Marcos 5
Nueva Versión Internacional (Castilian)
Liberación de un endemoniado(A)(B)
5 Cruzaron el lago hasta llegar a la región de los gerasenos.[a] 2 Tan pronto como desembarcó Jesús, un hombre poseído por un espíritu maligno le salió al encuentro de entre los sepulcros. 3 Este hombre vivía en los sepulcros, y ya nadie podía sujetarlo, ni siquiera con cadenas. 4 Muchas veces lo habían atado con cadenas y grilletes, pero él los destrozaba, y nadie tenía fuerza para dominarlo. 5 Noche y día andaba por los sepulcros y por las colinas, gritando y golpeándose con piedras.
6 Cuando vio a Jesús desde lejos, corrió y se postró delante de él.
7 ―¿Por qué te entrometes, Jesús, Hijo del Dios Altísimo? —gritó con fuerza—. ¡Te ruego por Dios que no me atormentes!
8 Es que Jesús le había dicho: «¡Sal de este hombre, espíritu maligno!»
9 ―¿Cómo te llamas? —le preguntó Jesús.
―Me llamo Legión —respondió—, porque somos muchos.
10 Y con insistencia le suplicaba a Jesús que no los expulsara de aquella región.
11 Como en una colina estaba paciendo una gran piara de cerdos, los demonios le rogaron a Jesús:
12 ―Mándanos a los cerdos; déjanos entrar en ellos.
13 Así que él les dio permiso. Cuando los espíritus malignos salieron del hombre, entraron en los cerdos, que eran unos dos mil, y la piara se precipitó al lago por el despeñadero y allí se ahogó.
14 Los que cuidaban los cerdos salieron huyendo y dieron la noticia en el pueblo y por los campos, y la gente fue a ver lo que había pasado. 15 Llegaron adonde estaba Jesús y, cuando vieron al que había estado poseído por la legión de demonios, sentado, vestido y en su sano juicio, tuvieron miedo. 16 Los que habían presenciado estos hechos le contaron a la gente lo que había sucedido con el endemoniado y con los cerdos. 17 Entonces la gente comenzó a suplicarle a Jesús que se fuera de la región.
18 Mientras subía Jesús a la barca, el que había estado endemoniado le rogaba que le permitiera acompañarlo. 19 Jesús no se lo permitió, sino que le dijo:
―Vete a tu casa, a los de tu familia, y diles todo lo que el Señor ha hecho por ti y cómo ha tenido compasión de ti.
20 Así que el hombre se fue y se puso a proclamar en Decápolis lo mucho que Jesús había hecho por él. Y toda la gente se quedó asombrada.
Una niña muerta y una mujer enferma(C)
21 Jesús regresó en la barca al otro lado del lago, y se reunió alrededor de él una gran multitud, por lo que él se quedó en la orilla. 22 Llegó entonces uno de los jefes de la sinagoga, llamado Jairo. Al ver a Jesús, se arrojó a sus pies, 23 suplicándole con insistencia:
―Mi hijita se está muriendo. Ven y pon tus manos sobre ella para que sane y viva.
24 Jesús se fue con él, y lo seguía una gran multitud, que lo apretujaba. 25 Había entre la gente una mujer que hacía doce años que padecía de hemorragias. 26 Había sufrido mucho a manos de varios médicos, y se había gastado todo lo que tenía sin que le hubiera servido de nada, pues, en vez de mejorar, iba de mal en peor. 27 Cuando oyó hablar de Jesús, se le acercó por detrás entre la gente y tocó su manto. 28 Pensaba: «Si logro tocar siquiera su ropa, quedaré sana». 29 Al instante cesó su hemorragia, y se dio cuenta de que su cuerpo había quedado libre de esa aflicción.
30 Al momento también Jesús se dio cuenta de que de él había salido poder, así que se volvió hacia la gente y preguntó:
―¿Quién me ha tocado la ropa?
31 ―Ves que te apretuja la gente —le contestaron sus discípulos—, y aun así preguntas: “¿Quién me ha tocado?”
