Poslanica Rimljanima 1:1-9:26

Knijga O Kristu

² Tu je Radosnu vijest Bog već odavno obećao po svojim prorocima u Svetome pismu.

³ Ta je Radosna vijest o njegovu Sinu Isusu Kristu, našemu Gospodinu, koji je postao čovjekom rodivši se kao potomak kralja Davida.

⁴ Isus Krist, naš Gospodin, pokazao je da je Božji Sin kad ga je Bog silnom moći podignuo od mrtvih Duhom svetosti.

⁵ Kroz Krista nam je Bog iskazao milost i dao apostolstvo da naviještamo svim narodima što je Bog učinio za njih, tako da uzvjeruju i poslušaju ga te donesu slavu njegovu imenu.

⁶ I vi ste među onima koji su pozvani pripadati Isusu Kristu.

⁷ Svima vama u Rimu, koje on istinski ljubi: pozvani ste po Isusu Kristu da budete njegovi, njegov sveti narod.Neka vam bude sva Božja milost i mir od Boga, našega Oca, i od našega Gospodina Isusa Krista.

Božja Radosna vijest

⁸ Najprije zahvaljujem svojemu Bogu po Isusu Kristu za sve vas, što vaša vjera u Boga postaje poznata po svemu svijetu.

⁹ Bog mi je svjedok koliko se često molim za vas. Neprekidno se molim za vas onomu kojemu služim svim srcem^[a] navješćujući drugima Radosnu vijest o njegovu Sinu.

¹⁰ Stalno se molim i za priliku, ako bude Božja volja, da vas napokon uspijem posjetiti.

¹¹ Čeznem vas vidjeti da podijelim s vama darove Svetoga Duha, da se osnažite u Gospodinu,

¹² te da vas ohrabrim u vjeri, ali i da se ja ohrabrim vašom vjerom.

¹³ Htio bih da znate, draga braćo, da sam više puta kanio doći da djelujem među vama i vidim dobre rezultate, baš kao što sam vidio i među drugim narodima, ali dosad sam bio spriječen.

¹⁴ Dužan sam služiti i civiliziranim i barbarskim narodima,^[b] učenima jednako kao i neukima.

¹⁵ Zato i vama u Rimu želim propovijedati Radosnu vijest.

¹⁶ Zaista, ne stidim se Radosne vijesti o Isusu Kristu jer je ona Božja sila koja spašava svakoga tko vjeruje - ponajprije židove, ali i druge narode.^[c]

¹⁷ Ta nam Radosna vijest govori na koji nas način Bog čini pravednima u svojim očima: od početka do svršetka samo vjerom. Kao što piše u Svetome pismu: 'Pravednik će živjeti po vjeri.'^[d]

Božji gnjev na grijeh

¹⁸ Ali s neba se zaista očituje Božji gnjev na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji bezbožnim životom sprečavaju da istina o Bogu iziđe na vidjelo.

¹⁹ Jer što se o Bogu može znati, zapravo im je već poznato. On im je to obznanio:

²⁰ njegova nevidljiva svojstva - vječna sila i božanstvo još se od stvaranja svijeta mogu umom razabrati po njegovim djelima. Zato nemaju isprike.

²¹ Jer iako su znali da Bog postoji, nisu mu kao Bogu iskazali ni slavu ni zahvalnost, nego su im misli postale ispraznima, a nerazumno im je srce potamnjelo.

²² Tvrdeći za sebe da su mudri, postali su bezumnima

²³ te su se, umjesto slavnome i besmrtnome Bogu, počeli klanjati raspadljivim obličjima, kipovima i slikama čovjeka, ptica, četveronožaca i gmazova.

²⁴ Zato ih je Bog prepustio nečistoći njihova pohotnog srca pa sami obeščašćuju svoja tijela.

²⁵ Jer oni su umjesto Božje istine odabrali laž. Klanjali su se i služili stvorenju umjesto Stvoritelju kojemu pripada slava uvijeke. Amen.

²⁶ Bog ih je zato predao njihovim sramotnim strastima: umjesto da imaju prirodne spolne odnose, žene opće međusobno, što je protunaravno,

²⁷ a muškarci također nemaju naravne odnose sa ženama, već su usplamtjeli pohotom jedni za drugima. Muškarci s muškarcima čine sramotne stvari te na sebi primaju zasluženu kaznu za svoje zastranjenje.

²⁸ Zato što nisu držali vrijednim spoznati Boga, Bog ih je predao pokvarenu načinu razmišljanja da čine ono što ne dolikuje.

²⁹ žive u kojekakvim grijesima, pokvarenosti, lakomosti i pakosti; puni su zavisti, ubojstva, svađe, lukavštine i podmuklosti; ogovaraju,

³⁰ klevetnici su, mrze Boga, nasilnici su, oholi, umišljeni. Stalno smišljaju nova zla, neposlušni su roditeljima,

³¹ nerazumni, nevjerni, bešćutni i nemilosrdni.

