Juan 6
La Biblia de las Américas
Alimentación de los cinco mil
6 (A)Después de esto, Jesús se fue al otro lado del mar de Galilea(B), el de Tiberias(C). 2 Y le seguía una gran multitud, pues veían las señales[a](D) que realizaba en los enfermos. 3 Jesús subió al monte(E) y se sentó allí con sus discípulos. 4 Y estaba cerca la Pascua(F), la fiesta de los judíos. 5 Entonces Jesús, alzando los ojos y viendo que una gran multitud venía hacia Él, dijo* a Felipe(G): ¿Dónde compraremos pan para que coman estos? 6 Pero decía esto para probarlo(H), porque Él sabía lo que iba a hacer. 7 Felipe(I) le respondió: Doscientos denarios[b] de pan(J) no les bastarán para que cada uno reciba un pedazo[c]. 8 Uno de sus discípulos(K), Andrés, hermano de Simón Pedro(L), dijo* a Jesús[d]: 9 Aquí hay un muchacho que tiene cinco panes de cebada y dos pescados(M); pero ¿qué es esto para tantos? 10 Jesús dijo: Haced que la gente se recueste. Y había mucha hierba(N) en aquel lugar. Así que los hombres se recostaron, en número de unos cinco mil(O). 11 Entonces Jesús tomó los panes, y habiendo dado gracias(P), los repartió a los que estaban recostados[e]; y lo mismo hizo con los pescados(Q), dándoles todo lo que querían. 12 Cuando se saciaron, dijo* a sus discípulos(R): Recoged los pedazos que sobran, para que no se pierda nada. 13 Los recogieron, pues, y llenaron doce cestas(S) con los pedazos de los cinco panes de cebada que sobraron a los que habían comido. 14 La gente entonces, al ver la señal[f] que Jesús había hecho, decía: Verdaderamente este es el Profeta(T) que había de venir[g] al mundo.
15 Por lo que Jesús, dándose cuenta de que iban a venir y llevárselo por la fuerza para hacerle rey(U), (V)se retiró otra vez al monte(W) Él solo.
Jesús anda sobre el mar
16 Al atardecer, sus discípulos(X) descendieron al mar, 17 y subiendo en una barca, se dirigían al otro lado del mar, hacia Capernaúm(Y). Ya había oscurecido, y Jesús todavía no había venido a ellos; 18 y el mar estaba agitado porque soplaba un fuerte viento. 19 Cuando habían remado unos veinticinco o treinta estadios[h], vieron* a Jesús caminando sobre el mar y acercándose a la barca; y se asustaron. 20 Pero Él les dijo*: Soy yo; no temáis(Z). 21 Entonces ellos querían recibirle en la barca, e inmediatamente la barca llegó a la tierra adonde iban.
Jesús, el pan de la vida
22 Al día siguiente, la multitud(AA) que había quedado al otro lado del mar se dio cuenta de[i] que allí no había[j] más que una barca, y que Jesús no había entrado en ella[k] con sus discípulos, sino que sus discípulos se habían ido solos(AB). 23 Vinieron otras barcas de Tiberias(AC) cerca del lugar donde habían comido el pan después de que el Señor(AD) había dado gracias(AE). 24 Por tanto, cuando la gente vio que Jesús no estaba allí, ni tampoco sus discípulos, subieron a las barcas y se fueron a Capernaúm(AF) buscando a Jesús. 25 Cuando le hallaron al otro lado del mar, le dijeron: Rabí[l](AG), ¿cuándo llegaste acá? 26 Jesús les respondió y dijo: En verdad, en verdad os digo: me buscáis(AH), no porque hayáis visto señales[m](AI), sino porque habéis comido de los panes y os habéis saciado. 27 Trabajad, no por el alimento que perece, sino por el alimento que permanece(AJ) para vida eterna(AK), el cual el Hijo del Hombre(AL) os dará, porque a este es a quien el Padre, Dios, ha marcado con su sello(AM). 