Prva poslanica Korinćanima 1:1-11:14

Knijga O Kristu

² Božjoj Crkvi u Korintu, vama koje je Bog pozvao da budete njegov sveti narod. Posvetio vas je u Kristu Isusu, kao i sve ostale koji bilo gdje prizivlju ime njihova i našega Gospodina Isusa Krista.

³ Neka vam naš Bog Otac i Gospodin Isus Krist daju svoju milost i mir.

Pavao zahvaljuje Bogu

⁴ Uvijek zahvaljujem Bogu na milosti kojom vas je obdario sada kad pripadate Kristu Isusu.

⁵ U njemu ste obogaćeni u svemu - u svakovrsnoj riječi i spoznaji.

⁶ Svjedočanstvo o Kristu utvrdilo se među vama

⁷ pa sada ne oskudijevate ni u jednome duhovnom daru iščekujući povratak našega Gospodina Isusa Krista.

⁸ On će vas učiniti postojanima sve do konca i sačuvat će vas neporočnima sve do svojega povratka,

⁹ jer Bog vjerno ispunjava obećanja, a on vas je sam pozvao da imate zajedništvo s našim Gospodinom Isusom Kristom.

Podjele u Crkvi

¹⁰ Draga braćo i sestre, zaklinjem vas imenom našega Gospodina Isusa Krista da se prestanete međusobno prepirati. Neka među vama vlada sloga i neka ne bude razdora u Crkvi. Molim vas da budete jedinstveni u mislima i u osjećajima.

¹¹ Klojini su mi ukućani rekli da se međusobno prepirete.

¹² Neki od vas, naime, kažu: 'Ja sam Pavlov sljedbenik

¹³ Zar je Krist razdijeljen? Jesam li ja, Pavao, raspet za vas? Je li tko od vas kršten u Pavlovo ime?

¹⁴ Hvala Bogu što ja nisam krstio nikoga od vas osim Krispa i Gaja

¹⁵ da sada nitko ne može reći kako je kršten u moje ime.

¹⁶ A da, krstio sam i Stefanine ukućane. Ne sjećam se da sam osim njih ikoga više krstio.

¹⁷ Jer Krist me nije poslao krstiti, nego propovijedati Radosnu vijest, i to ne mudrim riječima da Kristov križ ne izgubi snagu.

Božja mudrost

¹⁸ Govor o križu zvuči kao ludost onima koji su na putu propasti, ali mi koji smo spašeni prepoznajemo u toj poruci Božju silu.

²⁰ Ali što je s učenim glavama, s ljudima vičnim raspravama, znanstvenicima? Bog je učinio da se njihova mudrost čini beskorisnom ludošću.

²¹ Bog je u svojoj mudrosti znao da ga svijet nikada neće pronaći ljudskom mudrošću, pa je odlučio one koji vjeruju spasiti ludošću propovijedanja.

²² U taj Božji način spasenja židovi odbijaju povjerovati jer za dokaz traže znak s neba, a Grci zato što vjeruju samo u ono što ne proturječi njihovoj vlastitoj mudrosti.

²³ Zato naše propovijedanje raspetoga Krista židove sablažnjava, a pogani ga smatraju ludošću.

²⁴ Ali onima koje je Bog pozvao na spasenje, i židovima i poganima, Krist je Božja sila i Božja mudrost.

²⁵ Taj 'budalast' Božji plan mnogo je mudriji od najmudrijih ljudskih planova, a Božja je 'slabost' mnogo jača od najjače ljudske snage.

²⁶ Možete vidjeti, draga braćo, kako među vama koji ste izabrani nema mnogo onih koji ste po tjelesnom podrijetlu mudri, moćni ili plemenita roda.

²⁷ Bog je, naprotiv, izabrao one koje svijet smatra budalastima da posrami njegove mudrace, i slabe u očima svijeta da posrami njegove moćnike.

²⁸ Ono što je neplemenito i prezreno u očima svijeta, pa čak i ono čega nema, Bog je izabrao da obezvrijedi ono što svijet smatra vrijednim,

²⁹ zato da se nijedan smrtnik ne može hvaliti pred Bogom.

³⁰ Sam vam je Bog omogućio da budete u Kristu Isusu. Za našu je dobrobit Bog učinio Krista mudrošću. On nas opravdava pred Bogom. Čini nas svetima. Otkupio nas je.

2 Draga braćo i sestre, kad sam prvi put došao k vama, nisam se služio uzvišenim ni dubokoumnim riječima da vam navijestim Božju poruku.

² Jer odlučio sam među vama ne znati ništa drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga.