³² Znaju da prema Božjoj odredbi ljudi koji tako čine zaslužuju smrt, ali svejedno tako postupaju. Štoviše, i drugima odobravaju takve postupke te ih tako na njih potiču.

Božji pravedni sud

2 Ali ti koji zbog toga sudiš druge nemaš za to isprike, ma tko bio. Sudeći druge, osuđuješ samoga sebe jer i ti činiš isto što i oni.

² A znamo da će Bog po istini suditi onima koji takvo što čine.

³ Misliš li ti, čovječe, koji i sam tako činiš, a osuđuješ druge, da ćeš izbjegnuti Božji sud?

⁴ Prezireš li izobilje Božje dobrote, velikodušnosti i strpljivosti prema tebi? Ne razumiješ li da te Bog dobrotom želi dovesti do obraćenja?

⁵ Ali ti svojom tvrdokornošću i srcem koje ne želi pokajanje sam na sebe navlačiš gnjev. A doći će dan Božjega gnjeva kad će se Božja pravda očitovati u pravednome Božjem sudu

⁶ koji će svakome dosuditi prema njegovim djelima:

⁷ onima koji postojano čine dobra djela i tako teže slavi, časti i besmrtnosti - vječni život,

⁸ a samovoljnicima, koji se opiru istini i priklanjaju nepravdi - gnjev i srdžbu.

⁹ Nevolja i tjeskoba snaći će dušu svakoga čovjeka koji čini zlo - posebice židova, ali i pripadnika drugih naroda,^[e]

¹⁰ a slava, čast i mir bit će svima koji čine dobro, i židovima i pripadnicima drugih naroda.

¹¹ Jer Bog nije pristran.

¹² Kaznit će pripadnike drugih naroda za grijeh iako nikad nisu imali pisani Božji zakon, a židovima će suditi po Zakonu jer su pod Zakonom i zgriješili.

¹³ Pred Bogom, naime, nisu pravedni oni koji Zakon poznaju, nego oni koji se drže njegovih odredbi.

¹⁴ Jer pripadnici naroda koji nemaju Zakona naravno razabiru što je dobro i tako se drže zakonskih odredbi iako im one nisu zadane. Tako su oni sami sebi Zakonom,

¹⁵ što pokazuje da je to što Zakon nalaže upisano u njihovim srcima. O tome svjedoče njihova savjest i prosuđivanja na temelju kojih se optužuju ili brane.

¹⁶ Sve će se to očitovati na Dan kada će Bog po Isusu Kristu suditi ono što je skriveno u ljudima. To je evanđelje koje navješćujem.

židovi i Zakon

¹⁷ Ali ti koji se nazivaš židovom pouzdaješ se u Zakon i ponosiš svojim dobrim odnosom s Bogom,

¹⁸ poznaješ Božju volju i znaš prepoznati što je bolje jer te tomu uči Zakon.

¹⁹ Uvjeren si da si vođa slijepcima i svjetlo ljudima u tami,

²⁰ da možeš odgajati nerazumne i poučavati neuke zato što u Zakonu imaš oličenje znanja i istine.

²¹ Ali ti koji poučavaš druge, ne poučavaš samoga sebe! Propovijedaš da se ne krade, a kradeš!

²² Zabranjuješ preljub, a počinjaš ga! Idoli su ti gnusni, ali pljačkaš njihove hramove!

²³ Ponosiš se time što imaš Zakon, a sramotiš Boga kršeći ga!

²⁴ Nije stoga ni čudno da u Svetom pismu piše: 'Božje ime se vašom krivnjom huli među narodima.'^[f]

²⁵ Obrezanje ti kao židovu koristi samo ako poštuješ Zakon, ali ako Zakon kršiš, onda kao da i nisi obrezan: ono te ne čini ništa boljim od neobrezanog poganina.

²⁶ Ako se dakle neobrezan čovjek drži odredbi Zakona, neće li mu se to uračunati kao obrezanje?

²⁷ Oni koji su podrijetlom neobrezanici, a drže se Zakona, bit će na osudu vama koji ste, iako imate pisani Zakon i obrezanje, prijestupnici prema Zakonu.

²⁸ Pravi židov nije onaj tko je židov izvana, niti je pravo obrezanje vidljivo obrezanje tijela,

²⁹ već je židov židov po onome iznutra, a pravo je obrezanje promjena srca koju čini Božji Duh, a ne pisani zakon. Koji su primili takvo obrezanje, primit će pohvalu od Boga, a ne od ljudi.

Božja vjernost

3 Kakva je onda prednost biti židovom? I kakva je korist od obrezanja?

² Velika u svakom pogledu. Ponajprije: židovima su povjerena Božje riječi.