28 Entonces le dijeron: ¿Qué debemos hacer[n] para poner en práctica las obras de Dios? 29 Respondió Jesús y les dijo: Esta es la obra de Dios: que creáis(AN) en el que Él ha enviado(AO). 30 Le dijeron entonces: ¿Qué, pues, haces tú como señal[o](AP) para que veamos y te creamos? ¿Qué obra haces? 31 Nuestros padres comieron el maná en el desierto(AQ), como está escrito: «Les dio a comer pan del cielo(AR)». 32 Entonces Jesús les dijo: En verdad, en verdad os digo: no es Moisés el que os ha dado el pan del cielo, sino que es mi Padre el que os da el verdadero pan del cielo. 33 Porque el pan de Dios es el[p] que baja del cielo(AS), y da vida al mundo. 34 Entonces le dijeron: Señor, danos siempre este pan(AT). 35 Jesús les dijo: Yo soy el pan de la vida(AU); el que viene a mí no tendrá hambre, y el que cree en mí nunca tendrá sed(AV). 36 Pero ya os dije que aunque me habéis visto(AW), no creéis. 37 Todo lo que el Padre me da(AX), vendrá a mí; y al que viene a mí, de ningún modo lo echaré fuera. 38 Porque he descendido del cielo(AY), no para hacer mi voluntad, sino la voluntad del que me envió(AZ). 39 Y esta es la voluntad del que me envió: que de todo lo que Él me ha dado(BA) yo no pierda nada(BB), sino que lo resucite en el día final(BC). 40 Porque esta es la voluntad de mi Padre: que todo aquel que ve al Hijo(BD) y cree en Él, tenga vida eterna(BE), y yo mismo lo resucitaré en el día final(BF).
Murmuración de los judíos
41 Por eso los judíos(BG) murmuraban de Él, porque había dicho: Yo soy el pan que descendió del cielo(BH). 42 Y decían: ¿No es este Jesús, el hijo de José(BI), cuyo padre y madre nosotros conocemos(BJ)? ¿Cómo es que ahora dice: «Yo he descendido del cielo(BK)»? 43 Respondió Jesús y les dijo: No murmuréis entre vosotros. 44 Nadie puede venir a mí si no lo trae[q](BL) el Padre que me envió, y yo lo resucitaré en el día final(BM). 45 Escrito está en los profetas(BN): «Y todos serán enseñados por Dios(BO)». Todo el que ha oído y aprendido del Padre, viene a mí. 46 No es que alguien haya visto al Padre; sino aquel que viene[r] de Dios, este ha visto al Padre(BP). 47 En verdad, en verdad os digo: el que cree[s], tiene vida eterna(BQ). 48 Yo soy el pan de la vida(BR). 49 Vuestros padres comieron el maná en el desierto, y murieron(BS). 50 Este es el pan que desciende del cielo(BT), para que el que coma de él, no muera(BU). 51 Yo soy el pan vivo(BV) que descendió del cielo(BW); si alguno come de este pan, vivirá para siempre(BX); y el pan que yo también daré por la vida del mundo(BY) es mi carne(BZ).
52 Los judíos(CA) entonces contendían entre sí(CB), diciendo: ¿Cómo puede este darnos a comer su carne? 53 Entonces Jesús les dijo: En verdad, en verdad os digo: si no coméis la carne del Hijo del Hombre(CC) y bebéis su sangre, no tenéis vida en vosotros. 54 El que come mi carne y bebe mi sangre, tiene vida eterna, y yo lo resucitaré en el día final(CD). 55 Porque mi carne es verdadera comida, y mi sangre es verdadera bebida. 56 El que come mi carne y bebe mi sangre, permanece en mí y yo en él(CE). 57 Como el Padre que vive(CF) me envió(CG), y yo vivo por el Padre, asimismo el que me come, él también vivirá por mí. 58 Este es el pan que descendió del cielo(CH); no como el que vuestros[t] padres comieron, y murieron(CI); el que come este pan vivirá para siempre(CJ). 59 Esto dijo Jesús en la sinagoga, cuando enseñaba(CK) en Capernaúm(CL).