³ Došao sam k vama slab - bojažljivo i drhteći.

⁴ Moj govor i propovijedanje nisu se zasnivali na mudrim i uvjerljivim riječima, nego na djelovanju Svetoga Duha među vama,

⁵ zato da svoju vjeru ne temeljite na ljudskoj mudrosti, nego na Božjoj sili.

⁶ Doduše, kad smo sa zrelim kršćanima, navješćujemo mudrost - ali ne mudrost ovoga svijeta ni takvu mudrost koja bi se svidjela vladarima ovoga svijeta koji su ionako osuđeni na propast.

⁷ Navješćujemo tajnu, skrivenu Božju mudrost koju je Bog namijenio našoj dobrobiti još prije postanka svijeta.

⁸ Vladari ovoga svijeta nisu ju razumjeli - jer da jesu, ne bi raspeli našega Gospodina slave.

¹⁰ Ali mi to znamo jer nam je Bog otkrio svojim Duhom koji proniče sve, pa tako i Božje dubine.

¹¹ Tko može znati misli nekog čovjeka osim njegova vlastitoga čovječjeg duha u njemu? Tako ni Božje misli ne može znati nitko osim Božjega Duha.

¹² I tog nam je Božjeg Duha (a ne duha svijeta) Bog dao da bismo mogli znati čime nas je obdario.

¹³ Govoreći vam o tomu, ne služimo se riječima ljudske mudrosti, nego riječima koje nam daje Sveti Duh - služeći se riječima Duha da bismo objasnili duhovne istine.

¹⁴ Ali čovjek tjelesne naravi ne može razumjeti spoznaje koje daje Božji Duh. Njemu se one čine ludošću jer ih valja prosuđivati Duhom.

Pavao i Apolon, Kristovi sluge

3 Draga braćo i sestre, dok sam bio s vama, nisam s vama mogao razgovarati kao s duhovnim, zrelim kršćanima, nego kao s tjelesnima koji pripadaju ovome svijetu, kao s nejačadi u Kristu.

² Morao sam vas hraniti mlijekom, a ne čvrstom hranom jer ju niste mogli podnositi. A ne možete ni sada

³ jer vama još vlada tjelesna, grešna narav. Zavidite jedni drugima i prepirete se. Ne dokazuje li to da ste još tjelesni?

⁴ Kad jedan od vas kaže: 'Ja sam Pavlov sljedbenik

⁵ A tko je Apolon i tko je Pavao da biste se zbog nas prepirali? Ta mi samo služimo Gospodinu kako nam je dao - da kroz nas povjerujete u njega.

⁶ Ja sam u vaša srca posijao sjeme, Apolon ga je zalio, ali Bog je dao da poraste.

⁷ Nije važan ni onaj tko sije ni onaj tko zalijeva, već Bog koji daje rasti.

⁸ Tko sije i tko zalijeva, jedno su, ali svaki će primiti plaću prema vlastitom trudu.

⁹ Jer mi smo samo Božji suradnici, a vi niste naša, već Božja njiva, Božja građevina.

¹⁰ Po Božjoj sam milosti položio temelj kao mudar graditelj. Drugi nadoziđuju. Ali svatko mora paziti kako nadoziđuje!

¹¹ Jer nitko ne može postaviti neki drugi temelj osim onoga koji je već postavljen - a to je Isus Krist.

¹² Na njega se može nadozidati zlatom, srebrom, dragim kamenjem, drvom, sijenom ili slamom.

¹³ Ali svačije će djelo izići na vidjelo na Dan suda kad bude iskušano ognjem. Tada će se pokazati kakvo je čije djelo.

¹⁴ Graditelj čije djelo ostane, primit će nagradu.

¹⁵ Ali kome djelo izgori, pretrpjet će veliku štetu. On sam spasit će se, ali kao kroz vatru.

¹⁶ Ne shvaćate li da ste vi Božji hram i da Božji Duh prebiva u^[e] vama?

¹⁷ Razara li tko Božji hram, njega će Bog razoriti. Jer Božji hram je svet - a to ste vi, kršćani.

¹⁸ Nemojte se zavaravati. Drži li tko od vas sebe pametnim prema mjerilima ovoga svijeta, morat će postati ludim da bi bio mudar prema Božjim mjerilima.

²¹ Zato se nemojte ponositi time što slijedite nekog vođu. Sve je vaše:

²² i Pavao i Apolon i Petar,^[h] i cijeli svijet, i život i smrt, i sadašnjost i budućnost. Sve to pripada vama,

²³ vi pripadate Kristu, a Krist Bogu.