³ Neki su od njih, doduše, bili nevjerni, ali zar će njihova nevjera obeskrijepiti Božju vjernost?

⁴ Nipošto! Iako je 'svaki čovjek lažac

⁵ Što pak ako naša nepravednost samo ističe Božju pravednost? Ako je tako, što na to reći? Je li nepravedan Bog koji zbog nje daje maha svojemu gnjevu? To bi, naime, ljudi rekli.

⁶ Nipošto! Jer da Bog nije pravedan, kako bi sudio svijet?

⁷ Ali neki će pitati: 'Ako moje nepoštenje samo ističe Božju istinu i donosi Bogu još više slave, kako me Bog može osuditi i kazniti zato što sam grešnik?'

⁸ Razmišljate li tako, međutim, mogli biste isto tako reći: 'Što više griješimo, to bolje!' Koji tako govore, zaslužuju kaznu, a neki me čak kleveću da ja to propovijedam!

Svi su ljudi grešnici

⁹ Jesmo li mi židovi, dakle, bolji od drugih? Nismo. Jer upravo smo optužili sve ljude, i židove i pogane, da su pod vlašću grijeha.

¹¹ nikoga razumnoga, nikoga tko traži Boga.

¹⁴ 'Usta su im puna kletve i gorčine.'^[i]

¹⁵ 'Noge im hitaju na prolijevanje krvi,

¹⁶ kud prolaze, siju pustoš i bijedu.

¹⁷ Oni ne poznaju put mira.'^[j]

¹⁸ 'Nema Božjeg straha pred njihovim očima.'^[k]

¹⁹ Zakon se, znamo, odnosi na one kojima je dan jer mu je svrha da svaka usta zanijeme bez isprike i da sav svijet stane pred Božji sud.

²⁰ Jer nitko se ne može u Božjim očima opravdati izvršavanjem zakonskih zapovijedi. Što bolje poznajemo Božji zakon, jasnije nam je da smo mu neposlušni, da smo grešnici.

Krist je na sebe uzeo našu kaznu

²¹ Ali Bog nam je pokazao drukčiji način da postanemo pravednima u njegovim očima - ne poštovanjem Zakona, već onako kako je to odavno obećao u Svetome pismu.

²² Pred Bogom smo opravdani vjerom u Isusa Krista. Tako se spašavaju svi koji vjeruju, bez razlike.

²³ Jer svi smo zgriješili i lišeni smo Božje slave.

²⁴ A Bog nam ipak milostivo daruje opravdanje kroz Isusa Krista, koji nas je otkupio uzimajući na sebe naše grijehe.

²⁵ Jer Bog je poslao Isusa da svojom krvlju bude Pomirilište po vjeri - da preuzme kaznu za naše grijehe i da ugasi Božji gnjev na nas. Pred Bogom smo opravdani ako vjerujemo da je Isus prolio svoju krv i da je za naše spasenje žrtvovao svoj život. Bog je ranije počinjene grijehe u svojoj strpljivosti ostavio nekažnjenima kako bi pokazao svoju pravednost.

²⁶ On je potpuno pravedan u ovo vrijeme kada grešnike proglašuje nedužnima zbog vjere u Isusa.

²⁷ Možemo li se dakle hvaliti da smo ičim zaradili Božje opravdanje? Ne možemo, jer se ono ne temelji na dobrim djelima, već na našoj vjeri.

²⁸ Pred Bogom smo opravdani vjerom, a ne izvršavanjem Zakona.

²⁹ Zar je Bog samo Bog židova? Nije li i Bog pogana? Razumije se da jest.

³⁰ Samo je jedan Bog i samo je jedan način da nas on prihvati. On nas pred sobom opravdava samo našom vjerom, bili mi židovi ili pogani.

³¹ Ukidamo li tako vjerom Božji zakon? Nipošto! Jer tek kad imamo vjeru, zaista ispunjamo Zakon.

Abrahamova vjera

4 Abraham je, rekli bi ljudi, bio utemeljitelj židovskoga naroda. Kakvo je njegovo iskustvo glede spasenja po vjeri?

² Je li ga Bog smatrao opravdanim zbog njegovih dobrih djela? Da je bilo tako, imao bi se čime hvaliti. Ali u Božjim očima Abraham se nije imao čime ponositi.

³ Jer Sveto pismo kaže: 'Abraham je povjerovao Bogu, i Bog ga je proglasio pravednim zbog njegove vjere.'^[l]

⁴ Kad čovjek radi, plaća koju dobije nije dar. Radnici zarade ono što dobiju.

⁵ Ali ljudi su opravdani zbog svoje vjere u Onoga koji opravdava bezbožnike, a ne zbog svojih djela.