Reacción de los discípulos
60 Por eso muchos de sus discípulos(CM), cuando oyeron esto, dijeron: Dura es esta declaración(CN); ¿quién puede escucharla? 61 Pero Jesús, sabiendo(CO) en su interior que sus discípulos murmuraban por esto, les dijo: ¿Esto os escandaliza[u](CP)? 62 ¿Pues qué si vierais al Hijo del Hombre(CQ) ascender adonde antes estaba(CR)? 63 El Espíritu es el que da vida(CS); la carne para nada aprovecha; las palabras que yo os he hablado son espíritu y son vida(CT). 64 Pero hay algunos de vosotros que no creéis(CU). Porque Jesús sabía(CV) desde el principio quiénes eran los que no creían, y quién era el que le iba a traicionar[v](CW). 65 Y decía: Por eso os he dicho que nadie puede venir a mí si no se lo ha concedido(CX) el Padre(CY).
66 Como resultado de esto muchos de sus discípulos(CZ) se apartaron(DA) y ya no andaban con Él. 67 Entonces Jesús dijo a los doce(DB): ¿Acaso queréis vosotros iros también? 68 Simón Pedro(DC) le respondió: Señor, ¿a quién iremos? Tú tienes palabras de vida eterna(DD). 69 Y nosotros hemos creído y conocido que tú eres el Santo de Dios(DE). 70 Jesús les respondió: ¿No os escogí(DF) yo a vosotros, los doce(DG), y sin embargo uno de vosotros es un diablo(DH)? 71 Y Él se refería a Judas, hijo de Simón Iscariote(DI), porque este, uno de los doce(DJ), le iba a entregar[w](DK).
Footnotes
- Juan 6:2 O, los milagros
- Juan 6:7 Un denario valía aprox. 4 gramos de plata, o el equivalente al salario de un día
- Juan 6:7 Lit., un poco
- Juan 6:8 Lit., a Él
- Juan 6:11 O, reclinados
- Juan 6:14 O, el milagro
- Juan 6:14 Lit., que viene
- Juan 6:19 I.e., cuatro o cinco km.
- Juan 6:22 Lit., vio
- Juan 6:22 O, había habido
- Juan 6:22 Lit., en la barca
- Juan 6:25 O, Maestro
- Juan 6:26 O, milagros
- Juan 6:28 Lit., ¿Qué haremos
- Juan 6:30 O, milagro
- Juan 6:33 O, aquel
- Juan 6:44 Lit., arrastra
- Juan 6:46 Lit., es
- Juan 6:47 Algunos mss. dicen: cree en mí
- Juan 6:58 Lit., los
- Juan 6:61 U, os hace tropezar
- Juan 6:64 O, entregar
- Juan 6:71 O, tenía el propósito de entregarle
Ivan 6
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod
Isus hrani više od pet tisuća ljudi
(Mt 14,13-21; Mk 6,30-44; Lk 9,10-17)
6 Nakon toga, Isus je pošao na drugu obalu Galilejskog jezera koje se zove i Tiberijadsko. 2 Mnoštvo je krenulo za njim jer su vidjeli čuda koja je učinio bolesnima. 3 Isus se popeo na brežuljak i ondje sjeo sa svojim učenicima. 4 Bližilo se vrijeme židovskoga blagdana Pashe.
5 Kad je Isus podigao pogled i vidio kako mu se približava veliko mnoštvo, rekao je Filipu: »Gdje ćemo kupiti kruh da nahranimo sve ove ljude?« 6 Tim ga je riječima zapravo iskušavao. Isus je već znao što će učiniti.
7 Filip mu je odgovorio: »Ni za dvije stotine srebrnjaka ne bi se moglo kupiti dovoljno kruha da svatko dobije barem komadić.«
8 Andrija, jedan od njegovih učenika i brat Šimuna Petra, rekao mu je: 9 »Ovdje je dječačić koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribe. Ali premalo je to za tolike ljude!«
10 »Neka svi sjednu«, rekao je Isus. Uokolo je sve bilo obraslo travom pa su ljudi posjedali. Bilo je tu oko pet tisuća muškaraca. 11 Tada je Isus uzeo kruhove, zahvalio Bogu i proslijedio ih ljudima koji su sjedili uokolo. Isto je učinio i s ribom, a svi su jeli koliko god su htjeli. Kad su se nasitili, 12 Isus je rekao učenicima: »Sakupite komade koji su ostali, da ništa ne propadne.« 13 Tako su učinili i komadima su kruha napunili dvanaest košara. Toliko je preostalo nakon jela.
