Add parallel Print Page Options

Samson u gradu Gazi

16 Jednom je Samson otišao u grad Gazu. Ondje je vidio prostitutku i odlučio provesti noć s njom.

Stanovnicima je Gaze bilo dojavljeno: »Samson je došao u grad!«

Tada su opkolili grad i cijelu noć čekali u zasjedi na gradskim vratima. Tijekom noći nisu poduzimali ništa. U zoru su planirali napasti Samsona.

No on je ležao samo do ponoći. U ponoć je ustao, primio gradska vrata i izvalio ih zajedno s držačima i metalnim šipkama. Stavio ih je na ramena i odnio na vrh jednog brda, na putu prema gradu Hebronu.

Samson i Delila

Nakon ovih događaja, zaljubio se u ženu iz doline Sorek. Zvala se Delila.

Filistejski su vladari došli k njoj i rekli: »Nagovori ga da ti otkrije u čemu je tajna njegove snage. Saznaj kako ga možemo svladati i svezati. Tako ćemo ga pokoriti. Ako to učiniš, svaki od nas dat će ti tisuću i sto srebrnjaka[a]

Delila je pitala Samsona: »Molim te, reci mi u čemu je tajna tvoje snage? Kako bi te netko mogao svezati i onesposobiti?«

Samson joj je odgovorio: »Kad bi me netko svezao sedmerim novim tetivama za lûk[b], bio bih nemoćan kao bilo koji drugi čovjek.«

Tada su filistejski vladari donijeli sedam novih tetiva za lûk, koje se još nisu osušile. Delila je njima svezala Samsona.

Dok su u drugoj sobi ljudi čekali u zasjedi, povikala je: »Samsone, dolaze Filistejci!«

No on je raskinuo tetive, kao da su niti koje izgaraju u plamenu. Tajna njegove snage nije bila otkrivena.

10 Delila je tada rekla Samsonu: »Prevario si me. Lagao si. A sad mi, molim te, reci kako te netko može svezati.«

11 »Kad bi me vezali novim konopima koji još nisu korišteni«, rekao je on, »postao bih slab kao bilo koji drugi čovjek.«

12 Delila je uzela nove konope i svezala ga. Dok su u drugoj sobi ljudi čekali u zasjedi, povikala je: »Samsone, dolaze Filistejci!«

Ali on je pokidao konope sa svojih ruku kao da su konci.

13 Delila je rekla Samsonu: »Dosad si me varao i govorio mi laži. A sad mi reci kako te netko može svezati.«

»Kad bi sedam pletenica[c] moje kose utkala u spravu za tkanje«, rekao joj je, »postao bih slab kao bilo koji drugi čovjek.«

14 Dok je Samson spavao, Delila je sedam pletenica njegove kose utkala u spravu za tkanje. Viknula je: »Samsone, dolaze Filistejci!«

No on se probudio i oslobodio kosu iz sprave za tkanje.

15 Delila mu je tada rekla: »Kako možeš reći da me voliš, kad mi nisi otvorio svoje srce? Tri puta si me prevario, a još uvijek mi nisi rekao u čemu je tajna tvoje velike snage.«

16 Dosađivala je i nagovarala ga iz dana u dan. A onda mu je bilo svega dosta jer se osjećao izmoren do smrti. 17 Povjerio joj se: »Britva nikad nije dotakla moju kosu. Posvećen sam Bogu još od majčine utrobe. Kad bi me netko ošišao na ćelavo, snaga bi me napustila. Postao bih slab poput svakog drugoga čovjeka.«

18 Shvativši da joj se iskreno povjerio, Delila je poručila filistejskim vladarima: »Dođite još jedanput. Otkrio mi je svoju tajnu.«

Tada su filistejski vladari došli i donijeli joj ranije ugovoreni novac. 19 Uspavala je Samsona na svom krilu i pozvala jednog čovjeka da mu s glave odreže sedam pletenica. Tako je Samson onemoćao i napustila ga je snaga.

20 Ona je povikala: »Samsone, dolaze Filistejci!«

On se probudio. Pomislio je da će se izvući kao i mnogo puta prije. No nije znao da ga je napustio BOG.

21 Filistejci su ga uhvatili, iskopali mu oči i odveli u grad Gazu. Okovali su ga brončanim lancima i dali mu da u zatvoru gura mlinski kamen i melje žito. 22 No kosa je na njegovoj glavi počela ponovo rasti.