⁹ Je li to blaženstvo samo za obrezane, za židove, ili također i za pogane? Rekli smo da ga je Bog proglasio pravednim zbog njegove vjere.

¹⁰ Ali kako mu je ta vjera pomogla? Je li proglašen pravednim prije ili poslije obrezanja? Bog ga je najprije prihvatio, a zatim je bio obrezan!

¹¹ Obrezanje je bilo znak da Abraham već vjeruje i da ga je Bog prihvatio i proglasio pravednim i prije obrezanja. Zato je Abraham duhovni otac onih koji vjeruju, a nisu obrezani. Oni su pred Bogom opravdani po vjeri.

¹² Abraham je također duhovni otac obrezanih, ali samo onih koji imaju vjeru kakvu je Abraham imao prije obrezanja.

¹³ Jasno je dakle kako se Božje obećanje da će Abrahamu i njegovim potomcima dati u baštinu cijelu zemlju nije temeljilo na poslušnosti Božjemu zakonu, nego na novome odnosu s Bogom koji dolazi kroz vjeru.

¹⁴ Tvrdite li da je Božje obećanje za one koji ispunjavaju Božji zakon i stoga misle da su 'dovoljno dobri' u Božjim očima, onda zapravo govorite da je vjera nepotrebna. A tada bi i to obećanje bilo besmisleno.

¹⁵ Ali Zakon donosi kaznu onima koji ga pokušavaju ispunjavati. (Izbjegnuti kršenje zakona moguće je samo ako ne postoji zakon koji bi se kršio!)

¹⁶ Zato je važna vjera. Božje smo obećanje dobili na dar. I sigurni smo da ćemo ga primiti, držali se židovskih običaja ili ne, budemo li samo imali vjeru poput Abrahamove. Jer Abraham je otac svih koji vjeruju.

¹⁷ U Svetome pismu o tome piše: 'Postavljam te za oca mnogih naroda.'^[n] Jer Abraham je povjerovao u Boga koji oživljuje mrtve i na čiju zapovijed nastaje ono čega prije nije bilo.

¹⁸ Kad je Bog obećao Abrahamu da će postati ocem mnogih naroda i rekao: 'Tvoji će potomci biti brojni poput zvijezda

¹⁹ Abraham se nije pokolebao u vjeri iako je znao kako je u dobi od stotinu godina prestar da bude otac i kako njegova žena Sara ne može imati djecu.

²⁰ Abraham nikada nije posumnjao u Božje obećanje. Njegova je vjera jačala i njome je proslavio Boga.

²¹ Bio je posve uvjeren da Bog može učiniti sve što obeća.

²² Tako je Bog Abrahama zbog vjere proglasio pravednim.

²³ Ta divna istina da ga je Bog proglasio pravednim nije bila na dobrobit samo Abrahamu

²⁴ već i nama. Bog će također nas proglasiti pravednima vjerujemo li u Boga koji je našega Gospodina Isusa uskrsnuo od mrtvih.

²⁵ On je predan da umre za naše grijehe i podignut je od mrtvih da nas opravda pred Bogom.

Vjera donosi radost

5 Opravdani smo dakle u Božjim očima vjerom te pomireni s Bogom zbog onoga što je naš Gospodin Isus Krist za nas učinio.

² Zbog vjere u njega možemo pristupiti najvećoj milosti i radujemo se nadi Božje slave.

³ Možemo se radovati i kad smo u nevolji jer znamo da je to za naše dobro - jača našu strpljivost.

⁴ Strpljivost donosi prokušanost, a prokušanost nadu.

⁵ Zbog tog se očekivanja nećemo postidjeti. Jer znamo da nas Bog silno ljubi - ulio je tu ljubav u naša srca po Svetom Duhu.

⁶ Kad smo bili potpuno bespomoćni, Krist je došao u pravo vrijeme i umro za nas grešnike.

⁷ Za dobra čovjeka malo bi tko bio voljan umrijeti, iako bi se za izvanredno dobra čovjeka možda i našao tko da za njega dade život.

⁸ No Bog je pokazao svoju veliku ljubav prema nama time što je poslao Krista da umre za nas dok smo još bili grešnici.

⁹ A kako smo mi u Božjim očima opravdani Kristovom krvlju, on će nas sigurno spasiti od Božjega suda.

¹⁰ Jer kako nas je, dok smo još bili Božji neprijatelji, s njime pomirila smrt njegova Sina, tako će nas život njegova Sina sigurno osloboditi vječne kazne.

¹¹ Zato se sada možemo radovati svojemu novom odnosu prema Bogu - zato što nas je naš Gospodin Isus Krist pomirio s Bogom.

Adam je donio smrt, a Krist život

¹² Kad je Adam zgriješio, grijeh je ušao u sav ljudski rod. A budući da je taj Adamov grijeh donio smrt, smrt je prešla na sve ljude jer su svi zgriješili.