32 Pero Jesús seguía mirando a su alrededor para ver quién lo había hecho. 33 La mujer, sabiendo lo que le había sucedido, se acercó temblando de miedo y, arrojándose a sus pies, le confesó toda la verdad.
34 ―¡Hija, tu fe te ha sanado! —le dijo Jesús—. Vete en paz y queda sana de tu aflicción.
35 Todavía estaba hablando Jesús cuando llegaron unos hombres de la casa de Jairo, jefe de la sinagoga, para decirle:
―Tu hija ha muerto. ¿Para qué sigues molestando al Maestro?
36 Sin hacer caso de la noticia, Jesús le dijo al jefe de la sinagoga:
―No tengas miedo; cree nada más.
37 No dejó que nadie lo acompañara, excepto Pedro, Jacobo y Juan, el hermano de Jacobo. 38 Cuando llegaron a la casa del jefe de la sinagoga, Jesús notó el alboroto, y que la gente lloraba y daba grandes alaridos. 39 Entró y les dijo:
―¿Por qué tanto alboroto y llanto? La niña no está muerta, sino dormida.
40 Entonces empezaron a burlarse de él, pero él los sacó a todos, tomó consigo al padre y a la madre de la niña y a los discípulos que estaban con él, y entró adonde estaba la niña. 41 La tomó de la mano y le dijo:
―Talita cum[b] (que significa: Niña, a ti te digo, ¡levántate!).
42 La niña, que tenía doce años, se levantó en seguida y comenzó a andar. Ante este hecho, todos se llenaron de asombro. 43 Él dio órdenes estrictas de que nadie se enterara de lo ocurrido, y les mandó que dieran de comer a la niña.
Marko 5
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod
Isus oslobađa opsjednutoga
(Mt 8,28-34; Lk 8,26-39)
5 Isus i njegovi učenici došli su na suprotnu stranu jezera, na gerasko područje. 2 Čim je Isus izašao iz čamca, ususret mu je, iz pećine koja je služila kao grobnica, izašao čovjek u kojem je bio zao duh. 3 Čovjek je živio po grobnicama i nitko ga nije mogao svezati, čak ni lancima. 4 Često su ga vezali i na noge mu stavljali željezne okove, no on bi uvijek rastrgao lance i polomio okove. Nitko ga nije mogao obuzdati. 5 Stalno, danju i noću, lutao je po grobnicama i brdima. Urlao je i ranjavao se kamenjem.
6 Kad je izdaleka ugledao Isusa, potrčao je prema njemu i pao na koljena. 7 Povikao je iz svega glasa: »Što hoćeš od mene, Isuse, Sine Svevišnjega Boga? Zaklinjem te pred Bogom da me ne mučiš.« 8 Jer, Isus mu je bio rekao: »Izađi iz čovjeka, ti nečisti duše!«
9 A Isus ga je upitao: »Kako se zoveš?«
Odgovorio mu je: »Zovem se Legija[a] jer nas ima mnogo.« 10 Duhovi su nastavili preklinjati Isusa da ih ne protjera s toga područja.
11 Na obronku obližnjeg brežuljka paslo je veliko krdo svinja. 12 Zli su duhovi molili Isusa: »Pošalji nas u svinje, da uđemo u njih.« 13 I on im je dopustio. Tako su nečisti duhovi izašli iz čovjeka i ušli u svinje. Krdo se sjurilo niz strminu u jezero. U krdu je bilo oko dvije tisuće svinja i sve su se utopile.
14 Čuvari svinja pobjegli su i razglasili o tome u gradu i po selima pa su ljudi otišli da vide što se dogodilo. 15 Došli su k Isusu i spazili čovjeka koji je u sebi imao mnoštvo zlih duhova kako sjedi odjeven i bistrog uma. I svi su se uplašili. 16 Oni koji su vidjeli što se dogodilo, objasnili su što se zbilo s opsjednutim i svinjama. 17 Ljudi su tada počeli moliti Isusa da ode iz njihova kraja.
