Samuel 2 7

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod

Božje obećanje Davidu

(1 Ljet 17,1-15)

7 Kad se kralj nastanio u svojoj palači i kad mu je BOG dao da se odmori od svih neprijatelja koji su ga okruživali, ² rekao je proroku Natanu: »Ja živim u palači od cedrovine, a Božji je kovčeg još uvijek u šatoru.«

³ Natan je odgovorio kralju: »Učini što si naumio. BOG je uz tebe.«

⁴ No već iste je noći BOG govorio Natanu:

⁵ »Idi k mojem slugi Davidu i reci mu da BOG kaže: ‘Ti mi nećeš sagraditi kuću u kojoj ću stanovati. ⁶ Nisam boravio u kući otkad sam Izraelce izveo iz Egipta pa sve do danas. Selio sam se naokolo i boravio u šatoru. ⁷ Svuda sam išao s Izraelcima. Zapovjedio sam plemenskim glavarima da se brinu za moj narod Izrael. No nikada ih nisam tražio da mi sagrade kuću od cedrovine.’«

⁸ »Zato, reci mojem slugi Davidu da mu BOG Svevladar poručuje: ‘Ja sam te doveo s pašnjaka, gdje si pazio na stada, da vladaš mojim narodom Izraelom. ⁹ Bio sam s tobom kamo god si išao. Pred tobom sam porazio sve tvoje neprijatelje. A sad ću te učiniti slavnim poput najvećih velikana na zemlji. ¹⁰ Odredio sam mjesto za svoj narod Izrael i utemeljio ga. Zato imaju dom u kojem ih više nitko neće uznemiravati. Zlikovci ih više neće ugnjetavati kao prije, ¹¹ u vrijeme kad sam postavio suce^[a] svome narodu. Dat ću ti da se odmoriš od svih neprijatelja. Ja, BOG, obećavam ti da ću učvrstiti tvoj dom.

¹² Doći će vrijeme da umreš i pridružiš se svojim precima. Tada ću ti podići nasljednika—tvog potomka—i učvrstit ću njegovo kraljevstvo. ¹³ On će izgraditi dom mojem imenu, a ja ću zauvijek utvrditi prijestolje njegovog kraljevstva. ¹⁴ Bit ću mu otac, a on će mi biti sin. Kad pogriješi protiv mene, dat ću da ga drugi kažnjavaju. ¹⁵ No svoju ljubav i vjernost neću mu uskratiti, kao što sam to učinio Šaulu kojega sam uklonio pred tobom. ¹⁶ Tvoja obitelj i tvoje kraljevstvo održat će se zauvijek. Tvoje će prijestolje stajati čvrsto za sva vremena.’«

¹⁷ Natan je prenio Davidu sve te riječi i sve što je vidio.

Davidova molitva

(1 Ljet 17,16-27)

¹⁸ Tada je kralj David ušao u Sveti šator, sjeo pred BOGA i rekao:

»Gospodaru BOŽE, tko smo ja i moja obitelj da si toliko učinio za nas? ¹⁹ I kao da to nije dovoljno, Gospodaru BOŽE, nego još govoriš o budućnosti vladarske obitelji svoga sluge. Zar tako inače postupaš s ljudima, Gospodaru BOŽE?^[b]

²⁰ Što bih još mogao tražiti od tebe, kad me ti, Gospodaru BOŽE, tako dobro poznaješ? ²¹ Učinio si veličanstvena djela jer si tako obećao i jer si tako htio. Odlučio si sve to pokazati svome slugi. ²² Doista si velik, BOŽE! Nitko nije kao ti i nema drugog boga osim tebe. Sve smo to čuli vlastitim ušima. ²³ I nema naroda na zemlji kao što je tvoj narod Izrael. Oslobodio si ih ropstva i izveo iz Egipta. Učinio si ih svojim narodom. Pokazao si se velikim i učinio si čudesna djela. Pred svojim si narodom istjerao druge narode i njihove bogove. ²⁴ Izrael si učinio zauvijek svojim narodom. Ti si, BOŽE, postao njihov Bog.

²⁵ A sada, BOŽE, zauvijek potvrdi obećanje koje si dao meni i mojoj obitelji. Učini kako si obećao ²⁶ i uvijek će se tvoje ime veličati. Govorit će se: ‘BOG Svevladar je Bog koji vlada Izraelom!’ Vladarska obitelj tvoga sluge Davida učvrstit će se pred tobom. ²⁷ BOŽE Svevladaru, Bože Izraela, otkrio si svome slugi da ćeš mu podići vladarsku obitelj. Zato ti se i usuđujem ovako moliti. ²⁸ Da, Gospodaru BOŽE, ti si pravi Bog! Tvoje su riječi pouzdane. Toliko si mi dobra obećao. ²⁹ Sad te molim, blagoslovi moju obitelj da zauvijek ostane pred tobom. Ti si tako, Gospodaru BOŽE, obećao. S tvojim će blagoslovom moja obitelj zauvijek biti blagoslovljena.«