Samsonova smrt

23 Filistejski su se vladari okupili da bi prinijeli veliku žrtvu svome bogu Dagonu i proveselili se.

Govorili su: »Naš nam je bog predao našega neprijatelja Samsona.«

24 Kad je narod vidio Samsona, slavili su svog boga. Govorili su: »Naš nam je bog predao našeg neprijatelja koji nam je opustošio zemlju i pobio mnogo ljudi.«

25 Zavladalo je dobro raspoloženje pa su povikali: »Pozovite Samsona! Neka nas zabavlja!«

Iz zatvora su doveli vezanog Samsona, a on je pred njima morao plesati.

Zatim su ga postavili između stupova Dagonovog hrama. 26 Mladiću, koji ga je vodio za ruku, Samson je rekao: »Daj mi da opipam stupove na kojima stoji hram. Želim se na njih nasloniti.«

27 Hram je bio pun muškaraca i žena. Svi su filistejski vladari bili ondje. Na krovu hrama bilo je oko tri tisuće muškaraca i žena koji su se ondje izrugivali Samsonu.

28 Samson je zavapio BOGU za pomoć: »Gospodaru BOŽE, sjeti me se. Molim te, daj mi snage još samo ovaj put. O Bože, daj mi da se osvetim Filistejcima za svoje oči.«

29 Samson se oslonio o dva središnja stupa na kojima je stajao hram. Desnom se rukom odupro o jedan, a lijevom o drugi stup. 30 Povikao je: »Daj mi da umrem s Filistejcima!«

Gurnuo je stupove svom snagom i hram se srušio na vladare i sav okupljeni narod. Tako je Samson više ljudi ubio umirući nego za svoga života.

31 Njegova su braća i cijela njegova obitelj došli preuzeti tijelo. Odnijeli su ga i pokopali u grobnici njegovog oca Manoaha, koja je između gradova Sore i Eštaola.

Samson je bio sudac u Izraelu dvadeset godina.

Footnotes

  1. 16,5 1.100 srebrnjaka Doslovno: »1.100 šekela«, što je oko 11 kilograma srebra.
  2. 16,7 tetiva za lûk Životinjske tetive koristile su se kao strune za lûk, za odapinjanje strijela, a najčvršće su bile svježe.
  3. 16,13 sedam pletenica Muškarci su u to vrijeme vezali kosu u pletenice. Samsonova je kosa bila vezena u sedam takvih pletenica: jedna straga i po tri sa strane.

Sansón en Gaza

16 Fue Sansón a Gaza, y vio allí a una mujer ramera, y se llegó a ella. Y fue dicho a los de Gaza: Sansón ha venido acá. Y lo rodearon, y acecharon toda aquella noche a la puerta de la ciudad; y estuvieron callados toda aquella noche, diciendo: Hasta la luz de la mañana; entonces lo mataremos. Mas Sansón durmió hasta la medianoche; y a la medianoche se levantó, y tomando las puertas de la ciudad con sus dos pilares y su cerrojo, se las echó al hombro, y se fue y las subió a la cumbre del monte que está delante de Hebrón.

Sansón y Dalila

Después de esto aconteció que se enamoró de una mujer en el valle de Sorec, la cual se llamaba Dalila. Y vinieron a ella los príncipes de los filisteos, y le dijeron: Engáñale e infórmate en qué consiste su gran fuerza, y cómo lo podríamos vencer, para que lo atemos y lo dominemos; y cada uno de nosotros te dará mil cien siclos de plata. Y Dalila dijo a Sansón: Yo te ruego que me declares en qué consiste tu gran fuerza, y cómo podrás ser atado para ser dominado. Y le respondió Sansón: Si me ataren con siete mimbres verdes que aún no estén enjutos, entonces me debilitaré y seré como cualquiera de los hombres. Y los príncipes de los filisteos le trajeron siete mimbres verdes que aún no estaban enjutos, y ella le ató con ellos. Y ella tenía hombres en acecho en el aposento. Entonces ella le dijo: ¡Sansón, los filisteos contra ti! Y él rompió los mimbres, como se rompe una cuerda de estopa cuando toca el fuego; y no se supo el secreto de su fuerza.