¹³ Doista, ljudi su griješili i prije nego što su dobili Zakon. Ali iako još nije bilo zakona koji bi kršili,

¹⁴ svi su oni - od Adama do Mojsija - umrli iako nisu prekršili jasnu Božju zapovijed kao što je to Adam učinio. Kakve li razlike između Adama i Krista koji je tek trebao doći!

¹⁵ Kako su različiti naši grijesi od Božjega milostivog dara! Jer taj jedan čovjek, Adam, svojim je grijehom mnogima donio smrt. Ali zato se na mnoge obilno izlila Božja milost oproštenja grijeha, darovana po jednome Čovjeku - Isusu Kristu.

¹⁶ S darom Božje milosti nije kao s posljedicama grijeha jednoga čovjeka - jer presuda nad Adamovim grijehom postala je osudom nad svima, a dar Božjega oproštenja nam je - nakon mnogih grijeha koje smo počinili - postao opravdanjem.

¹⁷ Jer Adamovim je grijehom kroz jednog čovjeka nad nama zakraljila smrt, ali koji prime izobilni milosni dar pravednosti, živjet će u pobjedi nad grijehom i smrću - po jednome Čovjeku, Isusu Kristu.

¹⁸ Prema tome, kao što je grijehom jednoga došla osuda na sve ljude, tako su pravednošću Jednoga na sve došli opravdanje i život.

¹⁹ Baš kao što su zbog neposluha jednoga čovjeka mnogi postali grešnicima, tako će i zbog poslušnosti Jednoga mnogi postati pravednicima u Božjim očima.

²⁰ Božji je Zakon dan ljudima da uvide kako su grešnici. Ali kako su ljudi sve više i više griješili, Božja divna milost sve se obilnije izlijevala.

²¹ Baš kao što je grijeh nekada vladao nad svim ljudima i vodio ih u smrt, tako sada nad njima kraljuje Božja milost i opravdava ih pred Bogom da bi mogli imati vječni život po našemu Gospodinu Isusu Kristu.

Snaga grijeha je slomljena

6 Što reći? Zar da i dalje griješimo kako bi nam Bog mogao iskazivati sve više milosti praštanja?

² Nipošto! Umrli smo grijehu, pa kako da onda i dalje živimo u njemu?

³ Ili ne znate da smo mi, koji smo krštenjem postali jedno s Kristom Isusom, i umrli skupa s njim?

⁴ Jer umrli smo i pokopani s Kristom u krštenju. I kao što je Krist ustao od mrtvih slavnom Očevom moći, tako i mi sada možemo živjeti novim životom.

⁵ Kao što smo s njim ujedinjeni u njegovoj smrti, također ćemo i uskrsnuti poput njega.

⁶ Naš je stari čovjek raspet s Isusom kako bi grijeh izgubio vlast nad našim životom. Više ne robujemo grijehu

⁷ jer smo, umrijevši s Kristom, od grijeha opravdani.

⁸ A budući da smo s Kristom umrli, znamo da ćemo s njime i živjeti,

⁹ jer Krist je ustao od mrtvih i više nikad neće umrijeti. Nad njime smrt više nema nikakve moći.

¹⁰ Umro je jednom zauvijek da slomi moć grijeha, ali sada zauvijek živi Bogu na slavu.

¹¹ Tako i vi sebe smatrajte mrtvima za grijeh, a živima Bogu na slavu kroz Isusa Krista.

¹² Ne dopustite da grijeh i dalje gospodari vašim smrtnim tijelom i ne popuštajte grešnim željama.

¹³ Nemojte da koji ud vašega tijela postane oruđem zla tako što ćete ga uporabiti za grijeh. Umjesto toga se posve predajte Bogu jer ste dobili novi život. Neka cijelo vaše tijelo bude oruđe koje će činiti dobro Bogu na slavu.

¹⁴ Grijeh više neće nad vama gospodariti jer više niste podložni Zakonu koji vas čini robovima grijeha. Oslobođeni ste Božjom milošću!

Sloboda za poslušnost Bogu

¹⁵ Ako nas je Božja milost oslobodila Zakona, znači li to da i dalje možemo griješiti? Nipošto!

¹⁶ Ne shvaćate li da sami birate sebi gospodara? Možete izabrati grijeh, koji vodi u smrt, ili možete izabrati poslušnost Bogu i da vas on prihvati kao pravedne.

¹⁷ Hvala Bogu! Nekoć ste bili robovi grijehu, ali sada ste svim srcem prihvatili novo učenje koje vam je Bog dao.

¹⁸ Slobodni ste od grijeha kojemu ste prije služili i postali ste robovima pravednosti.

¹⁹ Govorim vam služeći se prispodobom o robovima i gospodarima jer je to lako razumjeti. Prije ste bili robovi nečistoće i bezakonja. Sada budite robovi pravednosti da biste bili sveti.

