Job 10

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod

10 Slobodno ću se jadati jer mi se gadi život,
    izlit ću svu gorčinu svoje duše.
² Reći ću Bogu: ‘Ne smatraj me krivim,
    nego mi kaži za što mi se protiviš.
³ Zar ti je drago tlačiti me,
    onoga koga si stvorio,
    a smiješiš se spletkama zlih?
⁴ Zar imaš ljudske oči,
    zar gledaš kao smrtnik?
⁵ Zar su ti dani poput naših,
    zar živiš kratko kao čovjek?
⁶ Ti tražiš moju krivnju,
    ispituješ jesam li sagriješio.
⁷ Ali znaš da na meni nema krivnje
    i da me nitko ne može spasiti od tebe.

⁸ Tvoje su me ruke oblikovale i sazdale,
    ali odjednom si se okrenuo i uništio me!
⁹ Sjeti se da si me oblikovao kao glinu,
    a sada me ponovo vraćaš u zemlju!
¹⁰ Zar me nisi izlio kao mlijeko
    i zgrušao me kao sir?
¹¹ Obukao si me u kožu i meso,
    prepleo me kostima i žilama.
¹² Dao si mi život i ljubav,
    i brižljivo bdio nad mojim duhom.
¹³ Ali ovo si sakrio u svom srcu,
    znam da ti je ovo bila namjera:
¹⁴ motrit ćeš na mene, pa ako zgriješim,
    moj prekršaj neće proći nekažnjen.
¹⁵ Ako sam kriv, teško meni!
    A ako sam nedužan, ne mogu dići glavu
    jer sam osramoćen zbog svoje nevolje.
¹⁶ Ako se uspravim, prikradeš mi se kao lav
    i na meni pokazuješ svoju moć.
¹⁷ Protiv mene dovodiš nove svjedoke
    i sve je veći tvoj gnjev na mene.
    Vojska za vojskom stalno me napada.
¹⁸ Zašto si me iz utrobe izveo?
    Da sam bar umro
    prije nego me itko vidio!
¹⁹ Da bar nikad nisam živio!
    Da su me bar iz majčine utrobe odnijeli u grob!
²⁰ Zar mi dani nisu odbrojeni?
    Okreni se od mene, da se malo poveselim
²¹ prije nego što odem na put bez povratka,
    u zemlju tame i sjene smrti,
²² zemlju najcrnje noći, sjena i meteža,
    gdje je i svjetlost kao tama.’«