Job 29

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod

⁷ Tada sam dolazio na gradska vrata
    i zauzimao svoje mjesto na trgu.
⁸ Mladići bi me vidjeli i uklanjali se,
    a starci se dizali i ostajali na nogama.
⁹ Poglavari bi prekidali razgovor
    i usta pokrivali rukom,
¹⁰ glasovi najuglednijih bi utihnuli,
    jezik bi im se zalijepio za nepce.
¹¹ Tko bi me god čuo, hvalio me,
    a tko bi me vidio, lijepo je govorio o meni
¹² jer sam izbavljao siromaha kad bi zavapio
    i siroče kojem nije imao tko pomoći.
¹³ Samrtnici su me blagoslivljali,
    a ja sam učinio da srce udovice kliče od radosti.
¹⁴ Pravednost sam odjenuo kao odjeću,
    pravda mi je pokrivala tijelo i glavu.
¹⁵ Bio sam oči slijepome i noge hromome,
¹⁶ onima u potrebi—bio sam otac,
    a neznanca sam zastupao u parnici.
¹⁷ Razbijao sam zube pokvarenjaku
    i plijen mu otimao iz usta.

¹⁸ Uvijek sam mislio da ću umrijeti okružen obitelji,
    da će mi dani biti brojni kao zrnca pijeska.
¹⁹ Korijenje će mi dopirati do vode,
    a rosa će mi svu noć prekrivati grane.
²⁰ Moja slava će se stalno obnavljati,
    a u ruci ću uvijek imati novi lûk.

²¹ Ljudi su me željno slušali
    i u tišini čekali moj savjet.
²² Nakon što bih govorio, svi bi šutjeli,
    moje riječi su ih škropile, nježno kao rosa.
²³ Iščekivali su me kao kišu,
    a moje su riječi upijali kao proljetni pljusak.
²⁴ Kad bih im se osmjehnuo, to im je bila nagrada,
    vedrina mog lica bila im je dragocjena.
²⁵ Ja sam im određivao put
    i vodio ih kao poglavar.
Bio sam kao kralj među svojom vojskom,
    kao onaj koji tješi ožalošćene.