²⁰ Dok ste bili robovi grijeha, bili ste slobodni od pravednosti.

²¹ A čime je to urodilo? Ne dobrim, jer se sada sramite onoga što ste činili, što vodi u vječnu smrt.

²² Ali sada ste oslobođeni od snage grijeha i postali ste Božjim robovima te činite ono što vodi svetosti i vječnome životu u našemu Gospodinu Isusu Kristu.

²³ Jer plaća za grijeh je smrt, a Božji je dar vječni život u našemu Gospodinu Isusu Kristu.

Slobodni od Zakona

7 Ne znate li, braćo - govorim poznavateljima Zakona - da je čovjek podložan zakonskim odredbama samo za života?

² Da pojasnim: udanu ženu zakon veže za muža dok je on živ. Ali ako on umre, zakon o braku više se na nju ne odnosi.

³ Kad bi se udala za drugoga za muževa života, počinila bi preljub. Ali ako joj muž umre, taj ju zakon više ne obvezuje i ne čini preljub ako se uda.

⁴ Tako ni vas, draga braćo, Zakon više ne obvezuje jer ste umrli njegovoj vlasti kad ste s Kristom umrli na križu. Sada ste ujedinjeni s njim koji je uskrsnuo od mrtvih. Zato možete roditi dobrim rodom, to jest dobrim djelima za Boga.

⁵ Dok je nama još vladala naša stara narav, Zakon je u nama budio grešne želje koje su rodile zlim djelima i donosile smrt.

⁶ Ali sada smo oslobođeni Zakona jer smo umrli s Kristom i nismo više pod zakonskom stegom. Sada zaista možemo služiti Bogu - ne više na stari način, držeći se slova Zakona, nego na novi način - po Duhu.

Borba s grijehom

⁷ Znači li to da je Božji zakon grešan? Nipošto! Nije grešan, nego me je upozorio na moj grijeh. Nikada ne bih spoznao da je požuda zlo da Zakon nije rekao: 'Ne poželi!'

⁸ Ali grijeh je iskoristio priliku zbog Zakona i pobudio u meni svakovrsne zabranjene želje. A bez Zakona grijeh ne bi imao takvu moć.

⁹ Nekoć nisam razumio što Zakon zahtijeva. Ali kad sam spoznao istinu, shvatio sam da sam prekršio Zakon i da sam grešnik osuđen na smrt.

¹⁰ Tako me je dobar Zakon, koji mi je trebao pokazati put života, umjesto toga osudio na smrt.

¹¹ Grijeh je iskoristio Zakon da me prevari; poslužio se dobrim Zakonom da me učini osuđenikom na smrt.

¹² Pa ipak, Zakon je svet, pravedan i dobar.

¹³ Kako je to moguće? Zar me je dobri Zakon natjerao u smrt? Nipošto! Grijeh je iskoristio to što je dobro da na mene navuče smrtnu osudu. Grijeh je dakle najveće zlo: koristi dobre Božje zapovijedi u zle svrhe.

Borba protiv grijeha

¹⁴ Zakon je dakle dobar, duhovan. Problem nije u Zakonu, nego u meni jer robujem tjelesnim željama - prodan sam grijehu kao gospodaru.

¹⁵ Ne mogu sebe razumjeti: zaista želim činiti dobro, ali ne činim ga. Umjesto toga činim baš ono što mrzim.

¹⁶ A to što jako dobro znam da je ono što činim loše, samo pokazuje kako priznajem da je Zakon dobar.

¹⁷ Ali ne mogu sebi pomoći jer me grijeh u meni tjera da činim zlo.

¹⁸ Znam da nema dobra u meni, to jest u mojoj grešnoj ljudskoj naravi. Sposoban sam htjeti dobro, ali ne i činiti ga.

¹⁹ Dobro koje bih htio činiti ne činim, a zlo koje ne bih htio činiti ipak činim.

²⁰ Ali ako činim ono što ne želim, onda to zapravo i ne činim ja, nego grijeh koji je u meni.

²¹ Zaključujem dakle da vrijedi pravilo: kad želim činiti dobro, nameće mi se zlo.

²² Svim svojim nutarnjim bićem uživam u poslušnosti Božjemu zakonu.

²³ Ali još jedan zakon, koji se bori protiv mojega uma, djeluje u mojim udovima i zarobljuje me grijehom koji je još u njima.

²⁴ Bijedna li mene! Tko će me osloboditi od ovoga smrtonosnog tijela, od života u vlasti grijeha?

²⁵ Hvala Bogu! To čini Isus Krist, naš Gospodin. Umom dakle želim služiti Božjemu zakonu, ali zbog grešne naravi svojega tijela robujem grijehu.