14 Kad su ljudi vidjeli čudesni znak koji je Isus učinio, počeli su govoriti: »Ovo je sigurno Prorok[a] koji treba doći na svijet!«
15 Isus je znao da ga namjeravaju uhvatiti i na silu učiniti kraljem pa se ponovo sâm povukao na brdo.
Isus hoda po vodi
(Mt 14,22-27; Mk 6,45-52)
16 Kad se spustila večer, njegovi su se učenici spustili do jezera. 17 Ušli su u lađicu i otisnuli se preko jezera prema Kafarnaumu. Već je pala i noć, a Isus još uvijek nije došao k njima. 18 Puhao je jak vjetar te su se podigli veliki valovi. 19 Kad su učenici otplovili četiri ili pet kilometara prema pučini, ugledali su Isusa kako hoda po jezeru. Približavao se njihovoj lađici, a njih je uhvatio strah. 20 »Ne bojte se! Ja sam«, rekao im je Isus. 21 Tada su ga primili u lađicu, a lađica se odjednom našla uz obalu, upravo na mjestu na koje su se bili uputili.
Narod traži Isusa
22 Osvanuo je novi dan. Mnoštvo, koje je ostalo na drugoj obali jezera, prisjetilo se da se ondje nalazila samo jedna lađica. Znali su da Isus nije ušao u nju i da su njegovi učenici otplovili sami. 23 Neke su lađice iz Tiberijade pristale blizu mjesta na kojem su ljudi jeli kruh nakon što je Gospodin zahvalio Bogu. 24 Kad su vidjeli da ondje više nema ni Isusa ni njegovih učenika, ukrcali su se u lađice i otisnuli prema Kafarnaumu da ondje potraže Isusa.
25 Kad su ga pronašli na drugoj obali jezera, upitali su ga: »Učitelju, kada si došao ovamo?«
26 Na to im je Isus odgovorio: »Istinu vam kažem. Ne tražite vi mene zbog toga što ste razumjeli čudesne znakove, nego zbog kruha koji ste jeli i nasitili se. 27 Ne trudite se oko hrane koja se kvari, već oko hrane koja se nikad ne kvari i koja daje vječni život. Takvu će vam hranu dati Sin Čovječji jer ga je za to ovlastio Bog Otac.«
28 »Što moramo raditi«, upitali su ga tada, »da činimo djela koja želi Bog?«
29 Isus im je na to odgovorio: »Vjerujte u onoga koga je on poslao. To je Božja volja.«
30 »Čime nam možeš dokazati da si ti taj?« pitalo je mnoštvo ljudi. »Daj da vidimo neki znak pa ćemo ti vjerovati. 31 Naši su preci jeli manu u pustinji, baš kao što piše u Svetom pismu: ‘Dao im je kruh s Neba da jedu’[b].«
32 Isus im je rekao: »Govorim vam istinu. Nije vam Mojsije dao kruh s Neba. Moj vam Otac daje pravi kruh s Neba. 33 Jer, kruh koji daje Bog jest kruh koji dolazi s Neba i daje život svijetu.«
34 »Gospodine«, rekli su mu, »daj nam uvijek toga kruha!«
35 »Ja sam kruh života«, odgovorio im je Isus. »Tko dođe k meni, nikada više neće ogladnjeti. Tko vjeruje u mene, nikada više neće ožednjeti. 36 Ali već sam vam rekao da ste me vidjeli pa ipak ne vjerujete. 37 Sve koje mi Otac dâ, uzet ću k sebi. Neću izbaciti nikoga tko dođe k meni. 38 Nisam sišao s Neba da činim svoju volju, nego volju onoga koji me je poslao. 39 A volja onoga koji me je poslao jest da ne izgubim ni jednoga od onih koje mi je dao, već da ih sve uskrisim u posljednji dan. 40 Moj Otac želi da svatko tko vidi Sina i povjeruje u njega, ima vječni život. Toga ću ja uskrisiti u posljednji dan.«