Pavao i Korinćani

4 Zato Apolona i mene smatrajte samo Kristovim slugama zaduženima da objašnjavamo Božje tajne.

² Kada je tko za što zadužen, od njega se očekuje da to vjerno obavlja.

³ A jesam li ja tako činio? Nimalo mi nije do toga da o tome prosuđujete vi ili bilo tko drugi. Čak ni sam sebe ne prosuđujem.

⁴ Savjest mi je čista, ali čak me ni to ne opravdava. Jer sudac mi je samo Gospodin.

⁵ Zato ne donosite preuranjene zaključke o tomu tko je vjeran, a tko nije prije nego što se Gospodin vrati. Kad on dođe, iznijet će na vidjelo tajne skrivene u tami i razotkriti nakane svačijeg srca. Tada će svatko primiti pohvalu od Boga.

⁶ Draga braćo, Apolona i sebe uzeo sam za primjer da biste od nas naučili što znači: 'Ne preko onoga što stoji pisano!' te da se ne nadimate što pristajete uz jednog učitelja protiv drugoga.

⁷ Po čemu si ti bolji od koga drugoga? Što imaš a da ti Bog to nije dao? A ako ti je sve dao Bog, zašto se hvališ kao da si to sam postignuo?

⁸ Vi mislite da već imate sve što trebate! Već ste bogati! I bez nas ste postali kraljevima! Kamo sreće da ste se zaista već zakraljili jer bismo onda i mi kraljevali s vama.

⁹ Čini mi se da je Bog nas apostole stavio na posljednje mjesto, poput ratnih zarobljenika osuđenih na smrt na kraju pobjedničke povorke, da nas tako gleda cijeli svijet, i anđeli i ljudi.

¹⁰ Zbog svoje odanosti Kristu činimo se glupima, no vi ste, dakako, vrlo mudri kršćani! Mi smo slabi, a vi jaki! O vama ljudi lijepo govore, a nama se smiju.

¹¹ Sve do ovoga trenutka podnosimo glad, žeđu i golotinju, primamo batine i beskućnici smo.

¹² Mukotrpno radimo vlastitim rukama da zaradimo za život. Blagoslivljamo one koji nas vrijeđaju, strpljivo podnosimo one koji nas zlostavljaju.

¹³ Blago uzvraćamo onima koji nas ocrnjuju. Postali smo kao smeće svijeta, kao svačiji izmet - sve do sada.

¹⁴ Ne pišem vam to da vas posramim, nego da vas upozorim kao svoju ljubljenu djecu.

¹⁵ Jer da imate i bezbroj učitelja o Kristu, ipak imate samo jednoga duhovnog oca. Ja sam vam postao ocem u Kristu Isusu kad sam vam propovijedao Radosnu vijest.

¹⁶ Zato vas zaklinjem: činite kao i ja.

¹⁷ Šaljem vam zato i Timoteja, svojega voljenog i vjernog sina u Gospodinu. On će vas podsjetiti na moje naputke o vladanju u Kristu, koje poučavam u svakoj crkvi.

¹⁸ Znam da su se neki od vas uznijeli kao da više neću doći k vama.

¹⁹ Ali doći ću, i to uskoro, bude li Gospodin htio, ne zato da vidim što ti umišljeni ljudi govore, nego da vidim što mogu u Gospodinu.

²⁰ Jer Božje kraljevstvo nije u riječima, nego u Božjoj sili.

²¹ Što vam je draže, da k vama dođem s kaznama i prijekorima ili s ljubavlju i blagošću?

Pavao osuđuje uznositost zbog duhovnosti

5 Pročulo se o takvom bludu među vama, o takvom zlu kakvo čak ni pogani ne čine. Kažu mi da neki čovjek iz vaše crkve živi u grijehu sa ženom svojega oca.

² A vi ste se još umislili. Zašto niste u žalosti? Uklonite iz svojega zajedništva počinitelja tog nedjela.

³ Iako nisam nazočan tijelom, nazočan sam duhom te sam presudio, kao da sam s vama, čovjeku koji je takvo što počinio:

⁴ okupite Crkvu u ime našega Gospodina Isusa Krista. Ja ću biti s vama duhom, kao i sila Gospodina Isusa.

⁵ Predajte toga čovjeka Sotoni u ruke: isključite ga iz Crkve da trpi u tijelu^[i] kako bi se on^[j] spasio na dan Gospodina Isusa.

⁶ Kako se još možete hvaliti! Kao da ne znate da malo kvasca ukvasi sve tijesto! Dopustite li jednomu da griješi, ubrzo će se grijeh proširiti.

