Izaija 47

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod

⁵ Babilonska kćeri,
    sjedi u tišini, idi u tamu;
jer više te neće zvati
    kraljicom nad kraljevstvima.
⁶ Bio sam ljut na svoj narod
    i oskvrnuo sam svoj posjed.
Predao sam ih u tvoje ruke,
    a ti im se nisi smilovala.
    I starcima si stavljala težak jaram.
⁷ Govorila si da ćeš zauvijek
    ostati vječna kraljica.
Ali nisi na ovo pomislila,
    ni sanjala nisi što se može dogoditi.
⁸ Stoga, slušaj sada,
    ti, koja si voljela uživati!
    Uljuljkana u sigurnosti misliš:
»Ja, i nitko više.
    Nikad neću postati udovica,
    niti iskusiti gubitak djece.«
⁹ U trenu, u jednom danu,
    i jedno i drugo će te stići:
    udovištvo i gubitak djece.
To će te snaći uprkos moćnim čaranjima
    i mnoštvu tvojih vradžbina.
¹⁰ Uzdala si se u svoje zlo
    i govorila: »Nitko me ne vidi.«
Zavode te tvoja mudrost i znanje
    kada misliš: »Ja, i nitko više.«

¹¹ Snaći će te nesreća,
    a ti je nećeš znati odagnati.
Teška nedaća obrušit će se na tebe,
    a ti je nećeš moći odvratiti.
Snaći će te iznenadna propast,
    nećeš je predvidjeti.
¹² Samo se i dalje drži
    svojih čaranja i vradžbina,
    kojima se baviš od mladosti.
Možda ćeš uspjeti,
    možda ćeš nekog prepasti.
¹³ Iscrpili su te svi savjeti koje si dobila.
    Neka ustanu sada i neka te spase
tvoji zvjezdoznanci,
    oni koji zure u zvijezde
i svakog mjeseca predskazuju
    što će te snaći.
¹⁴ Oni su kao strnjika u vatri koja plamti;
    ni sebe ne mogu spasiti
    iz plamenog zagrljaja.
Nije to žeravica da se čovjek ogrije,
    ni vatrica pokraj koje se sjedi.
¹⁵ Takvi su ljudi s kojima si od mladosti
    surađivala i sklapala poslove.
Svaki se i dalje drži svoje zablude
    i nijedan te ne može spasiti.