Nehemija 9

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod

»Neka je blagoslovljeno tvoje slavno ime,
    od svakog blagoslova i hvale uzvišenije.
⁶ Ti si, BOŽE, jedini BOG.
    Ti si stvorio nebo i najviša nebesa,
    sa svim njihovim mnoštvom^[b].
Stvorio si zemlju i sve što je na njoj.
    Stvorio si mora i sve što je u njima.
Ti svemu daješ život.
    Štuje te nebesko mnoštvo.
⁷ Ti si BOG, onaj koji je izabrao Abrama,
    izveo ga iz Ura Kaldejskog
    i dao mu ime Abraham^[c].
⁸ Vidio si da je njegovo srce vjerno tebi
    pa si sklopio savez s njim.
Obećao si njegovim potomcima dati zemlju
    Kanaanaca, Hetita, Amorejaca,
    Perižana, Jebusejaca i Girgašana.
I ispunio si obećanje
    jer si pravedan.
⁹ Vidio si patnju naših predaka u Egiptu.
    Čuo si njihov vapaj kraj Crvenog mora.
¹⁰ Izvodio si znakove i čuda protiv faraona,
    protiv svih njegovih službenika
    i sveg naroda u njegovoj zemlji.
Znao si da su Egipćani bahato postupali
    s našim precima.
Stekao si sebi slavno ime tada,
    a ono traje još danas.
¹¹ Razdvojio si more pred njima
    i prošli su po suhom tlu,
a njihove si progonitelje bacio u dubine,
    kao kamen u vode silne.
¹² Danju si ih vodio stupom oblaka,
    a noću stupom vatre,
    da im osvijetliš put kojim trebaju ići.
¹³ Sišao si na brdo Sinaj i govorio im s neba.
    Dao si im pravične propise i istinite zakone,
    dobre zapovijedi i uredbe.
¹⁴ Obznanio si im svoj sveti počinak^[d].
    Dao si im zapovijedi, uredbe i zakone
    preko svog sluge Mojsija.
¹⁵ Kad su bili gladni,
    dao si im kruh s neba.
Kad su bili žedni,
    pustio si im vodu iz stijene.
Rekao si im da zaposjednu zemlju
    koju si im se zakleo dati.
¹⁶ Ali oni, naši preci,
    postali su bahati i tvrdoglavi
    pa nisu slušali tvoje zapovijedi.
¹⁷ Odbili su poslušnost
    i zaboravili čuda koja si im učinio.
Postali su tvrdoglavi i
    odlučili vratiti se u egipatsko ropstvo.
Ali ti si Bog koji oprašta,
    dobar i suosjećajan, ne razljutiš se lako,
i velika je tvoja vjerna ljubav.
    Zato ih nisi ostavio
¹⁸ ni kad su si načinili kip teleta i rekli:
    ‘Ovo je tvoj bog, koji te izveo iz Egipta’,
    i time napravili veliko svetogrđe.
¹⁹ Zbog svoga velikog suosjećanja,
    nisi ih ostavio u pustinji.
Nije ih ostavljao stup oblaka danju,
    a ni stup vatre noću,
    da im osvjetljava put kojim trebaju ići.
²⁰ Dao si im svoj dobri Duh da ih uči.
    Nisi maknuo manu^[e] od njihovih usta,
    a ni vodu da utaže žeđ.
²¹ Četrdeset si ih godina uzdržavao u pustinji.
    Ništa im nije nedostajalo.
Odjeća im se nije trošila,
    noge im nisu oticale.
²² Dao si im kraljevstva i narode,
    dodijelio im svaki dio zemlje.
Zauzeli su zemlju Sihona, kralja Hešbona,
    i zemlju Oga, kralja Bašana.
²³ Namnožio si im potomke
    kao zvijezde na nebu.
Doveo si ih u zemlju
    za koju si njihovim očevima rekao
    da uđu u nju i zaposjednu je.
²⁴ I potomci su ušli i zaposjeli zemlju.
    A ti si pred njima pokorio Kanaance,
    stanovnike te zemlje.
Predao si ih njima
    zajedno s njihovim kraljevima
i s narodima te zemlje,
    da s njima rade što god žele.
²⁵ Osvojili su utvrđene gradove
    i bogatu zemlju.
Primili su u posjed kuće
    pune svakovrsnih dobara,
već iskopane bunare,
    vinograde, maslinike i obilje voćaka.
Jeli su do sita i udebljali se.
    Uživali su u tvojoj velikoj dobroti.
²⁶ Unatoč svemu, bili su neposlušni
    i bunili se protiv tebe.
Odbacili su tvoj zakon
    i ubijali tvoje proroke
jer su ih upozoravali da se vrate tebi.
    Počinili su veliko svetogrđe.
²⁷ Stoga si ih predao neprijateljima
    i oni su ih tlačili.
A kad su patili, vapili su tebi
    i ti si ih čuo s neba.
U svome velikom suosjećanju
    slao si im ljude da ih spase,
    i oni su ih oslobađali od neprijatelja.
²⁸ No kad bi živjeli u miru,
    opet bi činili zlo pred tobom,
pa si ih prepuštao neprijateljima,
    da vladaju njima.
No kad bi ti ponovo zavapili,
    ti bi ih čuo s neba
i mnogo ih puta izbavljao,
    zbog svog suosjećanja.
²⁹ Opominjao si ih da se vrate tvom zakonu,
    ali oni su postali bahati
    i nisu slušali tvoje zapovijedi.
Kršili su tvoje propise,
    od kojih čovjek živi ako ih vrši.
I dalje su ti okretali leđa,
    bili tvrdoglavi i odbijali slušati.
³⁰ Mnogo si godina bio strpljiv s njima,
    opominjao ih svojim Duhom
preko svojih proroka,
    ali nisu obraćali pažnju.
Zato si ih predao
    drugim narodima.
³¹ Unatoč svemu, zbog svoga velikog suosjećanja,
    nisi ih uništio niti napustio,
    jer si dobar i suosjećajan Bog.
³² A sad, Bože naš,
    Bože veliki, silni i strašni,
koji se držiš svog saveza i ljubavi,
    nemoj smatrati neznatnom ovu nevolju
koja je snašla nas, naše kraljeve i poglavare,
    naše svećenike i proroke,
naše očeve i sav tvoj narod
    od vremena asirskih kraljeva do danas.
³³ No ti si radio pravedno
    u svemu što nam se dogodilo.
Postupao si vjerno,
    a mi smo činili zlo.
³⁴ Naši kraljevi, glavari, svećenici i očevi
    nisu vršili tvoj zakon.
Nisu obraćali pažnju na zapovijedi
    i upozorenja koja si im davao.
³⁵ Čak i dok su bili u svom kraljevstvu,
    dok su uživali tvoju veliku dobrotu,
dok su bili u prostranoj i bogatoj zemlji
    koju si im ti dao,
nisu ti služili i nisu se odvratili
    od svojih zlih djela.
³⁶ A, evo, mi smo danas robovi,
    u zemlji koju si dao našim precima,
    da uživaju u njenim plodovima i dobrima.
³⁷ Zbog naših grijeha,
    njena obilna žetva odlazi kraljevima
    koje si postavio nad nama.
Oni gospodare nama i našom stokom
    kako god im se prohtije.
    U velikoj smo nevolji.«