⁷ Očistite se od staroga kvasca da budete novo tijesto, kao što i jeste beskvasni, jer je naše pashalno janje - Krist - već žrtvovano.

⁸ Svetkujmo zato blagdan, ne sa starim kvascem niti s kvascem zloće i pokvarenosti, već s beskvasnim kruhom čistoće i čestitosti.

⁹ U prijašnjoj sam vam poslanici napisao da se ne družite s bludnicima.

¹⁰ Nisam pri tome mislio na bludnike općenito, na nevjernike iz svijeta koji su bludnici, ili lakomci, ili varalice, ili idolopoklonici - jer inače biste morali izići iz svijeta.

¹¹ Mislio sam da se ne družite s ljudima koji sebe nazivaju kršćanima,^[k] a bludnici su, ili lakomci, ili idolopoklonici, ili klevetnici, ili pijanci, ili varalice.

¹² Nije na meni da sudim one koji su vani. Ali onima u Crkvi koji tako griješe trebate suditi.

¹³ Onima koji su vani sudit će Bog. Ali u Svetome pismu piše: 'Isključite opakoga iz svoje sredine.'

Treba izbjegavati sudske parnice između kršćana

6 Kako se neki od vas usuđuju s drugim kršćanima parničiti na svjetovnome sudu tražeći pravdu od nepravednih umjesto od svetih?

² Zar ne znate da ćemo mi sveti jednoga dana suditi svijet? Pa ako ćete suditi svijetu, ne možete li sami presuđivati i o tim sitnicama?

³ Ne znate li da ćemo suditi anđelima? Morali biste stoga biti u stanju riješiti svagdašnje razmirice ovdje na zemlji.

⁴ A vi za svoje svagdašnje sporove uzimate suce izvana! Zašto ne uzmete za suca nekoga od najmanje cijenjenih u Crkvi?.

⁵ Kažem to da biste se postidjeli. Nema li u cijeloj Crkvi nikoga tko bi bio dovoljno mudar da presudi među braćom?

⁶ Umjesto toga jedan kršćanin^[l] tuži drugoga - i to pred nevjernicima!

⁷ Nedostatak vam je već to što se uopće parničite. Zašto radije ne pretrpite nepravdu? Zašto radije ne pregorite štetu?

⁸ Umjesto toga vi i sami nanosite nepravdu i varate - čak i vlastitu braću u Kristu!

Treba se kloniti bluda

⁹ Ne znate li da oni koji čine zlo neće baštiniti Božje kraljevstvo? Nemojte se zavaravati! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni homoseksualci,

¹⁰ ni lopovi, ni lakomci, ni pijanci, ni psovači, ni varalice neće baštiniti Božjeg kraljevstva.

¹¹ I neki od vas bili su takvi, ali sada ste oprani od grijeha i posvećeni. Opravdani ste pred Bogom zbog onoga što su Gospodin Isus Krist i Duh našega Boga učinili za vas.

¹² Kaže se: 'Sve mi je dopušteno...' - ali sve mi ne služi na korist. 'Sve mi je dopušteno...' - ali ničemu neću robovati.

¹³ Kažete: 'Hrana je za trbuh, a trbuh za hranu.' Tako je, ali Bog će jednog dana i jedno i drugo uništiti. Naša tijela nisu stvorena za blud, nego da njima služite Gospodinu, i Gospodin se brine o njima.

¹⁴ Bog će uskrisiti naša tijela od mrtvih svojom veličanstvenom silom, baš kao što je i našega Gospodina podignuo od mrtvih.

¹⁵ Ne shvaćate li da su vaša tijela Kristovi udovi? Zar ćete dakle svoje tijelo, koje pripada Kristu, sjediniti s bludničinim? Nipošto!

¹⁶ Zar ne znate da muškarac koji se druži s bludnicom postaje s njom jedno tijelo? Jer u Svetome pismu piše: 'Njih će dvoje biti jedno tijelo.'^[m]

¹⁷ A tko se združi s Gospodinom, postaje s njime jedan duh.

¹⁸ Bježite od bluda! Svaki drugi grijeh čovjek čini izvan tijela, a bludnik griješi protiv vlastitog tijela.

¹⁹ Ne shvaćate li da je vaše tijelo hram Svetoga Duha kojega vam je Bog dao i da on prebiva u vama? Vi ne pripadate sebi

²⁰ jer je Bog za vas platio otkupninu. Zato svojim tijelom trebate proslavljati Boga.