18 Dok je Isus ulazio u lađicu, čovjek, koji je bio opsjednut zlim duhovima, zamolio ga je da mu dopusti da pođe s njim.
19 No Isus mu nije dopustio, nego mu je rekao: »Idi kući svojima i ispričaj im što je Gospodin učinio za tebe. Reci im kako je bio milostiv prema tebi.«
20 Tako je čovjek otišao i počeo govoriti ljudima u području Dekapolisa što je Isus učinio za njega. Svi su bili zadivljeni.
Djevojčica i bolesna žena
(Mt 9,18-26; Lk 8,40-56)
21 Isus je ponovo prešao lađicom na drugu stranu jezera. Oko njega se okupilo silno mnoštvo, a on je ostao pokraj jezera. 22 Onamo je došao Jair, jedan od nadstojnika sinagoge. Čim je spazio Isusa, pao mu je pred noge. 23 Počeo je uporno moliti Isusa riječima: »Moja kći umire. Molim te, dođi i položi svoje ruke na nju da ozdravi i poživi.«
24 Isus je pošao za njim, a mnoštvo ga je slijedilo tiskajući se oko njega.
25 Tamo je bila i žena koja je krvarila već dvanaest godina. 26 Mnogo je propatila obilazeći brojne liječnike. Potrošila je sve što je imala, ali nije joj bilo ništa bolje. Naprotiv, bilo joj je još i gore. 27 Žena je čula za Isusa i slijedila ga. Pristupila mu je odostraga, kroz gomilu, i dotaknula rub njegovog ogrtača. 28 Govorila je u sebi: »Ako samo uspijem dotaknuti rub njegovog ogrtača, ozdravit ću.« 29 I krvarenje je odmah prestalo. Osjetila je da je izliječena od bolesti od koje je patila. 30 Isus je odmah osjetio da je sila izašla iz njega. Okrenuo se prema mnoštvu i upitao: »Tko mi je dotaknuo odjeću?«
31 Učenici su mu odgovorili: »Vidiš da se ljudi guraju oko tebe, a ti pitaš: ‘Tko me dotaknuo?’«
32 No Isus je nastavio tražiti pogledom onoga tko je to učinio. 33 Kad je žena shvatila što joj se dogodilo, izašla je pred Isusa i poklonila mu se. Tresući se od straha, ispričala mu je cijelu istinu. 34 Isus joj je na to rekao: »Kćeri, tvoja te vjera ozdravila. Idi u miru i budi zdrava od svoje bolesti!«
35 Dok je on još govorio, stigli su neki ljudi iz kuće nadstojnika sinagoge i rekli: »Kći ti je umrla. Ima li svrhe dalje gnjaviti učitelja?«
36 No Isus se nije obazirao na njihove riječi, nego je rekao nadstojniku sinagoge: »Ne boj se, samo vjeruj!«
37 I nije dopustio nikome da ga prati, osim Petru, Jakovu i Ivanu—Jakovljevom bratu. 38 Otišli su u kuću nadstojnika sinagoge. Kad su stigli, Isus je ugledao zbrku i ljude kako plaču i nariču. 39 Ušao je i rekao: »Čemu sva ta uznemirenost i plač? Dijete nije mrtvo; samo spava.« 40 Svi su ga ismijavali, a on ih je sve poslao van pa je samo djetetovog oca i majku te trojicu učenika poveo u sobu k djevojčici. 41 Zatim je uzeo njezinu ruku i rekao joj: »Talita kum!«—što znači: »Djevojčice, kažem ti da ustaneš!« 42 Djevojčica je istoga trenutka ustala i počela hodati. Bilo joj je dvanaest godina. Svi su ostali zaprepašteni, 43 a Isus je roditeljima strogo zapovjedio da nikome o tome ne govore i da joj daju jesti.
Footnotes
- 5,9 Legija U smislu, vrlo mnogo. Legija je rimska vojna postrojba koja je brojila oko 6.000 vojnika.
Santa Biblia, NUEVA VERSIÓN INTERNACIONAL® NVI® (Castellano) © 1999, 2005, 2017 por Biblica, Inc.® Usado con permiso de Biblica, Inc.® Reservados todos los derechos en todo el mundo.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International