Add parallel Print Page Options

30 A sad mi se rugaju mlađi od mene!
    Njihove očeve ne bih stavio ni među svoje pse ovčare.
Ništa mi nije koristila njihova snaga
    jer im je jakost nestala.
U oskudici i gladi moraju žvakati
    sasušenu i opustošenu zemlju.
Trgaju lišće slanih biljaka u pustinji
    i hrane se korijenjem smrekina grma.
Izopćeni su iz ljudskog društva,
    za njima viču kao za kradljivcima.
Spavaju po suhim koritima potoka,
    po rupama u zemlji i među stijenjem.
U grmlju ispuštaju urlike
    i pod trnjem zajedno liježu.
Ta gomila bezvrijednih i bezimenih ljudi
    bičem je bila potjerana iz zemlje.

A sada, oni meni pjevaju rugalice,
    moje ime za njih je psovka.
10 Odvratan sam im i drže se dalje od mene,
    osim kad mi treba pljunuti u lice.
11 Sad kad je Bog olabavio tetivu mog lûka
    i udario me nevoljom,
    oni se preda mnom više ne ustežu.
12 Zdesna rulja na mene ustaje,
    gone me iz mjesta u mjesto
    i grade opsade protiv mene.
13 Moju stazu su razorili,
    uspjeli su me uništiti,
    a nikoga nema da mi pomogne.
14 Nadiru kao kroz širok procijep,
    preko razvalina navaljuju.
15 Užasi me preplavljuju.
    Moj je ugled nestao kao vjetar,
    spokoj mi se rasplinuo kao oblak.
16 Sada mi se snaga iscrpljuje,
    zgrabili su me dani nevolje.
17 Noć mi probada kosti,
    bol nikad ne ide na počinak.
18 Bog me zgrabio za ovratnik
    i zgužvao mi odjeću.
19 U blato me bacio,
    postao sam prah i pepeo.

20 K tebi vapim, Bože, a ti ne odgovaraš.
    Stojim pred tobom, a ti me samo gledaš.
21 Postao si okrutan prema meni,
    snagom svoje ruke na mene se obaraš.
22 U vjetar me dižeš i na njemu nosiš,
    rastavljaš me u oluji.
23 Znam da ćeš me odvesti u smrt,
    na mjesto određeno svim živima.

24 Nisam digao ruku na slomljenoga
    dok je vapio u svojoj muci.
25 Plakao sam nad ljudima u nevolji.
    Duša me boljela zbog siromaha.
26 A kad sam se nadao dobru, došlo je zlo.
    Kad sam iščekivao svjetlost, došla je tama.
27 Utroba mi ključa bez prestanka,
    susreću me dani patnje.
28 Hodam potišten, bez utjehe,
    na skupu ustajem i vapim.
29 Šakalima sam postao brat,
    nojevima drug.
30 Koža mi je sva pocrnjela,
    tijelo mi vrućica sažiže.
31 Lira mi svira samo žalopojku,
    iz frule dopire naricanje.