O ženidbi

7 A sada odgovor na ono o čemu ste mi pisali: dobro je da čovjek živi uzdržavajući se od dodira sa ženom.

² Ali zbog pogibli od bluda dobro je da svaki muškarac ima svoju ženu, a svaka žena svojega muža.

³ Muž neka ženi ne uskraćuje tjelesnu bliskost na koju ona ima pravo, a isto tako ni žena mužu.

⁴ Jer ženinim tijelom gospodari muž, a on nije gospodar vlastitog tijela, već njime gospodari njegova žena.

⁵ Nemojte se uskraćivati jedno drugome, osim ako to želite učiniti privremeno da biste se potpunije posvetili molitvi. Zatim se opet združite da vas Sotona ne bi napastovao zbog suzdržavanja.

⁶ Ali to vam kažem kao dopuštenje, a ne kao zapovijed.

⁷ želio bih da svi budu neženje, kao ja. Ali svakome od nas Bog je dao drukčiji dar - nekome da bude oženjen, nekome da bude samac.

⁸ Što se tiče neoženjenih i udovica - bolje im je da ostanu samci kao i ja.

⁹ Ako se pak ne mogu uzdržati, neka se žene. Jer je bolje ženiti se nego izgarati od žudnje.

¹⁰ A za one u braku imam zapovijed - ne od sebe, već od Gospodina: neka se žena ne rastaje od muža.

¹¹ Ako se ipak rastane, neka se više ne udaje ili neka se pomiri s mužem. Ni muž ne smije ostaviti ženu.

¹² A ostalima pak kažem, iako Gospodin to nije izravno zapovjedio: ima li kršćanin^[n] ženu nevjernicu koja pristaje živjeti s njim, ne smije ju ostaviti.

¹³ Ima li kršćanka^[o] muža nevjernika koji pristaje s njom živjeti, ne smije ga napustiti.

¹⁴ Jer žena kršćanka unosi svetost u brak, a muž kršćanin također. Inače će vam djeca biti poput pogana, ali ovako su posvećena za Boga.

¹⁵ Ali ako se supružnik koji nije vjernik želi rastaviti, neka to učini. Vjerni muž ili žena nisu primorani s njima ostati jer Bog želi da njegova djeca žive u miru.

¹⁶ Jer tko zna hoće li žena kršćanka spasiti muža nevjernika, ili muž kršćanin ženu koja nije vjernica.

¹⁷ Inače neka svatko živi kako mu je Gospodin dodijelio, kao kad ga je Bog pozvao. Tako naređujem po svim crkvama.

¹⁸ Ako je tko bio obrezan prije nego što je postao vjernikom, to ne bi trebao skrivati. A tko se obratio kao neobrezan, ne bi se sada trebao obrezivati.

¹⁹ Jer nije važno je li tko obrezan ili neobrezan, već držati se Božjih zapovijedi.

²⁰ Svatko neka ostane u onome zvanju u kojemu ga je zatekao Božji poziv.

²¹ Jesi li pozvan kao rob? Ne brini se! Ako ti se pokaže prilika da se oslobodiš, radije se okoristi.

²² Ako si i bio rob kad te je Gospodin pozvao, on te je oslobodio od robovanja grijehu. A ako te je pozvao kao slobodnog čovjeka, sada si Kristov rob.

²³ Bog je za vas platio otkupninu. Nemojte zato robovati ljudima.

²⁴ Zato, braćo, neka svatko u svojemu zajedništvu s Bogom ostane u onomu u čemu ga je on pozvao.

²⁵ Glede neudanih djevojaka nemam zapovijedi od Gospodina. Mogu vam samo savjetovati kao čovjek koji je, po Božjemu milosrđu, vrijedan povjerenja.

²⁶ Zbog sadašnje nevolje smatram da je najbolje da ostanete tako kako jeste.

²⁷ Imaš li ženu, ne traži rastave. Nisi li oženjen, nemoj se ni ženiti.

²⁸ Ako se i oženite, nije to grijeh. Ako se djevojka uda, ne griješi. Htio bih vas samo sačuvati od tjelesne patnje koja dolazi s brakom.

²⁹ Braćo i sestre, želim, naime, reći da nam je još kratko vrijeme preostalo. Zato oženjeni ne smiju dopustiti da im brak bude prva briga.

³⁰ žalosni ne smiju zanemariti Božji posao zbog svoje žalosti, ni sretni zbog svoje radosti, ni imućni zbog svojega bogatstva,

³¹ ni oni koji uživaju u ovome svijetu zbog svojega užitka, jer obličje ovoga svijeta prolazi.

³² želio bih da budete bezbrižni. Neženja se brine o Božjemu poslu i kako da ugodi Gospodinu.