41 Tada su Židovi počeli gunđati i prigovarati Isusu što je rekao: »Ja sam kruh koji je sišao s Neba.« 42 Govorili su: »Pa to je Isus, Josipov sin! Poznajemo mu i oca i majku. Kako može tvrditi: ‘Ja sam sišao s Neba?’«
43 Na to im je Isus rekao: »Prestanite mrmljati! 44 K meni mogu doći samo oni koje Otac, koji me je poslao, dovede k meni. A ja ću ih uskrisiti u posljednji dan. 45 Proroci su pisali: ‘Sve će ih Bog poučiti.’[c] Svatko tko sluša Oca i uči od njega, dolazi k meni. 46 To ipak ne znači da je itko vidio Oca. Oca je vidio samo onaj tko dolazi od njega. 47 Govorim vam istinu. Tko vjeruje, ima vječni život. 48 Ja sam kruh koji daje život. 49 Vaši su preci jeli manu u pustinji pa su ipak umrli. 50 Ovo je pak kruh koji je sišao s Neba. Tko jede ovaj kruh, neće nikada umrijeti. 51 Ja sam živi kruh koji je sišao s Neba. Tko bude jeo ovaj kruh, živjet će zauvijek. Kruh, koji ću ja dati, moje je tijelo koje dajem da svijet može živjeti.«
52 Tada su se Židovi počeli među sobom prepirati. Pitali su se: »Kako nam on može dati svoje tijelo za jelo?«
53 Isus im je rekao: »Govorim vam istinu. Morate jesti tijelo Sina Čovječjeg i piti njegovu krv inače nećete imati u sebi život. 54 Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ima vječni život i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. 55 Moje je tijelo istinska hrana, a moja je krv istinsko piće. 56 Tko jede moje tijelo i pije moju krv, živi u meni i ja u njemu. 57 Otac, koji me poslao, živ je i ja živim zbog njega. Tako će i onaj koji mene jede, živjeti zbog mene. 58 Ovo je kruh koji je sišao s Neba. Nije kao onaj što su ga jeli vaši preci pa ipak umrli. Tko jede ovaj kruh, živjet će zauvijek.« 59 Sve je ovo Isus rekao dok je poučavao u sinagogi[d] u Kafarnaumu.
Mnogi napuštaju Isusa
60 Kad su ovo čuli, mnogi su Isusovi učenici rekli: »Ovo je učenje teško prihvatiti. Tko to može slušati?«
61 Isus je u sebi znao da je bilo mrmljanja zbog njegovih riječi pa im je rekao: »Ovo vas učenje uznemiruje? 62 Što biste rekli kad biste vidjeli Sina Čovječjeg kako se vraća onamo gore, gdje je prije bio? 63 Duh je taj koji daje život. Tijelo ga ne može dati. Riječi, koje sam vam uputio, jesu duh i daju život. Ipak, neki mi od vas ne vjeruju.« 64 Isus je, naime, od samoga početka znao tko su ti koji ne vjeruju i tko je taj koji će ga izdati. Stoga je rekao: 65 »Zato sam vam rekao: ‘Nitko ne može doći k meni ako mu to ne omogući Bog!’«
66 Kad su to čuli njegovi učenici, mnogi su se povukli i nisu ga više slijedili.
67 Tada je Isus upitao Dvanaestoricu: »Želite li i vi otići?«
68 »Gospodaru«, odgovorio mu je Šimun Petar, »komu ćemo poći? Ti imaš riječi koje daju vječni život. 69 Mi vjerujemo i znamo da si ti Božji Mesija[e].«
70 Isus im je odvratio: »Zar nisam ja odabrao vas dvanaestoricu? A ipak je jedan od vas đavao.«
71 Mislio je na Judu, sina Šimuna Iskariotskoga. Premda je bio jedan od dvanaestorice apostola, Juda je kasnije izdao Isusa.
Footnotes
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International