život po Duhu

8 Nema dakle nikakve osude za one koji pripadaju Kristu Isusu.

² Jer zakon Duha, koji daje život, oslobodio nas je zakona grijeha, koji vodi u smrt.

³ Jer ono što Zakon, oslabljen grešnim tijelom, nije mogao učiniti, učinio je Bog poslavši svojeg Sina u obličju tjelesnog čovjeka da bude žrtva za grijehe. Tako je osudio grijeh u tijelu.

⁴ Učinio je to zato da bi se pravednost Zakona potpuno ispunila u nama koji više ne živimo po staroj grešnoj naravi, nego po Duhu.

⁵ Oni kojima vlada grešna narav razmišljaju o onomu što je grešno, ali oni koji su pod nadzorom Božjega Duha razmišljaju o onomu što je ugodno Duhu.

⁶ Nadzire li vaša grešna narav vaš um, vodi vas u smrt. Ali ako vaš um nadzire Sveti Duh, imat ćete život i mir.

⁷ Jer grešna tjelesna narav u nama protivi se Bogu. Nikada nije bila pokorna Božjemu zakonu niti će to ikada biti.

⁸ Zato oni kojima još vlada njihova grešna narav ne mogu ugoditi Bogu.

⁹ Ali vama više ne vlada grešna narav. Pod nadzorom ste Svetoga Duha ako Božji Duh zaista prebiva u vama. A u kome ne prebiva Kristov Duh, taj i nije Kristov.

¹⁰ Ako je Krist u vama, tijelo vam je mrtvo za grijeh, ali vaš duh živi za pravednost.

¹¹ živi li u vama Božji Duh koji je Isusa uskrsnuo od mrtvih, Bog koji je Isusa podignuo od mrtvih oživjet će i vaša smrtna tijela tim istim Duhom koji u vama živi.

¹² Zato, draga braćo, nismo dužni činiti ono na što nas tjera naša grešna narav.

¹³ Jer ako živite slušajući tu svoju tjelesnu narav, propast ćete. Ako pak silom Duha usmrćujete nju i njezina zla djela, živjet ćete.

¹⁴ Svi koje vodi Božji Duh Božja su djeca.

¹⁵ Ne budite zato poput strašljivih robova te svoje naravi. Budite prava Božja djeca jer vas je Bog svojim Duhom posinio te mu sada možete radosno klicati: 'Abba!^[o] Oče!'

¹⁶ Sveti Duh govori nam duboko u srcima da smo Božja djeca.

¹⁷ A kako smo njegova djeca, njegovi smo baštinici - jer sve što Bog daje svojemu Sinu, Kristu, to i nama pripada. Kao što s njim trpimo, s njim ćemo se i proslaviti.

Buduća slava

¹⁸ Ali naše sadašnje patnje nisu ništa prema budućoj slavi koja će se očitovati u nama.

¹⁹ Jer sve stvorenje sa žudnjom iščekuje da dođe dan kad će Bog pokazati tko su zaista njegova djeca.

²⁰ Sve što je na Zemlji stvoreno postalo je jalovim, ne vlastitom, nego Božjom voljom - ali u nadi

²¹ da će biti oslobođeno od robovanja pokvarljivosti, da sudjeluje u slobodi i u slavi Božje djece.

²² Jer znamo da cjelokupno stvorenje sve dosad uzdiše i muči se u porođajnim bolima.

²³ Čak i mi kršćani, iako je u nama Sveti Duh kao predukus buduće slave, također stenjemo čekajući posinjenje, otkupljenje našega tijela. I mi također nestrpljivo očekujemo dan kad će nam Bog dati sva prava kao svojoj djeci, uključujući i nova tijela koja nam je obećao.

²⁴ Tom smo nadom spašeni. Ako nešto već imate, onda se tomu više ne trebate nadati.

²⁵ Ali ako se nadate nečemu što još nemate, valja čekati strpljivo i postojano.

²⁶ Isto tako, Sveti Duh nam pomaže u našoj slabosti. Jer mi ne znamo ni kako ni što bismo trebali moliti, ali Sveti Duh moli se za nas uzdasima koji se ne mogu riječima izraziti.

²⁷ I Otac, koji poznaje svačije srce, zna, svakako, što Duh govori, da se moli za nas u skladu s Božjom voljom.

²⁸ Znamo kako Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji njega vole i koje je on pozvao prema svojoj nakani.

²⁹ Jer Bog je svoj narod unaprijed poznavao i odabrao ih je da budu poput njegova Sina, tako da bi njegov Sin mogao biti prvorođenac s brojnom braćom i sestrama.

³⁰ A kad ih je odabrao, pozvao ih je k sebi. Zatim ih je opravdao i obećao im svoju slavu.

Ništa nas ne može odvojiti od Božje ljubavi

³¹ Što na sve to reći? Ako je Bog za nas, tko će biti protiv nas?