³³ A oženjen se čovjek uz to mora brinuti i o svjetovnomu - kako da ugodi ženi -

³⁴ pa je podijeljen. Neudana žena ili djevojka isto se tako može više brinuti za Gospodnje, da bude sveta i tijelom i duhom. A udana se mora brinuti i za svjetovno - kako da ugodi mužu.

³⁵ Ne govorim to da vam postavljam zabrane, nego da vam pomognem da uzmognete primjereno i neometano služiti Gospodinu.

³⁶ Ako tko smatra da nedolično postupa prema svojoj zaručnici, i ako ona više nije u prvoj mladosti te stoga drži da se treba oženiti, neka se oženi. Neće zgriješiti. Neka se vjenčaju!

³⁷ Ali ako je tko čvrsto odlučio ne ženiti se, a nema hitnje i može vladati sobom, dobro čini ne ženeći se.

³⁸ Tko se dakle oženi, dobro čini, a tko se ne oženi, čini još bolje.

³⁹ žena je vezana za svojega muža dokle god on živi; ako joj muž umre, može se opet udati, ali samo za kršćanina.^[p]

⁴⁰ Ali smatram da će biti blaženija ako se ne uda ponovno te da vam govoreći to dajem savjet od Svetoga Duha.

O hrani žrtvovanoj idolima

8 Što se tiče mesa žrtvovanog idolima, o tomu svi posjedujemo znanje. Ali znanje čovjeka čini umišljenim, a ljubav izgrađuje.

² Misli li tko da mnogo zna, taj ne zna kako treba znati.

³ A Bog poznaje čovjeka koji ga uistinu ljubi.

⁴ Smijemo li, dakle, jesti meso žrtvovano idolima? Svi znamo da idol zapravo nije Bog i da postoji samo jedan Bog.

⁵ Neki vjeruju da ima mnogo bogova na nebu i na zemlji - jer zaista ima mnogo takozvanih bogova.

⁶ Ali mi znamo da postoji samo jedan Bog Otac koji je sve stvorio i za kojega postojimo. I jedan je Isus Krist po kojemu je sve stvoreno i po kojemu imamo život.

⁷ Ali to ne znaju svi. Neki ljudi toliko su naviknuti na idole da jedući žrtvovano meso o njemu razmišljaju kao o mesu žrtvovanom pravim bogovima te tako kaljaju svoju slabu savjest.

⁸ Zapamtite da jelom nećemo steći Božju naklonost. Niti što gubimo ako takvo meso ne jedemo, niti što dobivamo jedemo li ga.

⁹ Ali pazite da zbog te vaše slobode ne posrne slabiji brat ili sestra.

¹⁰ Jer tko smatra da je grijeh jesti tu hranu, može te vidjeti kako jedeš u idolskome hramu. Ti znaš da u tome nema ničega lošega, ali on će jedući meso žrtvovano idolima naučiti da kalja svoju savjest čineći ono što smatra grijehom.

¹¹ Tako zbog tvojega znanja može propasti nejaki kršćanin^[q] za kojega je Krist umro.

¹² Griješeći tako protiv braće i ranjavajući njihovu nejaku savjest, griješite protiv Krista.

¹³ Ako će moje jelo navesti na grijeh mojeg brata, neću više jesti mesa dok živim da moj brat zbog mene ne posrne.

Pavao se odriče svojih prava

9 Nisam li ja slobodan? Nisam li apostol? Nisam li vidio našega Gospodina Isusa vlastitim očima? Niste li vi u Gospodinu zbog mojega truda?

² Ako me drugi i ne smatraju apostolom, vama to sigurno jesam jer ste vi živ dokaz za to.

³ To je odgovor onima koji osporavaju moje apostolstvo.

⁴ Nemamo li pravo jesti za vašim stolom?

⁵ Nemamo li pravo dovesti sa sobom ženu kršćanku,^[r] kao što čine i drugi učenici, Gospodinova braća i Petar?^[s]

⁶ Ili se samo Barnaba i ja moramo uzdržavati vlastitim radom?

⁷ Koji to vojnik vojuje o svojemu trošku? Tko sadi vinograd a da ne smije jesti njegova roda? Koji to pastir napasa stado a da ne smije piti mlijeka?

⁸ Ne govorim vam to samo po ljudsku, nego tako kaže i Božji zakon.

⁹ Jer u Mojsijevu zakonu piše: 'Ne zavezuj usta volu koji vrši žito.'^[t] Mislite li da je Bog to rekao samo za volove?

