Add parallel Print Page Options

Opasnost od kritizerstva

14 Prigrlite slaboga u vjeri i ne osuđujte ga zbog različitog mišljenja.

Netko, primjerice, vjeruje da se smije jesti sve. Ali drugi će vjernik, osjetljive savjesti, jesti samo povrće.

Oni koji smatraju da se smije jesti sve ne smiju svisoka gledati na one druge. A oni koji ne jedu neke vrste hrane ne smiju osuđivati one koji jedu jer je njih Bog prigrlio.

Tko si ti da osuđuješ Božjeg slugu? On je odgovoran svojemu gospodaru, koji mu jedini može reći što smije, a što ne. I Gospodin će mu pomoći da čini kako valja.

Slično tomu, neki ljudi smatraju neke dane svetijima od drugih, dok drugi sve dane drže jednakima. O tomu svatko treba imati svoje uvjerenje.

Koji imaju poseban dan za bogoslužje, iskazuju čast Gospodinu. Koji jedu sve vrste hrane, čine tako da bi iskazali čast Gospodinu jer zahvaljuju Bogu prije jela. A oni koji ne jedu sve, također žele ugoditi Gospodinu i također zahvaljuju Bogu.

Nismo mi sebi gospodarima ni dok živimo ni kad umiremo.

Dok živimo, živimo za Gospodina, a kad umiremo, umiremo za Gospodina. Zato i u životu i u smrti pripadamo Gospodinu.

Krist je umro i uskrsnuo upravo zato - da bude Gospodin i živima i mrtvima.

10 Zašto osuđuješ svojeg brata? Ili zašto prezireš svojeg brata? Ta svi ćemo stati pred Božji sud

11 jer u Svetome pismu piše:
    '"života mi mojega

12 Svatko od nas će dakle za sebe položiti račun Bogu.

13 Nemojmo stoga jedni druge osuđivati, nego živite tako da se braća zbog vas ne spotiču u vjeri.

14 Znam i uvjeren sam u Gospodinu Isusu da nikakva hrana po sebi nije nečista, nedopuštena za jelo. Ali vjeruje li tko da mu što nije dopušteno, onda nije dobro da to čini.

15 Ako žalostiš svojega brata time što nešto jedeš, a ipak to činiš, ne postupaš u ljubavi. Ne upropaštavaj zbog hrane onoga za koga je Krist umro

16 da te ne pogrđuju što činiš ono za što znaš da je dobro.

17 Jer Božje kraljevstvo nije u jelu i pilu, nego u pravednosti, miru i radosti u Svetome Duhu.

18 Budete li tako služili Kristu, ugodit ćete Bogu, a i ljudi će vas cijeniti.

19 Nastojmo živjeti u slozi i uzajamno se izgrađivati.

20 Ne razarajte Božje djelo zbog hrane! Nije ona po sebi nečista, ali je zlo da ju jedete ako to koga tjera na spoticanje u vjeri.

21 Dobro je ne jesti meso ili ne piti vino, ili ne činiti bilo što zbog čega bi se tvoj brat mogao spotaknuti.

22 Ako si uvjeren da u tome što činiš nema ničega lošega, neka to ostane između tebe i Boga. Blago onomu koji sebe ne osuđuje zbog onoga na što se odlučio.

23 Ali jede li tko a da nije siguran čini li grijeh, sam je sebe osudio jer ne postupa prema čvrstom uvjerenju. Čini li tko ono za što nije siguran je li grijeh, griješi.

Slabi u vjeri

14 Primite u svoju zajednicu one čija je vjera slaba, ali nemojte se s njima prepirati zato što vam se razlikuju mišljenja. Netko misli da smije jesti bilo koju hranu, ali onaj čija je vjera slaba misli da smije jesti samo povrće. Onaj koji jede sve što želi ne smije misliti da je bolji od onoga koji jede samo povrće, ali ni onaj koji jede samo povrće ne smije misliti da je onaj koji jede sve u krivu. Bog prihvaća obojicu. Tko si ti da sudiš tuđem slugi? Njegov će gospodar odlučiti ima li on pravo ili krivo. Gospodinov će sluga biti opravdan jer ga Gospodin može opravdati.

Netko može misliti da je jedan dan važniji od drugoga, dok drugi pak može misliti da su svi dani jednaki. Ali obojica moraju biti potpuno uvjereni u ono što misle. Jer, onaj koji misli da je jedan dan bolji od drugoga, čini to za Gospodina. Onaj koji jede sve vrste hrane, čini to za Gospodina jer zahvaljuje Bogu. A onaj koji ne jede sve vrste hrane, to isto čini za Gospodina jer također zahvaljuje Bogu. Naime, nitko od nas ne živi samom sebi i nitko od nas ne umire samom sebi. Ako živimo, živimo za Gospodina; ako umiremo, umiremo za Gospodina. Znači, živjeli ili umrli, pripadamo Gospodinu. Krist je umro i uskrsnuo zato da bi mogao biti Gospodar mrtvima i živima.

10 Zašto, dakle, ti osuđuješ svoga brata? I zašto smatraš da si bolji od svoga brata? Svi ćemo izaći pred Boga da nam sudi. 11 U Svetom pismu piše:

»‘Života mi moga’, kaže Gospodin,
    ‘Svi će se ljudi meni pokloniti
    i svi će priznati da sam ja Bog.’«[a]

12 Svatko će od nas morati Bogu položiti račun za sebe.

Ne dajte ljudima povoda za grijeh

13 Stoga, prestanimo suditi jedni druge. Radije mislite na to da ne činite ništa što bi bilo zapreka bratu ili sestri, ili što bi ih navelo na grijeh. 14 Znam i uvjeren sam u Gospodinu Isusu da ni jednu vrstu hrane, samu po sebi, nije grijeh jesti, osim za onoga tko smatra da je to grijeh.

15 Ako tvoj brat misli da se neka vrsta hrane ne smije jesti, žalostit će ga budeš li ju jeo. Ako, dakle, jedeš ono što tvog brata žalosti, ne slijediš put ljubavi. Nemoj uništavati njegovu vjeru jer je Krist i za njega umro. 16 Nemoj da ono što je za tebe dobro dođe na zao glas. 17 Božje se kraljevstvo ne sastoji od hrane i pića, nego od ispravnog življenja, mira i radosti—sve u Svetom Duhu. 18 Svatko tko služi Kristu na taj način, ugađa Bogu, a i ljudi ga prihvaćaju.

19 Zato se trebamo truditi da ono što radimo vodi miru, da pomažemo graditi zajednički život. 20 Nemojte uništavati Božje djelo zbog hrane. Sve vrste hrane smiju se jesti. Ali pogrešno je kad neki čovjek jede hranu koja drugog čovjeka navodi na grijeh. 21 Bolje je da ne jedeš meso i da ne piješ vino te da ne radiš ništa što bi navelo tvoga brata ili sestru da upadne u grijeh.

22 Ako ste u nešto uvjereni, to neka bude između vas i Boga. Blago onome tko čini ono što smatra ispravnim i ne osjeća se krivim. 23 Ali onaj koji, iako nije siguran, jede hranu za koju misli da se ne smije jesti, sam sebe osuđuje. Kriv je zato što ne čini to iz čvrstog uvjerenja. Sve što se ne čini iz čvrstog uvjerenja je grijeh.

Footnotes

  1. 14,11 Citat iz Iz 45,23.