Add parallel Print Page Options

Si Jonas sa Nineve

Muling sinabi ni Yahweh kay Jonas, “Pumunta ka sa Lunsod ng Nineve at ipahayag mo ang mga ipinapasabi ko sa iyo.” Nagpunta nga si Jonas sa Nineve. Malaki ang lunsod na ito; aabutin ng tatlong araw kung ito ay lalakarin. Siya'y(A) pumasok sa lunsod. Pagkaraan ng maghapong paglalakad, malakas niyang ipinahayag, “Gugunawin ang Nineve pagkaraan ng apatnapung araw!” Naniwala ang mga tagaroon sa pahayag na ito mula sa Diyos. Kaya, nag-ayuno silang lahat at nagdamit ng panluksa bilang tanda ng lubos na pagsisisi at pagtalikod sa kanilang mga kasalanan.

Nang mabalitaan ito ng hari ng Nineve, bumabâ siya sa kanyang trono, naghubad ng balabal, nagdamit ng panluksa at naupo sa abo. At ipinasabi niya sa mga taga-Nineve, “Ito'y utos ng hari at ng kanyang mga pinuno. Walang dapat kumain ng anuman. Wala ring iinom, maging tao o hayop. Lahat ng tao at hayop ay magdamit ng panluksa. Taimtim na manalangin sa Diyos ang bawat isa. Pagsisihan ng lahat ang nagawa nilang kasalanan at iwan ang masamang pamumuhay. Baka sa paraang ito'y mapawi ang galit ng Diyos, magbago siya ng kanyang pasya at hindi na niya ituloy ang balak na pagpatay sa atin.”

10 Nakita ng Diyos ang kanilang pagtalikod sa kasamaan kaya hindi na niya pinarusahan ang mga ito tulad ng kanyang naunang sinabi.

And the word of the Lord came unto Jonah the second time, saying,

Arise, go unto Nineveh, that great city, and preach unto it the preaching that I bid thee.

So Jonah arose, and went unto Nineveh, according to the word of the Lord. Now Nineveh was an exceeding great city of three days' journey.

And Jonah began to enter into the city a day's journey, and he cried, and said, Yet forty days, and Nineveh shall be overthrown.

So the people of Nineveh believed God, and proclaimed a fast, and put on sackcloth, from the greatest of them even to the least of them.

For word came unto the king of Nineveh, and he arose from his throne, and he laid his robe from him, and covered him with sackcloth, and sat in ashes.

And he caused it to be proclaimed and published through Nineveh by the decree of the king and his nobles, saying, Let neither man nor beast, herd nor flock, taste any thing: let them not feed, nor drink water:

But let man and beast be covered with sackcloth, and cry mightily unto God: yea, let them turn every one from his evil way, and from the violence that is in their hands.

Who can tell if God will turn and repent, and turn away from his fierce anger, that we perish not?

10 And God saw their works, that they turned from their evil way; and God repented of the evil, that he had said that he would do unto them; and he did it not.

Jonina poslušnost i pokajanje Ninivljana

BOG je ponovo rekao Joni: »Idi u veliki grad Ninivu i objavi im poruku koju sam ti dao.«

Jona je poslušao BOGA i otišao u Ninivu. Grad je bio toliko velik da je trebalo tri dana hoda da ga se obiđe.

Prvog dana, prolazeći kroz grad, Jona je vikao: »Još četrdeset dana i Niniva će biti uništena.«

Ninivljani su povjerovali Bogu. Proglasili su post[a] i svi se, od najvećega do najmanjega, obukli u pokajničke tkanine[b]. Kad je kralj Ninive sve to čuo, ustao je s prijestolja, skinuo kraljevsko ruho, obukao pokajničku tkaninu i sjeo u prašinu[c]. Zatim je svim Ninivljanima objavio proglas:

»Zapovijed kralja i njegovih dostojanstvenika:

Ni ljudi ni životinje, bilo krupna ili sitna stoka, ne smiju ni jesti ni piti. Neka se svi ljudi i životinje pokriju pokajničkom tkaninom. Neka se svatko pokaje prizivajući Boga i prekine činiti zlo i nasilje. Jer, tko zna? Možda se Bog predomisli pa se smiluje i ne iskali na nama svoj veliki bijes. Tako nećemo stradati.«

10 Kad je Bog vidio kako su postupili i da su prestali činiti zlo, promijenio je odluku. Nije ih kaznio kao što im je bio zaprijetio.

Footnotes

  1. 3,5 post Suzdržavanje od hrane na određeno vrijeme, pokazivanje poniznosti i pokajanja.
  2. 3,5 pokajnička tkanina Tamna i gruba tkanina od kozje ili devine dlake koja se nosila u znak kajanja.
  3. 3,6 sjeo u prašinu Sjedenje u prašini ili posipanje prašinom bio je znak pokajanja i žalosti.