10 Entonces Dalila dijo a Sansón: He aquí tú me has engañado, y me has dicho mentiras; descúbreme, pues, ahora, te ruego, cómo podrás ser atado. 11 Y él le dijo: Si me ataren fuertemente con cuerdas nuevas que no se hayan usado, yo me debilitaré, y seré como cualquiera de los hombres. 12 Y Dalila tomó cuerdas nuevas, y le ató con ellas, y le dijo: ¡Sansón, los filisteos sobre ti! Y los espías estaban en el aposento. Mas él las rompió de sus brazos como un hilo.

13 Y Dalila dijo a Sansón: Hasta ahora me engañas, y tratas conmigo con mentiras. Descúbreme, pues, ahora, cómo podrás ser atado. Él entonces le dijo: Si tejieres siete guedejas de mi cabeza con la tela y las asegurares con la estaca. 14 Y ella las aseguró con la estaca, y le dijo: ¡Sansón, los filisteos sobre ti! Mas despertando él de su sueño, arrancó la estaca del telar con la tela.

15 Y ella le dijo: ¿Cómo dices: Yo te amo, cuando tu corazón no está conmigo? Ya me has engañado tres veces, y no me has descubierto aún en qué consiste tu gran fuerza. 16 Y aconteció que, presionándole ella cada día con sus palabras e importunándole, su alma fue reducida a mortal angustia. 17 Le descubrió, pues, todo su corazón, y le dijo: Nunca a mi cabeza llegó navaja; porque soy nazareo de Dios desde el vientre de mi madre. Si fuere rapado, mi fuerza se apartará de mí, y me debilitaré y seré como todos los hombres.

18 Viendo Dalila que él le había descubierto todo su corazón, envió a llamar a los principales de los filisteos, diciendo: Venid esta vez, porque él me ha descubierto todo su corazón. Y los principales de los filisteos vinieron a ella, trayendo en su mano el dinero. 19 Y ella hizo que él se durmiese sobre sus rodillas, y llamó a un hombre, quien le rapó las siete guedejas de su cabeza; y ella comenzó a afligirlo, pues su fuerza se apartó de él. 20 Y le dijo: ¡Sansón, los filisteos sobre ti! Y luego que despertó él de su sueño, se dijo: Esta vez saldré como las otras y me escaparé. Pero él no sabía que Jehová ya se había apartado de él. 21 Mas los filisteos le echaron mano, y le sacaron los ojos, y le llevaron a Gaza; y le ataron con cadenas para que moliese en la cárcel. 22 Y el cabello de su cabeza comenzó a crecer, después que fue rapado.

Muerte de Sansón

23 Entonces los principales de los filisteos se juntaron para ofrecer sacrificio a Dagón su dios y para alegrarse; y dijeron: Nuestro dios entregó en nuestras manos a Sansón nuestro enemigo. 24 Y viéndolo el pueblo, alabaron a su dios, diciendo: Nuestro dios entregó en nuestras manos a nuestro enemigo, y al destruidor de nuestra tierra, el cual había dado muerte a muchos de nosotros. 25 Y aconteció que cuando sintieron alegría en su corazón, dijeron: Llamad a Sansón, para que nos divierta. Y llamaron a Sansón de la cárcel, y sirvió de juguete delante de ellos; y lo pusieron entre las columnas. 26 Entonces Sansón dijo al joven que le guiaba de la mano: Acércame, y hazme palpar las columnas sobre las que descansa la casa, para que me apoye sobre ellas. 27 Y la casa estaba llena de hombres y mujeres, y todos los principales de los filisteos estaban allí; y en el piso alto había como tres mil hombres y mujeres, que estaban mirando el escarnio de Sansón.

28 Entonces clamó Sansón a Jehová, y dijo: Señor Jehová, acuérdate ahora de mí, y fortaléceme, te ruego, solamente esta vez, oh Dios, para que de una vez tome venganza de los filisteos por mis dos ojos. 29 Asió luego Sansón las dos columnas de en medio, sobre las que descansaba la casa, y echó todo su peso sobre ellas, su mano derecha sobre una y su mano izquierda sobre la otra. 30 Y dijo Sansón: Muera yo con los filisteos. Entonces se inclinó con toda su fuerza, y cayó la casa sobre los principales, y sobre todo el pueblo que estaba en ella. Y los que mató al morir fueron muchos más que los que había matado durante su vida. 31 Y descendieron sus hermanos y toda la casa de su padre, y le tomaron, y le llevaron, y le sepultaron entre Zora y Estaol, en el sepulcro de su padre Manoa. Y él juzgó a Israel veinte años.