom rekao: »Baci ih u hramsku riznicu—tu jadnu plaću[b] kojom su me procijenili.«

I ja sam uzeo onih trideset srebrnjaka i bacio ih u riznicu BOŽJEGA hrama[c].

14 Zatim sam slomio i svoj drugi štap, zvan Jedinstvo. Tako sam raskinuo bratstvo između Jude i Izraela.

15 Tada mi je BOG rekao: »Uzmi ponovo opremu beskorisnog pastira. 16 Ovoj ću zemlji postaviti pastira koji neće mariti za izgubljene ovce, niti tražiti zalutale, niti liječiti ranjene, niti hraniti zdrave. Umjesto toga, jest će meso najboljih ovaca i otkidati im papke. 17 Slušaj, beskorisni pastiru! Napustio si svoje stado. Neka ga mač zasiječe po ruci i po desnom oku. Neka mu se ruka sasvim osuši, a desno oko oslijepi.«

Footnotes

  1. 11,1 cedrove U ovoj pjesmi, drveće i životinje predstavljaju vođe zemalja oko Jude.
  2. 11,13 jadnu plaću Doslovno: »sjajnu plaću«. Bog se time izruguje jer trideset srebrnjaka obično je bila cijena za roba.
  3. 11,13 u riznicu BOŽJEGA hrama Prema drevnom sirijskom tekstu. Hebrejski tekst navodi: »lončaru« (ili ljevaču metala) dva puta.