³² Kad već nije poštedio ni vlastitoga Sina, nego ga je predao za nas, neće li nam Bog, koji nam je dao Krista, s njime dati i sve drugo?

³³ Tko će optužiti Božje izabranike? Nas Bog opravdava.

³⁴ Tko će nas onda optužiti? Isus Krist je umro, štoviše, i uskrsnuo; on je zdesna Bogu i posreduje za nas.

³⁵ Tko će nas odvojiti od Kristove ljubavi? Može li u tome uspjeti nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač?

³⁶ U Svetome pismu piše: 'Zbog tebe nas ubijaju dan za danom; mi smo im kao ovce za klanje.'^[p]

³⁷ Nadmoćno pobjeđujemo sve što nas snađe u Kristu koji nas voli.

³⁸ Čvrsto vjerujem da nas ni smrt, ni život, ni anđeli ni demoni, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile,

³⁹ ni dubina ni visina, ni bilo koje stvorenje neće moći rastaviti od ljubavi Božje objavljene u našemu Gospodinu Kristu Isusu.

Bog je odabrao Izrael

9 U nazočnosti Kristovoj govorim istinu - ne lažem - a moja savjest i Sveti Duh potvrđuju da je ovo što govorim istina.

² Srce mi je ispunjeno silnom tugom i beskrajnom boli

³ zbog mojeg naroda, zbog moje židovske braće i sestara. Pristao bih biti zauvijek proklet - odsječen od Krista! - kad bi to njih moglo spasiti.

⁴ Oni su izabrani izraelski narod, izabrani da budu posebna Božja djeca. Bog im je objavio svoju slavu. Sklopio je s njima savez i dao im svoj Zakon. Imaju povlasticu da ga štuju i da primaju njegova divna obećanja.

⁵ Njihovi su preci bili veliki Božji ljudi, a i sam je Krist bio židov po tjelesnom podrijetlu. A on je Bog koji vlada nad svime i dostojan je vječne slave! Amen.

⁶ Zar je Bog prekršio svoja obećanja židovima? Nije. Jer su ta obećanja samo za one koji su uistinu židovi. No nije svatko tko je rođen u židovskoj obitelji pravi židov.

⁷ Sama činjenica da potječu od Abrahama ne čini ih pravom Abrahamovom djecom. Jer u Svetome pismu piše: 'Po Izaku će ti se nazivati potomstvo

⁸ To znači da nisu svi Abrahamovi tjelesni potomci ujedno i Božja djeca. Samo djeca obećanja su Božja djeca.

⁹ Jer Bog je obećao: 'Nagodinu ću opet doći i Sara će imati sina.'^[q]

¹⁰ Taj je sin bio naš predak Izak. Njegova žena Rebeka nosila je blizance.

¹¹ Ali prije nego što su rođeni, prije nego što su učinili išta dobro ili zlo, primila je poruku od Boga. Ta je poruka dokaz da Bog bira prema vlastitom naumu,

¹² a ne prema našim dobrim ili lošim djelima. Rekao joj je: 'Potomci tvojega starijeg sina služit će potomcima mlađega.'^[r]

¹³ Ili, riječima Svetoga pisma: 'Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu.'^[s]

¹⁴ Zar je Bog bio nepravedan? Nipošto.

¹⁶ Zato ne ovisi o nama hoćemo li primiti Božje obećanje. Ne možemo ga dobiti svojom voljom ili teškim trudom. Bog će se smilovati kome bude htio.

¹⁷ U Svetome pismu piše da je Bog kazao faraonu: 'Postavio sam te za vladara zato da na tebi pokažem svoju moć i da se moje ime razglasi po svoj zemlji.'^[u]

¹⁸ Bog se dakle nekima smiluje samo zato što tako želi, a čini i da nekima srce otvrdne te da ga ne poslušaju.

¹⁹ Mogli biste pitati: 'Zašto onda Bog okrivljuje ljude da nisu poslušni? Ne postupaju li oni samo kako im je on odredio?'

²⁰ No nemojte tako govoriti. Tko ste vi, obični ljudi, da prigovarate Bogu? Zar da stvorenje pita stvoritelja: 'Zašto si me učinio ovakvim?'

²¹ Kada lončar od istoga grumena gline načini vrčeve, nema li pravo jedan od njih namijeniti plemenitoj, a drugi neplemenitoj uporabi?

²² Pa što ako je Bog, odabravši pokazati svoj gnjev i moć, s velikim strpljenjem podnosio one koji su izazvali njegov gnjev i bili spremni za uništenje?

²³ Što ako je to učinio kako bi onima kojima iskazuje milost i koje je unaprijed pripremio za slavu, pokazao bogatstvo svoje slave -

²⁴ pa tako i nama, koje je pozvao ne samo od židova već i od pogana.