¹⁰ Nije li to rekao i za nas? Naravno da jest. Kao što žeteoci i vršioci rade u nadi da će imati udjela u žetvi, tako i duhovne radnike trebaju namiriti oni kojima služe.

¹¹ Zar je previše da mi, koji smo u vas sijali duhovna dobra, očekujemo požeti vaša tjelesna dobra?

¹² Ako drugi na to imaju pravo, nemamo li mi i veće pravo? Ipak, nismo se njime koristili, nego sve podnosimo da ne postavimo kakvu zapreku Kristovoj Radosnoj vijesti.

¹³ Ne znate li da oni koji rade u Hramu dobiju od hrane koju ljudi donose u svetište i da oni koji služe pri žrtveniku dobiju dio žrtvenih prinosa?

¹⁴ Jednako je tako Gospodin naredio da oni koji navješćuju Radosnu vijest od nje i žive.

¹⁵ Ali ja se nikad nisam koristio tim pravom. I ne pišem vam to zato da bih to od sada činio. Radije bih umro nego se odrekao te odlike da propovijedam bez naplate.

¹⁶ Propovijedanjem Radosne vijesti ne mogu se hvaliti jer mi je to dužnost. Teško meni ako ju ne propovijedam!

¹⁷ Da to činim iz vlastite pobude, imao bih pravo na plaću. Ali ja samo vršim službu koju mi je Bog povjerio.

¹⁸ Što mi je dakle plaća? Zadovoljstvo da propovijedam Radosnu vijest besplatno ne iskorišćujući svoje propovjedničko pravo.

¹⁹ Iako sam slobodan i ne pripadam nikome, ipak sam svima postao robom, samo da ih što više pridobijem za Krista.

²⁰ Kad sam bio sa židovima, bio sam židov da ih mogu dovesti Kristu. Kad sam bio s onima koji se drže židovskih zakona, i ja sam to činio, iako nisam vezan Zakonom, da ih mogu dovesti Kristu.

²¹ Kad sam bio s poganima koji nemaju Zakona, bio sam poput njih koliko sam god mogao. Tako sam stekao njihovo povjerenje i mogao ih dovesti Kristu, ali nisam zanemario Božji zakon, nego sam bio poslušan Kristovu zakonu.

²² S nejakima sam bio nejak da ih pridobijem za Krista. Svima njima bio sam sve ne bih li neke spasio.

²³ A sve to činim zbog Radosne vijesti, da i ja budem njezinim dionikom.

²⁴ Ne znate li da u trci svi trkači trče, a samo jedan osvoji prvu nagradu? I vi trčite tako da ju osvojite.

²⁵ Svaki natjecatelj živi suzdržljivo. Oni to čine da dobiju vijenac koji će istrunuti, a mi da dobijemo nagradu koja će vječno trajati.

²⁶ Trčim zato, ali uvijek prema cilju, a ne besciljno i uzaludno poput nekoga tko šakom udara vjetar.

²⁷ Stegom morim svoje tijelo i tjeram ga poput roba da ne bih, pošto sam drugima propovijedao, sam bio odbačen.

Upozorenje na idolopoklonstvo

10 Htio bih, braćo i sestre, da znate što se našim precima davno dogodilo u pustinji. Bog ih je sve vodio oblakom koji se kretao pred njima i sve ih je sigurno preveo preko mora po suhome dnu.

² Svi su oni kršteni u oblaku i u moru kao Mosijevi sljedbenici.

³ Svi su jeli istu čudesnu hranu i svi su pili istu čudesnu vodu.

⁴ Pili su iz duhovne stijene koja ih je pratila, a ta je stijena bio Krist.

⁵ Unatoč svemu, većina ih nije bila po volji Bogu te su poubijani u pustinji.

⁶ To se dogodilo nama za opomenu: da ne žudimo za zlim poput njih

⁷ i da se ne klanjamo idolima kao oni. U Svetome pismu piše: 'Narod posjeda da jede i pije, a zatim ustanu plesati' u čast zlatnome teletu.

⁸ Ne odajmo se bludu kao što su mu se oni odali te ih je zbog toga dvadeset tri tisuće palo u jednome danu.

⁹ Ne izazivajmo Gospodina kao što su ga izazivali neki od njih pa su poginuli od zmija.

¹⁰ Ne prigovarajte kao što su neki od njih prigovarali pa je Bog poslao anđela Zatornika da ih pobije.

¹¹ Sve se to događalo nama za primjer, a zapisano je kao opomena nama koji živimo u posljednjim vremenima.

¹² Misli li dakle tko da dobro stoji, neka pazi da ne zapadne u isti grijeh.

