Postanak 8

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod

Prestanak potopa

8 Bog nije zaboravio Nou niti sve divlje i pitome životinje koje su s njim bile u arci. Učinio je da puše vjetar nad zemljom, a vode su se povlačile. ² Zatvorili su se izvori iz dubina i nebeske brane te se zaustavila kiša. ³ Vode su postupno odlazile sa zemlje. Nakon stotinu i pedeset dana toliko su se spustile ⁴ da se sedamnaestog dana sedmoga mjeseca arka zaustavila na gorju Ararat. ⁵ Vode su nastavile opadati do desetog mjeseca, a prvog dana desetog mjeseca pokazali su se vrhovi planina.

⁶ Nakon četrdeset dana, Noa otvori prozor, koji je napravio na arci, ⁷ i pusti gavrana. Gavran je odlijetao i vraćao se dok se vode nisu isušile sa zemlje. ⁸ Zatim je Noa pustio golubicu, da vidi jesu li se vode povukle s površine zemlje. ⁹ No ona nije našla mjesto na koje bi se spustila, jer je voda i dalje prekrivala svu površinu, pa se vratila. On ispruži ruku, prihvati je i unese u arku. ¹⁰ Pričekao je još sedam dana pa je ponovo pustio golubicu iz arke. ¹¹ Uvečer se vratila i u kljunu donijela mladi list masline! Tako je Noa znao da su se vode povukle sa zemlje. ¹² Zatim je pričekao još sedam dana pa je ponovo pustio golubicu, ali mu se više nije vratila.

¹³ Šesto i prve godine Noinog života, prvog dana prvoga mjeseca, poplavne su vode nestale sa zemlje. Noa je skinuo pokrov s arke, pogledao i vidio da se suši površina. ¹⁴ Do dvadeset i sedmog dana drugog mjeseca zemlja je bila posve suha.

¹⁵ Tada je Bog rekao Noi: ¹⁶ »Izađite iz arke—ti, tvoja žena, sinovi i njihove žene. ¹⁷ Izvedi sa sobom i sve vrste živih stvorenja: ptice, životinje i sve što gmiže po tlu. Neka se pare i razmnože tako da ponovo ispune zemlju.«

¹⁸ I Noa je izašao zajedno sa ženom, sinovima i njihovim ženama. ¹⁹ Sve životinje, sve što gmiže i sve ptice, prema svojim vrstama—sve što se kreće na zemlji—izašlo je iz arke.

Božje obećanje

²⁰ Zatim je Noa sagradio BOGU žrtvenik^[a] pa uzeo od svih čistih životinja i svih čistih ptica te ih prinio kao žrtve paljenice^[b] na žrtveniku.

²¹ BOG je omirisao taj ugodan miris i rekao u sebi: »Nikad više neću prokleti zemlju zbog čovjeka iako su mu misli zle već od mladosti. Nikad više neću uništiti sva živa bića kao što sam učinio.