¹³ Znajte da vas ne snalaze kušnje koje i drugi ljudi nemaju. Bog je vjeran. Neće dopustiti da vas kušnja nadvlada, nego će vam pokazati i izlaz iz nje da možete izdržati.

¹⁴ Zato se, dragi moji, klonite idolopoklonstva.

¹⁵ Razumni ste vi ljudi. Prosudite dakle sami je li istina što ću vam reći.

¹⁶ Nije li čaša koju posvećujemo za stolom Gospodnjim zajedništvo Kristove krvi? Nije li kruh koji lomimo zajedništvo Kristova tijela?

¹⁷ Time što svi jedemo od jednoga kruha pokazujemo da smo jedno tijelo.

¹⁸ Pogledajte Izraelce po tijelu! Svi koji blaguju žrtve dionici su žrtvenika.

¹⁹ Što želim reći? Da su žrtve idolima vrijedne ili da su idoli pravi bogovi?

²⁰ Naprotiv! Kažem da pogani te žrtve prinose demonima, a ne Bogu. A ja ne želim da vi imate išta s demonima.

²¹ Ne možete piti i iz Gospodnjeg i iz vražjeg kaleža. Ne možete jesti i za Gospodnjim i za vražjim stolom.

²² Zar da izazivamo Gospodinovu ljubomoru? Mislite li da smo jači od njega?

²³ Kaže se: 'Sve mi je dopušteno...' - ali ne služi mi sve na korist. 'Sve mi je dopušteno...' - ali sve ne izgrađuje.

²⁴ Ne mislite samo na vlastito dobro. Brinite se o tome što je dobro za drugoga.

²⁵ Jedite sve što se prodaje na tržnici i nemojte se zbog savjesti raspitivati je li žrtvovano idolima ili nije.

²⁶ Jer 'Gospodinova je zemlja i sve na njoj.'^[u]

²⁷ Pozove li vas na objed nevjernik i želite li se odazvati, jedite sve što se pred vas stavi ne ispitujući ništa zaradi savjesti.

²⁸ Ako vas tko upozori da je meso bilo žrtvovano idolima, nemojte ga jesti zaradi onoga koji vas je upozorio i zaradi njegove savjesti.

²⁹ Ne zaradi svoje, nego zaradi njegove savjesti.'Zašto bi moju slobodu ograničavala tuđa savjest?' pitat ćete.

³⁰ 'Ako zahvaljujem Bogu za hranu koju jedem, zašto da me osuđuju zbog onoga što jedem?'

³¹ Jer bilo da jedete, pijete ili činite što drugo, sve činite Bogu na slavu!

³² Ne budite na sablazan nikome - ni židovima, ni poganima,^[v] ni Božjoj crkvi.

³³ Tako se i ja trudim svima u svemu ugoditi ne čineći ono što je najbolje za mene, već što je najbolje za njihovo spasenje.

11 A vi biste trebali slijediti moj primjer, kao što ja slijedim Kristov.

Upute za javno bogoslužje

² Pohvaljujem vas što me se u svemu sjećate i što se držite kršćanskoga učenja koje sam vam predao.

³ Ali hoću da nešto znate: svaki je čovjek odgovoran Kristu, žena je odgovorna mužu, a Krist je odgovoran Bogu.^[w]

⁴ Muškarac sramoti Krista^[x] ako pokriva glavu dok se moli ili prorokuje.

⁵ A žena sramoti svojega muža^[y] ako se moli ili prorokuje gologlava. To je isto kao da je obrijala glavu.

⁶ Ako odbije na glavi nositi pokrivalo, neka ošiša svu kosu. A kako je sramota da žena bude kratke kose ili obrijane glave, treba nositi pokrivalo.

⁷ Muškarac ne treba pokrivati glavu jer je na sliku i slavu Božju, a muškarcu je slava žena.

⁸ Prvi čovjek nije nastao od žene, nego je ona nastala od njega.

⁹ Nije, osim toga, muškarac stvoren zaradi žene, nego žena zaradi muškarca.

¹⁰ Zato žena treba uvijek imati pokrivenu glavu kao znak vlasti, zbog anđela.

¹¹ Ali u odnosima između Gospodinove djece žena nije neovisna o mužu niti je muž neovisan o ženi.

¹² Jer iako je prva žena nastala od muškarca, od tada su svi muškarci rođeni od žene, a sve to dolazi od Boga.

¹³ Prosudite sami dolikuje li da se žena moli Bogu gologlava.

¹⁴ Nije li očito da je muškarcu sramota imati dugu kosu?